Strana 2. »CRVENA HRVATSKA « Broj 98. — takove stranke trebuju sličnih rječnika. Čim bi se inače one bra- nile i hranile. Kad nemaš razloga, da ga staviš suprot razlogu protiv- nika, tad valja da se utečeš psovcei. Istina je da psovka kod pitomih i razboritih ne vrijedi, ali psuj danas, psuj sutra, pa češ ipak naći koga da ti vjeruje. Kad čita prosti i neuki čovjek ,ti si lopov, i ja sam ti to dokazao“, on baš u svojoj prostoti misli, da je to dokazano, i ako o dokazu nije nigda bilo ni govora. Tako novina sugestionira njega, on druge, i svi skupa počnu vikati ne- komu, da je lopov. Kako su ga pro- glasili lopovom, tako će ga sutra proglasiti svecem i niko se između vikača ne će naći da sebe zapita za uzrok toj nagloj promjeni. Kako ova sugestija djeluje, naj- bolje se vidi po tomu, što su n. pr. u ,Hrvatskom Pravu“ svi članci i dopisi, pa iz koga mjesta. dolazili, uvijek pisani na isti način, u svim dolaze iste fraze i riječi. U tomu je pogledu ujedinjena Hrvatska faktično provedena. Dopisnik iz Dubrovnika ' upotrebljava u određenim prigodama iste riječi, kao dopisnik iz Srijema ili iz Mostara, pop psuje jednako kao i trhonoša, profesorikaoučenik. Iznimke nema, a ni ne može ni da bude, jer niko ne misli od njih svojom glavom, za njih svih misli jedan, on, njihov učitelj, najveći živaći Hrvat, Josef Frank. Kogod će kazati, da se te tradi- Antuna Starčevića. To je samo. do- nekle istina. Starčević je također rado proglasivao izdajicom svakoga, ko mu se nije klanjao, ali kad si či- tao njegova djela, ipak si razumio, da ga vodi jedna ideja. Kod Fran- kovih sljedbenika te ideje nema, kod njih je sve fraza, a iz ovih zija pra- znina misli i osjećaja. Njihov je pa- tos ishitren, oduševljenje kiselo. Samo je iskrena mržnja, ali ne mržnja iz uvjerenja, već iz destruktivnog in- stinkta. Frank ih drugo nije ni učio, jer je njegova zadaća u hrvatskom narodu stvoriti jagnjičare, koji ne treba da misle, već samo da slijepo slušaju. Prama tomu je udešena cijela njihova agitacija, pa i pisanje novina. Da navedemo jedan primjer, spomi- njemo najnoviju Frankovu igru: hr- vatsku legiju. Mi smo zaludu čitali njegove novine, da iz njih razabere- mo, što će mu ona. One su kao obi- čno bile pune grdnja na protivnike i na Srbe, a samu legiju obavijali su naumice nekom tajnom, dajući čitao- cima naslučivati, da će ona spasiti Hrvatsku. I to je metoda koju konsekven- tno upotrebljuje patriotska štampa u zaglupljivanju naroda. Ona se boji čitaocima reći: 2 +2 = 4, već ih za- bavlja obećanjima i tajnovitosti zna- jući, da je narav ljudska tomu sklona. Kudgod se okreneš, kod njih ne vi- diš nego tajne i mistere, kao da si u kakvoj framasunskoj loži. Jedan cije u stranci prava protežu još od drugomu hoće da proda, da je upu- Nekoliko narodnih pjesama u letinskom prevodu Glura Ferića. Ovih mi je dana došla do ruka brošura koja nosi naslov: ,Ad clarissimum virum Joannem Miiller_ Georgii Ferrich Ragusini Epistola. Huic accedunt Illyricae linguae Poematia triginta septem latinis carminibus ab eodem reddita. — Excudebat Andreas Tre- visan — Ragusii Anno MDCCIIC. — $u- perioram Facultate“, Za nas je važan drugi dio, koji sadržava 37 naših pjesama od Gjura Ferića latinski prevedenih od kojih su većina narodnih. Škoda, da uz prevod, nijesu štampane i u izvoru pjesme. Ipak su nam od svake pjesme po jedan ili dva početna stiha u izvoru sačuvani. Na svrsi brošure nalazi se ,Initia Poematium Ilyricorum, quae in hoc Opuscolo latine versa“. Početni stihovi ovih 37 pjesama jesu: 1. Što se bijeli u gori zelenoj, Al su snijezi, al su labudovi? 2, Čujte slijepca, Gospoje, Što vam. gude, ter poje. 3. O mladići ljuveni Ki hrabreni i zeleni. 4. Krka, koje potok plove sve mimo grad. 5. Lele bijedni aj! Radonja i pogi se ERO "udomi, 6. Ivanu je govorila majka : Hodi Ivo, da te ženi majka. 7, Svadio se jug i sjever. 8. Urodila žuta kruška više od roda, Pod njom sjedi mlad gospodin svom gospojom. 9. Molila se jedinica majci. 10. Sjaj mjeseče, noćna varavico. 11. Lijepa je djevojka za gradom omrkla. 12. Sidila moma kraj mora, Momica moru govori. 13. A ja ti prinikoh tradan vodu piti. 14. Junaku dobromu junaku Dvije divojke na stan dohodiahu. 15. O moj bore, zelen bore Blago tebi na sred gore. 16. Lipa raste k ravnu polju, Lipa zelena. 17. A zabijelilo se ono bijelo jedro Sinju moru na pučini. 18. Miljaska je plaha voda Večer momka zanijela. 19. Pije vino Banović Strahija U Kruševu grada bijelomu. Asan-aga na kali sigjaše . Na koljenu saruk zavijaše. 21. Hvalila se Asan-Aginica U haremu među kadunami, Memeda mila majka karala, Memo sine ne bilo te u majke. 20. 22, ćen, što kralj misli, što. Aerenthal sprema, a kad tamo ne zna niko od njih ni oro, što sam misli. To pak rade takom naivnosti, da bi im se čovjek od srea- nasmijao, kad bi mu to prilike dopuštale. A ovako ovu nesreću treba ustrpljivo podno- siti i čekati čas kad se zastor sa svih ovih tajna i intriga digne, da čeljad na svoje oči vidi svu moralnu golotinju i gnusobu ljudi, od kojih se puste voditi. Nazad 60 godina. Imanovanje Jelačića bana civilnim i vojničkim \gubernatorom Rijeke i Dalmacije. Istog dana, 2. prosinca 1848. kad je kralj Franjo Josip I, proglasio svojim naro- dima zasjednuće svoje na prijestol, priveo je otstupivši car Ferdinand u Olomucu bana Jelačića, držeć ga za ruku, novom vladaru, preporučujući ga kao svoju desnu ruku. Novi vladar i kralj izdao je još isti dan banu Jelačiću slijedeća dva pisma: »Mili barune Jelačiću! Vašem snažnom i zgodnomapostupanju pošlo je za rukom uzdižati na Rijeci moju kraljevsku vlast i zakonito stanje. Mislim, da Vam ne ću dati boljeg dokaza Svoga priznanja, _a gradu Rijeci boljeg poručanstva stalnog reda i mira, osim ako Vas naimenujem gubernato- rom Rijeke i spadajuće na nju zemlje. U Olomucu 2. decembra 1848. F ranjo Josip I- v. r. F. knez Sehwrzenberg v. r. Drugo pismo glasi : »Mili barune Jelačiću! Dočim se zlot- vorna stranka, koja si prisvaja nezakonitu + vladu nad svojom posestrimom Hrvatskom i sjedinjenim s njome zemljama pod jednom krunom, s radošću združuje sa svakim ne- prijateljem naše snage i sile; dočim za nju nema gadnoga sredstva, kojim ne bi potka- 23. Divojka viče s visoka brda, Sultan Selime, car gospodine. 24. Lipa ti je Žabin Mevla Kaduna! Ghjesterisce (?) Zabinove obrve. 25. Ah Alja Delalja Često ti ideš na Doljane! 26. Sve ptičice propjevaše, Jedna samo ne pjeva. Zakukala sinja kukavica Više groba Vitkovića Ive. 28. Razboli se u: Kotoru Ivo, Višmu glave sidi mila majka. 29. A divojko. mala momo, Ja sam jedan, konj mi je jedan: 30. Gdi no sinoć na konaku bismo. 31. Ljubi mojoj česta vrata i pengjere Ne umjem te naći. 82. A lipo ti je, brajo, pogledati Gdi no sudije redom sjede. 33. Štitak junaku vas isjekoše. 84. Junak junaka okom pogleda. 35. Izrasla je rusa brada iz poštena lica. 36. Slavić junaku na koplje poje. 37. Usadih lozu uz lozu, Usadih papar uz papar. + 27. I ovo je dokaz, da sa stari :dubrovčani sakupljali našo narodne pjesme. Ova je bro- _ šura štampana 1798., znak, da ih je Ferić prije ove godine sakupljene imao i preveo. | na a. #