U DUBROVNIKU, 6. travnja 1907. Broj 28. Cijena je listu unaprijeda: zomstvo 10 K i poštarski Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. : Štamparija DeGiulli i dr. Jedna velika sramota. Bilo je doba, kad negdašnja ,Na- rodna Stranka“, na usta nezaborav- rog svojeg vođe, izrekla je ozbiljnu riječ: zgodan čas“. Značilo je to, da treba ustrpljivo čekati, da vrijeme i politički dogođaji stvore ambijenat, u kome pitanje sjedinjenja moglo bi izići na pretres sa opravdanom na- dom, da će se riješiti povoljno. Oz- biljan političar, ko što je naš Klaić bio, mogao je to samo reći, ako je htio da ga slijede ozbiljni ljudi, jer svako političko pitanje za svoju rije- šidbu treba da nađe onu arkime- dovu tačku ,quo consistam“, jer ina- če u politici, ko u ljudskim stvarima uopće, nema uspjeha. A što su onda učinili pravaši? Obasuli ga svakojakim pogrdama, te njega i pristaše mu, među kojim i pisca ovih redaka, proglasiše ništa manje, neg izdajicam domovine! Ti mladi ljudi, među kojim treba priznati da je bilo i dobrih patriota, ali onda još neiskusnih, nijesu ho- tjeli ni časa čekati. Oni su na sva usta vikali, da sjedinjenje treba iz- vesti, bez obzira na političke konste- lacije, bez oklijevanja, u svaki čas, bile okolnosti u prekovelebitskoj Hr- vatskoj, kakve mu drago; kako, ra- zumije se, nijesu znali ni oni. Pitanjetako pogrješno postavljeno, kako se često zgađa, našlo je ipak privrženika, koji su onda teško ogor- čavali pok. Klaiću i njegovim prija- teljima život. Najprostačkije poruge nijesu bile prišteđene tobožnjim iz- dajicama, vladinovcima i što ti ja još znam, a mladi Starčevićanci pod cimerom pravaštva povlađivali su toj sablazni. Nego 'dođoše i, pametniji dani, pak se uvidjelo da hotjeti u po- litičkim borbam ne znači baš ništa, kad nemaš sredstva, da ono, što ho- češ, izvedeš. Uvidjeli su tim mladi, da stariji. imaju razloga, jer da hoće isto ono, što i oni, samo na prakti- čan način. Osvjedočeni o tome pri- družili su se starijim. Tako je postala današnja Hrvatska Stranka. Nego regbi da je sudbina razboritih ljudi sveđ jednaka, te da ih neki zao za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine. smatra se zm=== pi predbrojen i za došasto polugodište. * z Pretplaia i udes progoni, pak se opet stara igra ponavlja. Hrvatskoj Stranci kako ne- kad Narodnoj, ne samo svaka se za- sluga niječe, nego je se istim pogrdama obasiplje. Ali istodobno daje joj se veliku zadovoljštinu, gdje sva kukav- ština lažnog pravaškog radikalizma odskače. I u istinu došli ssmo do ža- losnog časa, u kome, ko za satiru, vidimo nekadašnje zagovaratelje sje- dinjenja bez obzira i pod“svaku cijenu, one koji su pričali, kako jednom uje- dinjeni borit ćemo se proti Nijemcu i proti Madžaru, gdje su okrenuli svakoj misli o sjedinjenju sramotno leđa. Pod lažnom isprikom da koali- cija radi za Madžare, ti tobožnji negdašnji hrvatski kremenjaci kod nas pretvoreni u kamarilsku bečku agenturu vape od 'c. k. vlade, da za boga zapriječi da Dubrovnik primi do- stojno zastupnike hrvatskog sabora, na- zivljuć ih madžarskom avangardom, koja dolazi da nas prisvoji. To je uprav podlo, kad se promisli, da su ti zastupnici ljudi, koji su najviše zaslužili, ako je danas povraćena sloboda u domovini Hrvatskoj. skršena Kuenovština i bezvlađe, koje je ondje gospodovalo preko proti kojem njihovi tobožnji nadahni- telji nijesu nikad znali drugo neg igrati se načelne opozicije, tim sred: stvom parade, radi kojeg nije nikad nikoga zaboljela glava. Neizreciva sramota, koju je u ovoj prigodi doživio Dubrovnik, nek osta- ne neizbrisiva u savremenoj povjesti, te svjedoči potomstvu, do kakvih se poniženja i do kakve kukavštine može pasti, kad izađu na površinu oni sporadični kužni elementi, kojijeh svukud ima, ali u normalno se doba ne vide, jer su osuđeni, da se ukla- njaju svjetlu i miruju sve dotle, dok njihova nemoralna, sramotna akcija ne bude poduprta ko što u ovo mutno doba sa strane čimbenika, koji svo- je lične interese i one svoje kaste identifikuju sa državnim; i kažu: mi smo država, svi su drugi marva! Ti rušitelji mira, neprijatelji slo- bode, zagovaratelji tmine, na službi stranih nama mogućnika, koji nam o glavi rade, da postignu svoj cilj, to četvrt vijeka: ono bezvlađe, ATSKA z€PUBLIKA HRV NARODNA R mont \ o. nAUčnA RIBLOTEKA, DUDŠĆ IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvali plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po zodbi uz razmjeran. popust. Nefrankirana pisma ne priniju s. === ———— jest da zakon svečano potvrđen i najsvečanije zakletve sprdnjom po- stanu. iz zasjede napadaju sve one, što svojom glavom misle i hoće da se zakon vrši i zakletve održe. To sve karakterižuje kod nas epohu općeg prava glasa, te svjedoči da i to, ko sve ostalo, nije drugo neg o- bična impostura, za kojom se sakriva bezakonje i surova sila. Frankova | putovanja. Već teče treća godina dana, da u car- Beč, 3 travnja. skom Beču izlazi sedmični list pod naslovom Velika Austrija“, (Gross Oesterreich). Ovaj je list od početka svoga izlaženja neprestano posvećivao osobitu pažnju hrvatskim stva- rima, tako da se je činilo kao da je samo za Hrvate i osnovan. Nišan svih njegovih piskarala bili su Madžari, a kako Hrvati igraju veoma veliku ulogu u odnošaju s Madžarima, sasvim je razumljivo, da je ovaj list osobito dražio Hrvate, a onda ugarske narodnosti proti Madžarima, u čiju korist i u kakovu svrhu nije potreba isticati. Naše novine, a osobito riječki ,Novi List“ donosile su, da i najveći živući Hrvat, vođa lojalne opozicije crne uspomene banu grofu Khuen-n, Dr. Josip Frank stoji u nekom odnošaju sa odborom Velike Austrije“. Pomnom pratiocu naših prilika nije moglo izbjeći, da je ma žalost to zbilja istina i da vođa najradikalnije opo- zicije radi sporazumno sodborom ,,Gross- Oesterreich-a“, da Hrvatsku utopi u centra- lističkim namjerama n emačog Beča. Kršnjavi i govor Gašparovića u hrvatskom saboru dostatno su pak dokaz. Frank pako bio je ipak toliko drzak, da je to sve nijekao; on je poricao, da je ikada došao ma u kakvi odnošaj sa gorespomenutim odborom; on je visoko držao zastavu ujedinjene i velike Hrvatske, on nije bio ni za Beč ni za Peštu. Treba priznati, da je Dr. Josef Frank spretan i okretan čovjek, on za svaku svoju prljavštinu znade dobaviti dokaz, kojim je prikazuje čistom stvari. On tajno putuje, a kada se obazna, da je nekamo bio; e onda su ga tamo vodili privatni posli njegove odvjetničke kancelarije. No tia njegovu ne- sreću ona naša narodna poslovica ,zaklela se zemlja raju, da se svake tajne znaju“ češće se obistini. 'Tako se to sada dogodilo i Dr. Josefu Franku. Izdaše ga sirotu nje- govi prijatelji i saveznici. Pretprošli broj ,Gross-Oesterreicha“ t. j. br. 13. od 25. marta 1907. ima članak pod naslovom : , Hrvati i nagodba“. 'Taj čla- nak jadikuje nad neupućenosti i nepameti sadanjeg austrijskog ministarstva. Među * raza ONE.