Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ Broj 100. pretpostavit, da će ova ratna diplomatska igra zabavljati Evropu kroz ove zimske mje- sece, ali bi ona mogla da bude samo pre- ludij krvave igre oružanog Marsa, koji bi imao na proljeće, da se pokaže. * * * Premda već cijelu sedmicu dana visi nad glavnim gradom kraljevine Česke mrski prijeki sud, austrijski parlamenat mirno radi, reklo bi se gotovo da u njemu nema sto- tin i toliko Čeha, koji bi za čast i korist svoje -staroslavne kraljevine i krvi ispod grla dali. Ko bi htio da upozna uzroke tome nenadanome i čudnome pojavu češke lojal- nosti prema današnjoj činovničkoj vladi ba- runa Bienetha, valjalo bi da bude dobro upućen u sve one pregovore, koje ministar presjednik svagdano vodi sa predstavnicima raznih parlamentarnih stranaka i njihovim ministarskim kandidatima, da čuje sva obe- ćanja, sve prijetnje i vidi sve... recimo pokriveno, zakulisne igre. Do sada je vijećanje u parlamentu prošlo tako glatko, kako ga ni sama vlada nije željela. Bilo je dapače vidjeti pojava, koji neke parlamentarce ozbiljno zabrinjuju za budućnost. Do sada je bio običaj, dapače pravilo, da se na početku sjednice parla- menta pročitaju najprije razni prešni i drugi predlozi, te ostali podnesci, dok sada vidimo da presjednik otvara sjednicu i s mjesta pre- lazi na dvevni red određujuć da se podnesci čitaju na svrsi sjednice. Kuća mučke pre- lazi preko toga. A tek kako se rasprave vode! Kršćanski socijali putem prešnih pred- loga iznijeli su pred parlamenat razne dr- žavne potrebe. Prvi prešni predlog je pred- račun za 1909., te se nadati, da će se za vlade činovničkog ministarstva dogoditi jedan parlamentarni, a recimo i važpi ustavni po- jav, koji se kroz toliko godišta raznih par- lamentarnih i pola parlamentarnih vlada nije dogodio, da predračun bude pravodobno od parlamenta prihvaćen. Nakon odobrenja predračuna preći će se na rasprava predloga glede aneksije Bo- sne i Hercegovine, a nakon toga doći će na red zakon socijalnog osiguranja. Da će sve ove osnove glatko proći, više niko ne sumnja, a nakon toga imale bi razne stranke da poberu nagradu za svoje naporno i lojalno djelovanje. U tome smislu vode se i prego- vori između vlade i stranaka, da se naime utru puti za sastav parlamentarnog ministar- stva. Radi se samo kako zadovoljiti i umi- riti Čehe i Nijemce. u Češkoj. Privremeno ih je umirio prijeki sud i krvnikova vješala nad Pragom. Da je taj mir kratkotrajan i: umjetno i silom stvoren, vidi i sama vlada ali da li će ona nešto ozbiljna i shodna po- duzeti, da udari temeljito i stalno podnožje trajnome miru, sumnjivo je. Sadašnja vlada Bienerthova kao da principijelno ne će da se prti u narodnosna pitanja, nego samo silom istupa gdje je potreba. Ne slože li se stranke, ona će tu praksu i nadalje tjerati, a pokažu li joj se stranke protivne i ozbiljno pogibeljne, opunovlaštena je za svaki slučaj i da raspusti parlamenat, ne budu li zastup- nici htjeli da u ime državnih interesa štuju nju i njezinu silu. Pri ovakovoj presiji naravno da ne će još za dugo moći da dođe do valjanog i temeljitog uređenja unutrašnjih odnošaja u Austriji. Ako se i sastavi parlamenta1 ao mi- nistarstvo, A biti čedo starog sistema, a kao takovo po*sebi nesposobno za razvitak i trajni život. * * Fuzija između zastupnika slovenske narodne stranke i južno slavenskog kluba na carevinskom vijeću definitivno je prove- dena. Novi južnoslavenski klub zove se »Narodna Sveza“, predsjednik joj je Šušter- šić, a potpredsjednik Dr. Ivčević, Čudnovato, ali ipak stoji, prva izjava politička sa strane novog južnoslovenskog kluba glasi ratoborno. ,Narodna Sveza“ navješćuje, da će prema vladi stati ako bude potreba i u najžešćoj opoziciji. Nije naravno rečeno, jesu li južnoslavenski zastupnici izrekli ovu svoju prietnju više iz razloga, e da se vlada kod stvaranja novog kabineta sjeti i Južnih Slavena sa jednim ministar- skim foteljom ili s toga, da vlada uzme ob- zira prema ostalim pravednim zahtjevima i potrebama Južnih Slavena. Mi ćemo da bu- demo pravedni vjerovat, da je na zaključak ovakove opozicijonalne izjave djelovalo koliko jeduo toliko i drugo. Samo ne znamo, u koliko bi južni Slaneri potpomogli i pospije- šili neophodno, i za opstanak svoj i onaj države, potrebito preuređenje današnjeg ne- mogućeg sistema, kad bi za jedan ministar- ski fotelj stupili u kolo vladinih stranaka. Kao jedan od prvih zahtjeva ,, Narodne Sveze“ postavljeno je sada pitanje slaven- skog sveučilišta u Ljubljani. , Narodna Sveza“ izjavila je, da će se svom snagom ako bude potreba, i najžešćom opozicijom boriti, da Slovenci dobiju svoje sveučilište u Ljubljani ; nadalje borit. će istom takovom silom i proti tomu, da Trst bude sijelo nove talijanske: universitati. Kuda će ova posljednja borba dovesti to sam Bog zna, kad se uzme, da je austrijska diplomacija pod pritiskom novo nastalih điplomatskih neprilika uprla svom silom, da se Talijanima dade sveučilište u Trstu. Narodna Sveza“ zaključila je još da pri raspravi zakona o aneksiji Bosne, podnese ova resoluciju: ,O državo pravnom položaju kraljevine Bosne i vojvodine Hercegovine prema habzburškoj Monarhiji imati će da čim moguće prije odredi, na temelju općeg izravaog i tajnog prava glasa sazvano zako- nodavno tijelo kraljevina Hrvatske, Dalmacije Slavonije, Bosne i vojvodine Hercegovine, ravnopravno sa austrijskim carevinskim vi- jećem i ugarskim saborom“. Nade je, da će i ostali Slaveni u carevinskom vijeću za resoluciju glasovati. Njezin prihvat dakle bio bi osiguran, a njezina provedba staće zada- ćom novih vremena i novih ljudi. Aso. Čekat. »Narodni List“ u svom uvodnom članku razlaže stanje Hrvata u ovoj krizi. Račun za vanjske obveze mo- narhije plaćamo — kaže on — na sjeveru Česi, a na jugu mi Hrvati i Slaveni. U malo je riječi tu oslikan po- ložaj, u koji nas je zatjerao dualizam. Bilo je neko doba, kad su nas riječi mogle varati, ali sada kojegod no- vine čitamo, ne čemo naći nikoga koji bi se usudio i pokušati dokazi- vati, da nam uz ovaj sistem može biti dobro. Uvjerenje, da nam je zlo, postalo je opće narodno dobro: dijeli gmmumnsnmsmmmmmmmmmmmmmammmmmmammmmmmmmnmmmmmmmnammmmmmmmaEmmmmmmmmmmmmmmmmmm:mmcmmmmmmRlWllmmmmmmlšlllšlš Epizoda (gl. 1) *: povjest, romana ,,U'assedio di Parlgi“. od I. Fiorentino, preveo T. Kalogjera. Večer 14. srpnja 1870. — Gospoda su poslužena. — Oh, vrijedna moja Marijeto! 'Tako ,svečano prozbori vesela djevojka, a sa njezina lica i očiju odrazivaše se ne- vini smješak osamnaeste godine i tako us- klikne njezin otac, lijep čovjek od pedese- tak godina, sijede kose ali krepak i jak. — Za kratko eto obitelji za stolom: roditelji, kći i dva.mlada gosta. — Čista ljubaznost i dobro raspoloženje, koje izvire iz mirne savjesti bijaše zavladalo onim dobrim društ vancem. Ovej prizor zbivao se u skromnoj ku- ćici u pariškoj ulici Saint Jesu, a iz daljine dopiraše do uši naših gosti mukao zvuk pijeva i vike. Bijaše večer 14. srpnja 1870. Narod hrpimice zastaje po ulicima no- seći+luči i zastave, svjetina nahrapila na prozore, čeljad se slegla na pragovima du- ćana ispred kafana i posvuda povorke uče- nika, vojnika pod ruku sa varošanima, koji nazdravljaju i pjevaju ,,Marsiljku“, takav bijaše prizor, što pružaše grad Pariz one povjesne večeri. — — — — — Svečane predigre strašne drame ! Ovaj Pariz nije samo grad tradicijona- lan po svojim neobuzdanim svečanostima i slobodnim ljubavnim prizorima, on je i og- njište na kojemu sjaju i propadaju gepiji i srca po Evrope; svijetlo je, koje rasvjotljuje i privlači a književni i umjetni proizvodi gotovo te zamamljuju; ipak među uresom i bogatstvom i raskalašenih zavodnika, posred urnebesih plesova i orgija ima vam ozbiljnih 1 i vedrih ljudi, koji u svojem zabitnom gabi- netu proučavaja i razmišljaju o naprcdku čovječanstva. Oh, kako se lako gane i uzrujava ovaj narod pomiješan od razboritih i slohodoum- nih, od heroja i nitkovića, od blebetača i ge- nija! Samo jedna magična riječ je dostatna, pa zanjišu sva ona srca, da pobudi vrto- glavicu u onim glavama i da podigne vrtlog zanešenja u onoj morini pariškog naroda, a ta fiječ gromorno zvuči; ,Čast neka bude Francuskoj“. — — Reci mu, da je ova čast. u pogibli, onda ćeš ga vidjeti gdje se buni, prijeti, proklinje i viče u opće kao večeni 14. srpnja. To baš bijaše ono, što vlada bijaše na- javila Parižanima one večeri. Poznato je čitaocima, da vojvoda P1im bijaše ponudio španjolsku kruna kneza Leopoldu od Hoenzollern i da ovaj na 'o bijaše pristao; poznato je također da, čim se je doznalo za taj čin, francuska vlada prosvjedova na najenergičniji način i da knez Gramont, ministar vanjskih posala od 6. srpnja, bijaše izustio u parlamentu ove divne riječi, koje sadržavahu u zamatku oči- tovanje rata; ,,Vlada će i nadalje uztrajati u položaju neutralnosti sačuvane do sada, : ipak ne će podnijeti, da tuđa velevlast po- stavi kneza na španjolsko prijestolje i- izloži pogibli čast i ponos Francuske“. Kome je nepoznata velevlast, kojoj se pripisivalo da misli postaviti kneza na špe- = njolsko prijestolje? Bijaše to Prasija s kojom knez Hoenzollern bijaše privezan uskim i / poznatim vezom. Zar ovo bijaše pravi uzrok đa moi av ibi ta 3 I 3 o ma Zia \ g 4 Tai ke ii) ki A ONA UI