God XVIII. U DUBROVNIKU, 19. prosinca 1908. Cijevna je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra še mmm predbrojen i z& došasto polugodište. ———— izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. — Štamparija DeGiulli i dr. Brzojnone vijesti, Zagorac u Beču. BEC 19. Ovamo je stigao opet zast. Zagorac da se dogovori s dal- matinskim zastupnicima na složno postupanje u pitanju aneksije. Rauch i Czerntkovltz u Pešti. BUDAPEST 19. kovitz dođoše u Peštu. vauch i Cžern- Czernkovitz u Beču. BEČ, 19. Czernkovitz iz Pešte. Širi se vijest da je Danas dolazi ovamo njegov položaj uzdrman. Kompromis Madžara s Hrvatima. BUDAPEST, 19 Novine o kompromisu Madžara s Hrvatima govore Zagorac tu vijest dementira. Wekerle u Beču. BEČ, 19 U. utorak dolazi ovamo ministar Wekerle. Za trializam. BUDAPEST, 19. Prigodom zakona. o aneksiji Bosne zagovarao je knez Lichtenstein trializam. Radi toga ma«džarske novine -užasno bijesne i silno napadaju Lichtensteina i Laginju Grof Montecuccoli na Rijeci. RIJEKA, 19 došao admiral austr. - ug. mornarice grof Montecuccoli. Ovamo je Bojkot austr. robe. BEOGRAD, 190. Srpski trgovći zaključili su s novom godinom bojko- tirati austrijsku robu. Ruski novinar u Zagrebu. ZAGREB, 19. Ovdje boravi do- pisnik ,Novoe Vremja“. Pogledi po svijetu, Balkanske stvari. Talijanski kralj Viktor Emanuel stoprva je sada odgovorio na ručno pismo našega kralja, gdje mu javlja aneksiju. U tomu pismu kažu, da se razvijaju iste one misli, oje je 'Tittoni rezvio u svomu govoru. Vijest da će Austro-Ugarska Monarhija dati Bosni i Hercegovini autonomiju poz- dravljaju talijanski S istovi s velikom sim- patijom. Vjeruju Austriji, a ne vide, što se dogodilo sa utonomijom Hrvatske. Ne paze na to, da je autonomija samo riječ, kojoj treba da dade sadržaja snaga naroda, a da će se u Beču već zato pobrinuti, da narod do te snage nigda ne dođe. Tko će voditi vanjsku politiku, tko će sklapati trgovačke saveze za tu novu auto- nomnu Bosnu. Mi ne pojmimo uopće kako će ta autonomija izgledati. Ako ona bude izgledati kako autonomija hrvatska, gdje će u glavnim pitanjima odlučivati“ drugi, a us- porednim opet drugim jireko čovjeka kojega budu staviti na čelo, tal će autonomija Bo- sanska biti u toliko ;ora od autonomije Hrvatske, što Hrvatska ima batem načina, da se u zajedničkom sa'oru čuje, a Bosni ne će biti ni to prosto — nu o tom na drugom mjestu. Austro-U garska Monarhija izašla je pred Turska prijedlogom da joj pusti svoja prava na Bosnu za 90,000.060 franaka. "Turska reklo bi se da nije ni malo zadovoljna s ovim prijedlogom. Neki kažu da "Turska traži 100,000.000 franaka, u toliko bojkot traje neprekidno. Lloydovi parobrodi vraćaju se iz luke turske carevine puni robe, kako su i pošli, a ako Turska vlada zbilja radi, da bojkot prestane, tad treba kazati, da u "Turskoj ima tajna vlada, koja je javne dosta jača. onako I OČ U zajedničkom parlamenti. Otkrića Polonyeva dali su povoda ne- zadovoljstva u neodvisnoj stranci, da pro- bije na javnost. Na čelu nezadovoljnika na- laze se stari neodvisnjaci Hollo, Just i drugi, koji zamjeraju neodvišnjacima novoga kova, kao što su Appony, da su zabacili načela neodvisne stranke. Wokerle, koji je kako se sada doznaje postao ministrom presjednikom na zagovor Polonya, znao je izigrati neo- dvisnu stranku, tako da ova nije ništa do- bila od onoga, u ime česa iznijela je iz izbora većinu. Veliko“ ministarstvo prvo svega objesilo je o klin zabtjev madžarskog zapovijednog jezika u vojsci. O samostalnoj madžarskoj banki neodvišnjaci ne smiju ni govoriti, a da_se Wekerle i Andrassv_- ne namrgode. Oni su najviše krivi, da je s hr- vatima došlo do preloma, Po njihovu na- govoru neodvisnjaci morali suse. odreći općeg prava glasa. Tako sve troškove pla- čaju načela neodvisne stranke, a korist po- biru ustavnjaci. To je postalo sada tako (jasno, da se ne da više kriti pred narodom, pa je za to i nezadovoljstvo provalilo. We- kerle je odgovorio prijetnjom da će parla- menat raspustiti, i to je za čas djelovalo, nu tim nije kriza uklonjena. Austrijski parlamenat. U austrijskom parlamentu vlada je do- bila pomoću socijalista potrebite tri trečine za prešnost prijedloga o proračunu. Za pre- šnost glasovali su 1 neki članovi sveze, a drugi su st ustegli. Željeli bismo znati, kad će jednom sveza složna istupiti pred svijet. Za prešnost prijedloga o proračunn glasovali su i češki klerikalci i tim su se odalečili od ostalih Čeha. Sad govore da su se obratili ,svezi“ da ih ona primi u svoje krilo. ! U parlam jedlogu za aneksiju. Između govornika koji su se oglasili spominjemo kneza Ličhitensteina vođu kršćanskih socijalaca koji je u govoru spomenuo, da bi alo južne šlavene zdru- žati i doći do trijalizma. To šu riječi, 4 kad Ea : $$: > IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE entu je počela rasprava o pri. v POJEDINI BROJ 10 PARA Pretplara i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahval plaća se +0 pra po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju. po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. > je na djelu, tad i jedni i drugi i treći gle- daju samo, kako će iz hrvatskog lemuna istiještiti što više soka za svoju lemunatu. U znaku mira. Vijesti iz Beča, Pešte i Zagreba mogu se sve složiti u jedno. Monar- hija pod pritiskom vanjskih utjecaja nastoji da se izvuče, kako bolje niože, iz škripca, u koji je zatjerala pametna odlučnost njenih državnika. O načinu, kako ona cijeni, da će to moći postići, piše se i natuca Mi jednu versiju, to je: posvemašnja autono- mija Bosne pod jednim potkraljem. Takovo riješenje ne znamo bismo li mogli pozdravati. Istina je, da nitko ne može kazati, kako će se razvijati dogođaji do desetak godina, jer u političkoj i narodnoj borbi ima mnogo imponderabilia, koje mogu što je zlo promijeniti u dobro, ali znajući kako u Beču shvaćaju aato- nomiju i imajući tomu primjera u ba- novini, autonomija Bosne ne bi bila ništa diugo nego prazna forma, koja' — nastala jednim vanjskim ugovo- rom — bila bi samo jaka ometa. ideji narodnog i državnog jedinstva i Hrvata i Srba u monarhiji. Imali bismo tada autonomnu Hrvatsku predanu ha milost i nemilost Mad- žarima, autonomnu Bosnu, koja bi došla do autonomije samo konsek- ventnim provađanjem one. politike, koja je najprvo dovela do okupacije, pa do aneksije i koja ide za tim da od Bosne stvori njemački klin u južno slavenstvo, a napokon Istru i Dalmaciju u rukama Beča. : Ujedno s ovim glasovima dolaze vijesti, da je iz Beča rečeno Mad- žarima, da se mire s Hrvatima. Reklo bi se, da ima i u koaliciji hrvatskoj ljudi, koji bil voljni bili pomagati to izmirenje, ali bi bilo po našem mi- šljenju pogrješka, kad bi se do mira došlo, a da ostane sve onako, kako ne- mnogo. čemo spomenut . je sada. Što je od aneksije Dalmacije? što je od Bosne? — to bi trebalo najprije pitati Beč i Peštu, a inače _ svi pregovori, pa da zapriječe daljnje kršenje nagodbe, / nijesu drugo nego sitničarski pć MN Y . I , ita i . tt > a Gi Ca DA u v I a a Mi 14h » ra g £y ui id e stu. ke IM. DOO MA ko A at NS ki e i uspjeli naši ljudi “ hi š x pm Ks + « - \ MR *