O je Austriji mnogo stalo do toga, da Dalma- ciju učini zadovoljnom. Dobro je jedanput jedan njemački list primjetio, da će Austri- ja sada milijunima nastojati osvojiti“ Dal- maciju. Na narodu je i njegovim vođama da osujete posljedice danajskih darova Au- strije. 4 Na oprez. — Sada dolazi najintere- santnije od čitave ove stvari. Kada sam se s onom dobro informiranom ličnošću o hr- vatskim odnošajima razgovarao pitao sam ga i za pitanje ,sjedinjenja“. Spomenuo sam stranačke odnošaje s jedne i s druge strane Velebita i sjetio sam ga one poznate izjave podbana pl. Nikolića u proračunskom od- boru hrvatskog sabora. On mi je ma moj upit odgovorio slijedeće: Visoki krugovi — doslovna je riječ oesterreichisehe Kreise in excelsis — misle to urediti na posve jedno- stavan način. Misle riješiti sva neriješena pitanja u Dalmaciji, ponajglavnije jezično pitanje i sagraditi najpotrebnije željeznice tako da nezadovoljnicima bude izbijeno o- ružje iz ruka u agitacione svrhe. Neće se onda moći govoriti o Austriji kao maćuhi, jer će se pokazati na djela, koja je Austrija napravila. Onda mi računamo na pravaše koji se neće htjeti združiti na temelju na- godbe, a drugoga puta nema i tako Dal- macija je osigurana za Austriju barem za dva tri decenija a što će se poslije dogodi- ti, to je pitanje budućnosti. Toliko sam smatrao svojom dužnošću da javim i iznesem putem štampe, a na ro- doljubima je svih stranaka, da uoče, ako još nijesu, mrežu, u koju ih Austrija hoće da ulovi. Moraju da postostruče svoj oprez, i da nas svojom neuviđavnosti i politikom, velike Hrvatske ne odaleče i od ove male Hrvatske, za kojom svaki od nas teži i te- žiti mora. Razno. — Kako je već poznato nova je izborna reforma potpuno osigurana. Po novom zakonu ima u sve 516 zastupnika, dočim ih je prije bilo samo 425. Zastupni- čka kuća, gđje je vijećao plenum, bila je prama gornjemu uređena samo za 425 za- stupnika. Sada se moraju da provedu umu- tra neke promjene. U tu svrhu je onoma- dne vijećala jedna parlamentarna komisija kod ministra. predsjednika baruna Becka. Konferenciji je prisustvovalo mnogo mini- stara, predsjedništvo parlamenta i nekoliko izaslanika vlade. Bilo je zaključeno, kako se imaju da provedu promjene, a s popravkom će se za- početi odmah iza svršetka zasjedanja dakle u februaru. Blagdani su u Beču prošli mirno i gla- tko. Karakteristika za Silvestrovo veče je od vajkada bila ,noć, kad Beč pomahnita“, Prošle godine se je dogodilo takovih eksce- sa, da je ovoga puta bila povećana policija da se ne dogodi slično. Ipak usprkos toga razuzdanost je slavila svoje slavlje. Bilo je vidjeti i najfinijih dama, gdje poljupcem čestitaju prolaznicima novu godinu. —lin. Još se je davno, priznajemo, shvatila kod nas zamašnost sabiranja publikacija na- ših pisaca, bibliofilstvo, što no riječ, u opće ali su te, obično privatne, zbirke dubrovač. kih sabirača bile na žalost kratka vijeka, pore- . dom su propadale. Sadašnje pokoljenje samo znade, da su opstojale igate biblioteke Iva Natali-Aletića, Đura Matei, Iva Bizara i sto- tine drugih bibliofili — i ništa više, dok su još naši ocevi imali prilike vidjeti, kako u Inglešku putuje biblioteka — čuveno »Pjesnozbranje Slovinsko“ — Dum _ Pera Bašića, kako še danomice u bescjenje \pro- daje zbirka' Marka Marinovića i kako su ko- načno svršile knjižnice kanonika Rafa Rade- lje i Dum Lake Pavlovića. Bivalo je kod nas dragocjenih. zbiraka knjiga i uz manastire sveštenih lica. Isuso- vačka biblioteka, na primjer, bila Je prije raspusta družbe Lojoline i ogromna i razno- vrsna. Svršila je, ako ćemo vjerovati Apen- diniju, u Italiji, tek jedan sitniji dio njen zavještao je uvađač kulta Srca Isusova kod nas, Ivo Maria Matei, biblioteci Male braće. Benediktinsku knjižnicu ističu naši istorici kao gotovo 'besprimjernu riznicu inkunabu- la, a i ona je bez traga propala, nešto ka- snije, prilikom franačke okupacije. Lauristo- novi vojnici prodavali su drva primljena za gorivo, novce trošili u pijanke, a kuhali na zagušliivom plamenu kićenih kodeksa sveto- jakobskog manastira! A'ne zaboravimo, da je u toj biblioteci bilo sva sila likova čla- nova benediktinskog reda; u osamnaestom vijeku, da spomenemo jedan primjer, nala- zila se je tamo još slika pjesnika Vetranića! I biblioteka ženskog manastira sv. Klare — propala je, a tu tešku sudbinu nije za- služila barem radi živopisnih, minijaturskim radnjama narešenih, rukopisnih propisa ka- nonika Pucića i radi na hartiji pribilježenih ižljeva osjećaja drugarica Anice Bošković... Kamo ode« potporom franačke vlade usta-' novljena biblioteka dubrovačkog liceja, gdje su se morali nalaziti autografi Stalićeva riječnika, ko bi znao kazati ? Otvor Joj je doktor Stulić pozdravio pjesmom, besjednici su tom prilikom recitovali stereotipni pane- girik heroju Napoleonu, držala se je i pri- godna akademija, a njen prestanak i svrše- tak — čudnovato! — naši hroničari nijesu ni pribilježili! Uza svu ljubaznost časnog oca Bačića teško pristupačna biblioteka naših Domini- kanaca u sađašnjem je stanju novijega da- tuma, a što u njoj nije propao istaknut broj starijih publikacija i što spisak Sara Cri- jevića ne izgleda u sadašnjici znatno okrnjen, treba, valjada, zahvaliti uvijek izloženom papinskom brevu, koji teškim crkvenim ka- znama prijeti oskvrniteljima svetinje vlasno- sti biblioteke. Sličan, u stvari zagubljen, breve »Uonservationi et manutentioni“ Klimenta jedanaestoga imala je — bez koristi! — i franjevačka knjižnica, radi zamašnog broja rukopisa gotovo najveća biblioteka na bal kanskom poluostrvu. Nju su naročito umno- žili Sabo Slade, Beninjo Albertini, Urban Bogdanović i najzad tvorac odjela mpatrii“ i ,manuseripta“ u njoj, Spljećanin Inoćent Čulić. Šteta, što pozniji franjevci nijesu po- šli u smišljenom načinu sabiranja stopama Fratra Gluhoga, a još grđa šteta, što su se- damdesetih godina pustili, da iz biblioteke nestane na stotine svezaka! Najveći dio kri- vice nosiće fra Ev. Kuzmić, a vinovnici su i njeki naši ,haučnici“ Grigorovičeve škole, koje bi trebalo najodrješitije žigosati radi svetogrdnog prisvajanja knjižničke svojine. Ni ne spominjemo biblioteku u E voru, koja je tek u začetku i, kako izgleda, ogra- 'mičena samo na sabiranje diibrovačkih la- tinista, a ne pominjemo ni privatne zbirke starih knjiga i rukopisa, jer su, razumije se samo sobom, gotovo bez iznimke nepristu- ' pačne i — na žalost — nestalne. U najnovije doba, na primjer, otputovali su njeki ruko- pisi takove jedne biblioteke un — Švedsku! Potonji je dakle čas, da i kod nas pa- dne riječ o pokretanju moderno uređene Na- rodne Biblioteke. Dubrovnik, ,grad hartija i rukopisa“, tom će se ustanovom zgodno odužiti prošlosti i izvrsno koristiti sadašnji- ci. Takova biblioteka zgrnula bi, naime, u se raznovrsno naučno blago: pored potpu- ne zbirke starijih dubrovačkih djela moglo bi se u njoj naći i besporno potrebnih na- učnih kompendija, kao i najnovijih teko- vina naše književnosti. Ne oblijeva li nas rumen stida, što djela starijih naših pisaca možemo svugdje prije naći nego u Dubro- vniku i ne osjećamo li prekore savjesti, što samo radi nestašice moderne biGlioteke mno- gi talentovani prosvjetni radenici kod nas obično propadaju, a da i ne ističemo zama- šnost poraznih riječi: sa šta ne napreduje pismenost u narodu ? Zamislimo časom, koliko će samo ruko- pisa, ,kartušina“ naših gospara, biti na taj način spašeno, promozgajmo samo činjenicu da bi ta biblioteka bila, prema našim prili- kama, i više no podesna da funkcioniše kao centrala pokretnih knjižnica u selina naše okoline, i bićete više no uvjereni o potrebi takove ustanove. Ali naš zanos ne sinije ostati samo na uvjerenju, tu namisao treba u što kraćem roku privesti djelu. 'Trebaće, priznajemo, savladati više prepona, ali te prepone nijesu tako zamašne i nesavladljive da ih ujedinjeno građanstvo, što naročito is- tičemo, ne bi moglo savladati. Pregnimo svi jednodušno, i Dubrovnik će se kao mla- da neva okititi još jednim besprimjernim darom, dobiće Narodnu Biblioteku. P. M. Kolendić. Dva stupca psovaka. Mi s naše strane obećajemo, da ćemo i unaprijed nastojati da list bude, što bolje uređivan i u čuva dobar glas, to ga od po- stanka uživa u na oj_javnosti, Poruka: administracije, Prave“ pretplatnicima. Odmah tispod ove poruke donosi Prava Crvena Hrvatska“ članak od dva stupca pod naslovom ,Crvenoj Hrvatskoj“, gdje se na nas i na naše ljude bez suvislosti i smisla gomilaju lične uvrijede i proste psovke, za to, što smo prenijeli, što je Prava“ rekla. Ako je istina, da im, prišivamo, što nijesu pisali, bilo fm je dosta iznijeti onu stavku, koju smo mi shvatili kao izjavu ,Prave*, da je ,dubr. hrv. tiskara“ vlasništvo biskupa i popova, pa neka čitaoci sami sude, kakvi smo lažei i denuncijanti. Oni se toga boje! Zašto? Jer smo isti- nu kazali, = \ Evo što je Prava“ doslovce pisala : »Neka sada slobodno gospoda oko »Urvene Hrv.“ kliču: dolje biskup i dolje popovi. A zašto: dolje biskup i dolje popovi? Jer su oni gospodari ,Hrvatske Tiskare“, u kojoj se štampava i naš list. Zar gospoda pseudo- resolucijonaši ne uviđaju, da ovim _izriču osudu samim sebi. 'Tko im je kriv, +da se je dubrovački kler pii osnutku tiskare (a tada nije bilo razdora u Hrvatskoj stranci u Dubrovniku) više žrtvovao od njih; da su oni imali barem onoliko patriotizma, ko- liko ga je imao dubrovački kler, ,Hrvatska ' tiskara“ mogla je biti danas njihovo vla. sništvo“. ; BO