o
Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
OOO mm DO
[uz uu = Štamparija DeGiulli i dr.
Dubrovnik, 1. januara 1907.
Ima u zadnje doba sa mnogo strane
pokušaja, da hrvatsku stranku“ prikažu
kao stranku, gdje svak na svoju misli: i radi.
Tim se osobito zabavlja ,Naše Jedinstvo“,
a .Prava Crvena Hrvatska“ naravski odmah
prihvati zgodu, da iz toga izvede svoje za-
ključke protiv nas.
A što je u stvari ? Ništa, baš ništa. Ma-
lenih razlika u mišljenju među članovima
stranke -ima, jer ,hrvatska stranka“ nije
hvala bogu nikakva sekta, gdje bi ,eredo“
zamijenilo slobodno uvjerenje. Ali što se
tiče programa, stranka je kompaktna i uvi-
jek spremna, da prama programu povede i
akciju. O tome se jednako misli i u Zadru
i u Šibeniku i u Spljetu i u Dubrovniku i
u Kotoru, pa se svi oni teško varaju, koji
računaju na pocijepljenje u samoj stranci.
Što se nas tiče, izjavit ćemo još jednom,
da se smatramo, prama zaključku klaba,
jednim od listova stranke. Mi svoje pisanje
udešujemo prama ovdješnjim prilikama, a
pri tom smo odjek ne mišljenja pojedinaca,
nego svih Hrvata pripadnika stranke u
ovim krajevima. 4a to ko lioce da čini raz-
like između stranke i pojedinih njezinih čla-
nova, prikazujuć naš list, kao glasilo Dr.
Melka Č
što bi valjda htio, ali česa nema. Clanovi
Čingrije, taj bulazni o nečemu,
hrvatske stranke“ u Dubrovniku jedna su
teta, složna i u mišljenju i u djelovanju, pa
ko zadire u jednoga, zadire i u drugoga.
Ovo bi dobro bilo da upamte ljudi, koji su
u zadnje doba sve sile napeli, da pojedince
unište, ili barem politički onemoguće. Oni
će imati pri toj sramotno) podvizi , vrijednih“
sebe pomagača, ali će im sve to slabo ko-
ristiti proti ljudima, koji prije nego su za-
igrali kolo, znali su što ih čeka.
Naše Jedinstvo“ hoće da vidi između
nas i spljetske Slobode“ nekakvih sveza,
iz kojih pak zaključuje žna nesporazumlje-
nje između nas i Dr. Trumbića. Neka ga
za to briga ne tare. Stranka oko Slobode“
prihvatila je riječku resoluciju, i za nju se
bori, pa zaslužuje zbog toga sve one obzire,
koje saveznik ima pravo da traži. Ali mi
mijesmo organ demokratske pučke stranke“,
nego list hrvatske. stranke“, pa služimo
samo ovoj. Za to, ko hoće da nađe nesu-
glasja između nas i spljetskih drugova, ne
može ga da nađe. Mi smo snjima jedne
misli i jedne volje. Kako oni shvaćaju naš
položaj, tako razumijemo i mi njih, pa že-
limo jedan drugomu; da uspija na korist za-
jedničke stvari.
Isto_je tako smiješno, kad Antonije hoće
da zavadi nas sa Narodnim Listom“ i nje-
govim urednikom, zast. Biankini. Istina je,
i da smo uvijek iskreno kazali svoje mišljenje,
pa i onda, kad nijesmo mogli svaku odo-
(briti našem zadarskom kolegi, ali iz toga
zaključivati, da između nas postoji kakva
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-U garsku na godinu 10 K. Za ino-
zemstvo 10 K i poštarski troškovi. .Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine. smatra se
= predbrojen i za došašto polugodište.
mmm
plaća se 40 para po retku,
napetost, to mogu samo oni, koji ne poznadu
ni nas ni Biankinija.
Ovo smo cijenili, da je bilo potrebno
kažati danas, kad naš list stupa u 16. go-
Kad pogledamo na
ovaj prilično dugi niz godina i razaberemo
dinu svoga postojanja.
uspjehe postignute u dugoj teškoj borbi za
hrvatske interese, ne možemo, a da pouz-
Skovala
se sada oko nas urota, da Dubrovnik opet
danjem ne gledamo u budućnost.
odbije od hrvatstva, ali kako nijesmo očajali
dosada, ne ćemo ni sada, kad je misao
aneksije dobila u Srbima odlučnih boraca, a
kad je cijela Dalmacija u tom pogledu jedne
misli s nama. Gi
Još ćemo jednu riječ o našem stano-
vištu prama svećenstvu, jer se i to hoće
upotrijebiti protiv nas. . Hrvatska stranka“
nije vjerska stranka, nego narodna, pa joj
prema tomu djelovanje ne može biti nape-
reno prama nijednoj vjeri, a najmanje proti
onoj, kojoj pripada većina hrvatskog na-
roda. Ne samo da ne može, nego ni nije,
a boljega dokaza nema do toga, što su se
u- stranci podigli do. velikog ugleda neki
svećenici i'što.a ialinaciji veći dio sve-
ćenstva pristaje uz nju.
U Dubrovniku tako nije, ali to nije kri-
vina stranke ni naša, već su do toga doveli
oni isti uzroci, koji su prije, dok su se Hr-
vati borili protiv Srba, u stranku priveli
skoro sve dubrovačke svećenike. 'Ta žalosna
Srbofobija jednog dijela dubrovačkog sve-
čenstva nije od danas, ona se je u više na-
vrata očitovala i u prošla vremena, samo
nije imala sadašnjih posljedica, jerbo je na
stolici dubrovačkog biskupa sjedio Mato Vo-
dopić, čovjek prožet skroz i skroz narodnim
duhom. Što je taj čovjek doživio od stranke
autonomaško-svećeničke, kad je došao glaso-
vati za složnu listinu Hrvata i Srba prigo-
dom jednih općinskih izbora, bolje je ne
spominjati.
Ovo tčeba držati na omu, kad se pro-
suđuje današnja napetost između hivatske i
srpske stranke u Dubrovniku te dobrog
dijela svećenstva. Mi nijesmo proti svećen-
stvu kao svećenstvu ; a još manje proti vjeri;
kad su nam to htjeli dokazati, izvrgli su se
sami smijehu; već smo protivni zapostavljanju
narodnih interesa onim interesima, koje na
silu neki hoće da proglase interesima vjere
i svećenstva, premda je svakom “ozbiljnom
čovjeku, a osobito uviđavnijim svećenicima
odavna očito, kuda to vodi.
Prava“ 1 biskup.
Zadnji broj ,Prave Crvene Hr-
vatske“ donosi tešku optužnicu na dy
brovačkog biskupa i njegove' pon :-
čnike u ,Dubrovačkoj Hrvatskoj 1i-
skari“. Da smo mi ono pisali, sa
svih bi strana bili na nas graknali,
gzPUBI AKA *
o.
Pretplata i oglasi šalju še v
pravi, & dopisi uiredništvu lista. Za izjave. priopćena, zahvale
a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
godbi uz razmjeran popust. Nefrunkirana pisma ne primaju se. ===
da klevećemo; kad je , Prava“ pisala,
valjda će nas ta dreka mimoići.
A ipak pisac toga članka mislio
je presvijetlom biskupu prikazati ki-
ticu evijeća o novoj godini. Njemu
nije ni iz daleka palo na pamet kom-
prometirati Njegovu Presvijetlost, pa
je odasvud skupljao ružice i ljubice,
da kita bude što ljepša i mirisnija.
Kako se dakle našla među izabra-
nim cvijetom i — kopriva, da oprudi
Njegovu Presvijetlost ? Protumačit je
lako. .Prava“ nije znala, što piše,
kako nije znala ni onda, kad je pri"
znala, da joj je Perić nudio nečije
novce za fond lista. U tomu je ključ
za shvaćanje ovog dobro mišljenog
napadaja na biskupa, koji potvrđuje
od riječi do riječi ono, što smo mi
o biskupu kazali, i to:
I. da biskup ne će da zapriječi ja-
vni nemoral, koji se širi pod firmom
njegovom i dubrovačkog svećenstva kroz
list Prava Crvena Hrvatska“,
2, kako je zapriječio da izlazni u
štampariji svećenstva ,Urvena Hrvatska“,
jer je nekim svećenicima govorila istinu,
3. premda to može, jer su gospodari
tiskari on i popovi.
Mi bismo bili zadovoljni i ovim
izjavama, ali ,Prava“ je bila još mi-
losnija. Ona se upustila i u raspra-
vljanje o liberalizmu pa hoće da s to-
ga gledišta opravda biskupa. On ne
može — po kazivanju ,Prave“ —
zapriječiti, da popovi budu pravaši,
kako ne zaprječuje, da popovi budu
rezolucijonaši.
A ko to traži? Kad smo to ka-
zali? Ako korimo biskupa, ne kori-
mo ga za to, što su popovi dubro-
vački većim dijelom proti nama, već
s toga, što dozvoljuje, da se iz tiskare,
vlasništva njegova i dubrovačkih po-
pova, širi u narod nemoral. Tu ga
dakle liberalstvo ne ulazi, nego ne-
što drugo, što je dužnost svakoga
čovjeka štititi, au prvom redu onih,
koji su za to postavljeni. Ako je , Pra-
va“ htjela opravdati biskupa, to bi
bila najbolje učinila, kad bi dokazala,
da su izlišne naše tužbe ra njezino
sramotno pisanje. Ali ovako, što mo-
ramo promisliti o biskupu, koji po
priznanju ,Prave“ nas tjera iz tis
skare, jer tobože napadamo na sve-
čenstvo, a njeguje list, koji je na
laži i na huškanju osnovao u gradu
svoj teroristični režim? Zar se iz to-
ga ne može izvoditi, da je njemu
draže svećenstvo od morala?
Može, ali mi to ne ćemo. Radiji
smo vjerovati, da je ovo časovita za-
bluda, koju u ostalom i — razumi-
A HRVATSKA \
MODNA A # f | j
32 di: : | riBLLOTEKA, Dur“ iiX 8/40 \
.
A