—God. XVI.
i U DUBROVNIKU,
23. siječnja 1907.
Broj 7.
ootdrćV+ U DUBROVNIO S EVE DR
(RV
Gijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se
predbrojen i za došasto polugodište. #—
secinstvo 10 Koi poštarski
= - =
izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
mmm Ari
ENA fi
IZLAZI SVAKE SRIJEDE
mm————————————————————=
mm sz—— <———————————m——m—m—m——————
Štamparija DeGiulli i dr.
Pretplata i oglasi šalju
VATSKA
mmm
mum m——————————=—=—
POJEDINI BROJ 10 PARA.
I SUBOTE
se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zah vaši
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
——— godbi uz razmjeran popust.
Nefrankirana pisma ne primaju #%e& ——xa —
' Javna skupština od nedjelje (20. o. mi.). i
Javna skupština od nedjelje ra-
zvila se do najsjajnije manifestacije
marodne misli, što ju je Dubrovnik
doživio. Bilo je i prije u našem grđilu
političkih iskaza, koji su sakupili u
jedno mjesto po koju stotinu ljudi,
ali ono blizu šest stotina, koji su se
— da tako rečemo ni zvani
mi“ moljeni u __ nedjelju našli na
skupu u ,Bondinu Kazalištu“ na
sam glas, da neki hoće upotrijebiti
svijem nam sveto dubrovačko ime u
političke spekulacije, dokazuje, da
je sličnim intrigama zauvijeke odzvo-
nilo. ,Da, mi smo Dubrovčani, a baš
kao Dubrovčani znamo mjesto, koje
nas ide u. narodu“ — to je odgo-
vor Dubrovčana, na sve one sitne
pokušaje, da naš grad skrene sa sta-
ze, koju mu je starina utila. +
Što je u gradu odličnijega umom,
komu god povjest prošlih borba bi-
Jježi žrtava, koga tradicije obiteljske
vežu sa stolječima minule slave, sku-
pilo se tu, da u društvu sa radnikom
i seljakom, sijedim starcem i narod-
nom_uzdanicom, pod predsjedanjem
čestite seljačke kape, dade oduška
svojem narodnom _ ubijeđenju. I u
tom_ času našla se nekolicma
dvaestak između šest stotina ! — da
ih sjeti uloge, koju neki igraju u na-
šem gradu. | prekipjelo je -.-..
U nedjelju se prvi put u Dubro-
vniku dogodilo, da su nekoga_izba-
cili iz jednoga društva, ali u nedjelju
se prvi put dogodilo i to, da se je
u sličnom skupu na onaj način in-
sultirala pitomost ovoga grada. Sto
su Duarovčani doživjeli od jednoga
Kovačevića. i družine, to dčista gra-
piči sa bezumljem, jer. se drukčije.
“mi ne može zvati ona drškost dvae-
storice u društvu od blizu šest sto-
tina, ali aka' su oni bili osvjedočeni,
da je uz komešata, koji ne će da
odaleči. izgrednike, dosta i petorica,
da dovedu do-raspusta skupštine te
htjeli to i iskušati, iskušali su i nešto
0,4 to.je, da u Dubrovniku
a treba.žandara, da stanu tomu
na put. ,Njih je istjerao narod, a-na-
rod tjeraju; žandari“, kazao je stari
Dubrovčanin gledajući ovaj prizor.
> Što seu, kazalištu. dogodilo, bio
je zločin irm kazna. |
. .4Pod utiskom ovih degedaja razvila
se_ poslije. skupštine |
UNS
pravi prosvjed Dubtovnika proti sra-
moti, koju je doživio. Njega je na-
čelnik prenio u riječi, koje je izre-
kao narodu sakupljenu pred stanom.
Govorio je, kako on. sam umije u
sličnim časovima, a njegove je riječi
narod slušao i — zapamtio.
Prije meetinga.
Već u subotu, kad je srpska i hrvat-
aka omladina izdala proglas, kojim pozivlje
braću Hrvate i Srbe u Bondino Kazalište,
moglo se opaziti veliko zanimanje za taj
meeting, prvi put u Dubrovniku, kad su se
imala sastati jednokrvna braća, da zajedni-
čki raspravljaja i da se bratski sporazume.
Ljudi svake dobi i svakog stališa gotovo
su samo o tom _ razgovarali. Pročulo se u
to, da đener»laši misle izazvati nerede, ali
u to baš nije htio niko vjerovati, jer se ci-
. . - . . . .
jenilo; ako ne na drugo, da će imati obzir
i na sami sebe. Nu i u tomu smo se. pre-
varili; Tajna ruka, koja ih je dosada vodi-
la, znala _je i ovoga puta, da učini svoju.
Nije njoj bilo stalo do toga, kakve će po-
sljedice | izvršioci - njezine namisli odnijeti,
ona je htjela samo pokazati, da je još živa,
da još nije usahla. Ona se mije brinula u
svojoj prevelikoj agilnosti mi uzeti na um,
hoće li sebi tim koristiti ili štetovati; nije
ni promislila, hoće li svojom đavoljom ma-
hinacijom . još_jače zbližiti baš one, na koje
je svoju pest podigla. To je sve ona zabo-
ravila, jer je mislila, da se ideje silom i te-
rerom suzbijaju.
Dogovori u zadruzi.
Dok su Kovačević i drugovi saznali za
meeting, stavili su odmah ruke na posao:
Preporučili su_se_ naravno najpri «milosti
svojih zaštitnika i onda su stali da agitiraju
po građu oko svojih pristaša. Na nije opet
to bio lak posao, kako će ko iMlsliti. Sred-
stva, koja su drugi put koristila, ovaj put.
kao da rijesu mogla upaliti. Razboritiji t.j.
oni, koji su predvidjeli, što bi se moglo
dogodit, nijesu se dali na lijepak. Ali mož-
dani drugih nijesu: bili pristupačni ni za tu
jako shvatljivu logiku. Đuro Kovačević i
dr, valjalo je po svaki način da provedu
naručeni plan, jer inače gube karike ,đe-
neralaških perjanica“ u Dubrovniku. Nagova-
rali su i laskali pristašama, neka barem do-
"đa ,na dogovor“ u Zadrugu nedjeljom u
jutro. I zbilja već u 8 sati počeše se ročiti
zorzjunaci. Kupe se s desna i s lijeva, te i
tu nastaju prepirke i raspravljanja. Jedni :
idemo, drugi: ne idemo. Kad je šior Đuro
uspio ipak, da ih dvaestak uza se privuče,
NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA
NAUČNA BISLIOTEKA, DUDAĆ: iš
razvije vođa svoju ,bandira“, te n boj,
junaci !
Otvor skupštine.
U manjim odjelima po dva tri dolaze
Srbi i Hrvati oko 1034 i ulaze u kazalište.
Kazalište se napunja brzo sve više i \više:
sve ljudi, ženskoga svijeta jedno desetak u
ložama. Dolaze i oni od Đurove ,bandire“.
Pune se lože, zaposijeda se plateja i atrij,
dok se sve ne nabije kao šipak. Vidi se ve
lik broj crvenkapa. U lijevom kraju plateje
eto i njih“. Raspoznaje se široka, nešto
neobično žuta, faca Đura Kovačevića, kao
dvije svijeće uza-nj su profili ninteligentnih
i nadobudnih omladinaca Goge i Pavlina
osim toga još trojica četvorica, Pekas, Schick
i drugovi im sklonili se u ložu.
Miran je neobično ovaj zbor, gdjekad
jedan drugome nešto šapne, pa opet mirni.
Međutim izlazi na tribina gosp. Luko Bog-
dan. Kao jedan od sazivača otvara skup;
štinu. Čita imena prijavljenih govornika,
to su Dr. M. Čingrija, Dr. Stj. Knežević,
I. Arsete, 1. Bogdan; predlaže neka se iza-
beru reditelji skupštine: predsjednik, pod-
presjednik i tri tajnika: predlaže za pred:
sjednika Paska Grbić, podpresjednika Balda
Musladin, tajnike Pava Matijević, Antuna
Benussi i Karla Deskovića. Skupština silni.
klicanjem prihvaća predloženu listu i pos-
dravlja izabrane. Reditelji skupštine zanzi-
mlju svoja mjesta. : a
Predsjednik P. Grbić (burno pozdra-
vljen) zahvaljnje se na povjerenoj mu časti
Upozoruje skupštinare, da budu mirni dok
govornici govore, te da ne prikidaju, aka
hoće poslije neka se prijavi za riječ, i biće
mu dopuštena. “4
U klubu. deneralaša nastaje kod toga
neko komešanje, jedan se: šapće, drugi se
podrugljivo podsmijeva, treći drzovito nao+
kolo, razgleda i blesasto klima glavom. i
Govori nar. zast. Dr. Melko Čingrija.
Pojavljuje se Dr. Melko Čingrija, je sa-
počinje svoj govor mirnim odmjerenim na
glaskom. a
Gospodo i braćo! o Piet
"Što nas je ovdje sakupilo ? Znamo svi.
Ljubav prain& ovom gradu, našem zavičaju,
poštovanje prama njegovoj prošlosti, brigs
za njegovu budućnost i briga za budućnost,
onog naroda, čiji je on ponajljepši biser, naš
šega, jednoga naroda, hrvatskoga i srpskogu"
Zašto smo se ovdje sakupili ?51 to smi
mo. Sakapili smo se đa otvoreno i bjeloda-
no mi Srbi i Hrvati dubrovički, kao sinovi
ui. vd; '
ya ' p M1 5 4
v
GS