Cijena je listu snaprijeda: za Dubrovnik i sa Austto-U garsk u zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ro ne vrati list. kad mu pretplata mine. smatra se predbrojen i za došašto polugodište. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. [== S: - — zanm nE Spomenuli ste zadnji put, kakvim rodom rađa kod nas izborna vrućica, što je pokrajinu zahvatila. Istina je, da se Hrvatska Stranka može tje- šiti onom: dulce socios habere mulorun, pa da može upirati prstom, da sebe opravda, u intrige zadarske visoke koterije, di odstrani namjesnika Nar- delli, i na križu u srpskoj narodnoj stranci, koja je dovela do demisije cijelog upravnog odbora. Kad intrige nijesu poštedile ni same namjesničke dvore, i kad je dr. Subotiću uspjelo, da baci kamen smutnje u onako kom- paktnu srpsku stranku, kad u glav- nom gradu pokrajine zi ona šačica talijana ne će da znade za stranački zapt, 4 pravaši“ dijeleći carstvo zavadili se, Hrvatska Stranka mo- že biti sretna, da je hvala uviđavno- sti svojih vođa i ovako prošla. Ali sakrivati neke pojate javnosti hije najbolje sredstvo: da se zlo iskorijeni. Tim se samo postizava, da nezado- voljstvo raste, dok se ne pretvori u plamen, koji će stranku pozobati. Od Hrvatske Stranke, koja je nastala u času, kada su prilike na- lagale, da se mnogo zaboravi, ne može se zahtijevati ono, što se zah- tijeva od stranke, koja je po svomu postanku jednolična, ali je trebalo misliti, da svi oni ljudi, koji uz fu- ziju pristadoše, znadu, što im je kao osobama raditi, da fuzija bude odgo- varati svrsi, za koju je sklopljena. To se je moralo očekivati još više onda, kad je stranka, stvarajući da tako rečemo riječku resoluciju, opći pro- gram barem u jednom smjeru spe- cijalizovala. Ostalo je tada u stra- načkim organizacijama i osoba, koje resoluciju nijesu prihvatili, ali dok se pristalo, da ostanu, cijenim, da je to bilo samo pod pretpostavkom, da kao osobe ne će smetati radu stranke u tom _ smislu. Ono. što se sad događa, dokazuje pak, da se ta nada nije ispunila. i #, Primamo .od_ osobe izvan uredništva, od- lična pripadnika naše stranke i iskrena pristaše riječke resolucije. i priopćujemo, uvjereni, kako pi- sac kaže da ,sokrivati neke pojave nije najbolje sredstvo, da se zlo iskorijeni“. IZLAZI na godinu 10 K. Za no- mmm Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena. zahvali a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po ran popust. Neirankirana pisma ne primaju se 7 mein plaća se 40 para po retku. a 2 Glasovi, koje g. Dr. Ivčević nije do- sad oprovrgao, hoće da on iz svih sila nastoji dobaviti mandat g. Dr. Zaffronu i spriječiti izbor g. Dr. Tre- sića. O g. Dr. Zaffronu pak kažu, da se je upustio u dogovore si Cr: nicom i drugovima. Koliko je to i- stina, ne možemo kontrolirati, ali je fakat taj, da se pod egidom Crnice u Konavlima vodi agitacija Za , bo- kata iz Korčule“ proti Biankini, kan- didatu stranke. Ovim se i Dr. Ivče- vić i Dr. Zaffron stavljaju u oprjeku sa strankom, kojoj — vele — pri- dadaju. Slična se igra dogada i u Splje- tu. Tu se iza ,Našega Jedinstva“ kriju ljudi, koji bi imali puno razlo- ga, da stoje daleko, kad bi razumjeli svoj položaj. Ne govorim ovo obzi- rom na inspirirane napadaje Anto- nijeve na vaš list, osobe, koje su oko lista, pa i na samog predsjednika stranke. Nego baš. zato, što mi — i ja se brojim u vaše — znamo, koje su naše dužnosti prama stranci, što te dužnosti vršimo, i što čemo ih vr- ziti, doklegod nam prilike dozvole, da u stranci radimo prama svomu osvjedočenju, cijenimo da možemo zahtijevati, ne od Antonija — jer on nema dužnosti — nego od onih, kojige za njim kriju, da oni vrše svoje. dokle stranci pripadaju. Neka istupe iz stranke, pa prosto im bilo tada raditi sve, što sada rade, ali dok su u stranci, vlastiti bi ih njihov interes imao ponukovati, da uspregnu svoju narav. Po mome skromnom mišljenju same su političke prilike nametale ovih izbora sporazum sa demokrat- skom strankom, koja je u Spljetu dosta jaka, a i po ostaloj Dalmaciji svugdje ima pristaša. Faktično sta- nje u Spljetu to nije dopustilo, imi se toj činjenici moramo da pokloni- mo, ali moram istaknuti, kako je Naše Jedinstvo“ bilo baš ono, koje je najviše proti toj misli jarilo. Sada pak, kada je do borbe došlo, ljudi, koji su navijali, ' povlače *e. Nas to nimalo ne čudi, jer znamo za «de- viza Antonijevu: | rušiti Čingrije i Trumbića, pa da njegovim inspirato- NARODNA REPUBLIKA HRVATI UDROLAMA I mono FP godbi uz razmje NEEE rima u Spljetu nije ni do Borčića, ni do Smodlake, već samo do toga. da Dr. Trumbić u Borčiću doživi po- raz. ali kad ljudi, koji su | toga kadri, još ozbiljno kažu. da pripa- daju Hrvatskoj Sstranci, usluge te vrsti nagrađaju se i od onih, kojim" se čine, onako, kako sam čin zaslu- žuje- Slične, i ako ne baš jednake po- jave opazit je i drugovije. Tako se n. pr. u ime tobože interesa stranke hoće u Sinju nametnuti stranci 0s0- ba, koja njoj ni ne pripada. Nu i ako bi se od prištaša stranke uopće moglo zahtijevati malo više zapta, nego ga ti dogodaji pokazuju, kad vidime, da je to opće zlo svih stra- naka, moramo se tješiti pomisli, da je ta disorganizacija duhu vremena. Ali ova isprika ne vrijedi za osobe, koje bi po svomu položaju u stranci morale biti drugomu izgled stranačkog zapta. A ažzmaaiasspaniasiišaičjetvaana ii Oholost ili neznanje. Utopljenjak se i slamke hvata, a naš di- plomatićus paralelke. Paralelke u historiji ! a zna se, da historičari svih vremena jed- nako nam - dragim samo riječima - prikazuju dogođaje. U tumačenju uzroka i posljedica razilaze se tek. Paralelke_ se najobičnije upo- trebljuju u dokazivanju plagiata kao ona, te je fratra diplomaticnšu u ovom lista uče- nost nepomućenu uznijela ? Vjerujemo, da je časni otac ugledao i u ovom slučaju za sebe katastrofu, al što ćemo mu mi, sam je sebi kriv, ne bijaše se pačati u politiku, kad — vele — da je u novelama bolje uspijevao. Katastrofu — rekosmo — jer stoji, da je on ustvrdio, da je probuđela narodna svijest oslobodila i - jedinila Njemačku, Italiju, Srbiju, tireku, Bugarsku bez tuđinske pomoći. stoji, da je on to sveo na Hrvatsku. Stoji, da je oslonivši se o gornje tvrdnje, udario na ri- ječku resolaciju pokazujući je suvišnom, te zatim htio dokazati njene uspjehe . nika- kvim. Mi mu _iznesosmo historijske dogođaje, koji dokazuju da je spomenute države w slobodi uokružila doduše probuđela narodna svijest, ali i tuđinska pomoć, dapače da je za Italiju, Gršku i Bugarsku ona bila odlučna. Historija to dokazuje, a ne mi, a kad diplomaticus to pobije, pobiće, ponavljamo, historiju, & ne nas Zaista, priznajemo, da je ovo vrlo neugodno za razbacana snanja M