God XVIII.
U DUBROVNIKU, 19. prosinca 1908.
Cijevna je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino
semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra še
mmm predbrojen i z& došasto polugodište. ————
izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. —
Štamparija DeGiulli i dr.
Brzojnone vijesti,
Zagorac u Beču.
BEC 19. Ovamo je stigao opet
zast. Zagorac da se dogovori s dal-
matinskim zastupnicima na složno
postupanje u pitanju aneksije.
Rauch i Czerntkovltz u Pešti.
BUDAPEST 19.
kovitz dođoše u Peštu.
vauch i Cžern-
Czernkovitz u Beču.
BEČ, 19.
Czernkovitz iz Pešte. Širi se vijest
da je
Danas dolazi ovamo
njegov položaj uzdrman.
Kompromis Madžara s Hrvatima.
BUDAPEST, 19 Novine
o kompromisu Madžara s Hrvatima
govore
Zagorac tu vijest dementira.
Wekerle u Beču.
BEČ, 19 U. utorak dolazi ovamo
ministar Wekerle.
Za trializam.
BUDAPEST, 19. Prigodom zakona.
o aneksiji Bosne zagovarao je knez
Lichtenstein trializam. Radi toga
ma«džarske novine -užasno bijesne i
silno napadaju Lichtensteina i Laginju
Grof Montecuccoli na Rijeci.
RIJEKA, 19 došao
admiral austr. - ug. mornarice grof
Montecuccoli.
Ovamo je
Bojkot austr. robe.
BEOGRAD, 190. Srpski trgovći
zaključili su s novom godinom bojko-
tirati austrijsku robu.
Ruski novinar u Zagrebu.
ZAGREB, 19. Ovdje boravi do-
pisnik ,Novoe Vremja“.
Pogledi po svijetu,
Balkanske stvari.
Talijanski kralj Viktor Emanuel stoprva
je sada odgovorio na ručno pismo našega
kralja, gdje mu javlja aneksiju. U tomu
pismu kažu, da se razvijaju iste one misli,
oje je 'Tittoni rezvio u svomu govoru.
Vijest da će Austro-Ugarska Monarhija
dati Bosni i Hercegovini autonomiju poz-
dravljaju talijanski S istovi s velikom sim-
patijom. Vjeruju Austriji, a ne vide, što se
dogodilo sa utonomijom Hrvatske. Ne paze
na to, da je autonomija samo riječ, kojoj
treba da dade sadržaja snaga naroda, a da
će se u Beču već zato pobrinuti, da narod
do te snage nigda ne dođe.
Tko će voditi vanjsku politiku, tko će
sklapati trgovačke saveze za tu novu auto-
nomnu Bosnu. Mi ne pojmimo uopće kako
će ta autonomija izgledati. Ako ona bude
izgledati kako autonomija hrvatska, gdje će
u glavnim pitanjima odlučivati“ drugi, a us-
porednim opet drugim jireko čovjeka kojega
budu staviti na čelo, tal će autonomija Bo-
sanska biti u toliko ;ora od autonomije
Hrvatske, što Hrvatska ima batem načina,
da se u zajedničkom sa'oru čuje, a Bosni
ne će biti ni to prosto — nu o tom na
drugom mjestu.
Austro-U garska Monarhija izašla je pred
Turska prijedlogom da joj pusti svoja prava
na Bosnu za 90,000.060 franaka. "Turska
reklo bi se da nije ni malo zadovoljna
s ovim prijedlogom. Neki kažu da "Turska
traži 100,000.000 franaka, u toliko bojkot
traje neprekidno. Lloydovi parobrodi vraćaju
se iz luke turske carevine puni robe,
kako su i pošli, a ako Turska vlada zbilja
radi, da bojkot prestane, tad treba kazati,
da u "Turskoj ima tajna vlada, koja je
javne dosta jača.
onako
I
OČ
U zajedničkom parlamenti.
Otkrića Polonyeva dali su povoda ne-
zadovoljstva u neodvisnoj stranci, da pro-
bije na javnost. Na čelu nezadovoljnika na-
laze se stari neodvisnjaci Hollo, Just i drugi,
koji zamjeraju neodvišnjacima novoga kova,
kao što su Appony, da su zabacili načela
neodvisne stranke. Wokerle, koji je kako se
sada doznaje postao ministrom presjednikom
na zagovor Polonya, znao je izigrati neo-
dvisnu stranku, tako da ova nije ništa do-
bila od onoga, u ime česa iznijela je iz
izbora većinu. Veliko“ ministarstvo prvo
svega objesilo je o klin zabtjev madžarskog
zapovijednog jezika u vojsci. O samostalnoj
madžarskoj banki neodvišnjaci ne smiju ni
govoriti, a da_se Wekerle i Andrassv_- ne
namrgode. Oni su najviše krivi, da je s hr-
vatima došlo do preloma, Po njihovu na-
govoru neodvisnjaci morali suse. odreći
općeg prava glasa. Tako sve troškove pla-
čaju načela neodvisne stranke, a korist po-
biru ustavnjaci. To je postalo sada tako
(jasno, da se ne da više kriti pred narodom,
pa je za to i nezadovoljstvo provalilo. We-
kerle je odgovorio prijetnjom da će parla-
menat raspustiti, i to je za čas djelovalo,
nu tim nije kriza uklonjena.
Austrijski parlamenat.
U austrijskom parlamentu vlada je do-
bila pomoću socijalista potrebite tri trečine
za prešnost prijedloga o proračunu. Za pre-
šnost glasovali su 1 neki članovi sveze, a
drugi su st ustegli. Željeli bismo znati, kad
će jednom sveza složna istupiti pred svijet.
Za prešnost prijedloga o proračunn
glasovali su i češki klerikalci i tim su se
odalečili od ostalih Čeha. Sad govore da su
se obratili ,svezi“ da ih ona primi u svoje
krilo. !
U parlam
jedlogu za aneksiju. Između govornika koji
su se oglasili spominjemo kneza Ličhitensteina
vođu kršćanskih socijalaca koji je u govoru
spomenuo, da bi alo južne šlavene zdru-
žati i doći do trijalizma. To šu riječi, 4 kad
Ea :
$$: >
IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE
entu je počela rasprava o pri.
v
POJEDINI BROJ 10 PARA
Pretplara i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahval
plaća se +0 pra po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju. po po
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. >
je na djelu, tad i jedni i drugi i treći gle-
daju samo, kako će iz hrvatskog lemuna
istiještiti što više soka za svoju lemunatu.
U znaku mira.
Vijesti iz Beča, Pešte i Zagreba
mogu se sve složiti u jedno. Monar-
hija pod pritiskom vanjskih utjecaja
nastoji da se izvuče, kako bolje niože,
iz škripca, u koji je zatjerala
pametna odlučnost njenih državnika.
O načinu, kako ona cijeni, da će
to moći postići, piše se i natuca
Mi jednu
versiju, to je: posvemašnja autono-
mija Bosne pod jednim potkraljem.
Takovo riješenje ne znamo bismo
li mogli pozdravati. Istina je, da
nitko ne može kazati, kako će se
razvijati dogođaji do desetak godina,
jer u političkoj i narodnoj borbi ima
mnogo imponderabilia, koje mogu
što je zlo promijeniti u dobro, ali
znajući kako u Beču shvaćaju aato-
nomiju i imajući tomu primjera u ba-
novini, autonomija Bosne ne bi bila
ništa diugo nego prazna forma, koja'
— nastala jednim vanjskim ugovo-
rom — bila bi samo jaka ometa.
ideji narodnog i državnog jedinstva
i Hrvata i Srba u monarhiji. Imali
bismo tada autonomnu Hrvatsku
predanu ha milost i nemilost Mad-
žarima, autonomnu Bosnu, koja bi
došla do autonomije samo konsek-
ventnim provađanjem one. politike,
koja je najprvo dovela do okupacije,
pa do aneksije i koja ide za tim da
od Bosne stvori njemački klin u
južno slavenstvo, a napokon Istru i
Dalmaciju u rukama Beča. :
Ujedno s ovim glasovima dolaze
vijesti, da je iz Beča rečeno Mad-
žarima, da se mire s Hrvatima. Reklo
bi se, da ima i u koaliciji hrvatskoj
ljudi, koji bil voljni bili pomagati to
izmirenje, ali bi bilo po našem mi-
šljenju pogrješka, kad bi se do mira
došlo, a da ostane sve onako, kako
ne-
mnogo. čemo spomenut
. je sada. Što je od aneksije Dalmacije?
što je od Bosne? — to bi trebalo
najprije pitati Beč i Peštu, a inače _
svi pregovori, pa
da zapriječe daljnje kršenje nagodbe, /
nijesu drugo nego sitničarski pć
MN Y
.
I
, ita i
. tt > a
Gi Ca DA u v I
a a Mi 14h » ra g £y ui id
e stu. ke IM. DOO MA ko A at NS ki e
i uspjeli naši ljudi “ hi
š x
pm
Ks
+
« - \
MR
*