u Osijeku u gornjem gradu. Ta je skupština po pisanju tamošnjeg dnevnika , Narodne Obrane“ sasvim doBro uspjela. Među ostalim pitanjima, koja su se tamo pretresivala, došlo je na tapet i pitanje carinske rastave između Austrije i Ugarske. "To je pitanje iznio vrli osječki rodoljub Dr. Neuman. On je među ostalim stvarima kazao, da je da- nas najvažnije politigko pitanje cijele mo- narhije, uređenje, gospodarsko preinačenje državno-pravnog odnošaja između Austrije i Ugarske. On je dokazivao, kako je Ugarska upućena na Hrvatsku, hoće li da ostane po- bjednicom u dvoboju Austrija — U garska. Ona mora da bude poduprta od Hrvatske, a zato Hrvatska valja da dobro promisli što i kako radi, ako hoće da naši gospodar- ski i financijalni interesi budu dovoljno za- štićeni. Spomenuo je još, kako treba da mi složnim silama mastojimo, da oživotvorimo sjedinjenje Dalmacije još prije carinske ra- stave. Jer, veli govornik, strah me je da to pitanje ne bude poslije te rastave već pre- kasno. U tomu smislu bila je glasovana i resolucija, koja će se odaslati saborskom klubu hrvatske stranke prava. 3 »Narodna Obrana“ misli i nada se, da ovakovi i slični sastanci neće ostati ograni- čeni na sam Osijek, nego da će se razma- hati po čitavoj zemlji. — Bože daj! I u saboru u Zagrebu došlo je to pita- nje na tapet. Iznio ga je grof Miroslav Kul mer, onda su još govorili i zastupnici Peršić i Chavrak, a najposlije i zastupnik Gjuro pl. Tomičić Stvar je dakle uhvatila maha i i u saboru i izvan njega. Nadati se je, da će narodna naša vlada znati naći načina, kako će naši interesi biti zaštićeni; i kako se neće moći Austrija i Ugarska nagoditi bez nas, a protiv naših interesa. Sami pregovori još nisu nikako dovršeni niti su se vlade sporazumile ni u kojem glavnom pitanju. Najvažnije pitanje, oko ko- jega se sada sve vrti jest, da li se ima sklopiti nagodba za dugo ili za kratko vrijeme Au- strijska vlada stoji odlučno na stanovištu, da se sklopi jedna dugotrajna nagodba, do- čim Madžari su tomu protivni. Ministar predsjednik Dr. Wekerle dolazi u petak opet u Beč, da pregovara s austrijskom Vladom. Novine pišu da dolazi jednim novim posre- dnim predlogom, koji bi zadovoljio obadvije strane. Sinoć je bila jedna pouzdana konfe- rencija neodvisne stranke u Ugarskoj. Na toj konferenciji prisustvovalo je više članova stranke, među ostalim i Dr. Batthyani, pred- sjednik gospodarskog odbora u parlamentu i podpredsjednik neodvisne stranke. Na kon- ferenci se isključivo raspravljalo o nagodbi i njenim pregovorima. Po pisanju madžarskih novina izgleda, da će sigurno doći ne kroz dugo vremena do carinske rastave. Danas je objelodanio bivši madžarski ministar pred- sjednik Dr Desider Banfy jedan članak, u kojem najenergičnije traži carinsku rastavu. On među inim kaže, ako Madžari ne budu osnovali do 1917. godine svoju narodnu banku, da zemlji prijeti velika ekonomna kriza. Ministar trgovine i predsjednik neod- visne stranke Franjo Kossuth izjavio je, da on neće apsolutno ništa učiniti bez znanja svoje stranke, nego da će se vladati po nje- nim naputcima. Koje nazore zastupa neod- visna stranka to je svakomu poznato, i od- mah se vidi, kakav će u glavnom biti konačni resultat ovih dugih pregovaranja. Na rodoljubima je s jedne i s druge strane Velebita, da se ne obistine one riječi Dr. Neumana, da će sjedinjenje Dalmacije s materom zemljom poslije carinske rastave biti već prekasno. Dvije skupštine. — Zaludu, mi smo ne- koj gospodi na srce prirasli. Vole nas, pa nas vole, e pa što ćemo im mi. Eto došao veliki program austrijske vlade za osvojenje Dalmacije. Ali ni to nije dosta. Odbor velike Austrije, koji. izdava poznati list ,Gross-Oesterreich *, počeo dje- drži predavanja po Beču o Dalmaciji. Prošli četvrtak je držao jedno s naslovom; Dal- macija zemlja rada za veliku Austriju. Ve- čeras drži opet jedno, a sutra će još jedno. Da nije nešto drugo, mogli bismo se pitat, ma što su ova čeljad poludila, da pozivlju svaki čas po jednu skupštinu za prikaziva- nje planova, kako će se ponovo osvojiti ne- vjerna i veleizdajnička Dalmacija, a na te im skupštine dolazi redovno desetak kakove takove besposlene i radoznale čeljadi. Bude li kakove osobite stvari na ovim skupština- ma, to ću vas obavijestiti. U subotu dne 2. marta držalo je sveu- kupno hrvatsko đaštvo bez razlike politič- kog uvjerenja skupštinu za glagoljicu. Bilo je prihvaćeno više zaključaka među inim re- solucija, kojom se izrazuje narodnom svećen- stvu, a osuda protunarodnom. Bio Je poslan i brzojav Ricmanjcima. Također i na hrvat- ski sabor, kojim zahtijevaju, da sabor ne datira nikakve potpore katoličkoj erkvi, dok Rim ne prizna glagolicu svojinom čitavoga naroda. —lin. Uspjesi pravaštva. Nije najgore promotriti malo us- pjehe pravaštva od časa, kad su se na nas počeli obarati u ime , Velike Hrvatske“. Za nas je to, barem za sad, fantom, za njih nije. Oni dapa- če vele, da bi iz ove krize u monar- hiji morala iskočiti Velika Hrvatska kao gotova stvar. Da vidimo dakle, jesu li hrvatski narod štogod pribli: žili tomu idealu. Kad bi ko njih slušao, morao bi promisliti, da je Velika Hrvatska već tu. Tako je barem izgledalo. kad su napali na Supila, što je re- kao, da je Bosna de iure turska, a de facto bečka. Ko je onaj smije- šni prizor giedao, morao je kazati: srde se, jer im Supilo niječe nešto, što je već njihovo. Nu drukčije je, kad promatraš stvari onako, kako jesu, te se ne pustiš zavesti frazama nadutih vikača, koji cijene, da se ri- ječima stvaraju carstva i narodi. Tad vidiš, da je Supilo nešto konstato- vao, što moraš biti slijep. da ne vi- diš; tad razumiješ, da ona tajna ra- tna osnova, o kojoj je Frank nešto natuknuo, da zamukne protivnike u samoj stranci, nije drugo nego pe- peo u oči i da svi njezini uspjesi - sastoje samo u tomu, što ometa us- pjehe drugomu. i Lasno je kazivati: mi nijesmo ni za Beč ni za Peštu, mi smo za Hr- vatsku, dapače za Veliku Hrvatsku, i TRE ONU. EE LN SINS 30 0000 ali i kad se pod tim riječima ne bi skrivila nikakva ,tajna“ ratna osno- va, svakoga patriota morala bi za- misliti i sama pomisao, da bi nepri- jatelj mogao upotrebiti naše ideale u svoju korist te nas i nehotice po- vući u svoj vrtlog. Sama pomišao kažemo, a kad tamo imamo već i dokaza, da je to stanje već nastupi- lo. Zar i najoduševljeniji pravaš mo- že poreći, da. pravaštvo u Hrvatskoj nije najjači oslon Beču, pa da ona energija, kojom se protivi svakoj te- čevini novoga doba, potječe : baš o- datle, što mu žalosni prizori u sa- boru davaju podloge da misli, da će nešto moć postići. Drugi pak, koji su imali prilike, da u dušu upozna- du Franka te koji su pratili korake toga borca za ,integritet monarhije“ znadu, da onakovo postupanje fran- kovaca u saboru nije slučajna pe- grješka, nego naumljeno sprječava- nje rada hrvatske i srpske koalicije, koje zbilja uspijeva, jer eto u šest mjeseca sabor nije uradio ni treći dio onoga; što bi bio mogao, +kad bi se od pravaške strane . manje bilo deklamiralo o hrvatskim pravima, a više radilo u njihovu duhu. . I to je dakako uspijeh, ali nije nas ni najmanje približio Velikoj Hr- vatskoj. Posljedica je toga uspijeha, da se moramo naprezati za stvari, koje bi nam u sadašnjim prilikama bilo inače lako postići, te da se bor- ba za hrvatske interese prometnula u nutarnju trzavicu, koja zoblje sna- gu naroda. To je jedini uspijeh pra- vaštva. Ono će ga doista platiti svo- jim bankrotom, jer ima već nesum- njivih biljega, da njegov rad pobu- duje reakciju kod svih zdravih eleme- nata u narodu, ali Beču će se na- platiti i već se donekle naplatio trud uložen u procvat pravaštva. A Velika Hrvatska ? Ona će če- kati, kako je čekala i dosad. A kad narod bude pitao računa od ,pra- vaša“, oni će se sakriti za spašeno načelo. Čist pravac, a Hrvatskoj bi- lo kako bilo. Kako je u Hrvatskoj tako je iu Dalmaciji. Pravaštvo i ovdje bilježi uspijeha, a ti se sastoje u tome, da su Bečani podigli glavu. Njih nije bilo ni čuti, dok su vjerovali u »pra- vaštvo“ pravaša, a kad su u nj po- čeli sumnjati, eto ih već na djelu. Moguće da se prevare, ufamo se da- pače da hoće, ali kad bi oni , pra. vaši“ u Dalmaciji, u kojih patrioti- zam ne smijemo sumnjati, bili više Hrvati, a manje ,pravaši“, t. j. kad bi bili dijelili naše mišljenje, da na- ma kao Dalmatincima svaka misao, svako nastojanje mora biti upravlje-