u Osijeku u gornjem gradu. Ta je skupština
po pisanju tamošnjeg dnevnika , Narodne
Obrane“ sasvim doBro uspjela. Među ostalim
pitanjima, koja su se tamo pretresivala,
došlo je na tapet i pitanje carinske rastave
između Austrije i Ugarske. "To je pitanje
iznio vrli osječki rodoljub Dr. Neuman. On
je među ostalim stvarima kazao, da je da-
nas najvažnije politigko pitanje cijele mo-
narhije, uređenje, gospodarsko preinačenje
državno-pravnog odnošaja između Austrije i
Ugarske. On je dokazivao, kako je Ugarska
upućena na Hrvatsku, hoće li da ostane po-
bjednicom u dvoboju Austrija — U garska.
Ona mora da bude poduprta od Hrvatske,
a zato Hrvatska valja da dobro promisli
što i kako radi, ako hoće da naši gospodar-
ski i financijalni interesi budu dovoljno za-
štićeni. Spomenuo je još, kako treba da mi
složnim silama mastojimo, da oživotvorimo
sjedinjenje Dalmacije još prije carinske ra-
stave. Jer, veli govornik, strah me je da to
pitanje ne bude poslije te rastave već pre-
kasno. U tomu smislu bila je glasovana i
resolucija, koja će se odaslati saborskom
klubu hrvatske stranke prava. 3

»Narodna Obrana“ misli i nada se, da
ovakovi i slični sastanci neće ostati ograni-
čeni na sam Osijek, nego da će se razma-
hati po čitavoj zemlji. — Bože daj!

I u saboru u Zagrebu došlo je to pita-
nje na tapet. Iznio ga je grof Miroslav Kul
mer, onda su još govorili i zastupnici Peršić
i Chavrak, a najposlije i zastupnik Gjuro
pl. Tomičić Stvar je dakle uhvatila maha i
i u saboru i izvan njega. Nadati se je, da
će narodna naša vlada znati naći načina,
kako će naši interesi biti zaštićeni; i kako
se neće moći Austrija i Ugarska nagoditi
bez nas, a protiv naših interesa.

Sami pregovori još nisu nikako dovršeni
niti su se vlade sporazumile ni u kojem
glavnom pitanju. Najvažnije pitanje, oko ko-
jega se sada sve vrti jest, da li se ima sklopiti
nagodba za dugo ili za kratko vrijeme Au-
strijska vlada stoji odlučno na stanovištu,
da se sklopi jedna dugotrajna nagodba, do-
čim Madžari su tomu protivni. Ministar
predsjednik Dr. Wekerle dolazi u petak opet
u Beč, da pregovara s austrijskom Vladom.
Novine pišu da dolazi jednim novim posre-
dnim predlogom, koji bi zadovoljio obadvije
strane. Sinoć je bila jedna pouzdana konfe-
rencija neodvisne stranke u Ugarskoj. Na
toj konferenciji prisustvovalo je više članova
stranke, među ostalim i Dr. Batthyani, pred-
sjednik gospodarskog odbora u parlamentu
i podpredsjednik neodvisne stranke. Na kon-
ferenci se isključivo raspravljalo o nagodbi
i njenim pregovorima. Po pisanju madžarskih
novina izgleda, da će sigurno doći ne kroz
dugo vremena do carinske rastave. Danas
je objelodanio bivši madžarski ministar pred-
sjednik Dr Desider Banfy jedan članak, u
kojem najenergičnije traži carinsku rastavu.
On među inim kaže, ako Madžari ne budu
osnovali do 1917. godine svoju narodnu
banku, da zemlji prijeti velika ekonomna
kriza. Ministar trgovine i predsjednik neod-
visne stranke Franjo Kossuth izjavio je, da
on neće apsolutno ništa učiniti bez znanja
svoje stranke, nego da će se vladati po nje-
nim naputcima. Koje nazore zastupa neod-
visna stranka to je svakomu poznato, i od-
mah se vidi, kakav će u glavnom biti
konačni resultat ovih dugih pregovaranja.

Na rodoljubima je s jedne i s druge
strane Velebita, da se ne obistine one riječi

 

 

Dr. Neumana, da će sjedinjenje Dalmacije
s materom zemljom poslije carinske rastave
biti već prekasno.

Dvije skupštine. — Zaludu, mi smo ne-
koj gospodi na srce prirasli. Vole nas, pa
nas vole, e pa što ćemo im mi.

Eto došao veliki program austrijske
vlade za osvojenje Dalmacije. Ali ni to nije
dosta. Odbor velike Austrije, koji. izdava
poznati list ,Gross-Oesterreich *, počeo dje-
drži predavanja po Beču o Dalmaciji. Prošli
četvrtak je držao jedno s naslovom; Dal-
macija zemlja rada za veliku Austriju. Ve-
čeras drži opet jedno, a sutra će još jedno.
Da nije nešto drugo, mogli bismo se pitat,
ma što su ova čeljad poludila, da pozivlju
svaki čas po jednu skupštinu za prikaziva-
nje planova, kako će se ponovo osvojiti ne-
vjerna i veleizdajnička Dalmacija, a na te
im skupštine dolazi redovno desetak kakove
takove besposlene i radoznale čeljadi. Bude
li kakove osobite stvari na ovim skupština-
ma, to ću vas obavijestiti.

U subotu dne 2. marta držalo je sveu-
kupno hrvatsko đaštvo bez razlike politič-
kog uvjerenja skupštinu za glagoljicu. Bilo
je prihvaćeno više zaključaka među inim re-
solucija, kojom se izrazuje narodnom svećen-
stvu, a osuda protunarodnom. Bio Je poslan
i brzojav Ricmanjcima. Također i na hrvat-
ski sabor, kojim zahtijevaju, da sabor ne
datira nikakve potpore katoličkoj erkvi, dok
Rim ne prizna glagolicu svojinom čitavoga
naroda. —lin.

Uspjesi pravaštva.

Nije najgore promotriti malo us-
pjehe pravaštva od časa, kad su se
na nas počeli obarati u ime , Velike
Hrvatske“. Za nas je to, barem za
sad, fantom, za njih nije. Oni dapa-
če vele, da bi iz ove krize u monar-
hiji morala iskočiti Velika Hrvatska
kao gotova stvar. Da vidimo dakle,
jesu li hrvatski narod štogod pribli:
žili tomu idealu.

Kad bi ko njih slušao, morao bi
promisliti, da je Velika Hrvatska
već tu. Tako je barem izgledalo.
kad su napali na Supila, što je re-
kao, da je Bosna de iure turska, a
de facto bečka. Ko je onaj smije-
šni prizor giedao, morao je kazati:
srde se, jer im Supilo niječe nešto,
što je već njihovo. Nu drukčije je,
kad promatraš stvari onako, kako
jesu, te se ne pustiš zavesti frazama
nadutih vikača, koji cijene, da se ri-
ječima stvaraju carstva i narodi. Tad
vidiš, da je Supilo nešto konstato-
vao, što moraš biti slijep. da ne vi-
diš; tad razumiješ, da ona tajna ra-
tna osnova, o kojoj je Frank nešto
natuknuo, da zamukne protivnike u
samoj stranci, nije drugo nego pe-
peo u oči i da svi njezini uspjesi

 

- sastoje samo u tomu, što ometa us-

pjehe drugomu. i

Lasno je kazivati: mi nijesmo ni
za Beč ni za Peštu, mi smo za Hr-
vatsku, dapače za Veliku Hrvatsku,

i

TRE ONU. EE LN SINS 30 0000

 

ali i kad se pod tim riječima ne bi
skrivila nikakva ,tajna“ ratna osno-
va, svakoga patriota morala bi za-
misliti i sama pomisao, da bi nepri-
jatelj mogao upotrebiti naše ideale
u svoju korist te nas i nehotice po-
vući u svoj vrtlog. Sama pomišao
kažemo, a kad tamo imamo već i
dokaza, da je to stanje već nastupi-
lo. Zar i najoduševljeniji pravaš mo-
že poreći, da. pravaštvo u Hrvatskoj
nije najjači oslon Beču, pa da ona
energija, kojom se protivi svakoj te-
čevini novoga doba, potječe : baš o-
datle, što mu žalosni prizori u sa-
boru davaju podloge da misli, da će
nešto moć postići. Drugi pak, koji
su imali prilike, da u dušu upozna-
du Franka te koji su pratili korake
toga borca za ,integritet monarhije“
znadu, da onakovo postupanje fran-
kovaca u saboru nije slučajna pe-
grješka, nego naumljeno sprječava-
nje rada hrvatske i srpske koalicije,
koje zbilja uspijeva, jer eto u šest
mjeseca sabor nije uradio ni treći
dio onoga; što bi bio mogao, +kad bi
se od pravaške strane . manje bilo
deklamiralo o hrvatskim pravima, a
više radilo u njihovu duhu.  .

I to je dakako uspijeh, ali nije
nas ni najmanje približio Velikoj Hr-
vatskoj. Posljedica je toga uspijeha,
da se moramo naprezati za stvari,
koje bi nam u sadašnjim prilikama
bilo inače lako postići, te da se bor-
ba za hrvatske interese prometnula
u nutarnju trzavicu, koja zoblje sna-
gu naroda. To je jedini uspijeh pra-
vaštva. Ono će ga doista platiti svo-
jim bankrotom, jer ima već nesum-
njivih biljega, da njegov rad pobu-
duje reakciju kod svih zdravih eleme-
nata u narodu, ali Beču će se na-
platiti i već se donekle naplatio
trud uložen u procvat pravaštva.

A Velika Hrvatska ? Ona će če-
kati, kako je čekala i dosad. A kad
narod bude pitao računa od ,pra-
vaša“, oni će se sakriti za spašeno
načelo. Čist pravac, a Hrvatskoj bi-
lo kako bilo.

Kako je u Hrvatskoj tako je iu
Dalmaciji. Pravaštvo i ovdje bilježi
uspijeha, a ti se sastoje u tome, da
su Bečani podigli glavu. Njih nije
bilo ni čuti, dok su vjerovali u »pra-
vaštvo“ pravaša, a kad su u nj po-
čeli sumnjati, eto ih već na djelu.

Moguće da se prevare, ufamo se da-

pače da hoće, ali kad bi oni , pra.
vaši“ u Dalmaciji, u kojih patrioti-
zam ne smijemo sumnjati, bili više
Hrvati, a manje ,pravaši“, t. j. kad
bi bili dijelili naše mišljenje, da na-
ma kao Dalmatincima svaka misao,
svako nastojanje mora biti upravlje-