God XVII.

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
semastvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
že e : predbrojen i za došasto polugodište. ———— —

 

 

 

(zdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini.
==——==—=— Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

 

Brzojavne vijesti.

Hrvatski delegati u Pešti.

BUDIMPEŠTA, 21. — Stigli su
ovamo izaslanici na hrvatsko-ugar-
sku delegaciju: Tuškan, Vinković,
Medaković, Babić-Gjalski i general
Tomičić.

 

Plenarna sjednica hrv.-ugar. delegacije.

BUDIMPEŠTA, 21. Jučer su se
sastali. članovi hrvatsko-ugarske de-
legacije na plenarnu sjednicu. Od
Hrvata su govorili delegati Tuškan,
Medaković i Babić-Gjalski. Tuškan
je prikazao nesređeno stanje u Hr-
vatskoj i Rauchove vlade pašaluk.
A za tim se je osvrnuo na aneksiju
Bosne i kritikovo postupanje države,
koja je mimoišla hrvatska prava.
Presjednik delegacije oduzeo je na
to Tuškanu riječ.

Medaković je svoj govor posvetio
aneksiji Bosne. Reče, - da budućnost
Hrvata i Srba ide uporedo, da je
ona jednaka. U ime te budučnosti
narod hrvatski i srpski u Bosni po-
zvan je, da se složi, kao što to uči-
niše Hrvati i Srbi u Hrvatskoj.

Wekerle povlači klevete.'

BUDIMPEŠTA, 21. Ministar pre-
sjednik ugarski, Wekerle, koji je bio
rekao, da je koalicija pri izborima
agitovala sa srpskim novcem, pri-
stupio je u saborskoj dvorani k Tu-
škanu i stao mu se ispričavati, da
on nije rekao, da je koalicija dobila
novaca iz Beograda. On nije na to
ni posumnjao.

Wekerle proti Rauchu.

BUDIMEŠTA, 21, — Ministar
predsjednik Wekerle izjavio je, da
je hrvatski ban Pavao: Rauch znao
za aneksiju Bosnu. On mu je sa-
općio bio. Dapače, rekao to Wekerle,
tražilo se je od Raucha u ministar-
skom vijeću, posebni votum, kao
privola za aneksiju.

Wekerle na audiencu.

BUDIMPEŠTA, 21. — Njegovo
Veličanstvo, naš kralj, primio je
ugarskog  ministra-predsjednika na
saslušanje.

 

CRVENA HRV

 

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE —

 

 

  

 

 

 

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
plaća se 40 para po retkua za oglase 80 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po-
— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. =

 

m——————— SHE aINAIIZNNAINESNZNNNNSNNENRNRIRE—ERSRRE=EmmuzmmpmmEEmEmm=zsuRzmmmmmsmmmmmammmmo

Pogledi po svijetu.

Izvolski u Parizu.

Izvolski je vijećao u Pirizu s presjed-
nikom republike, s ministrom predsjednikom
i s ministrom unutarnjih posala. U  pone-
djenik je predsjednik republike priredio go-
zbu u počast Izvolskoga, na kojoj se je iz-
reklo nazdravica, koje označuju jrijateljske
veze između Rusije i Francuske, kao i te-
žnju obih država za evropejskim mirom.

Po dogovoru Izvolskoga s prvacima
francuske vlade, izaslao je ministar vanjskih
posala Pichon naredbu francuskim poslani-
cima u Carigrad i Sofiju, da preporuče koli
Turskoj, toli Bugarskoj, da se uzdrže od
svakih čina, koji bi mogli dovest do rata.
To je prva posljedica putovanja Izvolskoga.
Vrijenje u Srbiji.

Oduševljenje za rat nije posve prestalo u
kraljevini Srbiji. Još se svejednako kupi no-
vac i upisuju ljudi u dobrovoljne čete. Za sad
ipak se ne treba bojati rata, a zasluga je
tog preokreta srpskog ministra vanjskih po-
sala Milovanovića, koji je u ovim teškim
danima, kad je srpski narod, plijen nema
dnog udara čuvstava, udarao bijesno u ratne
talambase proti habsburškoj monarhiji, znao
tu srast ukrotiti, te narodnu skupštinu pre-
dobiti za svoj predlog, da se čeka, dok reku
svoju vlasti na  međuvlasnoj  konferenci.
Skupština je odobrila Milovanovićev predlog
i poslala ga, da prije konference zagovara
srpske interese u Parizu, Berlinu, Londonu,
Rimu i Petrovgradu.

Pred svojim odlaskom u Berlin, Milo-
vanović se je poklonio kralju Petru i pre-
stolonasljedniku : Giorđu.: Prestolonasljednik
upravio je Milovanoviću ove riječi: ,Vi
s važnom zadaćom idete u Evropu. Ne smi-
jete zaboraviti, da govorite u ime četvrt
milijuna bajuneta. Pred nikim se ne smijete
sagnuti. Ko govori u ime brojne vojske,
nema se ničesa bojati. Vi se možete jedino
onda povratiti u domovinu, ako budete go-
vorio u ime četvrt milijuna bajoneta“.
Bugarska se oružava.

Kraljevina Bugarska javila je poklisa.
rima Njemačke u Sofiji, da ona nije voljna
platiti Turskoj zatraženu oštetu od 250 mi-
lijuna, koja bi imala biti Turskoj nadoknada
za istočnu Rumeliju. Bugarska ne će ni da
pregovara s Turskom glede oštete za želje-
znicu istočne Rumelije. Ona je voljna jedino
pregovore povest s društvom istočnih želje-
znica, kao s vlasnikom željeznice.

Ova odlučnost Bugarske mnoge je iz-
nenadila. Ali se Bugarska ne će, da pred
nikim pregiba, a na prijetnje odgovorila je
ona mobilizacijom svoje vojske. 'Tim_je očito,
da će Bugarska prije uči u rat s Turskom,
nego li će ostupiti od svoje odluke.

* Tursku je zabrinulo naoružanje Bugar-
ske, pa je odmah razaslala svim višim evro-

pejskim vlastima notu u kojoj upozoruje na
neoružanje Bugarske. U noti se veli, da će
Turska biti prisiljena jednako postupati kao
što i Bugarska. U Turskoj se ne želi uza-
ladno prolijevanje krvi i s toga "Turska čeka
na zaključke konference evropejskih vlasti.
I nastojat će izbjeći svaki sukob, ali stoga
moli vlasti, da one ulože svoj upliv, da je
nitko ne izazivlja.

Zadaća Milovanovića.

Milovanović ima dvije zadaće : unutrnju
i vanjsku. Prvu je postigao, kad je odvratio
Srbiju od rata i sklonuo je, da pričeka ri-
ješenje konference evropejskih vlasti. A do
tada, može se stalno vjerovati, da će se du-
hovi umiriti i ohladiti njihova želja za rat
pred trijezmenim razmišljanjem na pogibao,
u koju bi Srbija srnula, kad bi se upustila
u rat s habzburškom monarhijom.

Druga je zadaća Milovanovića predobiti
vlasti za Srbiju, nagovorit ih, da se Srbiji
da ošteta. U čemu će se sastojati ta ošteta,
ne može se. stalno ustvrditi Ipak po onome
što je izbilo u javnost može se reči, da će
se Srbiji dati neke povlastice na Dunavu, .i
da bi joj se imao otvoriti put na jadransko
more. A to može biti samo na dva načina:

ili otkinuvši od austr.-ugarske komad Bosne |,

ili otrgnuvši od Turske dio novonazarskeg
sandžaka i pripojivši ga Srbiji. U povredi
interesa monarhije, dotično Turske leži, sva
poteškoća ovog drugog srpskog zahtjeva.

Ručno pismo Vilima Franju Josipu.

Njemački poklisar bio je primljen u
audijencu od našeg vladara. Ta audienca je
dvostruke važnosti po ,N. V. Tagblatt“. Car
Vilim je usmeno poručio Franji Josipu, da
nepokolebivim prijateljstvom stoji vezana
Njemačka uz hababuršku monarhiju, a drugo
predao je. našem vladaru ručno pismo cara
Vilima.

ingleški , Morning Post“ ovako kriti-
kuje taj Vilimov čin; ,,Valjda nije potreban
bio nikakav iskaz, da je Austro-Ugarska po-
dupirana od Njemačke, jer je to bila opće
poznata stvar. Pa zato iskaz toga u ovom
času naći će odjek na cijelom : Balkanu.
Turci, Srbi, Grci i Crnogorci će sg pitati,
da li će ih koja država, te im je izrazila
simpatije, također i stvarno poduprijeti; te
da li ima nade, da će one vlasti, koje su ih
savjetovale, da_se pouzdaju u konferencu
evropejskih vlasti, udovoljiti u nadama, koje
u njih oni položiše, Još se ne može znati,
kakvo će stanovište zauzeti oni prema kon-
ferenci.

. List nadalje veli, da_je pogrešno mi-
sliti, da bi Srbija.u slučaju rata, bila podu-
prta od ustanka u Bosni i Hercegovini. U
tim pokrajinama mliđa je generacija služila
u austrijskoj vojsci, a to znači da se je od-
gojila u vjernosti i lojalnosti prema mo-
narhiji..

a i ZR Ot

ste

 

 

RIN E |.

#A: je
sr
“<

«<
REMO Dii EI

a

ot LL DRE A ZAŽELIO