Strana 2,

CRVENA HRVATSKA“

Broj 92.

m_m SSS ([—————————————==<—<—<—mC—m——m—

begovsku ,agrarnu“ stranku, seljačku agrar-
nu stranku (Laza Dimitrijević), Srbe narod-
njake i Hrvate. Sjajna terena za buduće
operacije !

:#
# tw

Jučer su bili užasni đački nemiri pred
bečkim sveučilištem. Nemire su izazvali na-
predni nacijonalni njemački djaci, koji su u
subotu i nedjelju našli zadjevica sa židov-
skim nacijonalcima.. Da reagiraju na neke
napadaje, koje su njemački nacijonalci izveli
na pojedinim židovskim nacijonalcima, sku-
pili su će jučer u jutro židovi, njih 500 pred
sveučilištem i zauzeli rano, oko 5 g sati
rampe, pošto je sveučilišna aula bila zatvo-
rena. Njemački nacijonalci počeli su se kašnje
sakupljati i dok je: deputacija. židova bila
kod rektora da prosvjeduje proti napadajima
Nijemaca, dolje pred sveučilišnom zgradom
stalo je tri puta toliko Nijemaca proti četi
od 500 židova na rampama: psovali su se
izmjenično, bučili i vikali, a dijelio ih je jaki
kordon bečke policije Negdje oko 10 sati
uspjelo je Nijemcima prodrijeti kordon poli-
cije navališe na rampe i sukali sa svim svo-
jim posljedicama bio je tu. Komadima sle-
denog snijega, debelim štapovima i jakim
šakama tuklo se, guralo, valjalo, gnječilo.
Kroz nekoliko časaka bili su židovi potisnuti
na rampu, mramorne ograde rampa srušene
(šteta od nekoliko tisuća), pedesetak đaka
ranjeno, od kojih dvadesetak junaka po ze-
mlji poležalo, bezbroj klobuka i kravata
uništeno, a masa komadića poderanih odijela
po bojištu rasijano. Nakon svršena boja ener:
gično se stavila policija na uredovanje i
uspostavila red nad tužnim poljem akadem-
skog boja. Nekoliko daka drugih narodnosti
bilo se postavilo -na stranu židova, jer u
ovom izazivanju Nijemaca vide početak iza-
zova u opće na narodnosne djake.

Veli se, da se sukobi barem za sada
ne će ponavljati. Svakako bečki akademičari
hoće da se osvećuju za dogođaje u Pragu.
Nema sumnje da je ovo samo početak.

As0.

 

Čast žrtoama.

U doba frankovačkog bjesnila pa-
met i nehote svrće na hrvatske ta-
mnice, gdje od mjeseca leži čeljad
ni kriva ni dužna, žrtve denuncija-
torske djelatnosti nekolicine, koja za
jednu ili drugu platu hoće da iscrpe
koristi iz današnjeg očajnog položaja,
u kome se Hrvatska nalazi.

Ko je veći hrvatski patriot, pi-
tamo mi ljude, koji za. narod osje-
čaju, jesu li to Frankovi Hrvati, koji
iza leđa žandara i vlasti jurišaju de-
nuncijama i terorom na koaliciju, ili
Srbi od zuluma pogođeni, jer su
htjeli boriti se rame uz rame s Hr-
vatima proti nametnicima? Komu
imamo više vjerovati, ljudima koji
na sva usta viču, da su Hrvati, a
uvijek su bili miljenici svih vlada,
ili ljudima, koji se Hrvatima ne na.
zivlju, ali za Hrvatsku su došli u
tamnicu ?

Mješte da ih primjer rijetkog sa-

* moprijegora postidi valjda pod griž-
< njom savjesti Frankovi Hrvati ne

sustaju se ni pred tamnicom i bacaju
se za žrtvama sistema blatom i još
gorim osvadama. Tim monopolizato-
rima hrvatstva krivi su utamničeni,
što su živi.

U Hrvatskoj ima dvije srpske
stranke: jedni su proti Hrvatskoj, a
javna je tajna svakomu, komu služe;
drugi vojuju skupa sa drugim hr-
vatskim strankama za slobodu Hr-
vatske. Toj stranci pripadaju i uap-
šenici. Prve sistem i frankovluk štedi,
druge i jedni i drugi progone; što je
sud poštedio, to hoće crna četa da
uništi.

Zašto ta razlika između jednih i
drugih Srba u Frankovim i Raucho-
vim očima? Zar to nije najoolji do-
kaz, za koga Frank i Rauch rade?
Zar zajednička mržnja na Srbe sa-
mostalce ne svjedoči, da su to u mi-
sli i cilju rođena braća? Zašto pro-
goniti baš one Srbe, koji za Hrvat-

sku rade i koji su omogućili, da je

došlo u Hrvatskoj ako hoćeš i za
malo doba do narodne vlade ?

Na sva ta pitanja daje odgovor
drugo pitanje: što bi se dogodilo,
kad bi udruženom Franku i Rauchu
zbilja uspjelo da samostalce Srbe is-
tisnu iz javnog života ? Tim oni, koji
se sada nazivlju Srbi, ne bi postali
za to Hrvati, već bi samo namjesto
Srba samostalaca preuzeli vodstvo
Srba u banovini Srbi radikali. Zar
to Frank hoće?

Vođa Crničinih pravaša u Dubro-
vniku, kazao je jednom prigodom,
da bi se i s ciganinom združio, kad
nam pogibao prijeti, a taj isti čovjek
otišao je u Zagreb, da učestvuje us-
trojenju onih četa, koje imadu za-
daću da zatru one, koji su nam w
doba najveće potrebe bratski pomo-
gli. Liepopili je čovjek, od koga se
svemu možeš nadat, ali ne doslje-
dnosti, ali nije sam: kad vidimo svu
ovu hajku na one Srbe, koji hoće
s Hrvatima, tad vidimo da u naše-
mu narodu ima dosta Liepopilija,
koji bi trebalo da idu u Srba učiti,
kako se radi i žrtvuje za hrvatsku
domovinu.

izvještaju F, Artmonna za unapređenj
proizvodnje ulja. |

U br. 15. od 1. augusta o. g. ,Gospo-
darskog Vjesnika“. izišao je izvještaj pod
gornjim naslovom. Radi prevažnih probitaka
našeg maslinarskog uljarstva, a i radi našeg
obraza, neophodno je nužno, da se javno
povede riječ o onome izvještaju, jer bi možda
tkogod mogao misliti, da se samo F. Art-
mann, i to prvi očinski briga oko priklad-
nijeg priređivanja i sklupljeg rasprodavanja
našeg finog. maslinova ulja.

Najprvo opaziti je, da nije nipošto istina,
što navodi, da je sve do njegova došašća k na-
ma kod nas bilo proizvađ nje maslinova ulje

 

\

najprimitivnije i najzapuštenije. Naprotiv is-
tina je da su se u Dalmaciji još i u rimsko
doba priređivala izvrsna ulja za začinu. Sve
od onda neprekidno unapred, pa do sada
proizvađala su se kad više, a-kad manje i
bez F. Artmanna. o g

Godine 1897. velikim marom, trudom i
strukovnom vještinom, ;te poznavanjem na-
ših gospodarskih prilika bio je objelodanjen
predobro poznati ,Nacrt osnove djelovanja
za promicanje gospodarstva u Dalmaciji“,
što ga je izradio gosp. e. k. pokrajinski po-
ljodjelski nadzornik prof. Ivan pl. Zotti. U
ovome djelu gosp. Zotti je u poglavlju IX.
od stranice 98—113. stručno i temeljito na-
veo sve ono, što bi još bilo trebalo uraditi
sa strane uljara i vlasti za usavršenje i raz-
granjenje ovog našeg domaćeg obrta, koji
obrt nije nikako F. Artmanna.

Prvu opću i sustavnu akciju oko većeg
priređivanja finih vrsta maslinova ulja kod
nas započeli su još 1897. gg. Zotti i Stiepan
Bulić kao za ovo određeni organi c. i k.
vlade, a ne F. Artmann. Na njegovo sretno
došašće nijesmo ni u ovome čekali. On za
nas nije nikakav uljarski mesija, kakovim
se on sam prestavlja, a ima ih, koji mu ovo
pak i vjeruju.

Od god. 1897. dalo se je i u Dalmaciji
prilična maha, življe se je počelo raditi oko
proširenja i usavršenja ovog obrta. Razne
su se stare uljarnice preuredile na shodniji
način, a nove podigle uz upute, u glavnome
gg. Zottia i Bulića, a ne F. Artmanna.

Odavna, a svakako prije došašća F.
Artmanna opstojale su u Dalmaciji i opstoje
prikladne uljarnice za pravljenje fine vrste
maslinova ulja, bilo sa strojevima starog,
bilo novog sustava, i to u: B. Puljezia i
Luja Milića u Slanome; L. Bizzarra u Br-
sečinama; Romana u Šipanu; A. Pučića,
Martellinia i Gondole u Dubrovniku; Na-
talia Miroševića i M. Buća u Orašcu; I. M.
Maroevića u Pučišćima; uljarske zadruge u
Povljima; P. Dominisa u Postirama; S. Bja-
ževića u Supetru; Ilijića u Stivanu ; Nazora
u Ložišćima; Matačića u Šibeniku ; itd. itd.

Svi navedeni bolje priređuju fino ma-
slinovo ulje, nego li ga priređuje F. Art-
mann, što se je dokazalo na ovogodišnjem
kušanju ulja u Splitu. On se u ovome kiti
tuđim perjem, naročito uljem zadruge u
Žmanu, koja će se stvar kašnje. ovdje raz-
galiti. Nije lijepo od F. Artmanna, što je u
«svome izvještaju ne samo prešutio, nego i
omalovažio vas rad naših uljara i. dotičnih
naših strukovnjaka na ovome polju. Rad F.
Artmanna nema ni iz daleka onu važnost i
onu praktičnost, kao što su imali maslinar-
ski i uljarski tečajevi, i što su nastojanjem
gg. Zottia i Bulića od ovoga bili više go-
dina držani u Gružu. Gosp. Bulić mnoge je
naše ljude poučio i zaljubio u pravljenje
fine vrste maslinova ulja, u ređenju masli-
nika, a ne F. Artmann. Gosp. Bulić vodio
je i tumačio je našim uljirima sve nužne
stvari u uređenim maslinicima i uljarnicama
oko Dubrovnika i po Puljama, a ne F. Art-
mann, a ovaj usto bez ikakove zasluge po-
bira obilne plodove rada i zauzimanja naših
ljudi.

I samim onim onim izvještajem, što je
prodro u javnost, F. Artmann prikazuje nas
kao neznalice i nemarnjake i u istomu pra-
vljenju fine vrste ulja. Možemo :8i pomisliti,
šta će pak biti svega i svašta .0 na.
ma naklapao u onim mnogobrojnim svojim
izvještajima, što ih šalje ma c. k. ministar-