PODU a READ Sia Cai; ane eee redne saa rone M peć Cijena je lištu unaprijeda: Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. menon === Štamparija DeGiulli i dr. ii: Dubrovnik, 8. januara 1907 Nema gorega protivnika uspjehu do ne- rada, a znamo da je nerad obično pratilac velikih osnova, tako zvanih kula+u zraku. Ne postane Dogit onaj, koji hočesida bnde bogat, nego onaj koji je zadovoljan ispočetka malenim dobitkom; na taj novčić dođe sutra drugi, prekosutra treći, dok se napokon ne počme brojiti na hiljade. 'To isto vrijedi i za narod: njemu j€ novčić svako pravo, koje je borbom stekao, pa kako onomu, što je stekao prvu tisuću, lakše je steći drugu, a milijuni kote milijune, tako i onomu pna- rodu, koji već ima neka prava, lakše je na tomu temelju dalje graditi. Prva pogrješka pravaštva bilo je baš to, što su letjeli prem visoko; pa u svomu. lijetu zaboravili ova najelementarnija pravila poli- tičke borbe, koja ih uči i svakidašnji život. Oni nijesu priznavali nagodbu, a tim su ne samo lišili sami sebe najboljeg oružja u po- bijanju ljudi, koji su nagodbu bili shvatili kao nekakav narodu opozicijonalni duh. Negirati nagodbu znači preći u pasivnu oporbu, a ovu moderni život ne trpi, jer Joj je posljedica zastoj dosvini zrašama narodnog. života. Dogodilo se stoga u Hrvatskoj ono, što je bilo i oče- &ivati; pasivna oporba nije uspjela, ona je sama dala povoda, da vlada u ime državne potrebe prikrati i skiši ustavne sloboštine te stvori takav sabor, koji je ,mogao raditi“. Do toga možda ne bi bilo došlo, kad bi t. zv. Jobzoraši“ bili znali stati na put ,pravaštvu“, ali uslijed privlačivosti, koju uvijek programi poput Starčevićeva vrše na masu, oni su postali doskoro »genevali bez vojske“, kako su ih pravaši pošprdno nazi- vali. Bez oslona u narođu nijesu mogli za- priječiti neprestano kršenje nagodbe, stranka pak na vladi smjela je da čini što hoće, jer je imala silu u ruci, a silu joj je davalo upravnepriznavanje nag: idbe sastrane pravaša. Riječ je: Madžari su kršili nagodbu ; ali treha pitati, što bismo mi činili u sličnom 'Tereteći krivicu na Madžare za što se kroz decenije događalo slučaju. sve ono, u Hrvatskoj, zaboravljamo, da se Madžari nijesu ni mogli osloniti na drugoga nego samo na t. zv. narodnu stranku“, jer dru- goga nije bilo da primi vladu, pošto je ob- zoraška stranka iščezla, s jedne strane pod učarcima vlade, a s druge tiskana od drža- vopravne 0) vozicije. Baš za propasti ,obzoraša“ počinje za + Hrvatsku doba najteže reakcije i to u isto doba; kad je pravaška stranka bila porasla tako, da je narod stao od nje očekivati rada. Po- ttebu njegovu raznmjeli su i vođe, te je to doba onih neuspjelih pokušaja devedesetih godina, da se program preudesi, te se rad omogući. Poslije mnogo hatezanja došlo se do_ tako zvanog programa od g; 1894, koji e Veliku Hrvatsko“ uokvirio; Taj ,okvir“ ' za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 gomstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatrt se predbrojen i za došasto polugodište. noli me tangere, nego i uništili u' K. Za ine- mnm Pretplata i oglasi šalju se plaća se 40 para po retku, digao je pravaškoj ideji i bilo u njoj dobro. Jer nije loše, da u narodu bude stranka, koja će mu uvijek na pameti držati zadnji cilj, samo ne smije ta stranka biti od omete ozbiljnom radu, kakav sada- šnjost traži. _Okvirajuć se“ te je stranke sasvim nestalo, a mješte nje Jošla je opo- zicija, koja sa samom sobom nije bila na čistu. Stvorila ju je nekakva vrst kompro- misa između aspiracija i realnosti, a povjest uči, da takovi brakovi nijesu plodni. Ostavit ćemo ovdje ljude, koji su doskora uvidjeli, da se tim putem ne će vele postići, pa su se kasnije svrstali u promicatelje ideja, koje su pohranjene u riječkoj resoluciji, & zabavit ćemo se Frankom. : Najprvo ćemo naglasit, da Franka ne identifikujemo sa Starčevićevonr Strankom Prava“. U s jedne je strane Frank i njegovi sateliti, a toj stranci ima dvije vrste ljadi: s druge stoje — nazovimo ih tako — intran- sigenti, t. ). ljudi, koji stoje nepomično na temelju hrvatskog državnog prava pa ne popuššaju ni u čem. Pitaš li ove, kako će doći do ostvarenja Starčevićevih ideja, do- bacit će ti običnu frazu, da Velike Hrvatske doći kad svi Hrvati budu prožeti Koliko god sć tomu pro- će do pravaškom idejom. tivilo realno shvaćanje prilika, u kojima nam narod žive, a koje isključuju mogućnost, da bi Hrvati za inad svijem mogli doći do sa- mostalnosti i slobode, nije dopušteno sumnjati u iskrenost njihovih osjećaja. Među nama i njima razlika je samo u shvaćanju, pa dolazi li do borbe, uzrok je, što politika ne računa tim. kako ko misli, nego, što ko radi, a ža- losna je činjenica, da se ti ljudi za ljubav nekakve sloge, koja nije sloga, puštaju pro- tiv svoje volje voditi od jednoga Franka. Ovaj čovjek nije nikakav intransigenta, već čovjek koji bi do potrebe i trgovao. On nije tako tvrd da ne razumije, kako Hrvati sami ne mogu, on ima svoju ratnu osnovu“, to je jednom prigodom sam izjavio, a po svemu, što vidimo, njegova je ratna osnova ovo: U sukobu Madžara i Beča doći će do toga, da će Beč tražit oslona u Hrvatskoj, da Mađžare osami. To će bit čas, kad će se obnovit staro hrvatsko kraljevstvo u potpu- nom svomu opsegu. Često smo puta dokazivali, kako je ova misao pogriješena već u prvoj stavci. Sukob između Beča i Madžara već postoji, ali da će ovaj dotjerati do potpuna prijeloma, to niti možemo za budućnost vjerovati, niti sadašnjost to dopušta naslučivati. Prama tomu obnova starohrvatskog kraljevstva sa strane Beča nije vjerojatna, a kad ipak ima ljadi, koji se tomu nadaju, to je dokaz, da u hr- vatskom narodu postoje dvije struje u shva- ćanju državnih odnošaja. Jedne ćemo zvati demokratima, a druge, da ne kujemo nove riječi, legitimistima, premda taj izraz ne označuje tačno ono, što hoćemo da_rečemo. O njima drugi put. NARODNA REPUSLIKA HRVATENA li \ ĐinifazeKI ti ' DUE AV dg IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE — POJEDINI BROJ 10 PARA. upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta šta npaju, po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju še. _ ono, što je još Pismo iz Beča. Beč, 2. siječnja 107. Sabori. — U prošli četvrtak i petak bili su sazvani malone svi austrijski pokra- jinski sabori na kratkotrajno vijećanje. Među nesazvanim saborima nalazi se i dalmatinski sabor. Obzor“ u svom uvodnom članku od subote bavi se pitanjem nesazova dalmatin- skog sabora i dolazi do zaključka da naš sabor nije bio sazvan radi eminentno poli- tičkih razloga. Zadnji pak Narodni Last“ iz Zadra donosi noticu navodno iz peuzda- na izvora, da će se nas sabor sazvati po- četkom mjeseca ožujka. Prama mojim infor- macijama nijesu istiniti navodi ni jednog ni drugog. Ovih sam dana imao priliku, da ra- zgovaram sa jednom veoma dobro informi- ranom ličnošću, koja mi 'je kazala nekoliko zanimivih stvari o tiašim odaošajima. Prama informacijama mojega pouzdanika nijesu bili nipošto politički razlozi; koji sa omeli i za- priječili saziv dalmatinskog sabora, nego' naš sabor nije bio sazvan radf toga, što nije imao važnih stvari da riješi. 1 oni drugi sabori Zbili su jedino sazvani, da votiraju autonomni proračun i čitavo zasijedanje tra- jalo je 45 dana. Ni vijest , Narodnog Li- sta“ me. bi imala u toliko biti istinita,; u ko- liko u mjerodavnim krugovima još se u op- će nije niti uzelo u pretres, kada će se sa- zvati dalmatinski sabor. Akcija za Dalmaciju. — Sadašnji chef austrijskog kabineta — ministar predsjednik barun Beek — valja mu priznati, neumoran je čovjek. On je postavio sebi za zadaću, da ga u Dalmaciji budu spominjati sa za- hvalnošću. Komišija od njega potaknuta i ustanovljena, da prouči dalmatinske prilike, izradi detaljirani program i onda da se stu- pi na oživotvorenje zlatnih kula u Dalina- ciji, neprestano konferira. Ovih je dana bila jedna sjednica, u subotu će biti opet jedna. Vazda sam s nepovjerenjem susretao svaku akciju, što je dolazila sa austrijske strane, pa tako i ovu. Ali poslije toliko tih konfe- rencija i poslije toliko naprezanja baruna Becka, regbi da će ipak nešto iziti. 10 tom sam se razgovarao sa već spomenutom lič- nošću. Ta mi je baš kazala — a budi Mi- mogred rečeno ta osoba goji osobite simpa- tije za Dalmaciju — da je ministar predsje- dnik tvrdo odlučio da započeta akcija“ us- pije. Na moje pitanje, u kojem će opsegu ta akcija djelovati i koliko će koristi doni- jeti, odgovoreno mi je: Naravno da se ne može učiniti bogzna koliko, ali će se ipak učiniti dosta toga. Barun Beck je odlučio, da će riješiti i jezično pitanje na zadovolj- stvo zemlje“. "Tada sam postavio pitanje, koliko vremena misli da će potrebovati da vlađa izvede svoj program glede Dalmacije. On mi je odgovorio, da će potrebovati po prilici jedno desetak godina. Kvo do dovle moj informator. Kada se pak uoče današnje prilike, vidi i će se, da