Banka je već od početka davala go- dišnju dividendu od 5", a za godinu 1906. dati će, ako bude prihvaćen prijedlog uprav- nog vijeća 6%. Sa svim tim reservirala je za pričuvnu zakladu akcijonera K_ 60.000, a s dobiti što će se polučiti novom emisijom akcija nadmašiti će ova iznos od K 100.000. Posmatrajuć ovaj razvitak posala, a 080- bito porast vjerovnika shvatljiv je prijedlog upravnog vijeća za povišenje akcijonarne glavnice, jev ulagatelji, te povjeravaju za- vodu svoje glavnice treba da izim povjere- nja u poslovanje, nađu i u akcionarnoj gla- vnici garanciju za svoj novac. Nadat se je dakle, da će ovaj korak našeg domaćeg zavoda još bolje doprinijeti njegovom razvitku, a uvjereni smo da će taj razvitak također biti od koristi po eko- nomski razvitak naše pokrajine. politički pregled. Tajno putovanje prestolonasljed- nika. — Ovih dana putovao" je u Berlin Nadvojvoda Franjo Ferdinand u strogom in- cognitu. ,N. F. Presse“ javlja, da je taj pohod prestolonasljednikov u Berlin jako začudio tamošnje političke i diplomatske krugove. Nadvojvoda se dva puta sastao s carem Vilimom i na dugo se kod njega za- držao. Ti sastanci držali su se tako tajno, da se nadvojvoda nije ni prikazao na austro- ugarsko poslanstvo. Među vijestima pak s carskog dvora što oliično novine donesu 0 audencijama, ne nalazi se nigdje ime presto- lonasljednikovo. Različite glasine šire se 0 svrsi tog putovanja. Neki misle, da je pre- stolonasljednik putovao u nekaj veoma važ- noj političkoj misiji, a kao nehotice dovode to u svezu sa napetim odnošajima između Austrije i Ugarske povodom tekućih prego- vora. Drugi, naravno sa službene strane, vele da je nadvojvoda putovao radi neke operacije, premda se ne zna, da bolaje, a sam car Vilim da ga je k sebi pozvao. Ruska duma. — U utornik se sastala duma u Tavrijskoj palači na sjednicu. Iza kako se svršilo verifikovanjem mandata, na- stavljena je poslije podne sjednica. Ministar presjednik Stolipin pročitao je tada vladinu izjavu ili bolje program vladina rada u slozi sa dumom. Ministar presjednik među ostalim je rekao: Naša domovina mora se promije- niti u konstitucijonalnu državu, ali to se ne da sve na jedanput, nego polaganim liječe- njem starih rana. Trebuje nam nov sistem, te će se predložiti potrebne zakonske osnove. Spominje zakonito uređenje kmetskoga pita- nja, a vlada spravlja zakonske nacrte da se obistine načela manifesta od 30. oktobra 1905 (stranke ,oktobrista“). Sloboda mišlje- nja, listovna tajna i jamstvo osobne slobode nijesu u ruskom zakonu još uređena. Vjerska toleranca treba da se uredi, ali vlada misli, da podloga ima biti načelo kršćanske vjere, u kojoj prvenstvo ima pravoslavlje, a pri tome ne smije se ograničiti sloboda drugih vjeroispovjesti. Zakon o osobnoj zaštiti biti će kao u svim drugim ustavnim državama. Potpuno će se reorganizirati autonomija zemstva, municipalnih i mjesnih oblasti . Uvesti će se i neka vrst porote. Refornirat će se civilni i kazneni postupak po primjeru evropskih. Težačko i radničko pitanje o80- bito će biti na srcu vladi; a uredit će se zakonom trgovina, industrija i promet. Javno školstvo mora se radikalno reformirati. Iz- vedba svih reforama moguća je, ako budu dopustile finance. Stoga valja duma da ras pravi najprije proračun. A on je slab radi poznatih nesreća. Stolipin je završio: Preu- strojstvo velike Rusije mogućuo je samo na podlozi ostvarenja novih načela. Vlada je pripravna učiniti sve, što je u njenoj moći. Vi ćete u njoj naći saradnicu i vladu, koja 'drži svojom dužnošću ostvariti povjesne ideale Rusije te obnoviti mir i red u zemlji. Krasne riječi, sjajna obećanja! Svak to priznaje, kao i državničke vrline Stolipina, ali mnogi ne vjeruju, da će vlada sve to učiniti. To su izjavili i skrajni opozicijonalci u debati, koja je nakon izjave slijedila. Crnagora. — U narodnoj skupštini prihvaćen je trgovački ugovor sa Srbijom. — Na predlog posl. Radulovića skupština je odlučila, da se u Crnoj Gori uvede op- ćinska autonomija. Vlada će stvar proučiti i predložiti narodnoj skupštini zgotovljen zakonski nacrt. — Narodna je skupština odlučila također, da se u Crnoj Gori usta- novi i druga gimnazija, i to u Podgorici. Za madžarski jezik. — Na predlog ravnatelja konsularne akademije generalnog konsula Wintera u B&ču ministar za unu- tarnje poslove odredio, da od sada pitomci konsularne akademije, koji ne znadu mad- žarski, imadu provesti svake godine 6 ljetnih sedmica u Ugarskoj, da ga nauče. Troškove za njihovo prebivanje u Ugarskoj plaća mi- nistarstvo za unutarnje poslove. Madžari su zadovoljni s ovijem, jer tako kroz nekoliko godina ne će biti konsula, koji ne zna mad- žarski. ; Smrt grofa Lamsdorifa. — U u- tornik u noći umro je u San Remu u lta- liji bivši ruski ministar za izvanjske poslo- ve grof V. Nikolajević-Lamsdorff. Pokojnik je — kako je poznato — sastavio s bivšim austrijskim ministrom za izvanjske poslove tako zvani Miirzsteški dogovor glede izve- denja reforma u Macedoniji. Nemiri u Rumunjskoj. .— U Mu- munjskoj je nenadano došlo do velikog agrarnog pokreta, kojim se je već bavilo ministarsko vijeće. Seljaci su naročito ustali u Moldavskoj, te su u jaškom kotaru, u mjestu Puliloi opljačkali židovske dućane. U Fremosu, Drohozu, Botušanu i drugim mjestima došlo je do velikih nemira, a ži- dovska četvrt u Botušanu zapaljena je. Se- ljaci su od zakupnika, većinom židova, tra-. žili, da podijele zemljišta. Židovi od Bata- šana bješe u Bukovinu, jaški prefekt Ivascu predao je ostavku. Vlada je poslala vojsku da uspostavi red. Uapšeno je 18 seljačkih vođa. Pri tom je ranjeno mnogo osoba. Mi- nistar presjednik Cantacuzen dobio je oba- vijest, da će pravi nemiri buknuti tek u ljetu i da pokret ide sa tim, kako bi se sva zemljišta razdijelila među pučanstvo i spri- ječilo židovsko lihvarenje. Naši. dopisi. Trnovica, 14 ožujka, 1907. Danas ću vas obavijestiti o našim ne- voljama, koje su nas ovijeh dana stigle. Iz- među 11 i 12 o. m. u noći zameo je strašni snijeg sa vijavicom i žestokom burom: vrijeme kakve se odavna ne pamti. Na dan sv. Grgura osvanuo cijeli naš okoliš zatrpan debelim snijegom, natiskao se, pune makneš — prava nevolja. Uz toliku šteta malo da nije poginulo i ljudskih glava. Andro Grošeta i Ivo Radoje iz 'Trno- vice bijahu otišli na 11 e. m. (dan prije. nevremena) u Popovi polje, da priberu nešto žita i tamo sf melju. Tjerali su sa so- bom tri konja da satovare brašno. Misleći izbjegnuti goroj nesreći po svoj onoj mećavi sa natovorenim konjima nuputiše se natrag kući, provaljujući preko gora sniježne gomile. Nu u jednoj uvali dočekale su fh gomile za tri metra visine, te ne mogoše naprijed, nego se svrnuše u obližnje seoce, ali na žalost ne nađoše mjesta, gdje bi konje pod krov ostavili, već otovariše brašno, te s praznim, konjima zaputiše natrag. Ali još gore nevolje, zapadoše iznenada sa konjima * u debelu gomilu snijega kao u more (vi- soka 2 metra) i omalo se ne podaviše i oni i konji im. Nego se srećom snađoše i ne- kako se Zaviče Andro : bježmo nas dva, dok smo živi, inače pogi- izvukoše. onda bosmo, a konji, brate, neka stoje, ali ga drug Ivo osokoli: grnimo snijeg ispred konja rukama, spasićemo se. Obadva stave se onda junački na posao i za jednu uru vre- mena razbaciše i prokinuše debeiu gomilu snijega golima rukama, te tako sretno spa- siše sebe i konje. Kroz debele gomile, koje su konjima hitale samare, jedva doma živi kurtarisaše. Iz Konavala. (Opet poštarski uredi.) Ne znamo za pravo, koji se je belavet dogodio, da se još ne otvaraju poštarski uredi u Čilipima i u Pločicama. Znamo, da je kod Ministar- stva stvar riješena već otrag po godine Osim prometa i trgovine postoji u obim mjestima i seoska blagajna, pa ljudi . valja da udare na čudo bez poštarskog ureda u mjestu. uPoštena štampa“. Pod denuncijatorskim duhom i podlosti poznatoga c. kr. profesura Medini izašla je u ,Crvenoj Hrvat- skoj“ jedna perfidna i sramotna neosnovana kleveta proti gospodinn savjetniku Matu Bojanićču. Ta je no- tica izazvala potpuno negodovanje kod svih poštenih građana u gradu, osim familje dubrovačke dinastije. Javni je glas, da ju je napisalo po- znato profesurovo zlobno i denunci- jatorsko pero, ono pero žučljivog čo- vjeka, koje ima već dosta vremena, da na majsramotniji način klevećo i napada, sve što je poštenijega i če- stitijega u gradu“. (,Prava“ br. 105.) Zaista bi bilo žalosno po Dubro- vnik, kad u gradu ne bi bilo ništa poštenijega i čestitijega“ od Crnice Liepopili, Kovačevića, Keleza i dru- žine, koju mi, a ne prof. Medi- ni, spominjemo u našem listu, i to ne iz dobre volje, nego za to jer smo prisiljeni otkrivati vanjskom svi- ovu sramotnu igru sa imenom Dubrovnika, koju ,,Prava“ od svoga 66