Strana 2. »CRVENA HRVATSKA « Broj 98.

— takove stranke trebuju sličnih
rječnika. Čim bi se inače one bra-
nile i hranile. Kad nemaš razloga,
da ga staviš suprot razlogu protiv-
nika, tad valja da se utečeš psovcei.
Istina je da psovka kod pitomih i
razboritih ne vrijedi, ali psuj danas,
psuj sutra, pa češ ipak naći koga da
ti vjeruje. Kad čita prosti i neuki
čovjek ,ti si lopov, i ja sam ti to
dokazao“, on baš u svojoj prostoti
misli, da je to dokazano, i ako o
dokazu nije nigda bilo ni govora.
Tako novina sugestionira njega, on
druge, i svi skupa počnu vikati ne-
komu, da je lopov. Kako su ga pro-
glasili lopovom, tako će ga sutra
proglasiti svecem i niko se između
vikača ne će naći da sebe zapita za
uzrok toj nagloj promjeni.

Kako ova sugestija djeluje, naj-
bolje se vidi po tomu, što su n. pr.
u ,Hrvatskom Pravu“ svi članci i
dopisi, pa iz koga mjesta. dolazili,
uvijek pisani na isti način, u svim
dolaze iste fraze i riječi. U tomu je
pogledu ujedinjena Hrvatska faktično

provedena. Dopisnik iz Dubrovnika '

upotrebljava u određenim prigodama
iste riječi, kao dopisnik iz Srijema ili
iz Mostara, pop psuje jednako kao i
trhonoša, profesorikaoučenik. Iznimke
nema, a ni ne može ni da bude, jer
niko ne misli od njih svojom glavom,
za njih svih misli jedan, on, njihov
učitelj, najveći živaći Hrvat, Josef
Frank.

Kogod će kazati, da se te tradi-

Antuna Starčevića. To je samo. do-
nekle istina. Starčević je također
rado proglasivao izdajicom svakoga,
ko mu se nije klanjao, ali kad si či-
tao njegova djela, ipak si razumio,
da ga vodi jedna ideja. Kod Fran-
kovih sljedbenika te ideje nema, kod
njih je sve fraza, a iz ovih zija pra-
znina misli i osjećaja. Njihov je pa-
tos ishitren, oduševljenje kiselo. Samo
je iskrena mržnja, ali ne mržnja iz
uvjerenja, već iz destruktivnog in-
stinkta. Frank ih drugo nije ni učio,
jer je njegova zadaća u hrvatskom
narodu stvoriti jagnjičare, koji ne
treba da misle, već samo da slijepo
slušaju.

Prama tomu je udešena cijela
njihova agitacija, pa i pisanje novina.
Da navedemo jedan primjer, spomi-
njemo najnoviju Frankovu igru: hr-
vatsku legiju. Mi smo zaludu čitali
njegove novine, da iz njih razabere-
mo, što će mu ona. One su kao obi-
čno bile pune grdnja na protivnike

i na Srbe, a samu legiju obavijali su

naumice nekom tajnom, dajući čitao-
cima naslučivati, da će ona spasiti
Hrvatsku.

I to je metoda koju konsekven-
tno upotrebljuje patriotska štampa u
zaglupljivanju naroda. Ona se boji
čitaocima reći: 2 +2 = 4, već ih za-
bavlja obećanjima i tajnovitosti zna-
jući, da je narav ljudska tomu sklona.
Kudgod se okreneš, kod njih ne vi-
diš nego tajne i mistere, kao da si
u kakvoj framasunskoj loži. Jedan

cije u stranci prava protežu još od drugomu hoće da proda, da je upu-

 

 

Nekoliko narodnih pjesama u letinskom
prevodu Glura Ferića.

Ovih mi je dana došla do ruka brošura
koja nosi naslov: ,Ad clarissimum virum
Joannem Miiller_ Georgii Ferrich Ragusini
Epistola. Huic accedunt Illyricae linguae
Poematia triginta septem latinis carminibus ab
eodem reddita. — Excudebat Andreas Tre-
visan — Ragusii Anno MDCCIIC. — $u-
perioram Facultate“,

Za nas je važan drugi dio, koji sadržava
37 naših pjesama od Gjura Ferića latinski
prevedenih od kojih su većina narodnih.

Škoda, da uz prevod, nijesu štampane
i u izvoru pjesme. Ipak su nam od svake
pjesme po jedan ili dva početna stiha u
izvoru sačuvani. Na svrsi brošure nalazi
se ,Initia Poematium  Ilyricorum, quae in
hoc Opuscolo latine versa“. Početni stihovi
ovih 37 pjesama jesu:

1. Što se bijeli u gori zelenoj,
Al su snijezi, al su labudovi?
2, Čujte slijepca, Gospoje,
Što vam. gude, ter poje.
3. O mladići ljuveni
Ki hrabreni i zeleni.
4. Krka, koje potok plove sve mimo grad.
5. Lele bijedni aj! Radonja i pogi se
ERO "udomi,

6. Ivanu je govorila majka :
Hodi Ivo, da te ženi majka.
7, Svadio se jug i sjever.
8. Urodila žuta kruška više od roda,
Pod njom sjedi mlad gospodin svom
gospojom.
9. Molila se jedinica majci.
10. Sjaj mjeseče, noćna varavico.
11. Lijepa je djevojka za gradom omrkla.
12. Sidila moma kraj mora,
Momica moru govori.
13. A ja ti prinikoh tradan vodu piti.
14. Junaku dobromu junaku
Dvije divojke na stan dohodiahu.
15. O moj bore, zelen bore
Blago tebi na sred gore.
16. Lipa raste k ravnu polju,
Lipa zelena.
17. A zabijelilo se ono bijelo jedro
Sinju moru na pučini.
18. Miljaska je plaha voda
Večer momka zanijela.
19. Pije vino Banović Strahija
U Kruševu grada bijelomu.
Asan-aga na kali sigjaše
. Na koljenu saruk zavijaše.
21. Hvalila se Asan-Aginica
U haremu među kadunami,
Memeda mila majka karala,
Memo sine ne bilo te u majke.

20.

22,

ćen, što kralj misli, što. Aerenthal

sprema, a kad tamo ne zna niko
od njih ni oro, što sam misli. To
pak rade takom naivnosti, da bi
im se čovjek od srea- nasmijao, kad
bi mu to prilike dopuštale. A ovako
ovu nesreću treba ustrpljivo  podno-
siti i čekati čas kad se zastor sa
svih ovih tajna i intriga digne, da
čeljad na svoje oči vidi svu moralnu
golotinju i gnusobu ljudi, od kojih
se puste voditi.

Nazad 60 godina.

Imanovanje Jelačića bana civilnim i vojničkim
\gubernatorom Rijeke i Dalmacije.

Istog dana, 2. prosinca 1848. kad je
kralj Franjo Josip I, proglasio svojim naro-
dima zasjednuće svoje na prijestol, priveo
je otstupivši car Ferdinand u Olomucu bana
Jelačića, držeć ga za ruku, novom vladaru,
preporučujući ga kao svoju desnu ruku.
Novi vladar i kralj izdao je još isti dan banu
Jelačiću slijedeća dva pisma:

»Mili barune Jelačiću! Vašem snažnom
i zgodnomapostupanju pošlo je za rukom
uzdižati na Rijeci moju kraljevsku vlast i
zakonito stanje. Mislim, da Vam ne ću dati
boljeg dokaza Svoga priznanja, _a gradu
Rijeci boljeg  poručanstva stalnog reda i
mira, osim ako Vas naimenujem gubernato-
rom Rijeke i spadajuće na nju zemlje. U
Olomucu 2. decembra 1848. F ranjo
Josip I- v. r. F. knez Sehwrzenberg v. r.

Drugo pismo glasi :

 

»Mili barune Jelačiću! Dočim se zlot-

vorna stranka, koja si prisvaja nezakonitu +

vladu nad svojom posestrimom Hrvatskom
i sjedinjenim s njome zemljama pod jednom
krunom, s radošću združuje sa svakim ne-
prijateljem naše snage i sile; dočim za nju
nema gadnoga sredstva, kojim ne bi potka-

23. Divojka viče s visoka brda,

Sultan Selime, car gospodine.
24. Lipa ti je Žabin Mevla Kaduna!

Ghjesterisce (?) Zabinove obrve.
25. Ah Alja Delalja

Često ti ideš na Doljane!

26. Sve ptičice propjevaše,
Jedna samo ne pjeva.
Zakukala sinja kukavica
Više groba Vitkovića Ive.
28. Razboli se u: Kotoru Ivo,

Višmu glave sidi mila majka.
29. A divojko. mala momo,

Ja sam jedan, konj mi je jedan:
30. Gdi no sinoć na konaku bismo.
31. Ljubi mojoj česta vrata i pengjere

Ne umjem te naći.

82. A lipo ti je, brajo, pogledati

Gdi no sudije redom sjede.

33. Štitak junaku vas isjekoše.
84. Junak junaka okom pogleda.
35. Izrasla je rusa brada iz poštena lica.
36. Slavić junaku na koplje poje.
37. Usadih lozu uz lozu,
Usadih papar uz papar.

+

27.

I ovo je dokaz, da sa stari :dubrovčani
sakupljali našo narodne pjesme. Ova je bro-
_ šura štampana 1798., znak, da ih je Ferić

prije ove godine sakupljene imao i preveo.
| na a.

#