sroj 100.
koja se ovdje proganja, & u kojoj leži bu-
dućnost našeg naroda.
Beč, 4. prosinca 1908.
Narodna Sveza“ na carevinskom vijeću.
Dr. Ivan Šustešić
predsjednik.
Dr. Vinko lovčević
predsjednik.
manipa
Gradska kronika.
Dopionik Narodnog Lista“ iz
Stonskog Primorja, nalazi da ,Crvena Hr-
vatska“ simpatiše sa naprednjačkim pokretom
u Stonskom Primorju. Neka stavi ruku na
prsi i neka reče, s kim bi smo drugim imali
simpatizirati. Zar on ne vidi, da se je ne
samo u Stonskom Primorju već od Orašca
unaprijed do Stona uhvatilo u koštac đene-
ralaštvo i naprednjaštvo, i da cijela briga
gieneralaša od neko doba nije bila drugo,
nego da samo nas potisne na stranu. Kojim
se pravom može sada od nas tražiti, da
ustanemo proti naprednjacima? Zar su nam
đeneralaši bliži od njih?
Što su sijali, to neka sada žanju. Eno
im Vukovića pa neka njega pošlju da po-
bija naprednjake. Toliko su se za njega za-
uzeli i popovi i učitelji, i žandari, da smo
uvjereni, da bi sama njegova pojava utjerala
strah u kosti svim naprednjacima od Rata
do Sutorine.
Nama pregovarat, da smo blizu napred-
njacima?! A ko je uzorao polje za napred-
njačku misao? A ko je započeo u Dubrov-
niku buniti proti ,gosparima“ ? Nijesmo,
moj dopisniče, bili to mi, koji stojeći jedino
1 isključivo na narodnoj podlozi zahtjevamo,
da svi narodni slojevi budu složni bez raz-
like stališa u borbi proti tuđinstvu, već je
to bio Dum , Antun Liepopili i svi mali i
veliki popovi i oni, koji su prigodom sko-
rašnjih izbora u Rijeci i na Orašcu agitirali
za Vukovića, jer da je dosta gospara. Zaludu
smo mi opominjali i govorili, da batina ima
dva kraja. Sada stoprva kad vide plodove
svoga rada, stoprva nekim sviće, da boljega
prijatelja naprednjaci nijesu imali do ,du-'
brovačkih popova“.
»Dakako da sam bio!“ odgovori stari
Napoleonov vojak, pošto se malo ponapije ;
Bijaše 27. Oktobra 1806; t&, već su po
prilici prošle 64 godine, a sijećam se kako
da jučer bijaše. — Qdmaknuo trinaesti dan
iza bitke kod Jene, u kojoj hametom potu-
kosmo prusku vojsku ; u kratko, rat proti
Prusijancima bijaše započeo prvi dan onog
mjeseca i prije nego se isti mjesec dohvati
konca mi uđosmo triumfalno u njihov gla
vni grad. Toesu vam bitke!“
,A sjećate li se dobra toga dana ?“
»1 kako. se sjećam! Da vam je bilo
viđeti njega, cara, gdje slavodobitno ulazi
u Berlin u pratnji vojvoda i gustih četa,
a naša tobože puput rešetke probužena od
taneta, gdje se učvršćuje na ponosnu po-
laču pruskog cara! To su vam prizori, koji
koji se zaboravit ne dadu, pa i sada iza
toliko godina na samu pomisao moje srce
bije velikim ponosom, što so osjećam Fran-
cuzom — Blažena mladost, koja ćo moći
okušati takovih ganuća! Sada pada kocka
na njih, mi svoje izvršismo.
CRVENA IIRVATSKA“
Dubrovnika“ u kojem se razlagalo o stano-
vništvu kraljevine Srbije u pitanju aneksije
tim, što oni ne mogu mirno gledati komada-
nje domovine. 'Tako i Argus, kojega je onako
lijepo ocrtala Hrvatska Riječ, opravdava svoje
argusijade. Ako ne mogu mirno gledati ko-
madanje domovine, neka drugdje uprave
svoje strijele, i neka imadu srčanosti osuditi,
o ne koji idu osvajat Bosnu, a doma pu-
štaju da im ,najhrvatskiji ban“ harači.
Što se tiče pitanja o subvenciji sa strane
Dr. Franka sve kad bi bilo istina, da ,,Hr-
vatska Kruna“ nije primila, subvenciju od
Dr. Franka, mi ne bismo imali uzroka da
joj pitamo proštenje, jer ne nalazimo ništa
čudno ni sramotno da Dr. Frank pomaže
svoje listove. Mi se naprotiv čudimo, da
»Hrvatska Knuna“ traži od nas izjavu, da
nije istina da je primila novca od Franka.
Ako smatra sramotnim primiti od Dr. Fran-
ka novac u patriotsku svrhu, tad neka to
i izjavi, navađajuć točno razloge. zašto bi
ona odbila novac od Dr. Franka, kad ga
ne odbija od svih onih koji su za ,Hrvat-
sku Krunu“ sakupljali po Dalmaciji novac.
Opet ga nasamarili U , Hrvatskom
Pravu“ čitamo vijest, da se je u Dubrovniku
sakubilo 100 legijonaša, a da im je kapetan
John Mekiš.
Dosta je da je govora u dopisu o ,hr-
vatskim“ veleizdajnicima Srbima i rodo-
ljublju Frankovačkom da ,Hrvatsko Pravo“
primi !
Oluja. Od prekojučer bijesni u južnoj
Dalmaciji oluja šiloka. Parobrodi stižu sa
znatnim zakašnjenima, u koliko ne vole
ostati u luci. Lloydov Hohenlohe jedva se
izvukao iz Boke te prispio u Gruž u 6 sati
u večer. Noćas na ponoća imao je proslije-
diti put Trsta ali zbog nevremena još je u
Gružu. Kod Punta d'Ostro more mu se
razlilo preko krova, i odnijelo što je moglo.
Šteta je neznatna.
Ungaro-Croata nije stigao jutros već se
je zaustavio na Korčuli. ;
O jačini oluje mogli su se osvjedočiti
prolaznici, što su se jutros našli na 8'/2 na
placi. Jedan udarac vjetar podigao je u vis
jednu gospođicu pa je bacio na tle. 'To se
dogodilo i jednom djetetu i jednoj ženi. Ni
Kad starac bijaše pri koncu začu se
nenadni zveket zvorca. — Majka Alfredova
uspali se u licu kao da joj slutnja govore
da sin dolazi te zavike — on dolazi, on
dolazi, pošto ga spozna po hodu.
Svi ustadoše i primakoše se vratima,
a na pragu se pokaže lijep časnik francus-
kog pješaštva. Bijaše to mladić od kakovih
20 godina, oči su mu crne i živahne, pit
tamna, a svaki njegov okretaj podaje izra-
žaj prevelike smjelosti i energije. —
= "Takmimice ga izljubiše koliko roditelji
toliko gosti, te ponovno zasjedoše oko stola.
Nijesam ti se tako skoro nadala“, pro-
zbori dobra majka.
»Hotio sam, da vas iznenadim“ nadoda
Alfred: ,Povratak moje satnije pospješi
nenadna naredba ratnog ministarstva. Jučer
se iskrcasmo u Marsilju, a večeras stigosino _
u Pariz, te se tako sada nalazim u naručju
svoje mile obitelji“. —
,Marijeto“ usklikne tmajednom mladi
časnik , pričinjaš mi. se mnogo veća i ljepša!“
Strana 5.
golubovi nijesu se mogli održati, i njih je
vrhor zamec.
Pruga Ston-Metković. Zastupnici
općina kojih se tiče ova pruga bili su pozvani
u Zadar od Ravnateljstva Pošta i Brzojava
na dogovore za ustrojenje ove pruge.
U našem listu bilo je već nekoliko puta
govora o prijekoj potrebi ove pruge, koju
nikako ne može nadoknaditi željeznički spoj
Metković Dubrovnik, kako se mislilo u doba
kad su prugu ukinuli. Ometu koja je tim
nastala u prometu između Rata i Dubrov-
nika, bit će nadamo se opazili već i na vladi,
pa za to cijenimo da će doći do usposta-
vljenja pruge, koju toliko žude zanimane
općine.
Kanonik Crnica i Festzug. ,Kako
saznajemo iz dobra vrela, kanuniku je Cr-
nici za vrijeme njegova zadnjeg boravka u
Beču bilo sa strane odbora za Festzug obe-
ćano, da će mu se naknadni troškovi sa
kamatima kroz ne dugo vrijeme tačno ispla-
titi. Govori se, da će se svi računi za Fest-
zug još prije Božića podmiriti. Kanoniku
Crnici bilo je sa strane odbora izraženo
sažaljenje, da toliko vremena mera čekati
na isplatu“. Ovako javlja zagrebačka ,Hr-
vatska“.
Jedan dubrovački znanac. Upozorili
su nas na ,Neue Freie Presse“ od 19 Novem-
bra. Tu piše:
,Umirovljeni natporučnik Albert Plat-
sehek uzeo je patent na aeronantičko iznaša-
šće, i to baš na zračnu lađu mješovitog
preopterećenog sistema, koja, duga samo 25
metara može dići više od 3000. kg. i uzdr-
žati u zraku. Lađom kažu da se može pot-
puno upravljati a da je tako malenih dimen-
sija, da se sa prostim okom ne može vidjeti
u višini .od 800 metara. Podvostručavajuč
demisije može se kako izumilac govori čiroka
taza lađe upotrijebiti kao garaža za 4 aero-
plana,koje ona može nositi sa sobom i pu-
stiti svaki čas. Ta je lađa tako uređena, da
aeroplani mogu ne samo izletjeti nego i vra-
titi se. Na ove aeroplane uzeo je također izu-
milac patent, njihove plohe također su novost.
Dosta je djelovanje malene snage, da ih
ogromnom brzinom uputi prema određenom
mjestu. Pusti li se taj aeroplin u zraku
okomito, ovaj se najprije automatično stavi
Djevojčino lice obuzme rumenilo te iz-
gledaše kao da se to odrazuje o lice mladića,
koji joj naprama stajaše, toliko se bijaše i
njegovo zarumenilo. Ovog mladića još ne
spomenusmo : plavokos, crnih očiju bijaše
to Luis Tlorial, učenik medicine. Do sada
se on ne bijaše upleo u nikakav podulji
razgovor cijele većeri, jer ga zabavljaše
ukusniji posao, ne skidaše očiju sa lica
Marijete.
Stari veteran neprestafio pripovijeda i
svađa govor na isti događaj o Velikoj Voj-
sci. Ipak njogovo pripovjedanje što realno
stoji u savezu sa dogođajima one večeri,
zabavlja u velike svo prisutne tako da pri
rastanku u najvećem oduševljenju nazdrav-
ljsju & da u ratu koji se približuje, Francus- .
ka zemlja časti i ponosa, bude proviđena
i proslavljena novim i većim triumfima.