8 i
U DUBROVNIKU, 12.'s
iječnja 1907.
ATSKA
Broi %.
Cijena je listu unaprijeda :
Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr. a
—m—————————————=——m—m—<—<—<—<m<—<m———————
TEZn————————————————ma€<—mum===
Dubrovnik, 11. januara 1907.
Ima u nas ljudi, koji prama kruni osim
dužnog počitanja kao glavi države i pred-
stavniku našeg državnog individualiteta, goje
i neko drugo čuvstvo, koje nema nikakvog
temelja ni u našoj povjesti, ni u našem u-
stavu. I povjest i ustav znadu samo za hr-
vatskog kralja, dotično za nosioca krune
Stjepanove po zakonima od g. 1867. Jedino
u Dalmaciji, koja je provizorno među Zze-
mljama zastupanim na cesarevinskom vijeću
imamo cara austrijskog kao onoga, u ime
kojega se vlast vrši.
Kralj hrvatski i car austrijski, istina je
jedna su osoba, ali ta osoba Hrvatima jedino,
je kralj. Priznavajuć njega kao cara, priznali
bi ujedno i one faktore, koji sa carem sa-
činjavaju austrijsku državnu zajednicu. Oni
bi tim dali pravo uplitanja u svoje posle i
austrijskoj vladi i austrijskom parlamentu.
Pitaš li, svak će ti kazat, da je ovako;
ali ako motriš, što se radi, vidjeti ćeš, kako
kod nas ima i takovih ljudi, koji ne mogu
razlikovati cara od kralja pa se uvijek oba-
ziru na ono. što u Beču 'To dovodi
do (toga, da drugi faktor, a to Je hrvatski
narod, predstavljen od svoga sabora, ne mo-
že doći do one znamenitosti, do koje se na-
misle.
rod uzdigao u drugim državama. 'To zlo vu-
če za sobom još jedno gore, a to je pre-
drasuda, da volja sabora dotično naroda,
mora biti uvijek u skladu sa voljom krune.
Ljude, koji tako misle, nazvali smo, da ne
upotrebimo drugi izraz, legitimistima per ana-
logiam onih francuskih političara, koji hoće
da francuske revolucije nijesu uništile pra-
va Burbonaca. I naši legitimisti gluhi su za
glas vremena, koji je unio malo demokrati-
zma i u shvaćanju odnošaja između naroda
i krune.
Proti ovim stoje demokrati svih - nijan-
sa, počinjući sa socijalnom demokracijom
pa svišavajući sa hrvatskom strankom“.
Oni pridržavaju samo državi pravo da bira,
kamo će. I kralj je dio države, i kao takav
udioništvuje u odlučivanju prama ustavu,
koji 'ačno uređuje odnošaje između pojedi-
nih državnih koeficenata.
Prenesimo ovo shvaćanje na konkretni
slučaj, t. j. na političke prilike svrhom pro-
šle godine i razumjet ćemo riječku resolu-
ciju. U njoj je prvi put hrvatski demokra-
tizam došao do izražaja. Iz svake njezine
riječi probija demokratsko načelo : Ovako
hoću, jer cijenim, da je ovako dobro. Ono
se očituje već u temeljnoj misli, da hrvat-
ski narod ne će da bude ničije ratilo u
borbi madžarskog naroda za slobodu.
Što se poslije dogodilo to je reakcija
legitimizma, koji nije mogao shvatiti, kako
su zastupnici mogli pružiti ruku Madžarima,
koji su u očitoj opreci sa intencijama kru-
pe. | od tad eto doživljujemo svakoga da-
na kojekakve argusijade, gdje se naše na-
za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra še
predbrojen i za došasto polugodište. zu
plaća še 40 para po retku,
IZLAZI SVAKE SRIJEDE
Pretplata i oglasi šalju se upravi,
I SUBOTE
POJEDINI BROJ 10 PARA.
& dopisi uredništvu lista. Za izjave. priopćena, zahva —
a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
* godbi uz razmj =
eran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se.
stojanje krsti veleizdajničkun, a one uza
svu apsurdnost nalazo ipak čitalaca, što je
znak, da u Danskoj ima truleža.
Sudaranje u shvaćanju države privelo
je u kolo Frankovo sve ljude, koji su prije
bili rastrkani amo tamo po strankama, a
koji su bez obzira na stranačke programe
mislili, da tako najbole služe svomu + bogu
Za to vidimo gdje u stranku prava litistii-
pa jedan Kršnjavi, a gdje se Tomašić do-
govara s Frankom o podjeli izbornih kota-
ra, samo da u sabor ne dođu »prokleti“ re-
solucijonaši. Pristaše te stranke postali su u
dalmaciji Perić i Crnica, Varešanin 1 Ma-
šan, od kojih svaki ima svoju povjest. Njih
je doveo tamo onaj isti razlog, s kojega je
Frank vodio prama Kuenu lojalnu opoziciju,
a sada hoće da baca opoziciji na vladi kli-
pove pod noge i ondje, gdje se radi o op
ćem dobru svih stranaka.
Ne bismo litjeli, da se naše riječi shva-
čaju, kao da mi priznajemo, da postoji iz-
među nasi krune kakav sukob. Mi smo sa-
mo dopustili mogućnost kakvog nespora-
tonkret-
-nom slučaju toga sukoba nema. Sto se tiče
zamka. i to govoreći uonće * a u
banovine, na vladi su ljudi vladareva povje-
renja, a pitanje aneksije Dalmacije već je
riješeno zakonom. No u nas ima ljudi, što
no je riječ, više papinskih nego je sam pa-
pa, koji sukob, što ne postoji, stvaraju u
svojoj glavi. Za njih hrvatska vlada imeno-
vana od Nj. Vel. nije vlada Njegova povje-
renja, nego mu je nametnuta; za njih zah-
tjev aneksije Dalmacije naperen je proti
vladarevoj osobi. 'Ti sa ljudi nabunjeni i
potpomagani od t. zv. kamarile t. j. od
društva ljudi u Beču, koji hoće da znadu
bolje interese dinastije nego sam vladar, pa
kako kamarila ima svojih affigliati, počinjući
od ministarskih dvornica do žandarskih po-
staja, a domaći ,legitimisti“ znadu prekriti
svoj rad patriotskim i vjerskim tirad ima te
djelovati tako na masu, tako se mi eto na-
lazimo pred na daleko i široko razgranje-
nom urotom, koja je tim pogibeljnija, što
s njihove strane znadu što hoće i koga
imadu slušati, a s naše svak hoće da zapo-
vijeda tobože u ime demokratizma.
Ova pocjepkanost najgori je neprijatelj
demokratskim strankama, pa za to vidimo,
da one najposlije podlegnu dobro organizi-
ranim ekstremnim strankama. 'Toga se za sada
nije kod nas bojati, jer je odveć snažna i
*zdrava misao, koja pripadnike demokratskih
organizacija drži na okupu, pa će se oni
i bez discipline naći u određeni dan na braniku
krvave svoje tečevine. Protivnici su uz to bili
tako neoprezni, da su odveć brzo otkrili kar-
te, te pokazali što hoće. O njihovim namje-
rama niko nije u sumnji, pa će ih vlastita
agitacija pokopati. Om su mogli uspjeti pod
i ali nigda kao antianeksi-
jonisti.
NARODNA ?
NAUČNA g1BLIOTEKA, D405
cPUBLJIKA HRV ATSKA
Sloga — slogu.
Kad bi htjeli da iznesemo bilans
sloge od riječke i zadarske resolucije
do' danas, taj bilans ne bi mogao za-
dovoljiti nikoga, koji se za slogu za-
grijaya u pravom njezinom . smislu“.
re vako Dubrovnik“, a odmah
ćemo kazati, da ne slažemo.
Trebalo bi ne vidjeti, kako se staro
svaki dan pred našim očima lomi i
krši, da možeš kazati, da sloga iz-
među Hrvata i Srba nije pronijela
onaga ploda, komu smo se mogli na-
dati. Trebalo bi ne vidjeti očajničke
se
"pokušaje protivnika sloge, da možeš
sadašnju slogu uporediti sa časovi-
tim primirjima, kojih je i prije spo-
radično bilo između Srba i Hrvata.
I možda baš zbog onih uzroka, s ko-
jih se Dubrovnik“ boji za slogu,
sloga ovoga puta može da prkosi
neprijateljima, te postane s vremenom
ono. što bi ,Dubrovnik“ želio, da je
već postala.
Ideal, na koji treba da težimo svi,
koji narodu želimo budućnost, to je
da ne bude razlike između Srba i
Hrvata. Bit će i poslije toga stra-
naka, ali ne će bit ubitačne, kao
što je bila borba između Srba i
Hrvata, gdje su političku borbu zao-
štravale vjerske i etnografske, često
umišljene razlike, koje su masu ispu-
nile takovim fanatismom, da već
nije ništa razabirala. "To smo svi do-
živjeli, a jesmo li sebe pitali, koji je
početak tomu zlu? Nije naš narod bio
odgojen u mržnji, pravoslavni i ka-
tolici uvijek su se najbolje pazili, dok.
nije neko među njih bacio Eridinu
jabuku, te: svađu tako raspirio, da
je mržnja zamijenila ljubav. Tad su
se stoprva počeli vaditi iz starih
kronika dokazi srpstvu i hrvatstvu
Dubrovnika, tad je stoprva proletjela
narodom riječ, da katoliku pravo-
slava radi o vjeri, tad smo se sto-
prva podijelili po načinu, kako se ko
krsti i kako su mu se djedovi krstili.
Ta Eridina jabuka bila je Bosna
i Hercegovina, a bacila ju je među
narod inteligencija njegova. Ne čemo
kriviti nikoga, jer hi najradiji nedavnu
prošlost zastrti koprenom zaboravi, ali
u radu za slogu ne smijemo zabora-
viti, da nas je politika razdvojila, pa
kako nas je ona rastavila, tako va-
lja i da nas sjedini. Najprvo je tre-
balo da među nama nestane razlike
u političkim aspiracijama, a tek
tada mogli smo promisliti na vida-
nje starih rana. Riječka i zadarska
resolucija sjedinile su nas u politici,