rr Strana 2. mati ——š— — lim, koji regbi da su o: Franku — istoga mišljenja kao i mi? Tamo ih sigurno nije povelo ni vjersko uvjerenje, jer koliko god ne vjerujemo u njihovu razboritost, ipak bi bilo smjelo tvrditi, da nijesu ra- zumjeli, da ono, što su skupa s Fran- kom zaključili, znači građanski rat. A taj kršćanska vjera ne pripovijeda, pa ako se je gdjegod u povjesti do- godilo, da su u ime kršćanstva na- rode tamanili, prvi. će ti Liepopili reći, da tu kršćanstvo ne ulazi, nego da su se drugi njim poslužili u svoje svrhe. Što ih dakle tjera Franku? — Sektarstvo, koje je u jednom. dijelu svećenstva već tako preuzelo maka, da im cijeli rad tim otrovom - odiše. Da ne idemo daleko, čitajte samo podlistak ,Prave Crvene Hrvatske“, gdje Liepopili crta svoje dojmove sa zagrebačke skupštine. Je li moguće, da čovjek pri svojoj svijesti onako siluje logiku, da dokaže sebi, kako je morao u Frankovce? On takom lakoćom proglasuje druge nepatrio- tima, da mu ne mogu ništa zavidjeti sektari srednjega vijeka, kad su Lju- tice stali na Bodrice. . Sad bi bilo dugo raspredati, kako je uz ovaku crkvenu politiku moralo doći među svećenstvom do sektarstva. Mi samo hoćemo da upozorimo na ovu činjenicu i rastumačimo, kako je to da je Frankovluk našao baš između svećenstva po izbor žrtava. Fanatizam, pa kojim se imenom krstio, uvijek je jedna bolest duše- vna, i dosta je da se nađe čovjek, koji tu bolest znade izrabiti, pa može sektarskim fanatizmom raspo- lagati po svojoj volji. Takav ječovjek Frank. On koji znade spekulirati i sa živinskim nagonom mase i stvarati legije, znao je upotrebiti i sektarstvo nekih svećenika, te ih ima sada sa sobom u borbi proti Srbima. Zaludu je njima dokazati, da Franka ne vode. interesi katoličanstva, i da baš borba, koju je on zapodio, mora otuđiti svećenstvo od naroda. Ti ra- zlozi ne vrijede ljudima opijenim sektarskim duhom, oni vjeruju samo svomu proroku. Pismo Iz Zagreba. Zagreb, 14./XI, 1908. "(Frankovački škandali na Universi). Ju- čer se je imao obaviti izbor predsjednika i novog odbora za hrv. akad. p. društvo: Za glasanja kod slova P. imali su naprednjaci 52 glasa većine protiva listine frankovačke i furtimaške, koja je ove godine prvi put istupila. Naprednjačka većina uzbijesnila je frankovce tako, da su odjednom digli divlju 'buku, a pravnik Kunučić poleti do izborne »CRVENA HRVATSKA“ žare, kod koje je sjedio rektor Dr. Janeček, pograbi glasovniče i turi u peć. Izbor je obustavljen, & novi će se provesti do 8 dana. Predsjednik Janeković je u skupštini osudio prostačko ponašanje frankovaca. (Legonijaši dobili oružje). Napokon Fran- kova garda dobila je oružje, ali ne od mi- nistarstva već od svog gose Jozue i to 150 višnjevih batina. Istodobno pročitana je li- stina proskribiranih, na čija leđa imaju /le- gionaši da okušaju svoju snagu. U prvom se redu nalaze dva novinara. (Rauchova štampa izazivlje). Jučerašnje »Nar. Nov.“ najbestidnijim rječetinama na- padaju opoz. novine, koje nazivlju listovima za ,laži i klevetanje“. Redakciju , Pokreta“ nazivlje ,,kukaveljima učenjačkog lista, koji se skrivaju -za žalosnim zastupnikom“, te pozivaju građane da taj ,gad“ koji živi od tuđeg poštenja (?) i tuđeg ugleda (! ?) izbace iz svojih kuća. U tom blaćenju s ,,Nar. Nov.“ natječe se ,Uš“ i ,, Frankovo Pravo“, (Iznimne mjere u gradu). Pošto služ- bene novine zajedno sa ,,Hrv. Pravom“ po- zivaju hrv. javno mnijenje da koalic. štampi »Smrvi trulu glavu, kao gaji otrovnici“, pa bojeć se da se batina ne okrene, izvedoše na ulici čitavi polic. aparat. Žandari nata- knutim bodovima u grupama zaposjeli su Sveučilišni trg, Zrinjevac, Ilicu i sve pro- metnije ulice. U Zagrebu je došlo preko 100 žandara, a osim toga zadnja četiri dana i vojska stoji u pripremi. Vidi se da neko- mu nije savjest čista. (Frank dočekao na kolodvoru Raucha). Da se bolje utvrdi savezništvo između fran- kovaca - Raucha, jučer kad je stigao Rauch iz Budimpešte, dočekao ga je Dr. VI. Frank te se s njime srdačno izrukovao. (,Veleizdajnici“). Uslijed štrajka glađu, odlučeno je bilo s nadležne strane da se odma počne s preslušavanjem. Nekoje dapače novinedonesoše da su 4 suca započeli preslu- šavati ,,veleizdajnike“. Međutim Dr. Stojano- vić jedan od branitelja izjavljuje da još nije nitko preslušan. Tečajem jučerašnjeg dana prenesena su iz tamnice u bolnici 3 ,vele- izdajnika“. (Kako se kod nas sudi). Poslije jedne skupštine, koja se je držala u Varaždinu do- čekao je frankovac Mijo Puradin radnika Iičića te ga ubio. Nepredn jak Juriša ćušio je na ulici Czernkovicha. Sad je jednako kaznio obojicu sa 5 mjeseci tamnice. (Zima). Ove je godine studen preura- nila. Toplomjer varira između — 2% i — 89, — | — Domaće vijesti Zločin u Novigradu. Iz strančarskih razmirica bilo je došlo u Novigradu do odurna zločina. Noki su pristaše Prodanovi bili zatekli općinskog redara Rotu ma samu, bacili ga u more, pa kad je htio isplivati navalili nanj kamenjem. Jedan ga je bio pogodio u glavu, i nesret- nik se smeo i ugušio. Ovih dana bila je rušprava pred porot- nim sudom u Zadru. Dvojica su bili pra- vorjekom porotnika — riješeni, a dvojica osuđeni na — 4 godine tamnice. kute.) tata ži A e ovih R Noe" ME a skečeva E Koe MR, puti ta i i vi ža i: nA tt Met je OJ S g a TA Broj 95. Gradska Kronika. : Lične. vijesti. Jutros je namjesnik Nardelli stigao na parodu ,Dalmat“ na svoje imanje u Trsteno. Po podne dolazi u grad. Vlaho Bukovac naš čuveni umjetnik odlazeći od nas, zaustavio se par dana u Spljetu, da prisustvuje umjetničkoj izložbi. Sjednica općinskog vijeća, koja je bila urečena za prošlu subotu nije se mogla držati jer nije došao zakonit broj vijećnika, pa je druga urečena istim dnevnim redom za nedjelju u jutro u 10 sati. Nije za Dubrovnika. Nazad dvaestak dana bio nam je jedan gospodin donio jedan list brošure tiskane u Dubrovniku. To je bio prvi list, nije naslovni, po sadržaju uvod u brošuru, gdje se opisivalo slavlje u Konavlima na 18. augusta o. g. Potanje nas je u toj brošuri uputio barun Ljubibratić. On pripovijeda; kako je tekst bio hrvatski, a da ga je on preveo na njemački, a da su u brošuri bili govori Crničini -izrečeni tom prigodom na Grudi momčadi. Mi smo već prigodom slavlja upozorili na nedolično postupanje vojničkog zapovjed- nika u Dalmaciji, jer je svakomu, koji ima oči u glavi bilo očito, da kako se slava vo- dila nije bila ništa drugo nego kortešacija- za izbor Crnice i njegovih kreatura. Poslije su nam kazali, da Varešanin nije baš svemu kriv, već samo u toliko, što Crnicu nije istjerao, kad mu se došao nametati. Sad pak putem baruna Ljubibratića doznajemo, zašto se Crnica nametao. Njemu nije bilo samo do konavojskog puka ,njegovih milih Konavljana“ kako ih on ono nazivlje, već je išao i dalje. Jer drugoga uzroka, da je on dao prevesti svoje govore na njemački, ne može biti osim toga, da svojom lojalnošća može u Beču paradirati. Za ta brošuru u Dubrovniku se nije znalo; do nas je samo zabasao samo jedan list iz nje. A to nije ni čudo. Za Dubrovnik nije bila ni pisana, nego za onu čeljad, koju je tako lako vući za nos, da ih i Crnica zna vući. A barun Ljubibratić, eda i on uzmogne učestvovati u obilatoj sofri milosti, preveo i brzo stavio svoje ime i srdi se na nas, kako mi to ne znamo. Pa da ne ćeš da ustajemo proti ovakim lakrdijama. = Od neko doba u nas nema stvari, koje prosto ulizivanje ne izopači. Toj demoralizaciji, koja je počela preotimati od- više maha, treba jednom stati na put, jer. će zadušit u svome blatu svaki slobodniji pokret i svako iskreno čuvstvo, pa kojimgod se imenom zvalo, bilo to vjersko ili patrio- tičko. Složan rad. ,Hrvatska Riječ“ piše: »Na umirenje mnogih pripadnika stranke prava u Dalmaciji, koji nas, u otačbeničkoj brizi za jedinstvo stranke, pitaju za neka razjašnjenja, možemo nakon obavijesti odgo- voriti, da g. Liepopili kao član uprave stranke prava nije bez dogovora s upravom mogao kao član uprave poći u Zagreb na vijeća stranke Dr. Franka. Na to njega uprava stranke prava nija ovlastila. Ako je on tamo pošao kao osoba, to je njegov po- sao. Što se tiče njegove izjave u vijeću spo- menute stranke, da on donosi pozdrav od dičnog Don Ive Prodana, to možemo izja- viti, da on takove ovlasti od predsjednika stranke prava u Dalmaciji Don Ive Prodana nije primio, a po tom nije ni mogao onu izjavu ovlašteno učiniti,