Banka je već od početka davala go-

dišnju dividendu od 5", a za godinu 1906.

dati će, ako bude prihvaćen prijedlog uprav-
nog vijeća 6%. Sa svim tim reservirala je
za pričuvnu zakladu akcijonera K_ 60.000,
a s dobiti što će se polučiti novom emisijom
akcija nadmašiti će ova iznos od K 100.000.
Posmatrajuć ovaj razvitak posala, a 080-
bito porast vjerovnika shvatljiv je prijedlog
upravnog vijeća za povišenje akcijonarne
glavnice, jev ulagatelji, te povjeravaju za-
vodu svoje glavnice treba da izim povjere-
nja u poslovanje, nađu i u akcionarnoj gla-
vnici garanciju za svoj novac.

Nadat se je dakle, da će ovaj korak
našeg domaćeg zavoda još bolje doprinijeti
njegovom razvitku, a uvjereni smo da će
taj razvitak također biti od koristi po eko-
nomski razvitak naše pokrajine.

politički pregled.

Tajno putovanje prestolonasljed-
nika. — Ovih dana putovao" je u Berlin
Nadvojvoda Franjo Ferdinand u strogom in-
cognitu. ,N. F. Presse“ javlja, da je taj
pohod prestolonasljednikov u Berlin jako
začudio tamošnje političke i diplomatske
krugove. Nadvojvoda se dva puta sastao s
carem Vilimom i na dugo se kod njega za-
držao. Ti sastanci držali su se tako tajno,
da se nadvojvoda nije ni prikazao na austro-
ugarsko poslanstvo. Među vijestima pak s
carskog dvora što oliično novine donesu 0
audencijama, ne nalazi se nigdje ime presto-
lonasljednikovo. Različite glasine šire se 0
svrsi tog putovanja. Neki misle, da je pre-
stolonasljednik putovao u nekaj veoma važ-
noj političkoj misiji, a kao nehotice dovode
to u svezu sa napetim odnošajima između
Austrije i Ugarske povodom tekućih prego-
vora. Drugi, naravno sa službene strane,
vele da je nadvojvoda putovao radi neke
operacije, premda se ne zna, da bolaje, a sam
car Vilim da ga je k sebi pozvao.

 

Ruska duma. — U utornik se sastala
duma u Tavrijskoj palači na sjednicu. Iza
kako se svršilo verifikovanjem mandata, na-
stavljena je poslije podne sjednica. Ministar
presjednik Stolipin pročitao je tada vladinu
izjavu ili bolje program vladina rada u slozi
sa dumom. Ministar presjednik među ostalim
je rekao: Naša domovina mora se promije-
niti u konstitucijonalnu državu, ali to se ne
da sve na jedanput, nego polaganim liječe-
njem starih rana. Trebuje nam nov sistem,
te će se predložiti potrebne zakonske osnove.
Spominje zakonito uređenje kmetskoga pita-
nja, a vlada spravlja zakonske nacrte da se
obistine načela manifesta od 30. oktobra
1905 (stranke ,oktobrista“). Sloboda mišlje-
nja, listovna tajna i jamstvo osobne slobode
nijesu u ruskom zakonu još uređena. Vjerska
toleranca treba da se uredi, ali vlada misli,
da podloga ima biti načelo kršćanske vjere,
u kojoj prvenstvo ima pravoslavlje, a pri
tome ne smije se ograničiti sloboda drugih
vjeroispovjesti. Zakon o osobnoj zaštiti biti
će kao u svim drugim ustavnim državama.
Potpuno će se reorganizirati autonomija
zemstva, municipalnih i mjesnih oblasti
. Uvesti će se i neka vrst porote. Refornirat
će se civilni i kazneni postupak po primjeru
evropskih. Težačko i radničko pitanje o80-
bito će biti na srcu vladi; a uredit će se
zakonom trgovina, industrija i promet. Javno
školstvo mora se radikalno reformirati. Iz-
vedba svih reforama moguća je, ako budu

dopustile finance. Stoga valja duma da ras
pravi najprije proračun. A on je slab radi
poznatih nesreća. Stolipin je završio: Preu-
strojstvo velike Rusije mogućuo je samo na
podlozi ostvarenja novih načela. Vlada je
pripravna učiniti sve, što je u njenoj moći.
Vi ćete u njoj naći saradnicu i vladu, koja

'drži svojom dužnošću ostvariti povjesne

ideale Rusije te obnoviti mir i red u zemlji.
Krasne riječi, sjajna obećanja! Svak to
priznaje, kao i državničke vrline Stolipina,
ali mnogi ne vjeruju, da će vlada sve to
učiniti. To su izjavili i skrajni opozicijonalci
u debati, koja je nakon izjave slijedila.
Crnagora. — U narodnoj skupštini
prihvaćen je trgovački ugovor sa Srbijom.
— Na predlog posl. Radulovića skupština

je odlučila, da se u Crnoj Gori uvede op-

ćinska autonomija. Vlada će stvar proučiti
i predložiti narodnoj skupštini zgotovljen
zakonski nacrt. — Narodna je skupština
odlučila također, da se u Crnoj Gori usta-
novi i druga gimnazija, i to u Podgorici.

Za madžarski jezik. — Na predlog
ravnatelja konsularne akademije generalnog
konsula Wintera u B&ču ministar za unu-
tarnje poslove odredio, da od sada pitomci
konsularne akademije, koji ne znadu mad-
žarski, imadu provesti svake godine 6 ljetnih
sedmica u Ugarskoj, da ga nauče. Troškove
za njihovo prebivanje u Ugarskoj plaća mi-
nistarstvo za unutarnje poslove. Madžari su
zadovoljni s ovijem, jer tako kroz nekoliko
godina ne će biti konsula, koji ne zna mad-
žarski. ;

Smrt grofa Lamsdorifa. — U u-
tornik u noći umro je u San Remu u lta-
liji bivši ruski ministar za izvanjske  poslo-
ve grof V. Nikolajević-Lamsdorff. Pokojnik
je — kako je poznato — sastavio s bivšim
austrijskim ministrom za izvanjske poslove
tako zvani Miirzsteški dogovor glede izve-
denja reforma u Macedoniji.

Nemiri u Rumunjskoj. .— U Mu-
munjskoj je nenadano došlo do velikog
agrarnog pokreta, kojim se je već bavilo
ministarsko vijeće. Seljaci su naročito ustali
u Moldavskoj, te su u jaškom kotaru, u
mjestu  Puliloi opljačkali židovske dućane.
U Fremosu, Drohozu, Botušanu i drugim
mjestima došlo je do velikih nemira, a ži-
dovska četvrt u Botušanu zapaljena je. Se-

ljaci su od zakupnika, većinom židova, tra-.

žili, da podijele zemljišta. Židovi od Bata-
šana bješe u Bukovinu, jaški prefekt Ivascu
predao je ostavku. Vlada je poslala vojsku
da uspostavi red. Uapšeno je 18 seljačkih
vođa. Pri tom je ranjeno mnogo osoba. Mi-
nistar presjednik Cantacuzen dobio je oba-
vijest, da će pravi nemiri buknuti tek u
ljetu i da pokret ide sa tim, kako bi se sva
zemljišta razdijelila među pučanstvo i spri-
ječilo židovsko lihvarenje.

Naši. dopisi.
Trnovica, 14 ožujka, 1907.

Danas ću vas obavijestiti o našim ne-
voljama, koje su nas ovijeh dana stigle. Iz-
među 11 i 12 o. m. u noći zameo je
strašni snijeg sa vijavicom i žestokom
burom: vrijeme kakve se odavna ne pamti.
Na dan sv. Grgura osvanuo cijeli naš okoliš
zatrpan debelim snijegom, natiskao se, pune

 

makneš — prava nevolja. Uz toliku šteta
malo da nije poginulo i ljudskih glava.
Andro Grošeta i Ivo Radoje iz 'Trno-
vice bijahu otišli na 11 e. m. (dan prije.
nevremena) u Popovi polje, da priberu
nešto žita i tamo sf melju. Tjerali su sa so-
bom tri konja da satovare brašno. Misleći
izbjegnuti goroj nesreći po svoj onoj mećavi
sa natovorenim konjima nuputiše se natrag
kući, provaljujući preko gora sniježne gomile.
Nu u jednoj uvali dočekale su fh gomile
za tri metra visine, te ne mogoše naprijed,
nego se svrnuše u obližnje seoce, ali na
žalost ne nađoše mjesta, gdje bi konje pod
krov ostavili, već otovariše brašno, te s
praznim, konjima  zaputiše natrag. Ali još
gore nevolje, zapadoše iznenada sa konjima *
u debelu gomilu snijega kao u more (vi-
soka 2 metra) i omalo se ne podaviše i oni
i konji im. Nego se srećom snađoše i ne-
kako se Zaviče Andro :

bježmo nas dva, dok smo živi, inače pogi-

izvukoše. onda

bosmo, a konji, brate, neka stoje, ali ga
drug Ivo osokoli: grnimo snijeg ispred konja
rukama, spasićemo se. Obadva stave se
onda junački na posao i za jednu uru vre-
mena razbaciše i prokinuše debeiu gomilu
snijega golima rukama, te tako sretno spa-
siše sebe i konje. Kroz debele gomile, koje
su konjima hitale samare, jedva doma živi
kurtarisaše.

Iz Konavala.

(Opet poštarski uredi.) Ne znamo za
pravo, koji se je belavet dogodio, da se
još ne otvaraju poštarski uredi u Čilipima
i u Pločicama. Znamo, da je kod Ministar-
stva stvar riješena već otrag po godine
Osim prometa i trgovine postoji u obim
mjestima i seoska blagajna, pa ljudi . valja
da udare na čudo bez poštarskog ureda u
mjestu.

uPoštena štampa“.

Pod denuncijatorskim duhom i
podlosti poznatoga c. kr. profesura
Medini izašla je u ,Crvenoj Hrvat-
skoj“ jedna  perfidna i sramotna
neosnovana kleveta proti gospodinn
savjetniku Matu Bojanićču. Ta je no-
tica izazvala potpuno negodovanje
kod svih poštenih građana u gradu,
osim  familje dubrovačke dinastije.
Javni je glas, da ju je napisalo po-
znato profesurovo zlobno i denunci-
jatorsko pero, ono pero žučljivog čo-
vjeka, koje ima već dosta vremena,
da na majsramotniji način klevećo i
napada, sve što je poštenijega i če-
stitijega u gradu“. (,Prava“ br. 105.)

Zaista bi bilo žalosno po Dubro-
vnik, kad u gradu ne bi bilo ništa
poštenijega i čestitijega“ od Crnice
Liepopili, Kovačevića, Keleza i dru-
žine, koju mi, a ne prof. Medi-
ni, spominjemo u našem listu, i
to ne iz dobre volje, nego za to jer
smo prisiljeni otkrivati vanjskom svi-

ovu sramotnu igru sa imenom
Dubrovnika, koju ,,Prava“ od svoga

 

66