God. XVI.

 

           

Cijena je šistu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ine-
gemstvo 10 K i pošturski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine. smatra se
predbrojen i za došašto polugodište.

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

Samo sko budete dobri.

Slušaj puče, mali i veliki, što ti

   

mamica poručuje: Ako budete dobri,
ako ne budete vikati, kad vas tuku;
ako ne glasujete za proklete resolu-
cijonaše, mamica će vam poslati Njega,
da se udostoji biti vašim zastupni-
kom pred licem njezinim. Ako ne
vjeruješ, pitaj Varešanina, 'Tončića,
Chlumetzky, Mandolfa i Liepopili, pi-
taj Stražičića, Pjerotića, 'Jakića i
Vusia, a možeš i Prodana, koji siplje
strijele sa visine ,Hrvatske Krune“
u Zadru.

Kandidatura Crnice ovoga je puta
dakle posve ozbiljna, t. j. ozbiljna
se njemu čini, te ćemo ako Bog i
mamica dade, doskora čuti, gdje ,,ple-
meniti svećenik“ obilazi izborni ko-
tar, a prosiplju mu se iz rukava su-
dovi, luke, obale, škole. stipendija;
da ne spominjemo drugu izbornu
sitnež.

Kandidatura Crnice!

Zar nijesu
mogli izribati iz vražje torbe kojega
drugoga sirotana, koji bi imao ba-
rem tu prednost, da ga niko ne
pozna? Njemu bi barem kogod vje-
ravao, a Crnici vjeruje jedini siromah
Stražičić, a ne bi ni on, ali mora.

Kamdidatura Crnice! To nas dakle
čeka, ako budemo dobri. Dokle su
nas puštali, da biramo ljude, koje mi
hoćemo, znali smo, da ih zaludu bi-
ramo, jer niko nije za njihove riječi
mario, kao što ni za nas ne mari,
ali smo barem poklanjali svoje po-
vjerenje ljudima, koji pa i ne odgo-
vorili uvijek očekivanju, ipak su bili
i znali su, da su Dalmatinci. Crnica
ne zna ni to, otkad su ga u šam-
panjeu prekrstili te naučili biti pri-
padnikom neke narodnosti, koja ne
postoji, pa kad bi nas slične stvari
mogle vrijeđati, i ovaj pokušaj morali
bismo nanizati na onaj dugi vijenac
poniženja, koja je Dalmacija morala
podnijeti kroz ovo sto godina, otkad
su nas od Francuza dobili i koja su
napokon dovela do toga, da austrij-
ska uprava nema u Dalmaciji koga.
da se na nj osloni, do Crnica, Pje-
rotića i Stražičića.

Ovo stanje u Dalmaciji, koje u
Beču nazivlju ,ranom“, biti će za

U DUBROVNIKU,

RV

 

 

interese Beča zbilja rana, ali ni Cr-
nice ni milijuni, kojim nas hoće da
uže svežu za Beč, nijesu lijek podo-
ban. Oni ranu“ samo vrijeđaju,. jer
prikazuju narodu, kakvo bi tek sta-
nje bilo onda, kad bi zbilja uspjelo
Beču Crnice i na
svoj način vezati Dalmaciju. Crnice

dovesti u sabor
mu pokazuju demoralizatornu snagu
bečkih utjecaja, milijuni kolonizatorne
namisli bečkog kapitala. Prvi hoće
da ga liše ljudskog i narodnog do-
stojanstva, te đ% batđli svoje de-
mokratske i narodne aspiracije, &
drugi hoće da ga učine robom u
vlastitoj kući, servos in domo sua
Proti takim pokušajima buni se
ponos dalmatinski. Jesmo siromasi,
ali nek nas: barem puste umrijeti
pod svojim krovom. Nama ne treba
darova, koje valja da platimo svo-
jom narodnosti; ne ćemo zastupnika,
kojima će dati snagu poniženje naše.
Ljudi znadu biti i siromasi. Pod
onom prostom kolibicom stanuje na-
rod, koji će ako ustreba tražiti dobiti
u tuđem svijetu, kad mu je doma
dušmani krate, ali za to ne će lju-
biti skute ljudima, koji u jednoj ruci
nose malo zlata, a u drugoj bič.
Biblija nam priča o sedam gladnih
godina u Misiru. Bio je tada mini-
strom faraunovim Jevrej Josip, koji
je zakupio žito i davao ga narodu
pod uvjetom, da založi Faraunu svoju
zemlju. Tako se dogodilo, da u malo
godina nije u Egiptu bilo slobodnih
ljudi, svi su bili postali kmetovi. Kad
je narod vidio, što je značila dobrota
Josipova, digao se na noge pa istje-
rao Farauna i Josipa, a Jevrejima
malo kasnije bilo ići iz Misira.
Milijuni, što nam ih sada obeća-
vaju, isto su što i žito Jevrejina Jo-
sipa. Odviše su skupi, valja da proi-
gramo svoj ponos, ako hoćemo da
ih dobijemo. Slušajte samo sirensku
poruku: ,Ako budete dobri, dobit
čete Crnicu“. A mi ne čemo biti
dobri, da ne dobijemo Crnicu.

 

Dubrovnik, 4. februara 1907.

Jedna naša bilješka o čudu sv. Janua-
ra, koju smo budi mimogred rečeno, preni-
jeli iz novina, koje su sve drugo nego li-
beralne, dala je povqda Jednamnrevočeniku,

NARODNA R |
jGROVNIK

NAUČNA BIBLIOTEKA, D854

6. veljače 1907.

Broi ll.

ATSKA

 

 
 
  

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE = |
alenimanasaamaammma mm POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvali
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji še više puta štampaju, po po
godbi uz razmjeran popušt. Nefrankirana pisma ne primaju se. = ne

 

  

       

da nas iz vlastitog rječnika počasti u ,Pra-
voj“ rječetinama, koje se ne pristoje ni di-
vljaku. Odbijamo mu na rđav odgoj, jer ko-
liko mi laici znamo, vjera ne uči biti divlji.

Ne bismo se u ostalom na ono pisanje
ni osvrnuli, da nije ,Prava“ sa svoje strane
apostrofirala one svećenike, koji su s nama,
kako to mogu biti. Otkle to smionstvo . Pra-
voj“, poslije svih onih izjava, da u mje-
zinu redakciju ne ulazi Ako
pak hoće da zna, zašto su neki svećenici

svećenstvo?

s nama, kazat ćemo, da je to zato, što se
nikako ne mogu uvjeriti, da su Crnica, Lie-
popili et comp. najbolji branitelji: vjere i
što im se gadi biti s ljudima, koji cijene, da
je čin svećenstva isto, što i čin žandara.
Oni ne će da budu proti narodnu, iz koga
su nikli, i zato su s nama.

Mi nerado govorimo o teškoj zabludi
dubrovačkog svećenstva, koja ga je dovela
do toga, da voli vladi, nego narodu. Ne go-
vorimo, jer nam se čine vrijedni više saža-
ljenja nego biča neki ter neki, koji nemadu
ni toliko srčanosti, da javno ispovjede ono,
što ti na četiri oka govore o drugovima, što
su nama ovaj rat navijestili. Ali narod ne
misli tako, on će svećenstvu biti stroži su-
dac nego mi.

Nek ne cijene, da on ne će pitati, koji
je uzrok, što su nas neki svećenici ostavili
baš u času, kad se zaigralo ovo kolo. Oni se
na nas nabacju klevetom, da sino proti vjeri,
tražeći da tako opravdaju sebe, ali narod
zna, da kakvi smo prije bili, takovi smo i
sada. Ako su prije mogli s nama, ko im
sada priječi, da ne budn? Mi smo uvijek
isti; ako se ko promijenio, promjenili su se
oni, i za uzrok te promjene valja da odgo-
varaju narodu,

Što se dogodilo kroz ove dvije godine
dana, da bi moglo bilo dati povoda svećen-
stvu, da ovako izmjeni svoje mišljenje o nama?
Sloga sa Srbima i riječka resolacija. U ta dva
čina treba tražiti razloga ovoj nenadanoj
promjeni, a neka ne misli svećenstvo, da je
naš narod tako tvrd, dato ne uviđa. Bistru
mu je pitnjet Bog dao, i on zna sam naći
istinu. Pripovijedali mu oni, što hoće, ne će
ga nigda zavesti do toga; da im povjeruje,
da je vjera uzrok zavadi, ali neka se čulvaju,
da sam narod ne razumije, da su svećenici
sami krivi ovomu zlu, kako zbilja i jesu.
Narod pamti dobro, a prvi. izbori dati će
mu priku, da vidi, jesu li svećenici uz na-
rod proti njegovim tlačiteljima, ilissu se uro-
tili :s njima, da narod sateru.

Stražičić. — Varešanin. — U ,Našem
Jedinstva“ od. 29. prošloga u dugim stup-
cima, otvoreno se brani Varešanin, 'Lončić i
Crnica sve u jednoj balici, i ta se obrana
adresuje na naš list.

U toj obrani između ostalog do riječi
stoji; ,Je li onaj, (dokaz protiv Varešanina)
o' kome se toliko pisalo, da je čak sa

2