e. M ma

 

 

Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ i: Broj 80.
er e e ON ri o ainirtsnitsaimmmmntisansammmmmtamnn_sstupuatamsmismummasisummempmtammnmimmsnmumammmutižžmaninaoamn RR

Na odgovor ,,Marodnom Listu“.

Ograničit ćemo se na drugi dio
članka. Na prvi odgovaraju već naši
pređašnji članci, a mi ne ćemo po-
navljati, što .-smo već jednom kazali,
i to tim više, što bi rijet, da je raz-
lika između nas i , Narodnog Lista“
poglavito u shvaćanju pojedinih po-
java, koji su kroz zadnje tri godine
dana izbili u stranci, a u tom  slu-
čaju ne ćemo ni mi prekrstiti , Na-
rodni List“, ni ,Narodni List“ nas.
Za njega će gg. Ivčević, Madirazza
bit bili uvijek vjerni pristaše ,,Hr-

vatske Stranke“, a za nas će oni
uvijek predstavljati ohu struju u
stranci, proti kojoj se borimo ne

samo mi, već koju osuđuje cijelo ja-
vno mnijenje donje Dalmacije, .a i
dobar dio gornje.

Valjda na to javno mnijenje cilja
»Narodni List“ kad kaže: , Dubrovčani
držahu do svoga položaja pred masom
pravaškom i omladinom naprednjač-
kom — rezultat istup“, ali nek nam
kaže, jesmo li mi pravije radili, kad
se nijesmo oglušili , javnom mnijenju“
ili neka gospoda, koja misle, da su
oni pozvani, da vode 's visina udes
naroda, pa ne cijene svojom dužno-
sti obazirati se na narod. Što će
»Hrvatska Stranka“, ako ona nema
imati podloge baš u javnom mnijenju.
Ako je ona kod puka likvidirana,
tad je ne će spasiti ni vođe, oni po-
staju denerali bez vojske, da upotre-
bimo izraz, kojim su starčevićanci
krstili jednom ljude, te su se kupili
okolo ,,Obzora“.

Za to mješte da nam prigovara,
što smo se identifikovali s javnim

mnijenjem naših krajeva, mnogo bi
pravije bio uradio , Narodni List“,
da je ispitivao, je li , Hrvatska Stran-
ka“ kao takova dala povoda, da je
javno mnijenje osudi.

Jer ne radi se o osobama. Sve kad
bi one osobe, koje ,, Narodni List“
spominje, bile imale snage i volje da
prkose, bi li bili za to spasile ,Hr-
vatsku Stranku“? Zar ne vidi ,Na-
rodni List“ kako joj vidljivo grabe
terena u gornjoj Dalmaciji pravaši,
a u srednjoj naprednjaci. A tomu je
uzrok baš to, što su neki ljudi u

»Hrvatskoj Stranci“ mislili i još uvi-.

jek misle, da su oni, koji vode, pa
mješte da se oni prilagode vremenu
i puku, hoće da se ovi prilagode
njima. Tim se tumači, da je na oto-
cima i u dubrovačkom korčulanskom
kotaru ,hrvatska stranka“ znala sa-
čuvati svoj posjed, a da ga je u Za-
dru, Šibeniku i Splietu izgubila.

Nu da nas ovamo ne zateče udes
Hrvatske Stranke u gornjoj Dalma-
čije, trebalo je dakako da se druk-
čije vladamo pa da zahtijevamo i da
se stranka drukčije vlada. Što se
naprotiv dogodilo? Dok je nas uvje-
renje i javno mišljenje držalo na
okupu u obrani onoga, što smo ci-
jenili, da ,Hrvatska Stranka“ ima
da brani, ova ne samo nije ostala
stacijonarna, to jest na onoj  po-
dlozi, koju su joj bili dali događaji
od g. 1903. do g. 1905., već se po-
makla nešto na desno. Što je tad
prirodnije, nego da je došlo do istupa?
Jedan poteži, tamo, drugi ovamo, pa
bi bilo puklo i nešto tvrđe, a kamo li
ne one veze, koje su stranku vezivale.

Ovako stvari stoje, a sad nek nam
»Narodni List“ reče, jesmo li imali
pravo mi, koji uvjereni da je javno
mnijenje opravdano, nijesmo se nje-
mu opirali, ili oni, koji su pustili da
ih javno mnijenje baci u kut. Nek
nam reče, jesmo li mi škodili ,Hr-
vatskoj Stranci“, koji smo je tim po-
stupanjem sačuvali moćnu i složnu
u ovim krajevima, ili oni, koji su
svojom politikom spravili teren za
naprednjake i pravaše.

Što smo radili, radili smo u. du-
bokom uvjerenju, da radimo za , Hr-
vatsku Stranku“, i baš to uvjerenje
dovelo nas je do toga, da kad smo
se našli na raskrsnici, pa trebalo ili
se oprostiti s Hrvatskom Strankom ili
s našim radom, da smo znali, što
ćemo i kuda ćemo. Mi idemo svojim
putem, u nas nema kolebanja, pa
čemo vidjeti, ko:će prije k cilju, mi
ili ,Narodni list“,

 

Dubrovnik, 2. oktobra 1908.

, se gabberai le genti grosse,
temi |I' orecehio spalancato al vero
che ne tuoi sforzi dell' inno guerriero,
sente la tosse. Giusti.

,Čudnovati su to pojavi koji se ne
dadu tumačiti“. Tako se izrazuje naša dru-
garica Hrvatska Šibenska Riječ u uvodniku
od 26. rujna, koji opet nosi naslov: Pred-
izborni čudnovati pojavi. Govor je o secesiji,
koja je shjedila u Hrv. Stranci, nakon spljet-
skog sastanka.

H. R. ima potpuno pravo! A kako ne bi,
poznato je da šibenski list, otkad je počela
izborna kampanja, izrugavajuć i bagatelizajuć
svakoga i sve što nije pravaško, majestati-
čnim prezirom prelazi preko utvare, svih
drugih stranaka, i njihovih ljudi te na sva
usta viče: utvara je izčezla, u pravaštvu je
spas, pravaši će samostalno istupiti, bez ika-

RmRJRJrrmrrkEeeekEkoŠŽŠŽŠŠČČČĆEE====

D. Merelkowsky: Lav Tolstol.

Tolstojevo je slavlje jedino u povjesti
ljudstva.

Do sada smo ovakovim slavljem krunili
još za života samo junake maća i krvi, ge-
niju bi ova slava — lovor vijenac nad tr-
novom krunom — pripala tek po smrti.

Tolstojeva je svečanost prva, koja ne
počiva na krvi, prva proslava ,mira i zado-
voljstva“, prva vigilija one posljednje svet-
kovine, kad će napokon cijelo ljudstvo za-
pjevati: ,Slava Bogu na visini, a mir. lju-
dima dobre volje“.

Ali dok na zemlji .ne bude mira
bez prepiranja, lovor vijenac bez trna, cijela
će naša radost sastojat u tomu, da nijesmo
mi oni, koji su ovi trn savili u Tolstojev
vijenac. Mi ne, dakle tko? On sam ili onaj,
koji ga je stvorio, kakav je sada.

, A me osjeća li on danas, na- ovaj tako

svečani dan svog 'slavlja, sred sveopće

— radosti, najljuću . bol, koju može ovaj tn

prouzročiti — neizmjernu žalost?
krunimo? Najprije umjetnika. Ali
je on 'zgazio nogama ovaj vijenac, te

. možda sva njegova veličina sastaji u tomu

da je to uradio: da nije svoju snagu šr-

tvovao najvećoj svetinji, nebi bio tako velik
umjetnik, kakov je sada.

Ali između nas i njega opstoji u ovom
smislu velika prepirka : mi ljubimo u njemu
ono, što on u sebi prezire, blagosivljemo
ono, što on u sebi proklinje. Ta mi bi pri
izboru između Tolstoja umjetnika i Tolstoja
proroka, radili uprav protivno, nego on sam.
Proroka žrtvovali pjesniku, jer je u svojoj
umjetnosti veći prorok, i ako prorok nećeg

_ drugog nego li u njegovim proročkim djelima.

I uprav nam fo neće Tolstoj nikada
oprostiti, uprav ovu slavu neće nikada od
nas poprimiti.

I ako sada mući, kao da odobrava, ne
zbiva li se to, radi nesloge, koja se može
jedino u muku promijeniti? Pa ipak nam
se čini, da bi mogao nadoći čas, da se on
neće moć dalje uzdržati, te će povikati :

»Ne mogu dulje mučati! Radije bacite
mi ko mog starog vrata osapunano uže,
a nemojte samnom postupati, kao što vi
činiti !“

Da, čovjek se ne smije podati nikakvoj
obrani: u ovoj prepirci &njime za njega
nećemo se nikada slagati.

počimlje i završuje već od 30 godina svoje

vjerske rasprave. Ne osjećali on napokon,
ne osjećali danas, da nije čovjeku tako lako,
»da se sporazumi“, i da nije tomu na putu
samo ljudska zla volja, već također nešto
većega, što ne ovisi o čovjeku ?

pljubite li me?“

»Mi te ljubimo“,

» Vjerujeteli mi ?“

»Mi ti vjerujemo“.

»Zaštodaklene radite ono,što vam kažem“.

»Jer smo zli, mahniti, slabi, + još radi
jednog uzroka. jer ti, koji sve vidiš, ne uvi-
đaš; koji sve znadeš, ne poznaš, i koji je
sa nas ne manje svet od tvoje svetinje“.

nŠto je to? Kažite mi“.

»Koliko smo ti puta već kazali! Onda
nas nijesi shvatio, i sada nas ne ćeš shvatiti.
Možda da nije ni potrebno. Budi, kakav si,
i ne osuđuj nas, ne zahtijevaj nešto od nas
što nemožemo dati“.

»Kada nemožete, ja ću vas napustiti i
ostat ću sam“.

n»Moram sam živjeti i gsamljen umrijeti“,
jednom je priznao, i to je možda najistini-
tije od svih njegovih priznanja.

Ne osjeća li danas, kad bi cijelo ljud-
»lludi se moraja sporazumjeti“, tako stvo htjelo biti kraj njega, svoju samoću '

žalosnijom ?

RASTEM RR INOLNA OO