o Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. OOO mm DO [uz uu = Štamparija DeGiulli i dr. Dubrovnik, 1. januara 1907. Ima u zadnje doba sa mnogo strane pokušaja, da hrvatsku stranku“ prikažu kao stranku, gdje svak na svoju misli: i radi. Tim se osobito zabavlja ,Naše Jedinstvo“, a .Prava Crvena Hrvatska“ naravski odmah prihvati zgodu, da iz toga izvede svoje za- ključke protiv nas. A što je u stvari ? Ništa, baš ništa. Ma- lenih razlika u mišljenju među članovima stranke -ima, jer ,hrvatska stranka“ nije hvala bogu nikakva sekta, gdje bi ,eredo“ zamijenilo slobodno uvjerenje. Ali što se tiče programa, stranka je kompaktna i uvi- jek spremna, da prama programu povede i akciju. O tome se jednako misli i u Zadru i u Šibeniku i u Spljetu i u Dubrovniku i u Kotoru, pa se svi oni teško varaju, koji računaju na pocijepljenje u samoj stranci. Što se nas tiče, izjavit ćemo još jednom, da se smatramo, prama zaključku klaba, jednim od listova stranke. Mi svoje pisanje udešujemo prama ovdješnjim prilikama, a pri tom smo odjek ne mišljenja pojedinaca, nego svih Hrvata pripadnika stranke u ovim krajevima. 4a to ko lioce da čini raz- like između stranke i pojedinih njezinih čla- nova, prikazujuć naš list, kao glasilo Dr. Melka Č što bi valjda htio, ali česa nema. Clanovi Čingrije, taj bulazni o nečemu, hrvatske stranke“ u Dubrovniku jedna su teta, složna i u mišljenju i u djelovanju, pa ko zadire u jednoga, zadire i u drugoga. Ovo bi dobro bilo da upamte ljudi, koji su u zadnje doba sve sile napeli, da pojedince unište, ili barem politički onemoguće. Oni će imati pri toj sramotno) podvizi , vrijednih“ sebe pomagača, ali će im sve to slabo ko- ristiti proti ljudima, koji prije nego su za- igrali kolo, znali su što ih čeka. Naše Jedinstvo“ hoće da vidi između nas i spljetske Slobode“ nekakvih sveza, iz kojih pak zaključuje žna nesporazumlje- nje između nas i Dr. Trumbića. Neka ga za to briga ne tare. Stranka oko Slobode“ prihvatila je riječku resoluciju, i za nju se bori, pa zaslužuje zbog toga sve one obzire, koje saveznik ima pravo da traži. Ali mi mijesmo organ demokratske pučke stranke“, nego list hrvatske. stranke“, pa služimo samo ovoj. Za to, ko hoće da nađe nesu- glasja između nas i spljetskih drugova, ne može ga da nađe. Mi smo snjima jedne misli i jedne volje. Kako oni shvaćaju naš položaj, tako razumijemo i mi njih, pa že- limo jedan drugomu; da uspija na korist za- jedničke stvari. Isto_je tako smiješno, kad Antonije hoće da zavadi nas sa Narodnim Listom“ i nje- govim urednikom, zast. Biankini. Istina je, i da smo uvijek iskreno kazali svoje mišljenje, pa i onda, kad nijesmo mogli svaku odo- (briti našem zadarskom kolegi, ali iz toga zaključivati, da između nas postoji kakva Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-U garsku na godinu 10 K. Za ino- zemstvo 10 K i poštarski troškovi. .Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine. smatra se = predbrojen i za došašto polugodište. mmm plaća se 40 para po retku, napetost, to mogu samo oni, koji ne poznadu ni nas ni Biankinija. Ovo smo cijenili, da je bilo potrebno kažati danas, kad naš list stupa u 16. go- Kad pogledamo na ovaj prilično dugi niz godina i razaberemo dinu svoga postojanja. uspjehe postignute u dugoj teškoj borbi za hrvatske interese, ne možemo, a da pouz- Skovala se sada oko nas urota, da Dubrovnik opet danjem ne gledamo u budućnost. odbije od hrvatstva, ali kako nijesmo očajali dosada, ne ćemo ni sada, kad je misao aneksije dobila u Srbima odlučnih boraca, a kad je cijela Dalmacija u tom pogledu jedne misli s nama. Gi Još ćemo jednu riječ o našem stano- vištu prama svećenstvu, jer se i to hoće upotrijebiti protiv nas. . Hrvatska stranka“ nije vjerska stranka, nego narodna, pa joj prema tomu djelovanje ne može biti nape- reno prama nijednoj vjeri, a najmanje proti onoj, kojoj pripada većina hrvatskog na- roda. Ne samo da ne može, nego ni nije, a boljega dokaza nema do toga, što su se u- stranci podigli do. velikog ugleda neki svećenici i'što.a ialinaciji veći dio sve- ćenstva pristaje uz nju. U Dubrovniku tako nije, ali to nije kri- vina stranke ni naša, već su do toga doveli oni isti uzroci, koji su prije, dok su se Hr- vati borili protiv Srba, u stranku priveli skoro sve dubrovačke svećenike. 'Ta žalosna Srbofobija jednog dijela dubrovačkog sve- čenstva nije od danas, ona se je u više na- vrata očitovala i u prošla vremena, samo nije imala sadašnjih posljedica, jerbo je na stolici dubrovačkog biskupa sjedio Mato Vo- dopić, čovjek prožet skroz i skroz narodnim duhom. Što je taj čovjek doživio od stranke autonomaško-svećeničke, kad je došao glaso- vati za složnu listinu Hrvata i Srba prigo- dom jednih općinskih izbora, bolje je ne spominjati. Ovo tčeba držati na omu, kad se pro- suđuje današnja napetost između hivatske i srpske stranke u Dubrovniku te dobrog dijela svećenstva. Mi nijesmo proti svećen- stvu kao svećenstvu ; a još manje proti vjeri; kad su nam to htjeli dokazati, izvrgli su se sami smijehu; već smo protivni zapostavljanju narodnih interesa onim interesima, koje na silu neki hoće da proglase interesima vjere i svećenstva, premda je svakom “ozbiljnom čovjeku, a osobito uviđavnijim svećenicima odavna očito, kuda to vodi. Prava“ 1 biskup. Zadnji broj ,Prave Crvene Hr- vatske“ donosi tešku optužnicu na dy brovačkog biskupa i njegove' pon :- čnike u ,Dubrovačkoj Hrvatskoj 1i- skari“. Da smo mi ono pisali, sa svih bi strana bili na nas graknali, gzPUBI AKA * o. Pretplata i oglasi šalju še v pravi, & dopisi uiredništvu lista. Za izjave. priopćena, zahvale a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi uz razmjeran popust. Nefrunkirana pisma ne primaju se. === da klevećemo; kad je , Prava“ pisala, valjda će nas ta dreka mimoići. A ipak pisac toga članka mislio je presvijetlom biskupu prikazati ki- ticu evijeća o novoj godini. Njemu nije ni iz daleka palo na pamet kom- prometirati Njegovu Presvijetlost, pa je odasvud skupljao ružice i ljubice, da kita bude što ljepša i mirisnija. Kako se dakle našla među izabra- nim cvijetom i — kopriva, da oprudi Njegovu Presvijetlost ? Protumačit je lako. .Prava“ nije znala, što piše, kako nije znala ni onda, kad je pri" znala, da joj je Perić nudio nečije novce za fond lista. U tomu je ključ za shvaćanje ovog dobro mišljenog napadaja na biskupa, koji potvrđuje od riječi do riječi ono, što smo mi o biskupu kazali, i to: I. da biskup ne će da zapriječi ja- vni nemoral, koji se širi pod firmom njegovom i dubrovačkog svećenstva kroz list Prava Crvena Hrvatska“, 2, kako je zapriječio da izlazni u štampariji svećenstva ,Urvena Hrvatska“, jer je nekim svećenicima govorila istinu, 3. premda to može, jer su gospodari tiskari on i popovi. Mi bismo bili zadovoljni i ovim izjavama, ali ,Prava“ je bila još mi- losnija. Ona se upustila i u raspra- vljanje o liberalizmu pa hoće da s to- ga gledišta opravda biskupa. On ne može — po kazivanju ,Prave“ — zapriječiti, da popovi budu pravaši, kako ne zaprječuje, da popovi budu rezolucijonaši. A ko to traži? Kad smo to ka- zali? Ako korimo biskupa, ne kori- mo ga za to, što su popovi dubro- vački većim dijelom proti nama, već s toga, što dozvoljuje, da se iz tiskare, vlasništva njegova i dubrovačkih po- pova, širi u narod nemoral. Tu ga dakle liberalstvo ne ulazi, nego ne- što drugo, što je dužnost svakoga čovjeka štititi, au prvom redu onih, koji su za to postavljeni. Ako je , Pra- va“ htjela opravdati biskupa, to bi bila najbolje učinila, kad bi dokazala, da su izlišne naše tužbe ra njezino sramotno pisanje. Ali ovako, što mo- ramo promisliti o biskupu, koji po priznanju ,Prave“ nas tjera iz tis skare, jer tobože napadamo na sve- čenstvo, a njeguje list, koji je na laži i na huškanju osnovao u gradu svoj teroristični režim? Zar se iz to- ga ne može izvoditi, da je njemu draže svećenstvo od morala? Može, ali mi to ne ćemo. Radiji smo vjerovati, da je ovo časovita za- bluda, koju u ostalom i — razumi- A HRVATSKA \ MODNA A # f | j 32 di: : | riBLLOTEKA, Dur“ iiX 8/40 \ . A