God. XVI.
U DUBROVNIKU, 27. veljače 1907.
Broj 17.
Up
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-U garsku na godinu 10 K. Za ino-
zematvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine. smatra se
predbrojen i za došasto polugodište.
Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
0 atentatu na narodne svetinje.
Poznata je već svakomu zadnja odluka
rimske kongregacije obreda od 18. Decem-
bra 1906., kojom se ukida glagolica, hrvat-
ski evanđelistar i hrvatski ritual po našim
zemljama. Mi se izričito tom odlukom, —
koja je stilom svojim i sadržajem uvrijedlji-
va po naš hrvatski narod, nijesno htjeli ba-
viti; a to da nam se ne bi predbacilo, da
kao oglašeni liberalci uzimljemo i ovu pri-
godu, da iskalimo svoju liberalnu žuč pro-
tiv vjere i crkve katoličke.
Zato smo mučali, i čekali, da vidimo,
što će ob ovoj odluci reći veće naše novi-
ne, osobito one, koje su uzele u monopol,
da brane katoličku vjeru u hrvatskim ze-
mljama; narovno na svoj način, malo evan-
đeoski. Hoćemo, da rečemo: Zagrebačko
Hrvatstvo“, spljetski ,Dan“, a i naša na
žalost susjeda ,Prava Crv. Hrvat.“ Nu sva
tri lista mučala su kao sinje kukavice.
'Trebalo je stoga, da se oglase liberalne
novine, na obranu vjerskih svetinja hrvat-
skog naroda, katoličke vjere. Proguvorio je
prvi riječki ,Novi List“. Progovorio je oš-
tro, muževno, ali ne potpuno. Novi
List“ ustao je na obranu samio glagolice,
a hrvatski evanđelistar i hrvatski ritual niti
ne spominje. Znak, da pisac ,Novog Lista“,
nije shvatio zamašitost rimske odluke 18.
Decembra pr. g. —
Oglasio se je zatim zadarski , Narodni
List“. Uvodni članak , Atentat na narodne
svetinje“ uvršten u 12. broju o. g. ,Naro-
dnoga lasta“, u imalo redaka, otkrio je vas
zamašaj pomenute odluke.
Ovom odlukom — riječi su ,Narodnog
Lista“ — ne samo da se uništuje glagoljica .
po našim stranama, već se ukida i hrvatski
evanđelistar i hrvatski ritual. S njom je da-
kle počinjen atentat na naše narodne sve-
tinje. Odluka je ova prava ćuška našim bi-
skupima, svećenstvu i svemu narodu“.
I uprav je tako. —
Za Narodnim, Lastom“_javila se je za-
grebačka Hrvatska“, zatim , Pokret“.
Nije više bilo kud kamo. Moralo se je
oglasiti i ,Hrvatstvo“. 1 ono se je oglasiio.
Člankom tri laži o glagolici“, u br. 37.'
Hrvatstvo“ oborilo se je na ,Narodni List“
i, neviđenom bezobraznošću, nepošteno i ne-
vjerno navađajuć pojedine stavke iz odluke
rimske kongregacije od 18. Decembra pr. g.,
uprav po furtimašku, hoće da zavara naše
općinstvo, uvjeravajuć, da se s onom odlu-
kom ne ukida glagolica, već da se ista do-
zvoljava (još ,Hrvatstvo“ ovu riječ: dozvo-
ljava tiska debelim slovima'), — čuva, po-
tvrđiva, brani i pobuđuje. — Ne ukida se
veli ,Hrvatstvo“ ni hrvatski evanđelistar,
ni hrvatski ritual! Ma za koga ,Hrvatstvo“
ovako piše? — Odluka je tu. Ona je jasna
NA
Štamparija DeGiulli i dr.
e
RV
Ali je jasna i zlobna tendencija furtimaškog
Hrvatstva“ ! Razumijemo ga!
_Hrvatstvu“ će, stalni smo, odgovoriti
Narodni List“ kako treba. Mi nemamo pro-
stora, da se podulje š njim pozabavimo. A
i za što bi? Zar da ga uvjerimo o protiv-
nom ? Kao da ljudi okolo ,Hrvatstva“ n:-
jesu shvatili zamašitost rimske odluke; kao
da oni nijesu uvjereni, da je š njom poči-
njen pravi atentat na naše vjerske i naro-
dne svetinje! I te kako da jesu! Ali pišu
onako, jer njima nije stalo ni do interesa
vjere, ni do prava hrvatskog naroda. Njima
je jedima težnja, da u teškim kušnjam, ko-
jima će bit izloženo naše rodoljubno sve-
čenstvo i 'vijernici, otskoče akcije njihovog
zlosretnog klerikalizma, koji će, previđamo,
bit od velike štete katoličkoj vjeri po hi-
vatskim zemljama. —
Nu karakteristično je držanje u ovom
pitanju zadarske , Hrvatske Krune“, glavnog
glasila stranke prava u Dalmaciji, i naše
susjede ,Prave Crvene Hrvatske“, ovog ne-
odvisnog i nepodmitljivog glasnika stranke
prava u Dalmaciji“:
_Hrvatska Kruna“ muči. Prvi dnevnik
u našoj pokrajini, koji svakomu dijeli lekcije
o patriotizmu, i koji piše o svemu i svače-
mu, do sad ni člančića nije napisao, da u-
pozori svećenstvo i narod na ovaj atentat
na naše narodno«crkvene svetinje. Zazoran
je i svake osude dostojan ovaj muk ,Hr-
vatske Krune“ Da pravo rečemo, nas naj-
više čudi, kako se sada nije oglasio Dum
Ivo Prodan. *) Prodan je djela napisao u
prilog glagolice. Čemu sada u ,Hrvatskoj
Kruni“ ne napiše sgodni članak ob ovom
važnom pitanju, na orijentaciju svećenstva
u Dalmaciji, koje hoće da čuje i njegovu
riječ? —
Ali ako muči junačka ,Hrvatska Kru-
na“, ne muči neodvisna i nepodmitljiva
Prava Crvena Hrvatska“.
Prava“ u svom zadnjem broju od 16.
o. mj. donosi članak Glagoljica“, primljen
iz Beča(?) od jedne ugledne ličnosti“. Ovaj
je članak, kako čujemo, pobudio veliku sen-
saciju, pošto uprav na nepošteni i nemoralni
način hoće da zavara naše općinstvo.i da
mu prikaže rimsku odluku kao tobož nami
u prilog.
Vrijedno je, da i naše čitaoce upo-
znamo s ovim famoznim, jako interesantnim
člankom, ,neodvisne i mepodmitljive“ naše
Prave Crvene Hrvatske“.
'Taj članak glasi doslovno :
, Buka, koju su podigli neki hrvatski lis-
tovi proti odluke sv. Oca objelodanjene na
18. Dećembra pr. godine glede uporablje-
bavi. O njemu drugi pat. (0p. Ur)
NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA
BAUČA tIDLOTEKA, 602.200R
A
IZLAZI SVAKE SRIJEDE
mzm———————— ——m—m—————— ———=—=—<m<m=<m<m<_—
z—— ——————m————————————————=
jedino u staroslovenskom jeziku vršiti.
ATI
I SUBOTE =
POJEDINI BROJ 10 PARA.
Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena. zahvali
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
godbi uz razmjeran popust. Neirankirana pisma ne primaju «e. :
žje u oči izbora (Naš je kursiv. U ovim ri-
ječima koliko je nepoštenja i nemoralnosti ')
Jučer na drugo sam govorio s njego-
vom preuzv. apostolskim Nuncijom, i potan-
ko mi je čitao i tumačio kako neki hrvatski
listovi od prve do zadnje riječi ili su iskri-
vili ili su izvrnuli pravu vrijednost pome-
nute odluke. Viče se i pobunjuje se narod
da sv. Otac Papa za ugoditi bečkoj politici
uništio je povlasticu, koju hrvatski narod
uživa od hiljadu godina i dragocijenjeno ju
uzdrži i podupire. Ovo je opaka i podla
laž (); jer ko čita onih 14 članaka, s kojim
se mora glagoljica unaprijed uzdržavati (1),
na prvi mah razumije, da je sasvim proti-
vno (!). I doista prvi članak određuje, da se
glagoljica mora sačuvati u svim crkvama
gdje opstoji(!) i kaže da ova povlastica spa-
da crkvi a ne svećenicima. Kad bi svećenici
imali ad personam takvu povlasticu, tad bi
mogli čitati misu glagoljski i # Rimu, i u
Francuskoj i svuda. Lasno je razumjeti da
katolička crkva ne bi to mogla dopustiti ra-
di raznih teških posljedica()). Članak treći
određuje da župe i crkve. koje uživaju ta-
moraju sve crkovne funkcije
Čla-
nak šesti kaže, da biskupi moraju narediti
bogoslovcima ne samo nauk u latinskom
dali i u staroslovenskom jeziku. Clanak de-
seti kaže, da gdje opstoji običaj pjevati pi-
štule i evanđelje u hrvatskom jeziku, to mora
da bude i unaprijed(!). A članak četvrti da-
je oblast biskupima, da tiskaju latinskim
slovima glagoljske molitvenike, e da vijer-
nici mogu lašnje moliti i pjevati glagoljski.
Apostolski Nuncij otvoreno mi _je rekao,
da je to sve nepoštena manevra nekih, €
da u narodu omalovaže toli erkovnu koli po-
litičku oblast, i da su takovu manevru za
snovali baš u odsutnosti zadarskoga nadbi-
skupa, i ispod busa protivili su se podatim
naredbam. Ako je pak Numcij naredio u od-
kru povlasticu.
sutnosti nadbiskupa, splitskomu biskupu da
sakupi ostale dalmatinske biskupe e da se
međusobom dogovore glede uporabe glago-
ljice, to je učinio jedino, jer mu je bila du-
žnost da podijeli taj nalog biskupu Nakiću,
pošto je najstariji; nu i ova odredba od
listova bila je iskrivljena. Laž je što neki
dopisnik jednog zadarskog lista kaže, da je
od dobrog izvora doznao, kako se je ta odred-
ba sv. Oca neugodno dojmila kod bečkog mi-
nistarstva, jer da vrijeđa sveto pravo hrvat-
skoga naroda; dočim ne samo ministri odo-
brili su i poklonili su se odredbi sv. Oca,
dali i isti naš Vladar prekojučer govoreći s
Nuncijom potpuno je potvrdio način kako je
sv. Otac odlučio glede povlastice glagoljice
a istodobno žalio i strogo je osudio one va-
ralice naroda, koje i najsvetija prava izva-
bljuju za njihove sebične spekulacije.
Do koji dan javiti ća vam _ još točnije
o predmetu e da narod ne bude prevaren,
KA
5