God. XVI. oR

U DUBROVNIKU, 13. travnja 1907.

Broj 30.

 

CRVENA HRVATSKA

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine; smatra še

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGinlši. >

 

o : predbrojen i za došasto polugodište.

Štatbjerija DeGiulli i dr. nm

 

 

 

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena. zali vali

plaća se 40 pira po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po

godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — = m

 

 

 

U sve Jedanaest Kotara.

Između ostalih biljega, što ozna-
neka lako-
umnost. Takom se barem pričinja, a
i bit će kod onih

od uvjerenja takovi.

čuju čiste“, ističe se i

»čistih“, koji su
Kod drugih je
i ta lakoumnost proračunana. Njoni
se ste strane pokrivaju ciljevi, koji
su sve drugo nego ,pravaški“. Tako
će ti oni u ime ,načela“, za
»Ideala“ vršiti i službu austrijske po-
licije, koji će
ih iz gore spomenutog lakumlja sli-
jediti uvjereni, da tim rade za ,Ve-
liku: Hrvatsku“.

Tako je i sa ,čistim“ kandidatu-
rama po svim dalmatinskim izbornim
kotarima. To je promišljena manevra
za one, koji su mogli predvidjeti po-
sljedice toga koraka, a za ostale
skrajnje lakoumlje, koje treba da
plati narod. Ove kandidature posta-
vljene i u kotarima, gdje kandidat
ne može oko sebe sakupiti ni broj
glasova vrijedan da se zabilježi, ne
mogu naime _ koristiti  ,pravaškoj“
misli, one joj dapače moraju otuđiti
simpatije svih ozbiljnih ljudi, ali za

spas

a uvijek će naći ljudi,

to mogu pestići to, da se narod za- :

vadi, te u općoj konfuziji olakoti po-
sao ljudima, koje bi trebalo u inte-
resu svih poštenih hrvatskih stranaka
držati na uzdi.

Kako uvijek, tako se i ovoga
puta ,čista“ stranka skrila za frazu
pa razglasuje, da su se kandidature
istakle u svrhu afirmacije , pravaške
misli“, Ozbiljno kažu, pa treba i oz-
biljno pretresati taj argumenat.

Najprvo ,čisti“ nijesu konsekven-
tni sami sebi, kad to kažu. Ako je
afirmacija pravaške misli tako po-
trebna, da se samo stoga uzroka
stranka morala odlučiti na  postav-
ljanje kandidata u svim dalmatinskim
kotarima, tad čemu su željeli dogo-
vore sa ,hrvatskom strankom“, za
jedan opći izborni kompromis, koji
bi obuhvatao cijelu Dalmaciju. S naše
strane bio je isključen takav kom-
promis, jer je nemoguć i zamisliti
između stranke, koja je da tako re-
čemo stvorila riječku resoluciju, i

stranke, koja ovu na onaj način po-

u i
we; si

bija; ali kako su opet prilike u za-
darskom kotaru takove,
tan složar rad svih Hrvata bez raz-
like stranaka, hrvatska

stranka“, a da se ne ogriješi o do-

da je upu-
mogla je
sljednost, upustiti se u pregovore za

taj kotar. ,Cisti“ su naprotiv zahtije-
vali izborni kompromis za cijelu Dal-

maciju. Sto bi onda bilo od ,afir-
macije pravaške misli“, koju sada,

pošto su se pregovori razbili, toliko
ističu? Gdje je dosljednost?

,Čista“ frazeologija ovoga puta
slabo će pomoći i pred vlastitim pri-
stašama da opravdaju svoje
postupanje. Isto tako ne pristoji im
ni mrgođenje zbog neuspjeha zadar-
skih pregovora. Kad su odaslanici
»hrvatske stranke“ pristupili na njih,
nijesu došli, da učine uslugu , čistim“,
nego hrvatstvu, pa je za to bilo jako
naivno od ,,čistih*, što su zahtijevali
od nas, da im pošljemo u Beč čo-
vjeka, koji će nas po svim pravilima
retorike proglasiti izdajicama
svoga naroda. Prodan je dakle mo-
gao predvidjeti, da pregovori na
onom temelju, koji su ,,čisti“ htjeli,
ne će uspjeti, pa tad čemu se uopće
upuštati u dogovore? Ako je bilo
neiskrenosti, bilo je samo sa strane
čistih“, a to najbolje dokazuje ono,
do čega se sada došlo.

Jer sve ove na silu kandidature
pe dalmatinskim kotarima nijesu ni-
šta drugo nego pokušaj, da se ,,hr-
vatsku stranku“ omete, da joj se
otešča rad u duhu one politike, koja
se sa strane ,,čistih po Frankovu
receptu pobija. Za to su ,,čisti“ i
iznevjerili se ,,načelnom““* stanovištu,
da ne“ treba ni u Peštu ni u Beč;
za to su i zahtijevali od ,,hrvatske
stranke“, da im popusti dva do tri
mandata. Kada bi to bila. stranka
učinila, tada. sa Perićem imala bi
vlada u Dalmaciji skoro polovinu
zastupstva protivna riječkoj resoluciji.
Jer je to stranka odbila, stavili su
po svim kotarima kandidate, neka

»ČISti “

očistim“

čiste“

oko sebe okupe glasove protivne no-

vome smjeru, da mješte zastupnika
uzmognu :prikazati njih kao dar
Franku, a ovaj svojim debelim ku-

movima.

NARODNA REPUBLIKA bi?)\/ATSKA

NANČNE SIRŠOTEKA, DUO MU

Prodan,

kremenjaci, ne

Jesu li na ovo mislili
Majstrović i
znamo, ali ovim će na žalost; svršiti
cijela ova komedija o pravaškim
kandidaturama. Ona za same ,, čiste“
nema nikakva smisla, ali ima smisla
za visoku“, da na izbornim poda-

cima gradi i dalje svoje kule — po

ostali

vazduhu.

Na ovoj činjenici ne mijenja ništa,
što se stavilo protukandidata i jed-
nomu Periću. Tim se samo htjelo
zaslijepiti elemente u stranci, koji
Perića nijesu mogli progutati, a u
stvari: glasovi predani za Perića više
glasovi predani za Baturića jednako
glasovi predani proti riječkoj reso-
luciji.

Pismo iz Beču.
Beč, 10 travnja.

(Peticija na cara). — Za petak dne
5. t. m. bio je sazvao carevinski odbor ,ve-
like Austrije“ skupštinu, na kojoj se imao
izabrati građanski odbor, da preda Njego-
vom Veličanstvu adresu u ime grada Beča,
u kojoj će zamoliti cara da uskrati svoj
potpis nagodbenim zakonima, ako bi bila
u njima sadržana rastava bilo gospodarska
bilo politička između obe .pole monarhije.
Za tu skupštinu dakako da nije falila vele-
gradska reklama. Po čitavom Beču hodili su
izaslanici odbora ,,Velike Austrije“ sa veli-
kim tablama, na kojima se pompozno kočio
natpis: ,Gross-Qesterreich“*, i među svijet
su turali program skupštine i poziv na istu.
Ništa manje, nego 12.000 (slovom dvanaest
tisuća) poziva bilo je podijeljeno po Beču.
Ali gospoda od odbora ,Velike  Autrije“
imali su ne malu pegulu. Po onoj latinskoj :
,Parturiunt montes et nascetur ridiculus
mus“, dogodilo se i njima. Premda su ulo-
žili toliko truda i troška i poslije tolike ve-
legradske reklame, ipak im nije uspjelo, da

 

privuku ni tisući dio svijeta od onoliko po-

ziva, što su ih tamo amo razdali.
Skupština nije nikako uspjela, odziv je
bio jako mršav, jedva da je bilo 200 (dvije-
stotine) prisutnih,  abrojivši među njih i
jedno tridesetak omladinaca Hrvata i Srba,
koji su došli iz radoznalosti i da eventualno
protestaju, ako bi se što radilo o nama, &
proti nama. Bilo je prijavljeno nekoliko go-
vornika, a poslije službenih govora, bila je
slobodna diskusija. Naravno, da je bilo i
malo ekscesa. Došlo je do živahne prepirke
između kršćanskih socijalista i židova te
opet slobodi. socijalista (Freisozialismus).
Predsj sr upšjno neki Rumunj Bresnitz

pl. Syd kalao a je na početku izjavio,

di