God XVII. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- semastvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se že e : predbrojen i za došasto polugodište. ———— — (zdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. ==——==—=— Štamparija DeGiulli i dr. Brzojavne vijesti. Hrvatski delegati u Pešti. BUDIMPEŠTA, 21. — Stigli su ovamo izaslanici na hrvatsko-ugar- sku delegaciju: Tuškan, Vinković, Medaković, Babić-Gjalski i general Tomičić. Plenarna sjednica hrv.-ugar. delegacije. BUDIMPEŠTA, 21. Jučer su se sastali. članovi hrvatsko-ugarske de- legacije na plenarnu sjednicu. Od Hrvata su govorili delegati Tuškan, Medaković i Babić-Gjalski. Tuškan je prikazao nesređeno stanje u Hr- vatskoj i Rauchove vlade pašaluk. A za tim se je osvrnuo na aneksiju Bosne i kritikovo postupanje države, koja je mimoišla hrvatska prava. Presjednik delegacije oduzeo je na to Tuškanu riječ. Medaković je svoj govor posvetio aneksiji Bosne. Reče, - da budućnost Hrvata i Srba ide uporedo, da je ona jednaka. U ime te budučnosti narod hrvatski i srpski u Bosni po- zvan je, da se složi, kao što to uči- niše Hrvati i Srbi u Hrvatskoj. Wekerle povlači klevete.' BUDIMPEŠTA, 21. Ministar pre- sjednik ugarski, Wekerle, koji je bio rekao, da je koalicija pri izborima agitovala sa srpskim novcem, pri- stupio je u saborskoj dvorani k Tu- škanu i stao mu se ispričavati, da on nije rekao, da je koalicija dobila novaca iz Beograda. On nije na to ni posumnjao. Wekerle proti Rauchu. BUDIMEŠTA, 21, — Ministar predsjednik Wekerle izjavio je, da je hrvatski ban Pavao: Rauch znao za aneksiju Bosnu. On mu je sa- općio bio. Dapače, rekao to Wekerle, tražilo se je od Raucha u ministar- skom vijeću, posebni votum, kao privola za aneksiju. Wekerle na audiencu. BUDIMPEŠTA, 21. — Njegovo Veličanstvo, naš kralj, primio je ugarskog ministra-predsjednika na saslušanje. CRVENA HRV IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE — POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retkua za oglase 80 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po- — godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. = m——————— SHE aINAIIZNNAINESNZNNNNSNNENRNRIRE—ERSRRE=EmmuzmmpmmEEmEmm=zsuRzmmmmmsmmmmmammmmo Pogledi po svijetu. Izvolski u Parizu. Izvolski je vijećao u Pirizu s presjed- nikom republike, s ministrom predsjednikom i s ministrom unutarnjih posala. U pone- djenik je predsjednik republike priredio go- zbu u počast Izvolskoga, na kojoj se je iz- reklo nazdravica, koje označuju jrijateljske veze između Rusije i Francuske, kao i te- žnju obih država za evropejskim mirom. Po dogovoru Izvolskoga s prvacima francuske vlade, izaslao je ministar vanjskih posala Pichon naredbu francuskim poslani- cima u Carigrad i Sofiju, da preporuče koli Turskoj, toli Bugarskoj, da se uzdrže od svakih čina, koji bi mogli dovest do rata. To je prva posljedica putovanja Izvolskoga. Vrijenje u Srbiji. Oduševljenje za rat nije posve prestalo u kraljevini Srbiji. Još se svejednako kupi no- vac i upisuju ljudi u dobrovoljne čete. Za sad ipak se ne treba bojati rata, a zasluga je tog preokreta srpskog ministra vanjskih po- sala Milovanovića, koji je u ovim teškim danima, kad je srpski narod, plijen nema dnog udara čuvstava, udarao bijesno u ratne talambase proti habsburškoj monarhiji, znao tu srast ukrotiti, te narodnu skupštinu pre- dobiti za svoj predlog, da se čeka, dok reku svoju vlasti na međuvlasnoj konferenci. Skupština je odobrila Milovanovićev predlog i poslala ga, da prije konference zagovara srpske interese u Parizu, Berlinu, Londonu, Rimu i Petrovgradu. Pred svojim odlaskom u Berlin, Milo- vanović se je poklonio kralju Petru i pre- stolonasljedniku : Giorđu.: Prestolonasljednik upravio je Milovanoviću ove riječi: ,Vi s važnom zadaćom idete u Evropu. Ne smi- jete zaboraviti, da govorite u ime četvrt milijuna bajuneta. Pred nikim se ne smijete sagnuti. Ko govori u ime brojne vojske, nema se ničesa bojati. Vi se možete jedino onda povratiti u domovinu, ako budete go- vorio u ime četvrt milijuna bajoneta“. Bugarska se oružava. Kraljevina Bugarska javila je poklisa. rima Njemačke u Sofiji, da ona nije voljna platiti Turskoj zatraženu oštetu od 250 mi- lijuna, koja bi imala biti Turskoj nadoknada za istočnu Rumeliju. Bugarska ne će ni da pregovara s Turskom glede oštete za želje- znicu istočne Rumelije. Ona je voljna jedino pregovore povest s društvom istočnih želje- znica, kao s vlasnikom željeznice. Ova odlučnost Bugarske mnoge je iz- nenadila. Ali se Bugarska ne će, da pred nikim pregiba, a na prijetnje odgovorila je ona mobilizacijom svoje vojske. 'Tim_je očito, da će Bugarska prije uči u rat s Turskom, nego li će ostupiti od svoje odluke. * Tursku je zabrinulo naoružanje Bugar- ske, pa je odmah razaslala svim višim evro- pejskim vlastima notu u kojoj upozoruje na neoružanje Bugarske. U noti se veli, da će Turska biti prisiljena jednako postupati kao što i Bugarska. U Turskoj se ne želi uza- ladno prolijevanje krvi i s toga "Turska čeka na zaključke konference evropejskih vlasti. I nastojat će izbjeći svaki sukob, ali stoga moli vlasti, da one ulože svoj upliv, da je nitko ne izazivlja. Zadaća Milovanovića. Milovanović ima dvije zadaće : unutrnju i vanjsku. Prvu je postigao, kad je odvratio Srbiju od rata i sklonuo je, da pričeka ri- ješenje konference evropejskih vlasti. A do tada, može se stalno vjerovati, da će se du- hovi umiriti i ohladiti njihova želja za rat pred trijezmenim razmišljanjem na pogibao, u koju bi Srbija srnula, kad bi se upustila u rat s habzburškom monarhijom. Druga je zadaća Milovanovića predobiti vlasti za Srbiju, nagovorit ih, da se Srbiji da ošteta. U čemu će se sastojati ta ošteta, ne može se. stalno ustvrditi Ipak po onome što je izbilo u javnost može se reči, da će se Srbiji dati neke povlastice na Dunavu, .i da bi joj se imao otvoriti put na jadransko more. A to može biti samo na dva načina: ili otkinuvši od austr.-ugarske komad Bosne |, ili otrgnuvši od Turske dio novonazarskeg sandžaka i pripojivši ga Srbiji. U povredi interesa monarhije, dotično Turske leži, sva poteškoća ovog drugog srpskog zahtjeva. Ručno pismo Vilima Franju Josipu. Njemački poklisar bio je primljen u audijencu od našeg vladara. Ta audienca je dvostruke važnosti po ,N. V. Tagblatt“. Car Vilim je usmeno poručio Franji Josipu, da nepokolebivim prijateljstvom stoji vezana Njemačka uz hababuršku monarhiju, a drugo predao je. našem vladaru ručno pismo cara Vilima. ingleški , Morning Post“ ovako kriti- kuje taj Vilimov čin; ,,Valjda nije potreban bio nikakav iskaz, da je Austro-Ugarska po- dupirana od Njemačke, jer je to bila opće poznata stvar. Pa zato iskaz toga u ovom času naći će odjek na cijelom : Balkanu. Turci, Srbi, Grci i Crnogorci će sg pitati, da li će ih koja država, te im je izrazila simpatije, također i stvarno poduprijeti; te da li ima nade, da će one vlasti, koje su ih savjetovale, da_se pouzdaju u konferencu evropejskih vlasti, udovoljiti u nadama, koje u njih oni položiše, Još se ne može znati, kakvo će stanovište zauzeti oni prema kon- ferenci. . List nadalje veli, da_je pogrešno mi- sliti, da bi Srbija.u slučaju rata, bila podu- prta od ustanka u Bosni i Hercegovini. U tim pokrajinama mliđa je generacija služila u austrijskoj vojsci, a to znači da se je od- gojila u vjernosti i lojalnosti prema mo- narhiji.. a i ZR Ot ste RIN E |. #A: je sr “< «< REMO Dii EI a ot LL DRE A ZAŽELIO