U DUBROVNIKU, 16. siječnja 1907. Gijenia je listu tinaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- gemistvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine. #matra se ' Sa i predbrojeu i za došašto polugodište. mmm: Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. - Nebraice, graete et latine Kad su propeli gospodina Boga, za veću porugu stavili su natpis na križu, koji bi imao svijetu kazivati njegovu krivnju u tri jezika: hebrej- ski, neka čitaju domaći; grčki, nek znadu trgovci i stranci; latinski, da udovolje i glavi ondašnjeg svijeta, a gospodaru Jerusolima, gordomu lii- mu. U ovomu natpisu zrealila se dakle potištenost odabranoga naroda ; ironija je sudbine htjela, da se u samim riječima očituje krivica, što su je učinili sami sebi, kad su raspeli — regem Judaeorom, a u jezicima — propast nacijonalne države židovske. Hebraice, qraece et latine — ove su nam se riječi vrzle i onda po glavi, kad smo čuli o ,novoj“ stranci, koja hoće da pod firmom dubrovčan- stva zadovolji ličnim strastima i po- vrijeđenom častohleplju nekolicine i —- policiji. U organu te stranke pi- salo bi s8 i talijanski i latiiiicom i čirilicom, utemeljitelji imali su biti i Hrvati i Srbi i Talijanaši, &...... tamo negdje na sjeveru, u beskrvnom Beču, Pilat se spravljao da pere ruke i da na razvalinama dubrovač- kih tradicija udari natpis u sva tri zemaljska jezika, koji će glasiti svi- jetu sramotu i propast našu, kako je natpis na Golgoti glasio sramotu i propast Izrailja. Udarac namijenjen Dubrovniku ipak je promašio. Osvrćemo se na nj samo za to, da upozorimo na golotinju ljudi, koji se Dubrovčanima nazivlju. Hoćemo da pokažemo, kako ti pa- triote pripovijedaju 0 idealima, a davno je u njihovim grudima utr- nula vjera u njih. Njima je samo do vlasti, pa cijene, da ih je njoj pri- bližio sadanji čas, kada ima neko, koji žudi i radi, da u Dubrovniku ne bude više — Dubrovčana. Druga sveza ne može biti između »pravaša“ i onih sautonomaša“, koji su ovo kolo zaigrali, ,Pravaši“ vo- juju za aheksiju — barem tako kažu, a Zadrom odjekuje poklič: ,Viva la Dalmazia autonoma“; ,pravaši“ pri- jete opstrakismom svakomu onomu, koji u Dalmaciji ne će da bude Hr- vat, a autonomaši“ otvaraju škole, ne samo da se ne odnarode Tali- janci, već i da se odnarođde Hrvati; pravaši“ viču na tešku nepravicu, koja se čini ovoj zemlji, što u uredi- ma još vlada talijanski jezik, a autono- maši hoće, daim se to ,pravo“ i u- zakoni. Nije dakle bilo moguće ni pro- misliti, da bi se pripadnici ovih dviju stranaka mogli približiti — ako koji od njih ne promijene svoje stanovište. A ko je promijenio, javno kaže pro- gram, koji je ta koalicija istakla: u organu njezinu pisat će se i talijan- ski, a kad dođu na općinu, skinut će se hrvatska i srpska zastava, a izvjesiti samo dubrovačka. Ovo je sve zaogrnuto dubrovač- kim plaštem: borba nije.«simjela no- siti politički značaj, nego je imala biti skroz lokalna. Srušiti sadanju op- činu, dovesti na nju ,Dubrovču- ne“ Jelića, Banca, Dum Pera Bi- jelića, Krespi, Kovačevića, Mišetića? Mandolfa, Crnicu — o tomu %e samo radilo, a što bi tim bili s općine odalečeni ,resolucijonaši“, to bi bila dakako posljedica, ali se za tim nije išlo. Jer oni ne vode borbu proti sa- danjoj općini kao proti resolucijona- škoj, sačuvaj Bože, to im nije došlo ni na kraj pameti. Njima je samo do toga, da na općini budu — Dubrov- Čavini. Ovako se govorilo, ali Dubrovčani su razumjeli ovaj hebratce, gqraece et latine. Cijela ona borba, koja se vo- dila između Srba i Hrvata u ovom gradu, imala je ipak i nešto dobra u sebi, a to je: da je Dubrovčane naučila biti ili Srbin ili Hrvat. Du- brovački puk . nije više anacijona- lan, kako je možda bio pred dvade- setak godina, kad je čisto izražene narodne aspiracije bilo zamijenilo nejasno čuvstvo narodne pripadnosti. To je bio zgodan teren za eksperi- mente sa dubrovčanizmom; ali sada ovaj može imati samo proselita u onim krugovima, koji njim hoće da prikriju isto tako jasno izražene političke ideje, kao što je ideja riječke roso- lucije. A koja to ideja vodi ovaj kompromis, nije potreba da nin niko kaže, kad vidimo među pokretačima Crnicu, Mandolfa, Jelića e compagnia bella. Pismo iz Beču. | : Beč, 9. siječnja 1907. (Interes za Dalmaciju), — Dok komi- sija izabrana i predložena od ministra pred- jednika baruna Beck-a, neprestano vijeća i konferira, študira i radi planove za podignu- će Dalmacije, dotle i bečka štampa radi svoj dio. Ovih gana zabavila su se dva bečka dnevnika našim prilikama i to , Fremdem- blati“ poluslužbeni list i organ ministarstva izvanjskih posala, On_ donosi iz pera jednog austrijskog nadporučnika krasan i entuzijazmistički opis našeg ubavog Dubro- vnika. Pisac ga nazivlje austrijskom Nizzom, ATOMA Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvali plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po pe godbi uz razmjeran popust. Nefrankiršina pisma ne primaju se —— uopće sve što je biranih riječi i hvalospjeva te napomenuti nadporučnik upotrebljava pri opisu naše Atene. Regbi ipak da nije glavno ljepota i krasna okolica Dubrovnika, što je ponukalo austrijskog nadporučnika, da se opširnije pozabavi Dubrovnikom. Tu ima još nešto drugo. On spominje Napoleona i nje- govog poznatog generala Marmont-a. Citira iz . Marmontovih memoira nazore Napoleo- nove o Dubrovniku i njegovom položaju. Spominje, kakove je Napoleon imao planove u pogledu Dubrovnika kao ratne luke. Na- dalje spominje namisao Napoleonovu, da se presiječe stonjska prevlaka. Izgleda da pisac dava veliku važnost ovomu pitanju i regbi kao da je za ovo i napisan onaj članak u _Fremdenblatt-u“. Hoće li austrijska vlada doći jedanput do toga, da izvede presjeku stonjske prevlake, toli potrebitu i sa stra- tegijskog i nacijonalno ekonomskog pogleda, to je pitanje, u koje mi sumnjamo. Ali je potreba Dalmaciji slatkih i medenih riječi, treba ju privabiti na austrijsku meku. Radi istog razloga javlja se i stari slavenožderski list ,Neue Freie Presse“ i donosi od Viktora laruna Kalebberg-a, odsječnog savjetnika u pensiji i bivšeg predsjednika austrijskog Lloyda, članak, koji se bavi parobrodarskim pitanjem u Dalmaciji. Najprije spominje osnovu vladina predloga o ustrojenju paro- brodarskog društva Dalmatia“, onda dolazi do vijećanja u pododboru parlamenta i za- ključuje, da je bila sasvim sretna namisao pododborova, kada nije htio da primi ona- kovu osnovu. I sada barun Viktor Kalehberg kritizira osnovu vladinu i kaže, da ona nije nikako sposobna, da udovolji nadama, koje se u nju polagaju. Iz čitavog razlaganja jasno proizlazi ten- dencija, naperena proti ugarsko-hrvatskom parobrodarskom društvu i onda proti hrvat- skom uplivu u opće, a zavrsuje da će tim vlada zadovoljiti Dalmatince, koji ne će imati radi čega, da teže na sjedinjenje! - Pusti- mo ih neka se nadaju! (Iz parlamenta). — Danas se je prvi put poslije božićnih blagdana sastao parla- menat — zadnji izabran na kurijalnom si- stemu — da zaključi svoje zasjedanje. Premda stoji na raspoloženje još samo, malo dana — na 30. Januara t, g. ističe mu rok i mora biti raspušten — to ipak mora da u ovo kratko vrijeme riješi još mnogo važnih zakona. Prije svega mora da još prihvati zakonsku novelu o toliko puta spominjanom ,numerus_clausus“, Zatim ima da riješi za- kon o zaštiti izborne slobode. Ima da votira kontigenat rekruta za g. 1907. Još treba da se raspravi novi ugovor vlade s Lloydom, dočim će vladina osnova o uređenju dalma- tinske paroplovidbe biti ostavljena novom parlamentu. Tada dolazi na red zakon o imunitetu, zakon o uređenju kongrue i zakon o trgovcima, koji se bave kućarenjem