. Broj 76. ,CRVBNA IHIRVATSKA“ Strana 5. Domaće oljesti. Pelitički položaj u banovini. »Bksekutivni odbor videći, da apsoluti- stičko stanje u Hrvatskoj neprestano traje, jer se vlada bez proračuna i sabora; videći, da se iz dana u dan nanose kraljevini Hr- _ vatskoj, te hrvatskom i srpskom narodu, bezbrojna nasilja, te se čak samovoljnim za- branjivanjem javnih pučkih skupština sa- zvanih po narodnim zastupnicima gazi sve- tinja ustavnih prava; videći, da se pod la- žnim vidom neke velikosrpske propagande brutalno ruši svetinja kućnog prava i lične slobode u tokolikoj mjeri, da je ugrožena osobna sigurnost svake u Hrvatskoj vlada- jućem režimu 2epoćudne osobe, zaključio je, da što prije sazove u Zagreb skupnu sjed- nicu svih saborskih članova hrvatsko-srpske koalicije, da se na njoj rasprave putevi i sredstva, te određe mjere, koje će hrv.-srp. koalicija poduzeti, .da se organizuje zakoni- tim i ustavnim putem sustavni i svestrani odpor protiv takovog samovoljnog režima“. 'To je saopćenje, koje je izdao izvršu- jući odbor hrvatsko-srpske koalicije nakon dugog svog vijećanja u nedjelu. U saopće- nju se najbolje prikazuje politički položaj u našoj majci zemlji) u Hrvatskoj. Crna je to slika sadašnjosti. Ono što se u banovini do- gađa nije nikakvo vladanje, nego biješnjenje pijane družine, koja se je kao pijavica uhva- tila za vlast u zemlji. 'Ta družina, što je najgore, vlada i po- činja svoja nedjela sa znanjem, a slutimo i odobrenjem ne samo ugarskog ministarstva, nego i ostalih prvih državnika u ovoj mo- narhiji. Jer ti državniči misle, da će najbo- lje Hrvatsku ukrotiti, da će ugušiti u njoj tobožnje revolucionarne misli, koje je samo prerevnost tih državnika mogla stvoriti, ako u njoj podržavaju i podapiru neustavnu vla- davinu Raucha i družine njegove, osoba, koje su gore od samog. Kuena, u toliko što on ne bijaše sve ovo, što su oni. Naša braća u banovini svakako moraju računati s tim žalosnim istinama, a ni mi ne možemo stati na sve ono što se preko Velebita događa prekrštenih ruka : ta njihove su boli, naše su boli, a njihovo veselje, naše veselje. Tajna listova. Ovih dana Dr. Pero Magdić iz Varaž- dina u Hrvatskoj, priopčio dva je slučaja po- vrede listovne tajne, koja bi u ustavnoj dr- žavi ne malu prašinu bila podigla, On pri- povijeda, da je s pošte: primio razdrapanu kutiju, u kojoj mu je iz Ijubljane sukno bilo poslato. Tako mu je i kuverta jednog pisma, koje mu je poslao izvršujući odbor hrv.-srp. koalicije, bila na kraju rasparana. Magdić je uvjeren, da su mu te stvari bile na pošti otvorene, jer su mislili valjda, da će u njima naći što, te bi ga moglo kom- promitovati. Ovi pojavi nijesu malenkost, kako se na prvi mah čini. S njima se vrijeđa listovna tajna, a to bogme svakoga mora zabrinuti. Kako se drugdje postupa s listovima pri- mjer je u Engleskoj 1844. godine. U Lon- donu je tad živio talijanski patriota Mazzini. Nekoja pisma njemu upravljena vlast je za- plijenila. Zastupnik Duncombe zauzeo se je za Mazzinia, i interpelirao u komori općina ministra unutarnjih posala Sira Jamesa Gra- han o povredi tajne Mazzinievih listova. Mi- nistar je odgovorio, ,da nije u interesu dr- žave takova pitanja postavljati“. Duncombe se nije zadovoljio odgovorom. Nastalo je u komori prepiranje, i napokon je bila izabrana komisija, koja je imala riješiti pitanje, da li država smije vrijeđati listovnu tajnu. Komi- sija je nakon mnogo vijećanja zaključila, da se vladi ne smije dignuti pravo otvarati pri- vatna pisma, niti se može ,to pravo ograničiti. Taj zaključak nije protivan liberalnim načelima, on je opravdan nuždom; ali za to ne znači, da se država može bezobzirno s njim služiti. Pravo otvarati privatna pisma državi daje nužda, pa #se u nuždi jedino može poslužiti s tim pravom. Slučaj Dr. Mag- dića nema obilježje nužde, jer on nije nikada dao povoda sumnji o kakvom svom revolu- cionarnom radu, Hrvatskoj i vladaru pogi- beljnom, pa je s toga neopravdana povreda njegove listovne tajne. Ona se mora osuditi i tim više što u sebi ima sva obiležja bo- lesnog i nerazboritog sistema, koji sada vlada u Hrvatskoj. Njemačko divljaštvo u Optuju. Naši narodni dušmani, jer ne mogu, da se kulturom i brojnim pojačanjem suprostave našoj kulturi i jačanju, oni se poslužuju barbarskim napadajima, kojih bi se postidili i sami Hottentoti. Što se nama Hrvatima dogodilo u Puli prigodom skupštine Družbe Sv. Ćirila i Metoda i u Zadru prigodom prolaska Sokolaša; to se isto u pojačanoj mjeri dogodilo u nedjelju u Optuju našoj braći Slovencima za strane Njemaca, kad su se oni tu sakupili na vijeće slov. Družbe sv. Ćirila i Metoda. Optujski Nijemci izdali su dan preg do- laskom Slovenaca proglas na svoje sunarod- njake, u kom su ih pozvali, da upotrebe svoj ,Hausherrenrechit“, ' kućedomaćinovo pravo proti Slovencima, koji da dolaze s ,,pan- slavenskoin trobojom“ "u njihov grad držati skupštinu Družbe sv. Ćirila i Metoda i osno- vati Soko:draštvo. Ovaj proglas nije bio od vlasti zaplijenjen. Dapače je općinska vlašt pozvala njemačku policiju iz Celja, Maribora, Celovca i Graca ; ne da uzdrži red, nego da sama pulicija predvodi napadaje na Slovence. Kad su Slovenci došli u Optauj, doče- kala ih je rulja Njemaca i stala se na njih nabacivati kamenjem, jajima i crnilom. Pu- ' licija ne samo nije rastjerala demonstrante, nego je zabranjivala Slovencima svaku obra- nu. Slovenci se skloniše u , Narodni Dom“ i tu sa obdržavali skupštinu. U večer kad su se vračali, opet 'su bili napadnuti 'od Njemaca. Ploj i Roblek brzojavno zatražiše oružničku pomoć, ali je taj brzojav bio žaw- stavljen na brz. uredu, a ne proslijeđen na o pi om ,Nemoj tako govoriti! Žrtvovati? A što bi inače radila? Sretna sam, da ti mogu pomoći! Odkada je to? Uprav, odkad si obolio! Zar ti je previše, ili sam ti možda dosadila ?%“ pokušala je šaliti se, ali zvuk nje- nih riječi nije zvučio veselo. On stisnu svoje lice k njenom : »To i ti sama ne vjeruješ, Lizo! Ali ja bih htjeo znati, koliko je vremena prošlo, da sam bio zdrav čovjek, da sam živjeo kao drugi! Izgubio sam. cijelo vremenoslo- vle! Neznam jesu li . . dani . .. sedmice : .. injeseci . . . ili... . ili godine?“ Njegov se je glas izgubio u tihom šaptu. Njene ruke prihvatiše u nenadnom strahu njegovu desnicu. sZašto se šžalostiš, Herbertu? Ista je stvar, pa koliko vremena i bilo .. . sada ti je i tako bolje... dugo ne će trajati... to je glavno! A napokon pomisli . . , bili mi bili sada zajedno . .. da nije bilo tvoje bo- ljetice %“ Govorila je o. On mahne glavom. »Vidiš... to je upravo... zašto me puštaju cijeli dan s tobom, zašto ti je 1l6 bodan ulazak meni, tebi, mladoj djevojci . . . Nijesam ipak tako daleko , . . kao što vi svi mislite, Lizo . Arna . moga ipsk misliti 1“ | cHqeličeto 1* \ona. qokkvo poviče i po- Bleda gia očima. I “On izbjegnu njenom pogledu! ,, Pusti Lizo — pusti! Moram napokon i ja govoriti! Molim te — zaklinjem te... pusti da ti sve kažem !“ 1 »Sve mi reci, Herberte! Ona baci glavu natrag, oštar, energičan potez pojavi se na blagom joj licu. Stisne usne i prigne glavu. Radi ovog, što je imalo sada doći, strašila se'je odavna! Stoga je molila, da joj neu- moljiva sudbina to prištedi, njoj — i njemu — da je pita... a ona da mu odgovara! Ipak je došlo! I to! Neka bude! Tako je bila Rei da je mogla podnijeti to; kao sve d »Mi se aa poznajemo, Lizo, ja i ti — zar ne. JEEP od djetinjstva!“ reče tiho, kao sanjivo: »Je li — gotovo se od tada .. . ljubimo u. s. e. ia rekon Zašto se rastužuješ starim dogođajima, mili? / Taki si morao biti !“ jina ona. Zar tako? Neznam ni sam? Ja sam za . cijelog mog života moju sreću | stegnuo svezao! Sjegurno onda, kad sam se proti tebi branio! Da, Lizo — toga sjećam se i da- nas... sjećam se odavna!..'. Ali... ovaj osjećaj ne pristaje mom životnom programu ! I sama znaš, da ovisim o raskoši, s dobro- biti, za mene je bilo sve premalo! Moj''mi položaj nije dostojao ni za moje potrebštine ... a ti si siromašno djevojče bez novčića. Često li su mi to predbacili roditelji i svi oni, rvekaparastaeiastar nista stva nasmije. Blago mu pogladi ruku: ,Ne uzmiraj se, Herberte! Oni'su dobro mislili! I sam znaš, da sam sve to i ja samo uvidjela, da sam i sama govorila, da jedan čovjek kao što si ti nesmije dopustiti, da ga. 'zaskoči rova anis draedaba lena A