Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ Broj 84. Na raskršću. Ko pomno čita vijesti po novinama o posljedicama aneksije Bosne i Herce- govine, ne može mu izbjeći da se nala- zimo pred dogođajima, koji će odlučno djelovati na budući razvitak stvari. Aneksija je gotova činjenica, i teško je i promisliti, da bi se u tom pogledu moglo što promijeniti; ali dobitak Bosne Austrija valja da plati drugim državama, to je zahtjev t. zv. evrop- skog ravnovjesja, a te kompensacije mogu bit takove, da gubitak bude možda veći od dobitka, osobito ako se drži na pameti, da aneksijom monarhija nije faktično ništa dobila, već da je samo definitivno prisvojila ono, što je od berlinskog kongresa bila dobila na neodređeno vrijeme. Austrijska je vojska već izašla iz sandžakata, a po izjavi Aerenthalo- voj, sudeći, monarhija če se odreći i pogodnosti, koje joj daje berlinski ugovor na moru crnogorskom. Pita- nje je, ko će doći mjesto nje. Svi su složni, da to mogu biti samo ili Sr- bija ili Crnagora ili Turska ili Ita- lija. Za austriju bi bilo najbolje, kad bi Turska preuzela opet vlast u sandžakatu, a Crnagora proglasila svoju obalu kao isključivo svoju vla- snost, ali kad bi to tako bilo, ne bi se Italija bila tako lako zadovoljila odustajanjem od članka 29 berlin- skog ugovora kao kompensacijom za aneksiju Bosne. Njezine aspiracije na ovu obalu jadranskog mora po- znate su, u ostvarenju njihovu stoji i budućnost Italije, pa mi na Bal- kanu moramo već računati tim, da će Italija kušati upotrijebiti ovu pri- liku, da se na Balkanu pod jednim ili drugim oblikom ugnijezdi. Nu kad bi se to dogodilo, eto u našem po- dručju novoga faktora, koji bi bio po- gibeljan uplivu monarkije na Balkanu. A čiji će biti sanždakat! O nj se regbi otimlje Srbija i Crnagora. Kad bi to postigli, bio bi zatvoren put prodiranju Austrije na istok, a že- ljeznica od Dunava, o kojoj se to- liko govori, prolazeći samo kroz srp- sko i crnogorsko zemljište, dobila bi za ove zemlje velike važnosti. Ona bi ih vezala se jadranskim morem i ekonomski oslobodila od Austrije i Njemačke, a vezala s Italijom. Dakako sve ove promjene ne bi se mogle dogoditi bez pristajanja zapadnih velevlasti, ali reklo bi se, da su baš ove na poslu. Engleska kao da je bolje uočila situaciju nego naša monarhija. U svojoj mržnji na njemačku trgovinu, ona vidi da je došao čas, da se revanšira, a Nje- mačka to razumije, pa se mrgodi na saveznicu, što joj je stvorila ovu ne- priliku. * * Dok se tako položaj na Balkanu muti, mi u Austriji valja da plaćamo račun.Jer ako velevlastima uspije ono, za čim bez sumnje neke idu, te mo- narhiju izoliraju, onda ćemo mi još jače osjećati ekspansivnost njemačku i madžarsku, jer drugoga kraja, da se izliju, ne će biti. Naši ljudi, koji su udrili u talam- base na glas o aneksiji, to ne će da vide, a nama se čini, da u toj even- tualnosti leži baš ozbiljnost sadašnjega časa. Ne radi se o tomu, da je anek- sijom u Austriju došlo 1,800.000 sla- vena više, nego da taj narod bude živjeti*svojim životom. Jedino tada bi moglo od aneksije biti koristi i Slavenstvu i Južnim Slavenima u monarhiji napose. Ali od toga smo u ovom času možda još dalje, nego smo prije bili. Dogođaji, koji se na Bal- kanu razvijaju, nedopuštaju ni na- dati se, da je hrvatsko pitanje blizu riješenja. Domaće vijesti. Beznarodnost (?) naših socialnih demokrata. Ovih smo dana imali prigodu, da se učvrstimo u uvjerenju, da hrvatska socialna demokracija, nije nikakva bezbojna, protu- narodna stranka, već da je naprotiv čisto narodna demokratska stranka. Ovo treba spomenuti radi onih bezbrojnih kleveta, ko- jim se klerikalna štampa sa svojim kršćan- 'skim socialima nabacuje na socialdemokrate. »Urveni socijaliste protivni su narodnosti, oni su internacionalci i za to pogubni našem narodu“ tako se je vikalo i viče. 'Ta tvrdnja je danas puka presuda: istina je, da je socijalna demokracija u pr- vom svom razvoju bila beznarodna, ali se je u vremenu posve približila interesima svoje zemlje i naroda, te dapače u nekim zemljama stupila između prvih boraca za na- rodnu stvar. Ovo posljednje osobito vrijedi za naše hrvatske socijaliste. U borbi proti zadnjim nenarodnim vla- dama: proti Rakodzayu i Rauchu n ulazimo socialnmu demokraciju u prvim redovima. Ona i na drugi način podupire našu narodnu borbu: a to tim što traži sa svojim drugo- vima u Ugarskoj opće pravo glasa, dakle demokratizaciju Ugarske i Hrvatske, što kad bi se postiglo, Hrvatskoj bi bila osigurana samoodluka sa svojom sudbinom. Istina je, da je dužnost jedne čisto de- mokratske stranke boriti se proti ,režima be- zakonja, nasilja i neustavnosti“ u Hrvatskoj, kako ga to krsti sama socijalna demokra- cija; ali je istina da se tu ona ne zaustavlja, nego uporedo s političko-narodnim strankama zahtjeva ujedinjenje cjelokupnog našeg na- roda. Tako je ovih dana glavni odbor stranke u svom manifestu na narod, dao mjesta i ovoj stavci: ,, . .. danas već izriče socijalna demokracija Hrvatske i Slavonije, da smatra m > —=——=—m===—=m=ummmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm:mmmmmmnmm=mmmmmmmmmmmmmmm==m=mmmmm== U čadoru je vlad1la tama. Vani je sunce zapadalo, a sve je plivalo u zlačanim tra- cima; ovdje je bilo studeno. Sudci su u poljskoj odori. Predstojnik je satnik. Pozna- jem ga; izvrstan je otac obitelji i ide dano- mice svojoj ženi, pri čem joj nadjeva ime »Rukoćka“, premda se zove po kršćansku Serafina. Njegov desni susjed ljubi strastno kitaru, te svaku večer dopire iz njegova ča- dora poznata romanca: ,O da je srce za- grijano uzajamnom ljubavi!“ Pjeva ,falset“ a satnikov pas pri tom bijesno laje. Njegov lijevi susjed ne poznaje u životu drugo do Wint-igre (ruska whist). Pripovijeda, da je pri jednoj navali Japanaca bio maldane za- robljen sa svojim odjelom. Ostali su naduti ratni časnici. Željeli bi uvijek spavati, tre- pavice im se sklapaju, a ipak moraju sjedati ovdje na sudu, i s toga uprav je svaki op- tuženik u njihovim očima ,,Nitkov“, pretpo- stavivši dakako, da nije vojnik. Sa svojim podanicima postupaju blago: ,Tko je pred Bogom bez grijeha“. Desno sjedi državni odvjetnik. Jučer je jednoj propaloj Amerikanki u nekom noćnom «lokalu: iskazao svoju ,naobrazbu“ ; čitao joj je iz Byrona i plesao pred njom Cake-Walk. Danas su na njegovom čelu utisnute riječi: " Lasciate ogni speranza. Lijevo nalazi se bra- nitelj: mladi časnik, koji se već sada kupa a znoju . . . Ovaj čas je upravio svoju molbu, da ga se uvrsti u prednju frontu, proklinje »Red“, koji je položio u njegove ruke sud- binu ovih dvaju neotesanih, razdrtih i raš- čupanih vojnika. Oni su odvažno stajali. Čvrsto gledahu glavare u oči, držeći koščate ruke postrance. »Dakle ti, Pedjko, jesi li uzeo kravu?“ »Uzeo sam je, veleštovani“. »Jesi li je platio?“ »Nijesam posvema! Moja je dužnost bila, — uzmem kravu .... Novce je imao četnik . . . .“ | »Je li Kinez trčao za tobom ?“ »Nije posve . ...“ »A ti ga nijesi ubio ?“ . Vojnik kimne niječno glavom. mJesi li ga ti kundakom udario glavi ? »TA zašto ?“ »B ti, neotesani Sidkih! Jesi li bio # Pedjkom ? Pozvani upre svoj pogled još dublje u glavare, ravnodušno, kao da ih želi očima progutati. Gaće su mu razdrte, a rupe do- tičnih ništa ne žele, ne traže, ipak je svi- jestan sama sebe i stoji uspravno. nJeste li uzeli kravu ?“ »Tako je, Vaša uzvišenost“. »KRako ste je uzeli ?“ »Kupili smo ju“. »Jeste li dali novac za kravu ?“ nNovca. 'TA nijesmo nikakva primili“. ;Je li Kinez trčao za vama ?“ »To ne znamo“, »Kako ne znate ?“ »Mi smo obojica sjeli na nju, naime na kravu, te smo ju poveli k četniku“. »Ko je ubio Kineza? Ti ili Pedjko ?“ ,Ja baš nijesam“. »Ti nijesi ?“ »Tako je“. »Ni Pedjko ?“ »T0 ne znam“. »Jesi li oprao cijev od puške u rijeci?“ »Oprao sam je, vaša uzvišenosti“.