jer sad znamo, zašto se jedni i drugi imamo boriti, « u ovoj zajedničkoj borbi nestat će s vremenom i razlika između Srba i Hrvata. Ova sloga razlikuje se dakle od sloge ,pri čaši vina“. U njoj nema nikakvoga sentimentalizma, nego pra- vog razumijevanja svoga položaja. I baš za to, vidimo, da ima i Hrvata i Srba, koji slozi ne begenišu, jer im nije mila podloga, na kojoj je sazdana. Ali to smo i očekivali. Kako je bilo Hrvata, kod kojih, kako sada vi- dimo narodne ideje nije bilo, tako je i kod Srba bilo Gjurkovića. Te Hrvate i'te Gjurkoviće vidimo sada skupa, a s druge strane Medakoviće i Tu- škane, Cingrije i Pugliesi. Što to znači? Da je podloga sloge zdrava i da ona može združiti ne sve Srbe i Hrvate, nego one Srbe i Hrvate koji, jednako. misle. S drugim riječima ri- ječka i zadarska resolucija takovi su dogođaji, da su one podijelile narod ne po genetičnom srpstvu i hrvat- stvu, kako je prije bio podijeljen, već po političkim težnjama. Boljega dokaza tomu ne treba od naše kom- šinice 4, Prave“, koja je također ba- talila negiranje Srba, pa pozivlje i tautonomaše i Srbe i Hrvate pod barjak, koji je policija u Dalmaciji izvila. Drugo je pitanje, kako se spome- nuta jednakost u mišljenju prama vanjštini očituje po Dalmaciji, a na- pose u Dubrovniku. Tu možda , Du- brovnik“ ima razlog, što koječemu zamjera, ali ne sasvim, jer je zabo- ravio, da čovjek čini što može, a da ad impossihilia nemo_tenetur. Mi bismo najradiji bili, da je sloga izbrisala od jednom sve razlike između _,resolu- cijonaša“, ali zar ne vidi ,Dubro- vnik“, da se to nije dogodilo ni iz- među samih hrvatskih stranaka, pa da one usprkos resoluciji postoje još uvijek kao osebite organizacije, da nema. izbora, -a da ne dođe do raz- mirica između napredne stranke* i »hrvatske stranke prava“, Tu nije dosta volja, nego odlučuju neki dru- "gi razlozi, kojih je često puta teško i nači. Kad bi se radilo o volji, tad bismo - poručili Srbima: , Batalite Srpsku Zoru“, raspustite vašu orga- nizaciju, uništite vaša društva, ne iz- davajte vaše listove. I mi čemo uči- niti isto tako, pa ćemo tad svi skupa utemeljiti novo prosvjetno društvo, nov list, novu glazbu, novu oni. cu, gdje ne će bit ni Srba ni Hr vata. Tako valja! Mi smo jedni i po krvi i po jeziku, neka nam bude sve zajedničko“. Kako bi to bilo lijepo, idealno, ali je li moguće, je li shodno u današnjim prilikama, gdje se rovari u ime i srpstva i hrvatstva proti slozi ? To bi bila pogreška, koju bi platila sama misao sloge. Mi bismo samo razrušili organizacije, koje | stoje i koje su se uvriježilo u narodu; nadomještajuć ih s nečim, što još nije uhvatilo korijena, _ Ne dirajmo_ dakle u staro, a što novo srčike, A imo na novom temelju! Za to smo najoduševljenije pozdravili misao, da se osnuje u Du- brovniku narodno kazalište, za to po- zdravljamo iz svega srca zauzimanje, da se podigne ,narodna biblioteka“. [ kad ti dosta teški pothvati ne bi uspjeli, nači ćemo se skupa na radu i upoznati. Za to ne ćemo biti stro- gi, kao ,Dubrovnik“, ni u prosuđi- vanju demonstracija i ovacija, jer je i to način da nam omladinu zbliži, neka ona prosta grijeha i predrasuda, nastavi naš rad za jedinstvo hrvat- skog i srpskog naroda i bolje i ustraj- nije od nas. Banovina o Dalmaciji. Kako su dubrovački dogođaji svratili pažnju na makinacije u Dalmaciji, da bi se ova odvrnula od misli sjedinjenja, kažu uz ostalo i glasovi novina. Postupanje vojničke vlasti prama Dr. Melka Čingriji shvaća se općenito u krugovima koalicije predznakom onoga, što još Dalmaciju čeka a ugodno nam je zabilježiti: ovo zanimanje za dalmatinske stvari, jer je to najbolj dokaz solidarnosti između Dalmacije i banovine. »Hrvatska“, organ Hrvatske Stranke Prava“ piše: »1z Dalmacije dolaze vijesti, da bečkoj gospodi u Dalmaciji novi kurz narodne po- litike ne da stisnuti oka. Plan baruna Chlu- metzkoga, koji je došao u Dalmaciju da za- počne karijeru kao što dolaze toliki good- for-nothing u služb4 na našem primorju — počeo se izvađati progonom najuglednijih muževa, koji su potpisali riječku rezoluciju. Dakako — pla& je povjeren na izvađanje jednome vojničkom dostojanstvenika, koji nosi, kao obično, kad se radi o takvim stva- rima jedno naše ime. I tako mjesto šesdeset milijona, koje je obećavao Beč Dalmaciji za željeznice, za molove, za tvornice itd. dobila je Dalmacija jednu uniformu više. Hajka je najprvo ustala na Dubrovnik — na gnijezdo riječke rezolucije. Svima su nam još u pameti. riječi dra. Franka u saboru, da je Dalmacija počinila »izdajstvo“. 'To ,izdajstvo“, to jest ta ruka pomoćnica, koju je pružila Hrvatima preko Velebita — dovela je Dalmaciju u izvan- redno stanje, gdje jedan vojnik mimo civilne oblasti vrši svoje prohtjeve; i dok se u drugim provincijama sazivlju sabori, o dal- matinskom saboru nema u Beču ni govora. Izgleda da ne će ni biti sazvan. Pristaše Beča treba najprvo da uspiju u svojoj misiji, da ocrne dalmatinske zastupnike, koji su potpisali riječku rezoluciju, da ih potkopaju u narođu a zatim će sabor biti raspušten i gospoda se u Beču nadaju, da će u sabor doći ljudi, koji su u narodnoj politici pri- staše dra. Franka, to jest ljudi Beča. Za to ser sabor. ne sazivlje, i tako . bismo mogli razumjeti riječi dra. Horvata u hrvatskome saboru, koji je doviknuo koaliciji; ,Za bu- dućih izbora u Dalmaciji ne će doći ni jedan rezolucijonaš u dalmatinski sabor“. U osta- lom vidjet čemo! Gospoda bi se mogla lako u računu i prevariti, Vi 47 Pokret“, pošto je potanko pripovidio slučaj sa Dr. M. Čingrijom, svršava: niz ovoga Primjera jasno se vidi, ka« kvim podli i Ogavnim sredstvima radi se aj neziiciinaša u Dalmačiji; kakvu u- logu u toj kanipanji igraju firanko-tuitimaši a kakvu Varešanin. pe \ Borba dalmatinskih rezolucionaša mora da bude ujedno i naša borba. Što jači bude pritisak bečke kamarile na Dalmaciju, to snažnija pomoć mora da Dalmaciji priteče iz Hrvatske. Dalmacija trpi, jer je Hrvatsku oslobodila od kuenovštine. Na to ne smijemo da zaboravimo ni jednoga časa. Padne li Dalmacija, pada i najjače uporište slobode i napretka Hrvatske i velikoga dijela juž- noga Slavenstva“. ,Novi List“ izrazuje se ovako: »Iko se sjeti onih mutnih vrela, iz kojih su lani niknule glasovite t. zv. ,Chavrakove okružnice“, koja su vrela također prešla kroz vojničke distilacije : tko se sjeti kako se onim denuncijama htjelo, počam od današnjeg predsjednika hrvatskog sabora, pod tužbom veleizdajstva, pozatvarati najbolje naše ljude; pa tko prispodobi onaj postupak, kojim se sada operira u Dalmaciji, taj vidi u ovima samo jedan sistem, jednu metodu, jednu cielj; razbiti, ako ne milom a ono silom, srušiti, onemogućiti, uništiti svaku dobru i narodnu akciju za slobodom!... I još nešto: Kako što su lanjske argu- sijade bile maskirane superultraekstranajra- dikalnijim hrvatskim patrijotizmom — istim takovim laži-patrijotizmom maskirane su i ove argusijade u Dalmaciji. Ljudi stvaraju Veliku, Hrvatsku. 1 nalaze telića, koji im vjeruju“ ! Na poslijetku setžestoko obara na ulogu, koju u svim ovim aferama igra visoki kler. U ,Obzoru“ oglasio se je g. S. Maz- zura.' U tome značajnom članku uz oštalo vel: Godine 1831. rodom Hrvatu, bijaše povjerena zadaća, da Dalmaciju «odvrati od Hrvatske, Zvao,.se.. austrijskom generalu, "Mamula, krajišnik rodom: U ono doba bijaše u Dalmaciji dobran broj fanatičnih Talijana i Talijanaša, poput Bajamonti-a, Galvani-a i drugih, koji nisu radili proti združenju Dal- macije s Hrvatskom iz materijalnih interesa, nego baš iz ljubavi spram Italije, njezine težnje za oslobođenjem i njezine civilizacije. U ono doba ne bijaše u Dalmaciji ni jedne hrvatske škole; u gimnazijama učio se _,ilir- ski“ jezik, podlogom male Babukićeve slov- nice i ne znam više čije čitanke — i to bi- jaše sve. Znali smo, da eksistira Kačićeva pjesmarica, nu to bijaše knjiga za prosti puk, a čuli smo i za Gindulića. Ne, pardon, u Dubrovniku je predavao na gimnaziji di- brovačku književnost, tumačio Gundiilića i Palmotićif talijanski Isusovae Bonomi, šodom iz Bergama u Italiji. U uredima, u javnosti sve bijaše talijanski, a u mladeži ne bijaše još ni _proklicalo čuvstvo narodnosti = - bud- koje. Školska i trgovačka mladež bijaše zato talijanska, Jer se znanjem talijanskoga jezika rezlikovala od druge mlađeži puka, koja govoraše hrvatski. : U takovim obstojnostima bilo je lako Talijanima i 'Talijanašima fanatizovati mladež i građane s idejom talijanštine, dokle je to išlo, a gdje nije to išlo, s idejom wutdnomije. S ovom, tim uspješnije, jer ju je donekle shvačao i puk, koji je volio hrvatsko ime, ali mu dalmatinsko bijaše bliže, a na njezi- mom polju bilo se laglje kretati nejgo li na polju talijanštie, riđi: kojekakvih sablasti što bi ili 6va Bila nfogla da probudi. Mane- vriralo se ora“ u Dilmaćiji s iutonomijom onako, kako se dariti&“ kod :nas' manevrita s včlikoi Hrvtskani“t 5500 a = Bajilnidinići. Ki 64fomi“ družinom vladao je s ulicom, a Mamula po štreberu Lapenni > as