Strana 2.

CRVENA HRVATSKA“

Broj 100.

 

pretpostavit, da će ova ratna diplomatska
igra zabavljati Evropu kroz ove zimske mje-
sece, ali bi ona mogla da bude samo pre-
ludij krvave igre oružanog Marsa, koji bi
imao na proljeće, da se pokaže.

* *
*

Premda već cijelu sedmicu dana visi
nad glavnim gradom kraljevine Česke mrski
prijeki sud, austrijski parlamenat mirno radi,
reklo bi se gotovo da u njemu nema sto-
tin i toliko Čeha, koji bi za čast i korist
svoje -staroslavne kraljevine i krvi ispod
grla dali. Ko bi htio da upozna uzroke tome
nenadanome i čudnome pojavu češke lojal-
nosti prema današnjoj činovničkoj vladi ba-
runa Bienetha, valjalo bi da bude dobro
upućen u sve one pregovore, koje ministar
presjednik svagdano vodi sa predstavnicima
raznih parlamentarnih stranaka i njihovim
ministarskim kandidatima, da čuje sva obe-
ćanja, sve prijetnje i vidi sve... recimo
pokriveno, zakulisne igre.

Do sada je vijećanje u parlamentu prošlo
tako glatko, kako ga ni sama vlada nije
željela. Bilo je dapače vidjeti pojava, koji
neke parlamentarce ozbiljno zabrinjuju za
budućnost. Do sada je bio običaj, dapače
pravilo, da se na početku sjednice parla-
menta pročitaju najprije razni prešni i drugi
predlozi, te ostali podnesci, dok sada vidimo
da presjednik otvara sjednicu i s mjesta pre-
lazi na dvevni red određujuć da se podnesci
čitaju na svrsi sjednice. Kuća mučke pre-
lazi preko toga. A tek kako se rasprave
vode! Kršćanski socijali putem prešnih pred-
loga iznijeli su pred parlamenat razne dr-
žavne potrebe. Prvi prešni predlog je pred-
račun za 1909., te se nadati, da će se za
vlade činovničkog ministarstva dogoditi jedan
parlamentarni, a recimo i važpi ustavni po-
jav, koji se kroz toliko godišta raznih par-
lamentarnih i pola parlamentarnih vlada
nije dogodio, da predračun bude pravodobno
od parlamenta prihvaćen.

Nakon odobrenja predračuna preći će
se na rasprava predloga glede aneksije Bo-
sne i Hercegovine, a nakon toga doći će na
red zakon socijalnog osiguranja. Da će sve
ove osnove glatko proći, više niko ne sumnja,
a nakon toga imale bi razne stranke da
poberu nagradu za svoje naporno i lojalno

djelovanje. U tome smislu vode se i prego-
vori između vlade i stranaka, da se naime
utru puti za sastav parlamentarnog ministar-
stva. Radi se samo kako zadovoljiti i umi-
riti Čehe i Nijemce. u Češkoj. Privremeno
ih je umirio prijeki sud i krvnikova vješala

nad Pragom. Da je taj mir kratkotrajan i:

umjetno i silom stvoren, vidi i sama vlada
ali da li će ona nešto ozbiljna i shodna po-
duzeti, da udari temeljito i stalno podnožje
trajnome miru, sumnjivo je. Sadašnja vlada
Bienerthova kao da principijelno ne će da
se prti u narodnosna pitanja, nego samo
silom istupa gdje je potreba. Ne slože li se
stranke, ona će tu praksu i nadalje tjerati,
a pokažu li joj se stranke protivne i ozbiljno
pogibeljne, opunovlaštena je za svaki slučaj
i da raspusti parlamenat, ne budu li zastup-
nici htjeli da u ime državnih interesa štuju
nju i njezinu silu.

Pri ovakovoj presiji naravno da ne će
još za dugo moći da dođe do valjanog i
temeljitog uređenja unutrašnjih odnošaja u
Austriji. Ako se i sastavi parlamenta1 ao mi-
nistarstvo, A biti čedo starog sistema, a
kao takovo po*sebi nesposobno za razvitak
i trajni život.

*
*

Fuzija između zastupnika slovenske
narodne stranke i južno slavenskog kluba
na carevinskom vijeću definitivno je prove-
dena. Novi južnoslavenski klub zove se
»Narodna Sveza“, predsjednik joj je Šušter-
šić, a potpredsjednik Dr. Ivčević,

Čudnovato, ali ipak stoji, prva izjava
politička sa strane novog južnoslovenskog
kluba glasi ratoborno. ,Narodna Sveza“
navješćuje, da će prema vladi stati ako bude
potreba i u najžešćoj opoziciji. Nije naravno
rečeno, jesu li južnoslavenski zastupnici
izrekli ovu svoju prietnju više iz razloga,
e da se vlada kod stvaranja novog kabineta
sjeti i Južnih Slavena sa jednim ministar-
skim foteljom ili s toga, da vlada uzme ob-
zira prema ostalim pravednim zahtjevima i
potrebama Južnih Slavena. Mi ćemo da bu-
demo pravedni vjerovat, da je na zaključak
ovakove opozicijonalne izjave djelovalo koliko
jeduo toliko i drugo. Samo ne znamo, u
koliko bi južni Slaneri potpomogli i pospije-
šili neophodno, i za opstanak svoj i onaj
države, potrebito preuređenje današnjeg ne-

 

mogućeg sistema, kad bi za jedan ministar-

ski fotelj stupili u kolo vladinih stranaka.

Kao jedan od prvih zahtjeva ,, Narodne
Sveze“ postavljeno je sada pitanje slaven-
skog sveučilišta u Ljubljani. , Narodna Sveza“
izjavila je, da će se svom snagom ako bude
potreba, i najžešćom opozicijom boriti, da
Slovenci dobiju svoje sveučilište u Ljubljani ;
nadalje borit. će istom takovom silom i proti
tomu, da Trst bude sijelo nove talijanske:
universitati. Kuda će ova posljednja borba
dovesti to sam Bog zna, kad se uzme, da
je austrijska diplomacija pod pritiskom novo
nastalih điplomatskih neprilika uprla svom
silom, da se Talijanima dade sveučilište u
Trstu.

Narodna Sveza“ zaključila je još da
pri raspravi zakona o aneksiji Bosne, podnese
ova resoluciju: ,O državo pravnom položaju
kraljevine Bosne i vojvodine Hercegovine
prema habzburškoj Monarhiji imati će da
čim moguće prije odredi, na temelju općeg
izravaog i tajnog prava glasa sazvano zako-
nodavno tijelo kraljevina Hrvatske, Dalmacije
Slavonije, Bosne i vojvodine Hercegovine,
ravnopravno sa austrijskim carevinskim vi-
jećem i ugarskim saborom“. Nade je, da će
i ostali Slaveni u carevinskom vijeću za
resoluciju glasovati. Njezin prihvat dakle bio
bi osiguran, a njezina provedba staće zada-

ćom novih vremena i novih ljudi.
Aso.

Čekat.

»Narodni List“ u svom uvodnom
članku razlaže stanje Hrvata u ovoj
krizi. Račun za vanjske obveze mo-
narhije plaćamo — kaže on — na
sjeveru Česi, a na jugu mi Hrvati i
Slaveni.

U malo je riječi tu oslikan po-
ložaj, u koji nas je zatjerao dualizam.
Bilo je neko doba, kad su nas riječi
mogle varati, ali sada kojegod no-
vine čitamo, ne čemo naći nikoga
koji bi se usudio i pokušati dokazi-
vati, da nam uz ovaj sistem može
biti dobro. Uvjerenje, da nam je zlo,
postalo je opće narodno dobro: dijeli

gmmumnsnmsmmmmmmmmmmmmmammmmmmammmmmmmmnmmmmmmmnammmmmmmmaEmmmmmmmmmmmmmmmmmm:mmcmmmmmmRlWllmmmmmmlšlllšlš

Epizoda (gl. 1) *: povjest, romana ,,U'assedio di Parlgi“.

od I. Fiorentino, preveo T. Kalogjera.

Večer 14. srpnja 1870.

— Gospoda su poslužena.

— Oh, vrijedna moja Marijeto!

'Tako ,svečano prozbori vesela djevojka,
a sa njezina lica i očiju odrazivaše se ne-
vini smješak osamnaeste godine i tako us-
klikne njezin otac, lijep čovjek od pedese-
tak godina, sijede kose ali krepak i jak. —
Za kratko eto obitelji za stolom: roditelji,
kći i dva.mlada gosta. — Čista ljubaznost
i dobro raspoloženje, koje izvire iz mirne
savjesti bijaše zavladalo onim dobrim društ
vancem.

Ovej prizor zbivao se u skromnoj ku-
ćici u pariškoj ulici Saint Jesu, a iz daljine
dopiraše do uši naših gosti mukao zvuk
pijeva i vike.

Bijaše večer 14. srpnja 1870.

Narod hrpimice zastaje po ulicima no-
seći+luči i zastave, svjetina nahrapila na
prozore, čeljad se slegla na pragovima du-
ćana ispred kafana i posvuda povorke uče-

nika, vojnika pod ruku sa varošanima, koji
nazdravljaju i pjevaju ,,Marsiljku“, takav
bijaše prizor, što pružaše grad Pariz one
povjesne večeri. — — —

— — Svečane predigre strašne drame !

Ovaj Pariz nije samo grad tradicijona-
lan po svojim neobuzdanim svečanostima i
slobodnim ljubavnim prizorima, on je i og-
njište na kojemu sjaju i propadaju gepiji i
srca po Evrope; svijetlo je, koje rasvjotljuje
i privlači a književni i umjetni proizvodi
gotovo te zamamljuju; ipak među uresom i
bogatstvom i raskalašenih zavodnika, posred
urnebesih plesova i orgija ima vam ozbiljnih

1 i vedrih ljudi, koji u svojem zabitnom gabi-

netu proučavaja i razmišljaju o naprcdku
čovječanstva.

Oh, kako se lako gane i uzrujava ovaj
narod pomiješan od razboritih i slohodoum-
nih, od heroja i nitkovića, od blebetača i ge-
nija! Samo jedna magična riječ je dostatna,
pa zanjišu sva ona srca, da pobudi vrto-
glavicu u onim glavama i da podigne vrtlog
zanešenja u onoj morini pariškog naroda, a
ta fiječ gromorno zvuči; ,Čast neka bude

Francuskoj“. — — Reci mu, da je ova čast.
u pogibli, onda ćeš ga vidjeti gdje se buni,
prijeti, proklinje i viče u opće kao večeni
14. srpnja.

To baš bijaše ono, što vlada bijaše na-
javila Parižanima one večeri.

Poznato je čitaocima, da vojvoda P1im
bijaše ponudio španjolsku kruna kneza
Leopoldu od Hoenzollern i da ovaj na 'o
bijaše pristao; poznato je također da, čim
se je doznalo za taj čin, francuska vlada
prosvjedova na najenergičniji način i da
knez Gramont, ministar vanjskih posala od
6. srpnja, bijaše izustio u parlamentu ove
divne riječi, koje sadržavahu u zamatku oči-
tovanje rata; ,,Vlada će i nadalje uztrajati
u položaju neutralnosti sačuvane do sada,

: ipak ne će podnijeti, da tuđa velevlast po-

stavi kneza na španjolsko prijestolje i- izloži
pogibli čast i ponos Francuske“.

Kome je nepoznata velevlast, kojoj se
pripisivalo da misli postaviti kneza na špe-

= njolsko prijestolje? Bijaše to Prasija s kojom

knez Hoenzollern bijaše privezan uskim i /
poznatim vezom. Zar ovo bijaše pravi uzrok

đa moi
av ibi ta 3

I
3 o ma
Zia \ g 4 Tai ke ii)

 

 

ki
A ONA UI