Broj 80. »CRVENA HRVATSKA.“ Strana 4. 1000 osoba, koje bi svaki dan dale po sami jedan heler u ovakovu skrinjicu. Na svrhu godine kolika bi se svota sakupila? Ništa manje nego 3650 kruna! Izgleda nevjero- jatno, ali je istinito, brojke su tu, a one ne lažu. A do ove svote nije teško doći, jer nije baš potreba, da hiljadu osoba svaki dan dade po heler. Neko će negda dati 2 helera, neko 10, neko 50, neko krunu, a neko i više, pak će svota na svrhu godine i pre- koračiti ovu cifru! Bilo bi dobro, da se organizuje jedan odbor Hrvata, bez razlike stranaka, u komu + bi imale sudjelovati i naše gospođice i to u velikom broju, te i one i muški odbor da- nomice oko ovog raditi i to svuda u svakom lokalu i na javnim mjestima, kad n. pr. glazba udara. U početku bi bilo možda malo teže, ali kad bi se narod naučio, sam bi tražio, da uvijek i svuda -doprinese, ako i najmanju mrvicu za narodnu stvar. Vidjeli smo brojkama, što bi mogao sam. Dubrovnik. A kad bi se ovako postu- palo u svim našim gradovima, kolika bi svota na svrhu svake godine bila!? Ovako rade Česi i zato su ono što jesu. Radimo. i mi, kako oni, ugledajmo se u njih, biti će od velike koristi za marod i domovinu. Domaće oljesti. Jezično pitanje. U Zadru se gospoda na vladi i zemalj- skom odboru, općini i članovi sabora krva- vim znojem znoje. Nije šala, riješavaju je- zično pitanje. : Već sama ta činjenica, da u zemlji gdje žive 98% naroda, kojem je materinski jezik hrvat. iliti srpski, a od kojih opet 99% ne zna drugoga jezika, gorka je ironija za prilike u zemlji. A još je gore, kad u isto doba, gdje se jezično pitanje riješava, izlaze naredbe po- jedinim činovnicima, da moraju ponavljati svoja izvješća za to, jer su ih prvi put na- pisali hrvatski. Pa hoće li to pitanje barem već jednom riješiti ? === => nz = =mm=mR== Sa =a === SPalaSEAAJAIPEŽNAOAAAO E. EA Ia = = aa a RA =a l aa II SSS DRISSS NEEE Bojimo se da ne će! A ne, zbog toga, što se ne radi više ni o talijanskom ni o hr- vatskom jeziku, već jedino o njemačkom. Mi smo uvjereni, da kad bi se reklo vladi: Ostavi ti nas i Talijane, da se mi pogodimo, a samo ti ne dovađaj njemačke činovnike u Dalmaciju i ne uvađaj njemačkog jezika, da ona ne bi na to pristala. | baš za to što većina Dalmacije to znade, za to je i doče- kala vijest o pregovorima hladno. Prekinuti pregovori. U Zadru su se bili poveli pregovori izmađu Srba i Hrvata, da složno istupe proti Talijanima. Prijedlog su Srbi odbili ovim pismom upravljenim zast. Biankini. Časni gospodine zastupniče, U odgovor na štovano Vaše pismo 24, a primljeno 26. septembra, čast mi je na bolje razjašnjenje mog prvog pisma donijeti Vam do znanja, da je upravni odbor srpske stranke, kad je o predmetu vijećao u svojoj sjednici 18 septembra, našao, da je za srpsku narodnu stranku, bez obzira na moguće kan. dature i uvjete, isklučena mogućnost svakog bilo direktnog ili indirektnog sudjelovanja pri izborima sa pravaškom strankom S odličnim poštovanjem U Zadru, 29. septehra 1908. Vaš odani M. Katurić. Izborne vijesti. Prestao je izlaziti , Velebit“. Doduše je on u svom zadnjem broju javio, da prestaje samo za kratko vrijeme, ali je to samo puka forma, pod kojom se umirući sakriva, o tome ne može onaj dvojiti, kome je poznata ne- sređenost u Splitu. Gospodin Mato Ostojić s Povlja na Braču poslao je pismo Dr. Vici Mihaljeviću u kom javlja, da prestaje biti članom odbora Hrv stranke i istupa iz stranke, jer je razočaran preokretom u stranci. U Kotoru je velika smutnja. Gopčevi- ćanci i pravaši rade skupa proti Srba i Hr- vata novog kursa. Vlada im je g svemu pri ruci, uza sve to sigurna je pobjeda nezavi- snih i složnih Hrvata i Srba. Kandidati još nijesu stalno određeni. Ne bi se ono isto, što se tiče junaka Shakespeara moglo kazati i o Eshilovo Pro- meteju, Goetovu Faustu, Byronon Kainu, Nietzschovu Zaratrustri — naprosto o svim najvećim vrhuncima ljudskog genija, naročito o geniju, opirućem se, u vječnu svrhu u borbi s Bogom nalazeće se, božanske osobnosti ? Nijekanje kao put k pobjedonosnoj tvrdnji, neznaboštvo kao put k kršćanstvu, borba proti Bogu kao put k božanstvu, to je uprav ono, što Tolstoj ne vidi i s toga * gvu kulturu, možda ne kršćanskog ali k Krstu naginjujućeg evropejskog ljudstva. Kristovo je očitovanje, očitovanje apsolutne ličnosti. Paiu svjetskoj kulturi luči se Tolstoj od svih drugih isto kao u svojim umjetničkim djelima, sebe prisvaja usprkos svima, razdire sveze između sebe i ostalih. Svima kaže: vi ili ja, vi svi ili ja sam. Samopriznanje osoba, od Tolstoja za- nijekani religijozni princip revolucija, do- pustilo mu je, da zaniječe revoluciju. Uprav ovdje u svom ponašanju prama revoluciji, dosegao je možda granicu svog samovanja, preko koje ne može, da preko- rači: još jedan korak unaprijed, a za njim :: je klanac, već je na drugoj strmini brda, <. adkle se već opaža sunce novog priznanja. Hoće li se Tolstoj dat na ovaj korak? Ako se dade, tada će se možda isto ovdje dogoditi — u njegovom ponašanju prama ruskoj revoluciji. Pa koliko je i proklinje, ne može do svrhe, jer mu je ona preveć u svojti: nje- gov život nije ništa drugo, nego jedan ne- prestani unutarnji poticaj, neprestana unu- tarnja revolucija. Zar se neće nutarnjost sto- piti s vanjštinom ? Do sada se je svojevoljno svima opirao; ne će li početi sveopćom vo- ljom sebi se protiviti ? »Bacite mi nasapunano uže.o moj sta- rački vrat!“ — što naznačuje to, nego li povik vanjske samoće, preokrenute getse- manske molbe: O oče, nek me mine ova čaša ? Zar ne će on o tomu promišljati, kako ova čaša kraj njeg prolazi, zašto njegova Golgota sastoji u tomu, što nema Golgota, njegov križ u tomu, što nema za njega križa, a za one pak, koji je javno prokleo i koje možda u srcu zavidi — hiljadu križa, hi- ljadu ,nasapunanih užeta“ ? : "Tako je o tomu promišljao, ne će li napokon shvatiti, da čovjek ne smije ,,osam- ljen živjeti i osamljen umrjeti“, već sa svima i za sve? Prevare među našim u Americi. Među našim kolonistima u Sjedinjenim državama sjeverne Amerike događa se veliki prevrat, koji će posve utući bankirsku po- litiku, koja, mislimo, da je našim čitateljima dobro poznata : to je zakup političkih načela sa strane bankira. Svi listovi hrvatski svojina su ili su poduprti od bankira, te služe za to, da svome gospodaru prave reklamu; da na- padaju druge banke i prikazuju ih nesigur- nim, a onu svoga gospodara uzdižu i hvale. Tako je vas narodnr život, naših kolonista bio u rukama bankira, koji su posijali stran- čarstvo, i zaoštrili odnose ; a potisli pravu na- rodau politiku, koja može jedino počivati na iz- mjeničnom udruženju, jačanju, i pomaganju naših kolonista, na narodnom očuvanju po- moću škola narodnih i crkava; na stečenju ugleda i simpatija duševnim prednostima i radnom sposobnosti u stranim državama. Od svega toga ništa ili posve malo: ban- kirska je politika stvarala od naših kolonista frankovce i resolucijonaše, žestoke, da se ne može žešće ni pomisliti ; kao da ima važnosti, ako je, Hrvat u Americi frankovac ili rezo- lucijonaš. Simpatije može biti, ali strančar- stva nikako, a najmanje, da bezuzročno i neumjesno strančarstvo potisne samo hrvat- stvo, našu narodnu kolonijalnu politiku, ko- joj nikako ne može biti mjerilo politika u domovini. , Ali bankirima nije bilo stalo do narod- nih probitaka nego do svojih, pa za to i posijaše strančarstvo, držeći se one: fran- kovac kolonista će se služiti s frankovcem bankirom, a resolucijonaš s bankom resolu- cionaša. A što je najglavnije ti bankiri nijesu bili baš nikako uvježbani u svojoj struci, ljudi*obično bez škole, bez više naobrazbe. Banke su otvorili, da sebe obogate na račun naroda. Nego i u tom zanemarenju morao je neko skrhati vrat. Prvi je ljosnuo Frank Zotti, koji je imao banku s tri podružnice. Optužen radi prevara, zatvoren je, pošto je prevario hrvatski narod za po milijuna kruna. Iza njega slična je sudbina stigla Gojaovića, pa napokon i Škrivanića. Za Škrivanića vele, da je poštenjačina, ali da ga je nov Očitovanje apsolutne ličnosti, očitovanje Kristovo ispunja se u svim ljudskim stva- rima, u Rusiji se pak ispunja više nego igdje — u revoluciji, koja nije ništa drugo nego oslobođenje i oporavak apsolutne ličnosti u osobi ugnjetavanog i ujarmljenog puka. Krist je u Rusiji u revoluciji ili nigdje. Ili ruski puk nema križa, ili je taj križ revolucija. Ne sam, već s cijelim ruskim pukom može Tolstoj poprimit svej križ. Da će ovo uraditi, svak bi to rada da- nas vjerovao, kad se preko volje drugih, a preko same svoje volje prikazuje, kao svi- jetla tačka ruske revolucije. On ju je osudio, ona ga je opravdela, on ju je prokleo, ona ga je blagoslovila, on joj je otrgao vijenac s glave, ona ga je okrunila. Danas su nepri- jatelji ruske revolucije — neprijatelji 'Tol- stojevi, njegovi neprijatelji — njeni prija- telji. On i ona su danas jedno. Hoćeš, ne ćeš — Tolstojevo je slavlje, slavlje ruske revolucije. — I ako i on to uvidi, tada će se ispuniti njegova želja, tada ga ne ćemo okruniti samo kao umjetnika, već ćemo ga slijediti kao proroka. Kao prorok ruske i svjetske slobode, živjet će Tolstoj, dok bude ljudstva. M. P.