u

  

 

Oijena je listu unaprijeđa:

 

[adavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.

 

 

za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
gomstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine. smatra se
predbrojen i xa došasto polugodište. -

Štamparija DeGiulli i dr.

U DUBROVNIKU, 26. siječnja 1907.

 

 

Pretplata i oglasi

 

 

Ko je te?
general i to ne prosti general, nego
hrvatski“ general, kako to s osobi-
Prava“

— To vam je jedan

tim zadovoljstvom ističe,
a to je osobita vrsta generala. Prosti
general nastoji naime, da što bolje
na-
redbu te se po njoj i ,Hr-

vatski“ general naprotiv cijeni, da

izuči vojsku, on pozna samo

ravna.

jedino o njemu ovisi udes carstva;
on nije prosti vršilac primljenih na-
loga, već je uvjeren 0 svojoj  važ-
nosti; on se čuti rođen za nešto
više od običnog generala, pa kako
vjeruje u osobitu misiju hrvatskog
naroda, da bude čuvar carstva, tako
cijeni, da je on kao general njegov
rođeni vođa.

Takovih generala puna je naša
povijest. Njima ne će nitko poricati
hrvatstvo, ali koja fajda, kad su hr-
vatstvo  identifikovali
litičkom strujom, koja je hrvatske
graničare vukla po poljanama Italije
i Madžarske, kad se njihovo ,hrvat-
stvo“ buni i na. samu pomisao, da
bi Hrvatska mogla biti jednom uprav
svoja t. j. takova zemlja, kojoj bi in-
teresi narodnji bili preči od interesa

sa Onom po-

drugih.

Te predrasude nijesu dakako
nikle od sebe, već su posljedice voj-
ničkog odgoja, koji su Hrvati kroz
vijekove primali. Ne smijemo zabo-
raviti, da je nekadašnja Tomisla-
vova Hrvatska spala najposlije na
same tri županije. Cijelo primorje,
Lika i Slavonija bili su pod upra-
vom carskih generala, koji su da-
kako svu svoju vlast upotrijebili, da
narod i duševno driliraju po vojničku.
A to im je uspjelo, pa tako i sada,
neka je od neko doba vojničke
uprave nestalo, susrećemo / se još
uvijek sa hrvatskim“ generalima,
kao osobitim stalnim tipom u austrij-
skoj vojsci.

Ima u tim _ sredovječnim poja-
vama kadšto i nešto simpatična, nu
kad hrvatski generali“, kako je to
slučaj sa FZM. Varošaninom, hoće
da njihovi nazori o hrvatskom“ pa-
triotizmu prevladaju, pa se pri tom

laćaju zarđalih pušaka, da pogode
protivnike, dužnost je javnosti, da
ih upozori, kako i njihovi nazori i
sredstva, kojim ih šire, spadaju u
muzej starina, bez obzira na to, što
su zatakli za kapu hrvatsku troboj-
nicu. Nama je dakako potreba i u
hrvatskih ljudi,
biva ljudi, koji narodne težnje ra-
zumiju, ali daleko nam kuća od
ljudi, koji zahtijevaju, da narod njih
razumije, te se pusti voditi od njih;
daleko od ,hrvatskog“ generala Va-

vojsci imati uprav

rešanina!

Bit će da Varešanin
hrvatstvu“,
se na nas razgoropadio. A bit
možda, da Beču njegova ju-
naštva dodijala, kad mu je trebalo
Hrvatske“.
On naime poručuje [po njoj, da smo

što
pa
ća

zna,
mislimo o njegovu

su i

obrane ,Prave Urvene

ga  denuncirali — starijoj vojuičkoj
vlasti, pa se pobrinno, da ga .Pra-
va“ preporuča, da može to kao oso-
biti prilog priložiti svojoj obrani. Da
je nas slušao, on ne bi bio to nigda
učinio, jer baš u pohvalama , Prave
Crvene Hrvatske“ dokaz je njegove
krivine. Mi smo naime — a mogao
bi se sjećati rekli
zgodi, koja se u ,Pravoj“ spominje,
da javnost dalmatinska ne može
mirnim okom gledati političku agi-
taciju vojnog zapovjednika u zemlji
niti sveze, koje on podržava sa sta-
novitim licima. Po našem naime mi-
šljenju general ima gledati svoj po-
sao, a ne pačati se u posle, koji ni-
jesu njegovi. Prosvjedovali smo uz
to proti tomu, da jedan general do-
pušta, nek se pokrajinom širi sumnja,
da za njim stoji netko viši. On je

rekao, da to nije istina, a usprkos nje-

baš u onoj

gove izjave nema skoro dana, što /

ne čujemo štogod o novim njegovim
agitacijama. Doživjeli smo dapače i
to, da se skovala urota preti jed-
nomu od predstavnika novoga smjera
hrvatske politike, koja je imala
da ga dovede pred kazneni sud,
denunciju je pak potpisao glavom
— Varešanin.

On bi dakako u ,Pravoj Cr-
venoj Hrvatskoj“ htio to prešutjeti,
bit će razumio, da onaj spis tuži

NARQD" a KAPUR

LIKA MRVATSMA
' R xi. a. .
HAUCNA Biti OTEKA, Duo; i

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE

m——————————————————————_———

 

plaća se 40 para po retku, a za
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirina pisma ne primaju se.

 

 

 
   

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvali

oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po pe

     

njega, a ne onoga, proti komu je
bio naperen.

Nu kasno je, spis je tu i viče
na vas glas, da je vojničko domobran-
sko zapovjedništvo, potpisom FZM.
Varešanina prijavilo državnom odvjet-
ništvu jednoga narodnog zastupnika
zbog riječi, koje i kad ne bi bile
izvrnute, već zbilja imale onaj smi-
sao, koji mu pripisuje Prava Cr-
vena Hrvatska“, « s
vojničko  domobransko zapovjedništvo u
Zadru, bile bi prosta politička de-

nuncijacija, u kojoj državna vlast

njom složno %

+ nije našla ništa zamjerna, jer bi

inače ona sama bila progonila.
Da u
Dalmaciji ima neko, koji arogira sebi

Sto iz toga slijedi? —

pravo, da samu državnu vlast kontno-
lira, te ispravlja njezine , propuste“ !
A to bogme treba velikim slovima
zabilježiti. Nas naime ni malo ne
interesira, što misli hrvatski general
FZM. Varešanin, & ne ćemo zapla-
kati ni zato, što Dr. Melko Čingrija
nema svojstava, da bude hrvatski
general; ali u svojoj uzvišenosti neka
nam _ plemeniti Feldzeugmeister ne

zabavi, što ne. nalazimo baš u
redu, da se jedan đenero stavio na
čelo — ,đeneralaša“.

Kad je ovaj naš članak bio složen, do-
bili smo Pokret“, koji donosi ovu zname-
nitu vijest o generalu, koji se ne prti u
politiku. :

 

Opomena generalu Varešaninu.

Javljaju nam Beča :
Vam sasvim pouzdano javiti, da je
zajednički ratni ministar Sehonaich
upravio vrlo oštru opomenu  zapo-
vjedajućem generalu Dalmacije Va-
rešaninu radi političke akcije, koju je
on u Dalmaciji zaveo. Znatiželjii smo
hoće li se i u koliko general Vare-
šanin pokoriti poruci ministra Schon-
aicha, a koliko će s druge strane
oni u Beču vjerovati opravdanjima
generala političara Varešanina.

Šarada.

Javili smo u prošlom broju, kako
su se u Beču uskomešali za Dalma-
ciju. Sad će da saspu ko iz vreće.
Komisija za osvojenje Dalmacije

Mogu

iz

 

77