dom komediju o neodvisnosti suca, koji je
odlučio? "Trebalo bi im se nasmijati u lice.
Dakako, bilo je uvijek između pogla-
vica i referenata i inspektora ljudi, koji su
štovali princip sudačke neodvisnosti i nijesu
se nigda hotimice htjeli o to ogriješiti. Ali
i viši činovnici“ opet su ljudi, koji su
podvržemi utjecajima, koji djelujn, a da se
sami ne sjete. Pa svejedno j&, kako je u
zbilji. Nije do toga, što se događa, već što
bi se moglo dogoditi. Dosta je, da vlada
može vršiti pritisak na . poglavice i ovi na
suce: tada već obično nije ni potreba priti-
ska. Onomu, koji je odvisan, ne služi da
mogućnik stoprva kaže svoje želje, ovaj ih
kuša sau pogoditi. A ponajviše to nije nimalo
teško.
Kadgod se dakako i pogriješi. 1
zato je očita neodvisnost još bolja od tajne.
baš
Jednom sain doživio veseli dogođaj. Bio je
zaplijenjen jedan proglas. 1 državni odvje-
tnik došao je s njime u sjednica neodvis-
nih sudaca. I oni su potvrdili zapljenu. 1
poslje jednog sata došao je opet državni
odvjetnik. na svu trku. U
bili: pobijesnili. Proglas je potekao bio od
ministarstvu. su
uplivne osobe iz klerikalnog tabora, i za to
je trebalo ukinuti zapljena. | sada su neo-
dvisni suci razbijali glavu, kako bi, pošto
su najprvo bili spravni ispuniti umišljenu
želju ministarstva, sada u protimbi s tim
izvršili pravu želju:
Ne odlačuje, da li vlada ima želja. ne-
go da ona ima sredstava, da radi, nek se
izvrše njezine želje, ako ih ima. Slučajevi,
gdje se je dotaknula sučeva neodvisnost,
biće rijetki. Ali i da se nigda to nije dogo-
dilo, malo mari. I da nigda držanje sučevo
nije utjecalo na njegovo unapređenje, sve
jedno. je.
jednako kao i brutalna činjenica. Sam sis-
tem mora sucu odnijeti vjeru u svoju nee-
dvisnost. Neodvisan može biti samo onaj,
koji i zjeruje u svoju neodvisnost. | za to
mora prije svega promijeniti se način kva-
lifikacije sudaca, mora se promijeniti. cijeli
sistem unapredenja.
Kvalifikacija i način predlaganja imadu
danas karakter tajne inkvizicije. Oni bi pak
amali dobiti karakter pravne institucije. Ime-
novanje i unapređenje sada slijedi po vladi
To bi, pak morao biti posao autonomnog
sudačkog stališa, pokle se ne može prihva-
._titi sistema automatičkog napredovanja.
Ovako pisac za opće prilike u Austriji.
O prilikama tt Dalmaciji imat ćemo prigode
govoriti.
Granice oportunizma.
Smjer, koji uzimlje političko dje-
lovanje ovisi o prilikama, u kojim
radimo. Niko ne će ići u svoju pro-
past, a ta propast može i ne biti u
pogriješenim zadnjim ciljevima. Ve-
lika Hrvatska, o kojoj se toliko go-
vori:nije za sebe nikakovo zlo, nju
treba da svi želimo, ali kad se nju
hoće podići na plemenskom i vjer-
skom ekskluvizmu, kako to neki sada
rade, tad postaje propast, koja guta.
Cilj je dakle dobar, ali nije dobro
izabran put, kojim ćemo tamo.
Dok jedni na taj način precje-
njuju narodne snage pa zapadaju na
Sama mogućnost djelnje tačno
stramputicu, koji bi narod bez sumnje
doveli do rasula, kad bi im u iskre-
nost vjerovao, drugi hoće da, raču-
naju prilikama, ali mješte da sve
upotrijebe za sebe, puštaju ih da
prolete, kao onaj junak priče,
koji je raširio Inoge, pa čekao da mu
zec opet protrči među nogama. Treći
su pak takovi oportuniste, da bi
rijet, e su oni stvoreni za prilike, a
ne prilike za njih. Ima između njih i
takovih, koji koraka
makli naprijed, od straha da im ne
uteče ono, što već imadu ili što ci-
se ne bi ni
jene, da je lako dohvatiti. Na ove
najviše vrebaju. narodni neprijatelji,
jer znadu da ih obećanjima i malim
ekonomskim koristima mogu, ako ne
dobiti za sebe, a ono barem prepla-
šiti i lišiti one sigurnosti, koja kako
drugdje tako je i u politici prvi
uvjet uspjeha.
Koliko je ovaj pretjerani oportu-
nizam i po narod i po stranke po-
gibeljan dokazuje povjest zadnjih de-
cenija u banovini 'Pu smo imali baš
na kormilu stranku, koja je kazivala,
da se je bolje povući, nego staviti
na kocku one tečevine, koje je Hr-
vatska imala, a posljedica je te kobne
politike bio zastoj u svim granama
narodnog života. Svwa ona volja za
radom, koja je čovječjoj naravi pri-
rodena trošila se u sofistično razgli-
banje o pravu, a dok se tim bavila
inteligencija, narod ili se puštao za-
vađati od frazera,
po
očaju. "
ili se podavao
Spominjemo ovo onim rijetkim u
Dalmaciji, koje su milijuni bečki zabli
ještili. Skrb za ekonomiju lijepa je
stvar, gdje te dapače nema, ondje ni
. narodni pokret ne može uspjevati. Ni-'
jedna politika ne smije se po tom kršiti
sa ekonomskim probicima, jer je tada
neprirodna, nema korijena u životu:
ali ovi probici, ako hoće da davaju
i utječu na smjer politike, treba da
budu istinski. Ne smijemo, da za ča-
sovite. uspiehe žrtvujemo ono, što bi
nam kasnije moglo osigurati samo-
stalan razvitak, jer tada to se više
ne žove voditi oportunističku politi-
ku, nego nasjesti.
Ako ikoga, a Dalmatince
mora _ povjest da interesi
zemlje nijesu zaštićeni u ovomu sklo-
pu, u kome se sada nalazimo. Svak
priteže u ovoj Austriji bijelj na se,
a ono 11 zastupnika, što ih mi tamo
šaljemo, služi samo da Beč može ka-
zati: i Dalmacija je zastupana. Mi u
Austriji nemamo baš nikakvog poli-
tičkog upliva, niti ga možemo imati,
a ko nema ovoga, zlo prolazi i eko-
nomski, jer se jedan od drugoga ne
može odijeliti. Ako su se sada nas
ONO
poučiti,
sjetili, to je samo s toga, što smo
drugim putem znali se nametnuti.
Ovo je istina, a kad svi to znamo.
i ravnajmo se prama tomu. Mi ne-
mamo nikakve garancije, ni da će se
izvršiti onaj program, zbog koga je
»Smotra“ udrila u talambase. Pre-
gram je to ove vlade, a kad dođe
pred parlamenat, ko zna da mu se
ne dogodi ono, što se dogodilo i pro-
jektu za fuziju parobrodarskih dru-
štava. Za nj jamči Beek, a ko zna,
hoće li Beck do mjesee dana biti
ministrom predsjednikom. Kad
ovolike sumnje nameću, hoće li se
se
ivršiti ono, što: su nam ovako sve-
čano obećali, ko nam jamči za u
buduće? Danas nam davaju, a kad
prijeđe ovaj kritičan čas, tad bi nas
ppet staro zlo bilo. Timeo Danaos.
Pismo iz Beču. Mi es
»Umorstvo Petkova“. — Prekojučer. je
bila bugarska prijestonica ubava Sofija svje-
dokom jednog strašnog dogođaja, možda
sudbonosnog za daljnji razvitak mlade i
bratske kneževine. U Borisovom parku pu-
koše fri hica iz revolvera, a posljedica toga
bila je smrt bugarskog ministra predsjednika
Petkova i ozleda bugarskog ministra trgo-
vine Genadijeva: Atentator je neki Petrov,
rođen u Vidinskom :okružju u Bugarskoj,
ima 22 godine, majka mu je turkinja, a otac
Bugar. Ubojica je odmah uhvaćen i pove-
den u'tamnicu, a sada istražni sudac vodi
istragu. Iz početka su kolale svakojake gla-
sine, kao n. pr. da je ubojstvo samo jedan
čin osvete Petrova proti ministru trgovine
Genadijevu, jer ga je ovaj pred kratko vri-
jeme otpustio od službe. Naravno da su tz je-
mačke novine htjele. prikazati čitavu stvar
kao osobnu. Međutim se ispostavilo da je to
jedno političko umorstvo, a i sam je Petrov
izjavio. pred :sncem istražiteljem, da faktično
postoji jedna urota, a njemu je sudbina nanijela
da bude kogkom određen da izvede ubojstvo
nad predsjednikom Petkovom.
On — ubojica Petrov — ne pripada nijed-
noj stranci i nije radio u ime nikakove
stranke: On je radio u ime. naroda jer je
Igio narod osloboditi velikog tirana.
Eto to: je rezultat dosadanjeg istraživa-
nja, koji bjelodano dokazuje, da se faktično
radi o jednom političkom ubojstvu, da po-
stoji jedna arota, koja ide za tim, da makne
tirane, koji su se nametli lugarskom narodu,
te mm kao mora. ispijajn i dušu. i, tijelo.
Petkov: je bio predstavnik i glavni izvodioc
onog sistema, koji je_ poznat pod imenom
Stambulovštine. On je bio jedan od najve-
ćih pomagača Stauibnlova, on je mogao je-
dini, da na onaj tiranski način nastavi si-
stem Stambulovštine, — Stambulov je pao
žrtvom atentata. Petkov je tomu bio svjedok
jer se taman vozio“ u kočiji sa Stambulo-
vom, kad su atentatori navalili i jataganim
sasjekli g. 1895. bivšeg ministra presjednika
Bagarske Stambulova. To Petkova nije opa-
metilo. On je kašnje došao na vladu. kuo
ministar predsjednik. Vjerno je. provađao
sistem bivšeg svog vođe i učitelja, a napo-
kon svršio je istom smrća kao i on s tom
razlikom, da je Stambulov. bio sasječen ja-
O s
ministrom