stajanje.

Broj 95.

Radi ovog neovlaštenog ponašanja g.
kanonika Liepopilia, smatrali smo nuždnim
u zadnja dva broja našeg lista označiti naše
stanovište -u pogledu jednog zaključka u
Zagrebu poprimljena, da se.ne bi mislilo,
da i mi onaj zaključak odobravamo.

Na svaki način ovo su pojavi, koji su
kad bi ustrajali, bili kadri porušiti složan
rad u našoj stranci, i koji su od protivnika
stranke |rava izrabljivani, pa s toga je oče-
kivati, da će uprava stranke prava ovim ne-
redovitostima prije postaviti pravu
granicu.

Do tada savjetujemo umjerenost svim
našim prijateljima. Ako koji pojedinac ne će
da se drži discipline, nije to još uzrok, da
se jedinstvo stranke poruši“.

Kad smo ovo pročitali, došli su nam
na pamet članci u ,Hrvatskoj Riječi“, gdje
se raspravljalo, kako je jedina stranka u
Dalmaciji, koju čeka budućnost, ,,stranka
prava“, jer jedino nju vodi jeditvatvo: načela.
Čini nam se, da smo m“ bolje poznavali če-
ljad, od koje je Dr. Drinković htio učiniti
stranku njegovu, nego on sam.

čim

U ratno doba. Četa djece (u dobi od
poprjeko 10. godina), otišla je onomadne na
»Srđ“ da juriša onu zapuštenu tvrđu. Ka-
menjem iz praća bombardovala je ,Srđ“, i
i porazbijala nv prozorima toliko cakala. —
Na Srđu izložena vojnička straža, rastjerala
je silne napadače, i pošlo joj je za rukom
zarobiti par njih, koje je pak dopratila u
grad da preda vlasti. Nego su na Pločam
zarobljenike dočekali prijatelji, te su tako
zaokupili i ispremiješali se sa zarobljenicima,
da vojnik, te ih je pratio, nije više među
njima mogao raspoznati svoje zarobljenike,
koji su upotrebili pometnju.i pobjegli.

Prekojučer su se pak dvije take čete
sukobile za gradom, kod greba Žudioskijeh
oružane drvenim puškam i sabljam,a oskrbljene
ratnom džebanom (kamenjem), i bile su se
baš uhvatile u koštac; ali je sve svršilo sa
par Mikih ozleda, jer nadošla straža brzo je
rastjerala mlade junake.

Regbi po tome da je i naš najmlađi
naraštaj najratobornije raspoložen. Ako je i
njihovim roditeljima baš do toga, neka ih
upišu u Frankovu legiju, kod dotičnog mjes-
nog povjerenika; a neka puste u miru gra-

đanstvo i tuđe zgrade.

Za jednu crkvu sakupljala je ne-
davno po gradu jedna dumna novaca. Sad
doznajemo, da su je na Rijeci zaustavili, jor
da su sve isprave, koje je imala kod sebe
bile falsificirane.

Latinski. Onomadne je pitao ,,Narodni
List“ : Ko laže? da li Liepopili koji je, izručio
pozdrav Prodana na frankovačkoj skupštini

govoreć da je na to ovlašten od Prodana, .

ili ,Hrvatska Kruna“, koja kaže, da nije
bio ovlašten. Liepopili je odgovorio u ,,Pra-
voj Crvenoj Hrvatskoj“, da je on brzojav
primio, a ako se ko brzojavom našalio, da
on nije kriv, a da je brzojav u Dr. Franka.
U toliko je ,Hrvatsko Pravo“ objelodanilo
brozojav, gdje Prodan kaže: Quod differtur
non auferlur. Smisao toga brzojava imao bi
biti; Ako: dolazak sad odgađam, doći ću
drugi put. Liepopili ga je shvatio kao pri-

Cijeloj ovoj aferi kriva je neiskrenost.
Mi ovoga puta ne možemo reći da je Lie-
popili lagao; a opet ne može se reći ni to,
da ga je Prodan ovlastio. Prodan se poslu-

CRWENA , HRVATSKA“

žio riječima, koje su mogle po njegovu mi-
šljenju zadovoljiti i Liepopila i Drinkovića,
a kako se sada vidi, nijesu zadovoljile ni-
koga. U ostalom da je među njima više is-
krenosti, i da je svak svakomu na skupštini
u Spljetu bio, kazao, što mu je imao da
kaže, ne bi bilo ni došlo do onoga, što se
sad zove stranka prava“.

Generalissimus Mašan. , Hrvatskoj
Kruni“ javljaju ozbiljno iz Konavala, da se
tamo učinila četa od 500 dobrovoljaca, a da
im je vojskovoda Mašan: i

Iz Janjine nam javljaju, da su se tamo
ove godine čaglji pojavili u velikim čoporima
Kako bi bilo da se obrate konavojskom ge-
neralissimnsu i da ga pozovu u vojnu na
čaglje. "To bi barem nešto koristilo, i ne bi

se bacilo u ludo on 5 K na dan, za koje:

»Hrvatska Kruna“ govori, da će svaki Ko-
navljanin primati.

Socijalno pitanje. Drž. zakonom 16.
decembra 1906., naređeno je mirovinsko osi-
guranje osoba činovničkog haraktera, koji
inače osigurani nijesu, i sad se čine pri-
preme za provedbu tog zakona, koji stupa
u krepost početkom došaste godine.

Sada je prikazana zastupničkoj kući
slična zakonska osnova, i za one osobe, za
koje ne vrijedi spomenuti zakon.

Ta osnova dijeli osiguranike u dva raz-

reda, biva:

a) u osobe koje imaju samostalnu zaradu,
t. j. imaoce obrtnog ili drugog kakvog pri-
vrednog preduzeća, ili poljodjelske i šumar-
ske radnje, ako njihov godišnji dohodak nije
veći od 2400 K, i koje nemaju u poslu re-
dovno više od 2 plaćena radnika, što ne
spadaju u porodicu;

b) u osobe koje nemaju samostalne zarade,
t. j. industrialne, obrtne i poljodjelske rad-
nike, nadničare, služinčad, članove porodice
koji pripomažu, šegrte, radnike te radu kod
kuće,
poslužiteljice i t. d., koje nemaju više od
2400 K dohotka na godinu.

Ove nesamostalne osobe osim rente za
starost, bile bi osigurane i za slučaj bolesti,
nezgode i trajne nesposobnosti, čim se bitno
poboljšavaju postojeći zakoni o bolesničkim
blagajnama i zavodima za osiguranje proti
nezgodama.

Kako će u mirovinsku zakladu prinositi
i država (u početku, 2 milijuna kruna, koji
će u 40 godina postepeno narasti na 100
milijuna kruna na godinu), to su prinosi
osiguranih odmjereni prilično risko, i to:

a) za samostalne osobe, sa pravom na
samu rentu u starosti, na 1 K mjesečno;

b) za samostalne osobe, sa pravom rente
u starosti i osiguranja u slučaju bolesti, ne-
zgode i nesposobnosti, na prinos od 12 do
72 pare na sedmicu, od kojega plaća polo-
vinu radnik, a polovinu davalac posla.

Godišnja renta rad starosti iznosit će:

a) za samostalne od 198 do 246 kruna na
godinu, to prama broju godina uplaćenog
prinosa ;

b) za nesamostalne od 144 do 658 kruna

na godinu, to prama visini uplaćenog pri-'

nosa.

Načelno se renta rad starosti može pri-

miti kad osiguranik navrši 65 god., ali jo
ostavljeno strankama na volju, da povišenjem
svojih prinosa uskore rentu i za 10 godina
prije. č

a
s
<
+
x
k.
o
4
%

MCI ita
Dr Swat

kućne učitelje, kućne švelje, pralje,.

Strana $.

Ovo su u glavnom načela osnove zakona
koji će doći na raspravu i glasovanje u za-
stupničkoj kući, u najbližem vremenu.

Za Družbu sv. Ćirila i Metoda,
darovao je g. Viktor Stegnišek K 3, da ye:
časti uspomenu pok. Nika Krile.  /

Za veslački odio Hrv. Sokola da-
rovao je gosp. N. N. K 10. — Prošli iskaz
K 820:66. Ukupno K 830:66.

Našla se je je srebrna kutija za ciga-
rete. Ko je izgubio neka prijavi na općin-
ski ured.

Brzojav u Komolcu. Na 8 o. mje uve-
dena je kod poštarskog ureda u Komolcu,
i brzojavna služba.

XV popis milodara za proslavu jubi-
leja Njegova Veličanstva: Profesorski zbor
e. k. Vel. Gimnazije: P. N. gg. Dr. “Josip
Posedel K 30; po K 5: Mato Zglav, Kosto
Kulišić, Josip Katić, Rafo Janni, Stjepan
Lucianović, Miho Fabris, Silvij Miloslavić,
Antun Gijivoje, Walter barun Ljubibratić,
Krsto Krile, Pavao Burić; po K 3: Antun
Budmani, Dr. Mato Tentor, Nikola Kessler.
Ukupno K 94. Pređašnji popisi K 1731.20.
Svega do danas K 1825.20.

Pohvalno. Da počaste uspomenu pok.
Mata Ivete gg. Minka i Josip Ueović iz
Liverpoola priložiše u fond Pučke Kuhinje
K 20.

— Ugledna obitelj Iveta priložila je u
fond ,,Sirotinjskog Vijeća u Dubrovniku“
K 50, da poćasti uspomenu svog milog po- .
kojnika Mata Ivete.

O smrti g. Mata Ivete udijeliše e
nom dječjem zakloništu ova gospoda: Dr.
Ja1ak K 20, Đuro Savinović K 6, Dr. Miho
Papi K 10; a o smrti g. Ane Jelić, Mato
Siminiatti K 6, Obitelj Matice Siminiatti
K. 10.

Prof. Walteru barunu Ljubibrotić

u Dubrovniku.

Izvoljeli ste mi upraviti u ,,Pravoj Cr-
venoj Hrvatskoj“ br. 195. neko pismo, gdie
stoprv nakon deset dana reagirate na vijest
u ,Crvenoj Hrvatskoj“, koja Vas ni ne spo-
minje, a nijesam znao, ni da se Vas tiče
i to u tonu, koji može biti običan u
Vašim krugovima, ali ne među pitomim i
poštenim ljudima. Preko mnogo stvari, koje
tu spominjete, ja ću preći, a to ne iz obzira
prama: Vama, nego iz obzira _ prema -
građanstvu i prama zavodu, gdje sam
učiteljevao, a prama kojemu se još i
sada osjećam vezan, više vezan, nego bi se
reklo da ste Vi, koji još učiteljujete. Ja ne
ću gonetati ni sigurno viteške i plemenite
uzroke, koji su Vas naveli, da me se sjetite baš
dne 14. novembra, deset dana poslije vijesti
u ,Crvenoj Hrvatskoj“. Ali preko jedne
stvari preći ne smijem. Vi doslovce kažete :
»Svakako mogu uvjeriti Dr. Medinija, da
ću mu uvijek uz njegovo. ime postaviti če-
sticu von, ako samo dobije koje viteško odli-
kovanje, pa makar 'i ono od otoka Ladro-
nmelli“. Pozivljem Vas, -da u najkraćem roku
iznesete, što ste pod ovim riječima razumi-
jevali. Ako to ne učinite, onda će svak znati,
da se za barunoinm i 6. k. profesorom krije
vulgarno stvorenje, koje mi dobacuje uvrjedu,
oda se tako koinu uliže i štogod zasluži, &
za takova stvorenja naš narod, koji na sreća.
baruna noma, izraza nema,

Dubrovnik, 16. prtoi 1908.