jer sad znamo, zašto se jedni i drugi
imamo boriti, « u ovoj zajedničkoj
borbi nestat će s vremenom i razlika
između Srba i Hrvata.

Ova sloga razlikuje se dakle od
sloge ,pri čaši vina“. U njoj nema
nikakvoga sentimentalizma, nego pra-
vog razumijevanja svoga položaja. I
baš za to, vidimo, da ima i Hrvata
i Srba, koji slozi ne begenišu, jer
im nije mila podloga, na kojoj je
sazdana.

Ali to smo i očekivali. Kako je
bilo Hrvata, kod kojih, kako sada vi-
dimo narodne ideje nije bilo, tako je i
kod Srba bilo Gjurkovića. Te Hrvate
i'te Gjurkoviće vidimo sada skupa,
a s druge strane Medakoviće i Tu-
škane, Cingrije i Pugliesi. Što to
znači? Da je podloga sloge zdrava i
da ona može združiti ne sve Srbe i
Hrvate, nego one Srbe i Hrvate koji,
jednako. misle. S drugim riječima ri-
ječka i zadarska resolucija takovi su
dogođaji, da su one podijelile narod
ne po genetičnom srpstvu i hrvat-
stvu, kako je prije bio podijeljen,
već po političkim težnjama. Boljega
dokaza tomu ne treba od naše kom-
šinice 4, Prave“, koja je također ba-
talila negiranje Srba, pa pozivlje i
tautonomaše i Srbe i Hrvate pod
barjak, koji je policija u Dalmaciji
izvila.

Drugo je pitanje, kako se spome-
nuta jednakost u mišljenju prama
vanjštini očituje po Dalmaciji, a na-
pose u Dubrovniku. Tu možda , Du-
brovnik“ ima razlog, što koječemu
zamjera, ali ne sasvim, jer je zabo-
ravio, da čovjek čini što može, a da
ad impossihilia nemo_tenetur. Mi bismo
najradiji bili, da je sloga izbrisala od
jednom sve razlike između _,resolu-
cijonaša“, ali zar ne vidi ,Dubro-
vnik“, da se to nije dogodilo ni iz-
među samih hrvatskih stranaka, pa
da one usprkos resoluciji postoje još
uvijek kao osebite organizacije, da
nema. izbora, -a da ne dođe do raz-
mirica između napredne stranke* i
»hrvatske stranke prava“, Tu nije
dosta volja, nego odlučuju neki dru-

"gi razlozi, kojih je često puta teško
i nači. Kad bi se radilo o volji, tad
bismo - poručili Srbima:  , Batalite
Srpsku Zoru“, raspustite vašu orga-
nizaciju, uništite vaša društva, ne iz-
davajte vaše listove. I mi čemo uči-
niti isto tako, pa ćemo tad svi skupa
utemeljiti novo prosvjetno društvo,
nov list, novu glazbu, novu oni.
cu, gdje ne će bit ni Srba ni Hr
vata. Tako valja! Mi smo jedni i
po krvi i po jeziku, neka nam bude
sve zajedničko“. Kako bi to bilo
lijepo, idealno, ali je li moguće, je li
shodno u današnjim prilikama, gdje
se rovari u ime i srpstva i hrvatstva
proti slozi ? To bi bila pogreška, koju
bi platila sama misao sloge. Mi bismo
samo razrušili organizacije, koje |
stoje i koje su se uvriježilo u narodu;
nadomještajuć ih s nečim, što još nije
uhvatilo korijena, _

Ne dirajmo_ dakle u staro, a što
novo srčike, A imo na novom
temelju! Za to smo najoduševljenije

pozdravili misao, da se osnuje u Du-
brovniku narodno kazalište, za to po-
zdravljamo iz svega srca zauzimanje,
da se podigne ,narodna biblioteka“.
[ kad ti dosta teški pothvati ne bi
uspjeli, nači ćemo se skupa na radu
i upoznati. Za to ne ćemo biti stro-
gi, kao ,Dubrovnik“, ni u prosuđi-
vanju demonstracija i ovacija, jer je
i to način da nam omladinu zbliži,
neka ona prosta grijeha i predrasuda,
nastavi naš rad za jedinstvo hrvat-
skog i srpskog naroda i bolje i ustraj-
nije od nas.

 

Banovina o Dalmaciji.

Kako su dubrovački dogođaji svratili
pažnju na makinacije u Dalmaciji, da bi se
ova odvrnula od misli sjedinjenja, kažu uz
ostalo i glasovi novina. Postupanje vojničke
vlasti prama Dr. Melka Čingriji shvaća se
općenito u krugovima koalicije predznakom
onoga, što još Dalmaciju čeka a ugodno nam
je zabilježiti: ovo zanimanje za dalmatinske
stvari, jer je to najbolj dokaz solidarnosti
između Dalmacije i banovine.

»Hrvatska“, organ Hrvatske Stranke
Prava“ piše:

»1z Dalmacije dolaze vijesti, da bečkoj
gospodi u Dalmaciji novi kurz narodne po-
litike ne da stisnuti oka. Plan baruna Chlu-
metzkoga, koji je došao u Dalmaciju da za-
počne karijeru kao što dolaze toliki good-
for-nothing u služb4 na našem primorju —
počeo se izvađati progonom najuglednijih
muževa, koji su potpisali riječku rezoluciju.
Dakako — pla& je povjeren na izvađanje
jednome vojničkom dostojanstvenika, koji
nosi, kao obično, kad se radi o takvim stva-
rima jedno naše ime. I tako mjesto šesdeset
milijona, koje je obećavao Beč Dalmaciji
za željeznice, za molove, za tvornice itd.
dobila je Dalmacija jednu uniformu više.

Hajka je najprvo ustala na Dubrovnik
— na gnijezdo riječke rezolucije.

Svima su nam još u pameti. riječi dra.
Franka u saboru, da je Dalmacija počinila
»izdajstvo“. 'To ,izdajstvo“, to jest ta ruka
pomoćnica, koju je pružila Hrvatima preko
Velebita — dovela je Dalmaciju u izvan-
redno stanje, gdje jedan vojnik mimo civilne
oblasti vrši svoje prohtjeve; i dok se u
drugim provincijama sazivlju sabori, o dal-
matinskom saboru nema u Beču ni govora.
Izgleda da ne će ni biti sazvan. Pristaše
Beča treba najprvo da uspiju u svojoj misiji,
da ocrne dalmatinske zastupnike, koji su
potpisali riječku rezoluciju, da ih potkopaju
u narođu a zatim će sabor biti raspušten i
gospoda se u Beču nadaju, da će u sabor
doći ljudi, koji su u narodnoj politici pri-
staše dra. Franka, to jest ljudi Beča. Za to
ser sabor. ne sazivlje, i tako . bismo mogli
razumjeti riječi dra. Horvata u hrvatskome
saboru, koji je doviknuo koaliciji; ,Za bu-
dućih izbora u Dalmaciji ne će doći ni jedan
rezolucijonaš u dalmatinski sabor“. U osta-

lom vidjet čemo! Gospoda bi se mogla lako

u računu i prevariti, Vi

47 Pokret“, pošto je potanko pripovidio

slučaj sa Dr. M. Čingrijom, svršava:
niz ovoga Primjera jasno se vidi, ka«

kvim podli i Ogavnim sredstvima radi se

aj neziiciinaša u Dalmačiji; kakvu u-
logu u toj kanipanji igraju firanko-tuitimaši
a kakvu Varešanin. pe

 

\

Borba dalmatinskih rezolucionaša mora
da bude ujedno i naša borba. Što jači bude
pritisak bečke kamarile na Dalmaciju, to
snažnija pomoć mora da Dalmaciji priteče
iz Hrvatske. Dalmacija trpi, jer je Hrvatsku
oslobodila od kuenovštine. Na to ne smijemo
da zaboravimo ni jednoga časa. Padne li
Dalmacija, pada i najjače uporište slobode
i napretka Hrvatske i velikoga dijela juž-
noga Slavenstva“.

,Novi List“ izrazuje se ovako:

»Iko se sjeti onih mutnih vrela, iz kojih
su lani niknule glasovite t. zv. ,Chavrakove
okružnice“, koja su vrela također prešla kroz
vojničke distilacije : tko se sjeti kako se onim
denuncijama htjelo, počam od današnjeg
predsjednika hrvatskog sabora, pod tužbom
veleizdajstva, pozatvarati najbolje naše ljude;
pa tko prispodobi onaj postupak, kojim se
sada operira u Dalmaciji, taj vidi u ovima
samo jedan sistem, jednu metodu, jednu
cielj; razbiti, ako ne milom a ono silom,
srušiti, onemogućiti, uništiti svaku dobru i
narodnu akciju za slobodom!...

I još nešto: Kako što su lanjske argu-
sijade bile maskirane superultraekstranajra-
dikalnijim hrvatskim patrijotizmom — istim
takovim  laži-patrijotizmom maskirane su i
ove argusijade u Dalmaciji. Ljudi stvaraju
Veliku, Hrvatsku. 1 nalaze telića, koji im
vjeruju“ !

Na poslijetku setžestoko obara na ulogu,
koju u svim ovim aferama igra visoki kler.

U ,Obzoru“ oglasio se je g. S. Maz-
zura.' U tome značajnom članku uz oštalo
vel:

Godine 1831.
rodom Hrvatu, bijaše povjerena zadaća, da

Dalmaciju «odvrati od Hrvatske, Zvao,.se..

austrijskom generalu,

"Mamula, krajišnik rodom: U ono doba bijaše

u Dalmaciji dobran broj fanatičnih Talijana
i Talijanaša, poput Bajamonti-a, Galvani-a i
drugih, koji nisu radili proti združenju Dal-
macije s Hrvatskom iz materijalnih interesa,
nego baš iz ljubavi spram Italije, njezine
težnje za oslobođenjem i njezine civilizacije.
U ono doba ne bijaše u Dalmaciji ni jedne
hrvatske škole; u gimnazijama učio se _,ilir-
ski“ jezik, podlogom male Babukićeve slov-
nice i ne znam više čije čitanke — i to bi-
jaše sve. Znali smo, da eksistira Kačićeva
pjesmarica, nu to bijaše knjiga za prosti
puk, a čuli smo i za Gindulića. Ne, pardon,
u Dubrovniku je predavao na gimnaziji di-
brovačku književnost, tumačio Gundiilića i
Palmotićif talijanski Isusovae Bonomi, šodom
iz Bergama u Italiji. U uredima, u javnosti
sve bijaše talijanski, a u mladeži ne bijaše
još ni _proklicalo čuvstvo narodnosti = - bud-
koje. Školska i trgovačka mladež bijaše zato
talijanska, Jer se znanjem talijanskoga jezika
rezlikovala od druge mlađeži puka, koja
govoraše hrvatski. :

U takovim obstojnostima bilo je lako
Talijanima i 'Talijanašima fanatizovati mladež
i građane s idejom talijanštine, dokle je to
išlo, a gdje nije to išlo, s idejom wutdnomije.

S ovom, tim uspješnije, jer ju je donekle

shvačao i puk, koji je volio hrvatsko ime,
ali mu dalmatinsko bijaše bliže, a na njezi-

mom polju bilo se laglje kretati nejgo li na

polju talijanštie, riđi: kojekakvih sablasti
što bi ili 6va Bila nfogla da probudi. Mane-
vriralo se ora“ u Dilmaćiji s iutonomijom
onako, kako se dariti&“ kod :nas' manevrita s
včlikoi Hrvtskani“t 5500 a
=  Bajilnidinići. Ki 64fomi“ družinom vladao

je s ulicom, a Mamula po štreberu Lapenni

> as