Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ A NOAEL MG E ai Broj 81. Što zamjeramo lučeviću i družini. U nedavnim polemikama spomi- njala su se često imena Dr. Ivčevića i još nekolicine. Dok smo mi kazi- vali, da ne možemo biti u stranci, gdje je predvladala struja, koju ovi ljudi zastupaju, s druge se strane do- puštalo, da je Dr. Ivčević konserva- tivan, ali da to nije nikakvo zlo, da je to samo izliv njegove naravi, a da je Dr. Ivčević plemenito patriot- sko srce etc. Mi ćemo sve ovo potonje rado radi. Govora je jedino o politici; osobu Dr. Ivčevića ne smijemo prosuđivati po njegovim intencijama, nego po njegovu pozitivnom radu. Da li ovaj potječe iz njegove konservativne na- ravi, ili je proračunan, to je sve jedno. Pitanje je samo, da li odgovara onoj politici, kakvu narod Dalmacije pravom očekiva od čovjeka, koji da tako rečemo predstavlja Dalalmaciju, a koji je do te časti došao povjere- njem naroda. = Istina je, da ga narod nije ime- novao, nego Nj. Vel. na prijedlog austrijske vlade, ali je li to dostatan razlog, da se raskinu sve one sveze, koje su Dr. Ivčevića vezivale s na- rodnim ljudima i koje su ga baš do- vele u kombinaciju za imenovanje za predsjednika sabora? Kad bi to pi- tanje stavili ovako prosto Dr. Ivče- vića, uvjereni smo, da bi ga on sam zanijekao, ali de facto nje- govim imenovanjem za predsje- dnika te veze, ako se nijesu preki- nule, a ono su malaksale. On se je malo po malo tuđio svojim druge- vima, počeo se osjećati činovnikom te tražiti za sebe u stranci osobiti položaj, a gdjegod su se zastupnici odlučili za koji odlučan korak, tu se je Ivčević ili opirao ili izbjegavao, da se nađe skupa. Kao primjer spo- minjemo pohod zastupnika u Beč god. 1903., aferu Handel-ovu, i riječku resoluciju. dopustiti, ali o tomu se ne Ovaj iznimni položaj, koji je Dr. Ivčević tražio, a koji mu je stranka i dopuštala, bio je moguć jedino pod tim uvjetom, da se Dr. Ivčević kani svakog utjecaja na politiku. Kad se je on sam osjećao vezan svojim po- ložajem, ovo je bilo sa svim naravno od njega očekivati. Ali toga on reklo bi se da nije shvatio. Javna je tajna, da su zastupnici iz Beča bili došli na riječki sastanak, gdje se je imala stvoriti riječka resolucija, sa -već go- tovom osnovom, i kad bi do Ivčevića bilo, do resolucije ne bi bilo nigda došlo, a sami zastupnici, koji su onda bili u Beču znadu najbolje, da taj Ivčevićev istup nije bio baš slučajan. On je dakle tom prigodom bio po- duzeo inicijativu u stvari skroz po- litičkoj, a to nije smio baš obzirom na onaj izniman položaj u stranci, koji je za sebe tražio, a koji nije bio ništa drugo nego ispovijed njegove ovisnosti o Beču. Isto tako lIvčević se ogriješio o svoj izniman položaj, kad su pod njegovim utjecajem bečki zastupnici bili obećali Becku, da će za nj glasovati. To su sve politički čini, koje po našem mišljenju sebi nije smio dozvoliti Dr. Ivčević. A iz svega ovoga što slijedi? Po našem mišljenju samo to, da je Dr. Ivčević ostajući u stranci radio proti stranci. On je u njoj zastupao onu struju, koja je isprva prekriveno, a poslije sve očitije išla za tim, da stranku pred vladom rehabilitira i digne snje ,ljagu“ riječke resolucije. Je li Dr. Ivčević bio svijestan uloge, koju igra, to ne znamo niti marimo znati. Mi ne bismo bili uopće ovo ni iznosili, kad se s druge strane ne bi htjelo stvari zabašurivati i krstiti ih nepravim imenom. Mješte da sami sebe varamo i opsjenujemo, priznaj- mo radije ono, što i vrapci na kro- vovima već pripovijedaju. Ludo je Ivčevića prikazivati prijateljem one shrvatske stranke“, koja je stvorila riječku resoluciju, kad cijeli njegov rad pokazuje, da on to nije nikad htio biti. Tim samo na njega bacamo ničim neopravdan prijekor nedosljed- nosti, a on je bio uvijek dosljedan sam sebi, dapače toliko dosljedan, da je napokon izigrao svoje drugove. Domaće vijesti. Štrajk na našem sveučilištu. Još nije pala konačna odluka, da li će se obustaviti ili ne štrajk na zagrebačkom sveučilištu. Doduše je djački centralni od- bor zaključio, da se obustavi štrajk, te da se na hrvatskom sveučilištu povede borba proti onih, te su u više navrata povrijediti sveu- čilišnu autonomiju ; ali zaključna odluka pri- pada sveukupnoj djačkoj skupštini, koja će se u Zagrebu danas držati. U ovoj stvari dijelim mišljenje sredi- šnjeg odbora, da se štrajk obustavi. Seoba djaka sa zagrebačkog sveučilišta imala je obilježje prosvjeda proti povrede sveučilišne autonomije sa strane bana Raucha i nje- govih pomagaća. Na prosvjedi počivala je nada, da će se povrede opozvati. Nada se nije ispunila, jer je kralj odbio molbu aka- demskog senata, da se reaktivira prof. Šur- min, Iza toga je Rauchova vlada još dvije povrede počinila: umirovila je prof. Manoi- lovića i imenovala je profesorom nesposobna čovjeka, Milana Šuflaja. Ove dvije nove povrede svjetovale / bi da se nastavi štrajk, kad i štrajkovi ne bi počivali na bazi ,borbe za boljim“, to jes da se postigne: poboljšanje sadanjeg stanja. A nas iskustvo može uvjeriti, da novi dja- čki štrajk ne bi imao pozitivna uspjeha, ne bi prisilio vlastodršce, da poprave prvo ono zlo, što počiniše u pogledu sveučilišne aut&- nomije. Tako i drugi štrajk imao bi narav prosvjeda, a to je mislim suvišno, kad se je već prvim dovoljno zasvjedočilo, da sveu- kupna akademska omladina prezire i osuđuje neustavnu rabotu servus-družine. A ima nešto i važnije, što govori za prekinuće štrajka. Djaci su uvijek bili prvi u svim narodnim borbama. Oni su davali život otporu, nadu u pobjedu. Podržavali su u cijeloj zemlji neku trzavicu, bez koje se ne može zamisliti ustrajnost u narodnim borbama. Mi smo svi opazili, da se je po seobi djaka iz Zagreba pojavilo neko ohla- đenje, nije bilo onog potrebitog života. Da- nas, kad smo na domaku velikih preokreta u životu hrvatskog naroda, treba da se omla- dina nađe kući, da u pokretu, koji i kakav budu zahtijevali interesi Hrvatske, živo su- djeluje. Današ trebamo što više vojnika, i najslabije trebamo; a kamo li, da najbolje pastimo iz kuće. i poe e Ja sam uvjeren, da IRanch uprav želi «> > i traži način, kako će šim pofaknuti seobu djaka. Djaci su mu dosta muke zadali, a dok nije bilo tih djaka, on se je po Zagrebu, kao po svojoj kući, šepirio. Djaci mu tu ra- dost ne smiju pružiti. Djaci su sad osobito potrebiti Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj i za to nek ostanu kući, a uvređe i povrede ser- vus-družine nek budu samo jače poticalo u borbi proti toj družini. : Čast će se našem sveučilištu istom onda povratiti, kad na bansku stolica dođe čovjek narodnog povjerenja; a da se to ge treba pozitivna rada; pa % toga djaci ne smiju zaboraviti, da ,,salus Croatiae suprema Akademičar. o lex esto“. Tko slje vjetar . . .- Ne prijeporno je, da treba osuditi 'svaki čin, kojim se povrijeđuje ili ugrožava , lična sloboda jednoga čovjeka. | za, to se svaki napadaj bilo riječi ili činom u kulturnom svijetu mora osuditi i spriječiti. Ali kad neki individui gaze u kulturnom svijetu glavne uvjete i tečevine tog svijeta: slobodu ličnu, društvenu ili narodnu, tad se stvari posve promijenjuju i napadaje na takove individue mi nemožemo osuditi. Oni su izazvani, oni su kao neka osveta povrijeđele društvenosti, oni su nužna reakcija. Kad ovo pišemo mislimo na dogodaj.u Zagrebu, gdje je pravnik g. Juriša iščuškao podbana Crnkovića. Službene novine, a s njima dakako i ,,Hrv. Pravo“ osuđuju g. Jurišu i htjele bi njegov čin prikazati ne- pristojnim, pa i barbarskim. 1 mi bi smo se s njima složili, kad Crnković ne bi bio pod- ban i glavni sukrivac svih onih povreda li- čne i narodne slobode, koje su u Hrvatskoj na dnevnom redu. Tko sije vjetar, ne može požeći drugo, nego oluju. Radi izgreda u Trogiru. Javljaju ,Narodnom Listu“ iz Trogira, da je vlada ostavila svog činovnika, da upra- vlja općinskim redarstvom, ato radi skorih izgreda sa talijanašima. — Predstojeći raspust općine Sinjska. Pošto se općinsko vijeće nije moglo da sastane, da bira novog načelhika, govori se, da će općina Sinjska biti raspuštena.