God. XVI.

U DUBROVNIKU, 13. ožujka 1907.

Broi 21.

 

CRVENA HRVATSKA

 

 

Cijena j je listu o oaasliui

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.

 

 

 
 

Izjava vourske viade 0

_—- željezničkoj svezi Dalmacije.

U subotu je državni tajnik u mi-

niši starst“u trgovine Dr. Szterenvyi dao

pred puagnatskom kućom u Budim-
pešti željena razjašnjenja u _ poslu

dalmatinske željeznice. Uzeo je kao
prigodu zato riuipalocije zastupni-

ka gen. Tomičića, koji je bio

tao ininist" da li
Tom jilas" željezničke mreže ova že-
re kuda bi
ljeznica P M:
tualno sa i kad će se graditi.

i
Dase shvati odgovor Szterenyi-

<

Jev treba da
željeznicu treba da gradi Ugarska.

zapi-
ti! E ićia je u no-

viđena, even-

držati na _ umu, ovu
Na Austkiju ne bi otpala nego pru-

pa kad

troškove za

ga od Kuina do

granice,
Ugarska treba da nosi
gradnju, # korist od željeznice vući
. će ogromnim dijelom Austrija, u ru-
kama koje, kao za sad faktične gospo-
darice Dalmacije — bio bi i izvoz i
razumljivo je, da Ugarska
želi upotrebiti to, da dobije odštetu.

uvoz,

Ta odšteta, koju Szterenyi nije.
izbliže označio, sastojala bi, kako
bečke novine kažu, u direktnoj svezi
Ugarske sa Prusijom, tako da ne
bude izvoz u Njemačku vezan na
dugi put kroz Beč.

Odgovor Szterenyijev ne može

nas dakle zadovoljiti, jer bi bilo više

vrijeme, da se pitanje dalm. željez-
nice riješi bez obzira na _ interese

drugih, ali po njemu razabiremo ipak
da Ugarska nije protivna gradnji že-
ljeznice te da nije istina, što vlada
austrijska hoće da nas uvjeri, da ne
ćemo dobiti željeznice, jer Madžari
ne če. Madžari hoće; da je. po nji-
hovu, željeznica bi se izgradila kroz
pet godina, ministarstvo trgovine
ugarsko gradnju je već i financija-
lizovalo, a ako se ne bude gradilo,
kriv će bit opet Beč, koji voli inte-
rese svoje nego interese dalmatinske
pepeljuge. Neka se on na korist Dal-
macije odreče protivljenja ugarskim
željama, pa će Dalmacija dobiti, že-
ljeznicu.
Szterenyi je kazao ovo:

Sveza željeznička među Hrvatskom i
Dalmacijom  raspravravljala se u kabinetu

za Dubrovnik i za Austro-U išo na godinu 10 K. Za ino-
zemstvo u K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
predbrojen i za došasto polugodište.

Štamparija DeGiulli i dr. ae

  

 

 

već od ljeti prošle*godini. S ugarskog sta-
novišta nema ova željeznica u pogledu pro-
metnom i ekonomskom nikakve znamenito-
sti. Donekle je znanfinita za Hrvatsku, jer
Od velike
je znamenitosti za Dalmaciju, za koju zem-

presijeca predio bez željeznice.

lju ugarska vlada i javno mnijenje, kao
što je poznato, goji najveće i najtoplije sim-

patije i koje svezu sa zalađem ona je sklo-
na poduprijeti i pod &ijenu žrtava, dakako
samo u slučaju, ako je ona motivirana :eko-
nomno političkim obzirima, t. j. ako je skop-
čana sa nekim probicima U garske.

Pošto je nabrojio tri

moguće limije 1

isključio a priori onu kroz dolinu Une, na-
stavlja: Ugarska je vlada sklona pristati na
koju mu drago od prve dvije, ali traži, po-
što je gradnja vezana s>velikim troškovima
za ugarsku državu, da austrijska vlada, za
koju je od velikog interesa, da ova željez-

nica uspije za svezn Austrije s Dalmacijom,

pristane na neke protu prijedloge ugarske

vlade. koji doista gliosištt svezi sa ovom

željeznicom, već odnose se na druge kra-

jeve, ali na takove krajeve, gdje se radi o
ugarskim gospodarskim i prometnim probici-
ma prvoga reda. Takovi su to probici, da
ugarska vlada cijeni da može računati na

njihovo udovoljenje sa strane austrijskog
ministarstva i bez rekompensacija.

Ne može se upustiti u potankosti, ali u
dotično vlade, može

ime ministra trgovine,

dati umirujuću izjavu, da ugarska vlada, 1
koliko bude
ovom drugom željezničko političkom polju,
koje Ugarska goji
prama Dalmaciji i interesa Hrvatske

Austrija dala rekompensacije u

zbog toplih simpatija,
ne će
sa svoje strane planu stvarati nikakvih za-
prjeka. Može ići dalje i izjaviti, da je mi-
nistar trgovine uz pristajanje ministarskog
vijeća osigurao i financijalizovanje ove že-
ljeznice , Vlada je preuzela toliko žr-
tava za ugar sko državne željeznice, da grad-
nja ove žeijeznice samo zavisi 0 tomu, hoće
li austrijska vlada pristati na izmjenične
usluge u spomenutim drugim relacijama, na
koje:u ostalom cijeni da Ugarska ima pravo

računati.

Po ovoj izjavi očito je dakle, da
ako Austrija ne pristane. na prijed-
loge Ugarske, Ugarska ne će pristati
na gradnju željeznice, a to žalimo.
Nu u tomu slučaju reklo bi se da,
ne će samo nastradati dalmatinska

željeznica, nego cijela nagodba, koju -

se muče da izgrade. Imali bismo
dakle tada u monarhiji krizu, koju
bi Dalmaciji bilo: željeti u mnogom
pogledu.

S druge strane treba istaknuti i

to, da su ovi protuprijedlozi ugarski

NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA

NAŠČIA BIBLIOTEKA, DUBO NIK

IZLAZI SVAKE SRIJEDE. I SUBOTE

 

 

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi ufedništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvali
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po pe
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. =—-—

mars rum —m——m———m—m—>—m —_——m—=—_—=—==—m = —m=—uaummmmmsrmusscMmmmmmmmemsnam mu

o kojim je Szterenvi govorio takove
naravi, da ih Madžari u
svoje ekonomske nezavisnosti ne mo-
gu napustiti. Bolje je, da je pitanje
dalmatinske željeznice

interesu

vezano s ta-
kovim zahtjevima, nego s drugim,

koje bi mogli lakše bataliti.

Jesmo li imali Krivo?

Bilo je to nazad dvije godine,

 

kada smo po nekim biljezima navije-
stili združeni napadaj Beča i Rima
na našu narodnost. Ustali smo tada
proti tako zvanom furtimaštvu, koje

je ljuljajuć narod u varavoj vjeri, da

su nam Beč i Itim prijatelji, htjelo
ga uspavati, nek ne vidi, što mu. pro-

tivnici spremaju. I podigla se s izvje-

sue sirane hajka na nas. da smo
proti vjeri, zato što smo rekli, da :u

nam interesi narodnji preči od inte-
resa i Rima i Beča, i uspjelo im za-
vaditi nas sa jednim dijelom svećen-
stva. Među ovim ima i pravaša, koji
su jedva dočekali, da razdora
ali kad smo vidjeli uz njih i
aje ni-

do
dođe,

ljude, u kojih narodne osj«

jesmo smjeli ni mogli sumnjati, za-

boljelo nas je u dušu — ne zbog
nas, jer smo znali, da će nam skora
budućnost dati nego zbog
smutnje, koju je protivniku uspjelo
posijati u narodne redove.

A što smo doživjeli? Zaludu je
tajati, raskol je u svećenstvu tu, a
ovaj je nastao baš u povodu onoga,
što smo predviđali i nagoviještali.
Ona stoljetna borba između latin-
skog i narodnog svećenstva rasplam-
tala se baš sada do neslućene visine.
Latinski Rim, siguran pomoći nje-
mačkoga Beča, pregnuo je, da nas
polatini, da izbriše sa ovih obala i
posljednje tragove onoga bogoslužja,
komu dosta i dosta imamo zahvaliti,
što smo se kao narod nšćuvali. Iz
crkava hoće da nam istjeraju slatki
materinji jezik, kojim smo prvu mo-
litvu protepali, a kad je hrvatski sa-

pravo,

bor zaželio, da biskupi to ne dopuste,

našlo se, ko će svjetovati hrvatskoga
kralja, da saboru zamjeri, i to baš u
času, kad pred njegovo prejasno lice
stupe  odaslanici, da mu predadu

s