Cijena je listu snaprijeda: za Dubrovnik i sa Austto-U garsk u
zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ro ne vrati list. kad mu pretplata mine. smatra se
predbrojen i za došašto polugodište.

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr.

[==

 

S: - — zanm nE

 

Spomenuli ste zadnji put, kakvim
rodom rađa kod nas izborna vrućica,
što je pokrajinu zahvatila. Istina je,
da se Hrvatska Stranka može tje-
šiti onom: dulce socios habere mulorun,
pa da može upirati prstom, da sebe
opravda, u intrige zadarske visoke
koterije, di odstrani namjesnika Nar-
delli, i na križu u srpskoj narodnoj
stranci, koja je dovela do  demisije
cijelog upravnog odbora. Kad intrige
nijesu poštedile ni same namjesničke
dvore, i kad je dr. Subotiću uspjelo,
da baci kamen smutnje u onako kom-
paktnu srpsku stranku, kad u glav-
nom gradu pokrajine zi ona šačica
talijana ne će da znade za stranački
zapt, 4 pravaši“ dijeleći carstvo
zavadili se, Hrvatska Stranka  mo-
že biti sretna, da je hvala uviđavno-
sti svojih vođa i ovako prošla. Ali
sakrivati neke pojate javnosti hije
najbolje sredstvo: da se zlo iskorijeni.
Tim se samo postizava, da nezado-
voljstvo raste, dok se ne pretvori u
plamen, koji će stranku pozobati.

Od Hrvatske Stranke, koja je
nastala u času, kada su prilike na-
lagale, da se mnogo zaboravi, ne
može se zahtijevati ono, što se zah-
tijeva od stranke, koja je po svomu
postanku jednolična, ali je trebalo

misliti, da svi oni ljudi, koji uz fu-

ziju pristadoše, znadu, što im je kao
osobama raditi, da fuzija bude odgo-
varati svrsi, za koju je sklopljena. To
se je moralo očekivati još više onda,
kad je stranka, stvarajući da tako
rečemo riječku resoluciju, opći pro-
gram barem u jednom smjeru spe-
cijalizovala. Ostalo je tada u stra-
načkim organizacijama i osoba, koje
resoluciju nijesu prihvatili, ali dok se
pristalo, da ostanu, cijenim, da je to
bilo samo pod pretpostavkom, da
kao osobe ne će smetati radu stranke
u tom _ smislu.

Ono. što se sad događa, dokazuje
pak, da se ta nada nije ispunila.

i #, Primamo .od_ osobe izvan uredništva, od-
lična pripadnika naše stranke i iskrena pristaše
riječke resolucije. i priopćujemo, uvjereni, kako pi-
sac kaže da ,sokrivati neke pojave nije najbolje
sredstvo, da se zlo iskorijeni“.

IZLAZI

 

na godinu 10 K. Za no-

 

mmm Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena. zahvali
a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
ran popust. Neirankirana pisma ne primaju se 7

mein

plaća se 40 para po retku.

a 2

 
    

Glasovi, koje g. Dr. Ivčević nije do-
sad oprovrgao, hoće da on iz svih
sila nastoji dobaviti mandat g. Dr.
Zaffronu i spriječiti izbor g. Dr. Tre-

sića. O g. Dr. Zaffronu pak kažu,

da se je upustio u dogovore si Cr:
nicom i drugovima. Koliko je to i-
stina, ne možemo kontrolirati, ali je
fakat taj, da se pod egidom Crnice
u Konavlima vodi agitacija Za , bo-
kata iz Korčule“ proti Biankini, kan-
didatu stranke. Ovim se i Dr. Ivče-
vić i Dr. Zaffron stavljaju u oprjeku
sa strankom, kojoj — vele — pri-
dadaju.

Slična se igra dogada i u Splje-
tu. Tu se iza ,Našega Jedinstva“
kriju ljudi, koji bi imali puno razlo-
ga, da stoje daleko, kad bi razumjeli
svoj položaj. Ne govorim ovo obzi-
rom na inspirirane napadaje Anto-
nijeve na vaš list, osobe, koje su oko
lista, pa i na samog predsjednika
stranke. Nego baš. zato, što mi — i
ja se brojim u vaše — znamo, koje
su naše dužnosti prama stranci, što
te dužnosti vršimo, i što čemo ih vr-
ziti, doklegod nam prilike dozvole,
da u stranci radimo prama svomu
osvjedočenju, cijenimo da možemo

zahtijevati, ne od Antonija — jer
on nema dužnosti — nego od onih,

kojige za njim kriju, da oni vrše
svoje. dokle stranci pripadaju. Neka
istupe iz stranke, pa prosto im bilo
tada raditi sve, što sada rade, ali
dok su u stranci, vlastiti bi ih njihov
interes imao ponukovati, da uspregnu
svoju narav.

Po mome skromnom mišljenju
same su političke prilike nametale
ovih izbora sporazum sa demokrat-
skom strankom, koja je u Spljetu
dosta jaka, a i po ostaloj Dalmaciji
svugdje ima pristaša. Faktično sta-
nje u Spljetu to nije dopustilo, imi
se toj činjenici moramo da pokloni-
mo, ali moram istaknuti, kako je
Naše Jedinstvo“ bilo baš ono, koje
je najviše proti toj misli jarilo. Sada
pak, kada je do borbe došlo, ljudi,
koji su navijali, ' povlače *e. Nas to
nimalo ne čudi, jer znamo za «de-

viza  Antonijevu: | rušiti Čingrije i

Trumbića, pa da njegovim inspirato-
NARODNA REPUBLIKA HRVATI

UDROLAMA

I
mono FP

godbi uz razmje

NEEE

   

  
 

 

 

 

 

 

rima u Spljetu nije ni do Borčića,
ni do Smodlake, već samo do toga.
da Dr. Trumbić u Borčiću doživi po-
raz. ali kad ljudi, koji su | toga
kadri, još ozbiljno kažu. da pripa-
daju Hrvatskoj Sstranci, usluge te
vrsti nagrađaju se i od onih, kojim"
se čine, onako, kako sam čin zaslu-
žuje-

Slične, i ako ne baš jednake po-
jave opazit je i drugovije. Tako se
n. pr. u ime tobože interesa stranke
hoće u Sinju nametnuti stranci 0s0-

ba, koja njoj ni ne pripada. Nu i
ako bi se od prištaša stranke uopće
moglo zahtijevati malo više zapta,
nego ga ti dogodaji pokazuju, kad
vidime, da je to opće zlo svih stra-
naka, moramo se tješiti pomisli, da je
ta disorganizacija duhu vremena.
Ali ova isprika ne vrijedi za osobe,
koje bi po svomu položaju u stranci
morale biti drugomu izgled stranačkog
zapta.

A ažzmaaiasspaniasiišaičjetvaana ii

Oholost ili neznanje.

Utopljenjak se i slamke hvata, a naš di-
plomatićus paralelke. Paralelke u historiji !
a zna se, da historičari svih vremena jed-
nako nam - dragim samo riječima - prikazuju
dogođaje. U tumačenju uzroka i posljedica
razilaze se tek. Paralelke_ se najobičnije upo-
trebljuju u dokazivanju plagiata kao ona, te
je fratra diplomaticnšu u ovom lista uče-
nost nepomućenu uznijela ?

Vjerujemo, da je časni otac ugledao i
u ovom slučaju za sebe katastrofu, al što
ćemo mu mi, sam je sebi kriv, ne bijaše
se pačati u politiku, kad — vele — da je
u novelama bolje uspijevao. Katastrofu —
rekosmo — jer stoji, da je on ustvrdio, da
je probuđela narodna svijest oslobodila i -
jedinila Njemačku, Italiju, Srbiju, tireku,
Bugarsku bez tuđinske pomoći. stoji,
da je on to sveo na Hrvatsku. Stoji, da je
oslonivši se o gornje tvrdnje, udario na ri-
ječku resolaciju pokazujući je suvišnom, te
zatim htio dokazati njene uspjehe . nika-
kvim.

Mi mu _iznesosmo historijske dogođaje,
koji dokazuju da je spomenute države w
slobodi uokružila doduše probuđela narodna
svijest, ali i tuđinska pomoć, dapače da
je za Italiju, Gršku i Bugarsku ona bila
odlučna.

Historija to dokazuje, a ne mi, a kad

diplomaticus to pobije, pobiće, ponavljamo,
historiju, & ne nas Zaista, priznajemo, da

je ovo vrlo neugodno za razbacana snanja

M