PODU a

READ Sia

Cai; ane

eee

redne saa rone M peć

 

Cijena je lištu unaprijeda:

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
menon === Štamparija DeGiulli i dr.

ii:

Dubrovnik, 8. januara 1907

Nema gorega protivnika uspjehu do ne-
rada, a znamo da je nerad obično pratilac
velikih osnova, tako zvanih kula+u zraku.
Ne postane Dogit onaj, koji hočesida bnde
bogat, nego onaj koji je zadovoljan ispočetka
malenim dobitkom; na taj novčić dođe sutra
drugi, prekosutra treći, dok se napokon ne
počme brojiti na hiljade. 'To isto vrijedi i
za narod: njemu j€ novčić svako pravo,
koje je borbom stekao, pa kako onomu, što
je stekao prvu tisuću, lakše je steći drugu,
a milijuni kote milijune, tako i onomu pna-
rodu, koji već ima neka prava, lakše je na
tomu temelju dalje graditi.

Prva pogrješka pravaštva bilo je baš to,
što su letjeli prem visoko; pa u svomu. lijetu
zaboravili ova najelementarnija pravila poli-
tičke borbe, koja ih uči i svakidašnji život.
Oni nijesu priznavali nagodbu, a tim su ne
samo lišili sami sebe najboljeg oružja u po-
bijanju ljudi, koji su nagodbu bili shvatili kao
nekakav
narodu opozicijonalni duh. Negirati nagodbu
znači preći u pasivnu oporbu, a ovu moderni
život ne trpi, jer Joj je posljedica zastoj
dosvini zrašama narodnog. života. Dogodilo
se stoga u Hrvatskoj ono, što je bilo i oče-
&ivati; pasivna oporba nije uspjela, ona je
sama dala povoda, da vlada u ime državne
potrebe prikrati i skiši ustavne sloboštine
te stvori takav sabor, koji je ,mogao raditi“.

Do toga možda ne bi bilo došlo, kad
bi t. zv. Jobzoraši“ bili znali stati na put
,pravaštvu“, ali uslijed privlačivosti, koju
uvijek programi poput Starčevićeva vrše na
masu, oni su postali doskoro »genevali bez
vojske“, kako su ih pravaši pošprdno nazi-
vali. Bez oslona u narođu nijesu mogli za-
priječiti neprestano kršenje nagodbe, stranka
pak na vladi smjela je da čini što hoće, jer
je imala silu u ruci, a silu joj je davalo
upravnepriznavanje nag: idbe sastrane pravaša.

Riječ je: Madžari su kršili nagodbu ; ali
treha pitati, što bismo mi činili u sličnom
'Tereteći krivicu na  Madžare za

što se kroz decenije događalo

slučaju.
sve ono,
u Hrvatskoj, zaboravljamo, da se Madžari
nijesu ni mogli osloniti na drugoga nego
samo na t. zv. narodnu stranku“, jer dru-
goga nije bilo da primi vladu, pošto je ob-
zoraška stranka iščezla, s jedne strane pod
učarcima vlade, a s druge tiskana od drža-
vopravne 0) vozicije.
Baš za propasti ,obzoraša“ počinje za
+ Hrvatsku doba najteže reakcije i to u isto
doba; kad je pravaška stranka bila porasla tako,
da je narod stao od nje očekivati rada. Po-
ttebu njegovu raznmjeli su i vođe, te je to
doba onih neuspjelih pokušaja devedesetih
godina, da se program preudesi, te se rad
omogući. Poslije mnogo hatezanja došlo se
do_ tako zvanog programa od g; 1894, koji
e Veliku Hrvatsko“ uokvirio; Taj ,okvir“

'

za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10
gomstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatrt se
predbrojen i za došasto polugodište.

noli me tangere, nego i uništili u'

 

   

K. Za ine-

mnm Pretplata i oglasi šalju se

plaća se 40 para po retku,

 

digao je pravaškoj ideji i
bilo u njoj dobro. Jer nije loše, da u narodu
bude stranka, koja će mu uvijek na pameti
držati zadnji cilj, samo ne smije ta stranka
biti od omete ozbiljnom radu, kakav sada-
šnjost traži. _Okvirajuć se“ te je stranke

sasvim nestalo, a mješte nje Jošla je opo-

zicija, koja sa samom sobom nije bila na
čistu. Stvorila ju je nekakva vrst kompro-

misa između aspiracija i realnosti, a povjest
uči, da takovi brakovi nijesu plodni.
Ostavit ćemo ovdje ljude, koji su doskora
uvidjeli, da se tim putem ne će vele postići,
pa su se kasnije svrstali u promicatelje ideja,
koje su pohranjene u riječkoj resoluciji, &
zabavit ćemo se Frankom. :
Najprvo ćemo naglasit, da Franka ne
identifikujemo sa  Starčevićevonr Strankom
Prava“. U

s jedne je strane Frank i njegovi sateliti, a

toj stranci ima dvije vrste ljadi:

s druge stoje — nazovimo ih tako — intran-
sigenti, t. ). ljudi, koji stoje nepomično na
temelju hrvatskog državnog prava pa ne
popuššaju ni u čem. Pitaš li ove, kako će
doći do ostvarenja Starčevićevih ideja, do-
bacit će ti običnu frazu, da Velike
Hrvatske doći kad svi Hrvati budu prožeti
Koliko god sć tomu pro-

će do

pravaškom idejom.
tivilo realno shvaćanje prilika, u kojima nam
narod žive, a koje isključuju mogućnost, da
bi Hrvati za inad svijem mogli doći do sa-
mostalnosti i slobode, nije dopušteno sumnjati
u iskrenost njihovih osjećaja. Među nama i
njima razlika je samo u shvaćanju, pa dolazi
li do borbe, uzrok je, što politika ne računa
tim. kako ko misli, nego, što ko radi, a ža-
losna je činjenica, da se ti ljudi za ljubav
nekakve sloge, koja nije sloga, puštaju pro-
tiv svoje volje voditi od jednoga Franka.

Ovaj čovjek nije nikakav intransigenta,
već čovjek koji bi do potrebe i trgovao. On
nije tako tvrd da ne razumije, kako Hrvati
sami ne mogu, on ima svoju ratnu osnovu“,
to je jednom prigodom sam izjavio, a po
svemu, što vidimo, njegova je ratna osnova
ovo: U sukobu Madžara i Beča doći će do
toga, da će Beč tražit oslona u Hrvatskoj,
da Mađžare osami. To će bit čas, kad će se
obnovit staro hrvatsko kraljevstvo u potpu-
nom svomu opsegu.

Često smo puta dokazivali, kako je ova
misao pogriješena već u prvoj stavci. Sukob
između Beča i Madžara već postoji, ali da
će ovaj dotjerati do potpuna prijeloma, to
niti možemo za budućnost vjerovati, niti
sadašnjost to dopušta naslučivati. Prama tomu
obnova starohrvatskog kraljevstva sa strane
Beča nije vjerojatna, a kad ipak ima ljadi,
koji se tomu nadaju, to je dokaz, da u hr-
vatskom narodu postoje dvije struje u shva-
ćanju državnih odnošaja. Jedne ćemo zvati
demokratima, a druge, da ne kujemo nove
riječi, legitimistima, premda taj izraz ne
označuje tačno ono, što hoćemo da_rečemo.

O njima drugi put.

NARODNA REPUSLIKA HRVATENA

li \ ĐinifazeKI

ti ' DUE AV dg

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE —

     

POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale

 

a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta šta npaju, po po
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju še. _

     
         

ono, što je još Pismo iz Beča.

Beč, 2. siječnja 107.
Sabori. — U prošli četvrtak i petak
bili su sazvani malone svi austrijski pokra-
jinski sabori na kratkotrajno vijećanje. Među
nesazvanim saborima nalazi se i dalmatinski
sabor. Obzor“ u svom uvodnom članku od
subote bavi se pitanjem nesazova dalmatin-
skog sabora i dolazi do zaključka da naš
sabor nije bio sazvan radi eminentno poli-
tičkih razloga. Zadnji pak Narodni Last“
iz Zadra donosi noticu navodno iz peuzda-
na izvora, da će se nas sabor sazvati po-
četkom mjeseca ožujka. Prama mojim infor-
macijama nijesu istiniti navodi ni jednog ni
drugog. Ovih sam dana imao priliku, da ra-
zgovaram sa jednom veoma dobro  informi-
ranom ličnošću, koja mi 'je kazala nekoliko
zanimivih stvari o tiašim odaošajima. Prama
informacijama mojega pouzdanika nijesu bili
nipošto politički razlozi; koji sa omeli i za-
priječili saziv dalmatinskog sabora, nego'
naš sabor nije bio sazvan radf toga, što nije
imao važnih stvari da riješi. 1 oni drugi
sabori Zbili su jedino sazvani, da votiraju
autonomni proračun i čitavo zasijedanje tra-
jalo je 45 dana. Ni vijest , Narodnog Li-
sta“ me. bi imala u toliko biti istinita,; u ko-
liko u mjerodavnim krugovima još se u op-
će nije niti uzelo u pretres, kada će se sa-
zvati dalmatinski sabor.

Akcija za Dalmaciju. — Sadašnji chef
austrijskog kabineta — ministar predsjednik
barun Beek — valja mu priznati, neumoran
je čovjek. On je postavio sebi za zadaću,
da ga u Dalmaciji budu spominjati sa za-
hvalnošću. Komišija od njega potaknuta i
ustanovljena, da prouči dalmatinske prilike,
izradi detaljirani program i onda da se stu-
pi na oživotvorenje zlatnih kula u Dalina-
ciji, neprestano konferira. Ovih je dana bila
jedna sjednica, u subotu će biti opet jedna.
Vazda sam s nepovjerenjem susretao svaku
akciju, što je dolazila sa austrijske strane,
pa tako i ovu. Ali poslije toliko tih konfe-
rencija i poslije toliko naprezanja baruna
Becka, regbi da će ipak nešto iziti. 10 tom
sam se razgovarao sa već spomenutom lič-
nošću. Ta mi je baš kazala — a budi Mi-
mogred rečeno ta osoba goji osobite simpa-
tije za Dalmaciju — da je ministar predsje-
dnik tvrdo odlučio da započeta akcija“ us-
pije. Na moje pitanje, u kojem će opsegu
ta akcija djelovati i koliko će koristi doni-
jeti, odgovoreno mi je: Naravno da se ne
može učiniti bogzna koliko, ali će se ipak
učiniti dosta toga. Barun Beck je odlučio,
da će riješiti i jezično pitanje na  zadovolj-
stvo zemlje“. "Tada sam postavio pitanje,
koliko vremena misli da će potrebovati da
vlađa izvede svoj program glede Dalmacije.
On mi je odgovorio, da će potrebovati po
prilici jedno desetak godina.

Kvo do dovle moj informator. Kada se

pak uoče današnje prilike, vidi i će se, da