God. XVI.
U DUBROVNIKU, I. svibnja 1907.
Broj 35.
CRVENA HRVATSKA
Cijena je listu | unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
kad mu pretplata 1 mine, smatra se
mama === predbrojen i za došasto polugodište. -
zomstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list.
Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr.
Izborne: slike.
Odgovori, dum Antune! —
»Novi List“ u br. 23. tek. br. 98. pi-
sao je: ,Dum Antun Liepopili prosla-
vio se slavnim djelima, dubrovačkom
biskupu vrlo dobro poznatim, radi
kojih bi morao sjedati u kom mana-
stiru na okajanje, mješte da kandi-
dira za zastupnika“.
Taj broj ,Novoga Lista“ stigao
je u Dubrovnik u srijedu, a u su-
botu je izašla ,Prava Crvena Hr-
vatska“, dubrovački organ stranke,
koja kandiduje za zastupnika dum
Antuna Liepopili. U njoj
tomu ni spomena.
Tri dana vremena imali su dakle
da odgovore,a dum A. Liepopili muči.
Cijeni li dum Antun Liepopili, da
može biti zastupnikom jedan, kojega
je javni organ prekorio zbog djela,
»radi kojih bi morao sjedati u kom
samostanu na okajanje“, a
odgovorio ?
Hoće li ,čista stranka prava“ u
Dalmaciji, koja je ovu kandidaturu
usvojila iu svom glavnom organu pro-
nema o
on ne
glasila, prisiliti dum Antuna Liepo-
pili, da odgovori ?
Lažite, lažite. -— Prava“ je
počastila kandidata Hrvatske stranke
Jurja Biankini lažima i osvadama
na pregrste. Čovjeku, koji ima za
sobom 26 godina javnog rada, a
komu je sama ,Prava Crvena Hr-
vatska“ broj prije izdala svjedodžbu
poštenja, pripisujuć mu u grijeh je-
dino to, što se je — kako se dubro-
vački kaptol fino izrazuje — pustio
osedlati resolucijonaškim samarom,
takovu čovjeku obrane_ne treba. Te
potvore padaju na lice onih, koji ih
izušćuju i zadahnjuju, pa bili oni
koliko [hoćeš visoko, pokrivali koji
mu drago čin.
Nego čemo upozorit na nešto.
Kad se pročulo, da hrvatska stranka
u ovom kotaru kandiduje Biankinia,
na svoje smo uši slušali, kako je to
»nekim svećenicima, koji se sada
ističu u agitaciji proti Biankiniju
milo“. I to nije bilo raspoloženje pr-
vih dana, ono je potrajalo sve dotle,
dok nije došao od nekle befel.
Taj
pri-
A sada nešto o Liepopili!
čovjek bio je do jučer ,iskreni“
jatelj Biankinija. On ga je ,
vodio po kotaru, a svaki put,
bi Biankini došao u Dubrovnik,
tio mu se dum Antun među nogama.
Kad bi bilo govora o _Biankiniju,
tad ga je Liepopili zvao ,dična per-
janica“, ,pravaška korenika“. Govo-
rimo samo ono, Dubrovniku
svako dijete zna.
jednom
kad
pu-
što u
Sad najednom taj čovjek, za ko-
ga dum Antun nije mogao
slatkih i pohvalnih riječi, da ga slavi,
komu je ,Prava“ mj. pri-
znavala velikih zasluga — postao je
eto lupež, bečki plaćenik, ulizica mi-
nistara, i na njega se tovari sve ono,
što [ to pišu
smoći
do 23. o.
se tovarilo na nas.
svećenici proti svećeniku.
Zašto ?
moguć. U
Odgovor je samo jedan
njihovim očima Biankini
je postao grješnik zbog toga, što
kandidira kao političar, a ne kao
svećenik, što on ima pred narodom
toliko zasluga, da njegovu kandida-
turu predlažu ljudi, na koje je po-
povska kamarila bacila anatemu. To
je dostatan uzrok, da im i Biankini
postane ,bezbožnik“, a po klerikal-
noj moralci na bezbožnike je slo-
bodno napadati i lagati; kad ih se
kleveće, čini se ,bogu ugodno“ djelo.
Nego mi shvaćamo moral druga-
čije. Za nas je zahtjev morala govo-
riti istinu, to je dapače u nekim slu-
čajevima dužnost svakoga poštenog
čovjeka. ,Bude li ta istina oštrija,
nego hi protivnička kleveta, ne će bit
dum Antune, naša krivina“,
Mahnitanje. — Kad čitamo
neke epizode izborne borbe u kotaru
Brač-Vis-Hvar, čini nam se, kao da
junaci njihovi nijesu svećenici, |već
mahnici, koji su utekli iz kakvog ma-
nikomija, pa koje treba vezati, da
ne čine nerazumna kvara. Što god
bolesna mašta jednog fanatika može
izmisliti, sve ti mahnici upotreblja-
vaju proti kandidatu ,hrvatske stran-
ke“ Dr. Tresiću. On im je hudoba,
koju treba s otoka odagnati izlažući
za tri dana u crkvi svetotajstvo ;
glasujuć za njegova protivnika gla-
NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA
BAUCČNA BIBLIOTEKA, DUĆGOVI
NK
IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE
POJEDINI BROJ 10 PARA.
Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvali
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, pe po
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. ==
Jezusovo“;
suje se za
SrCe
gdje
Tresić stane nogom, tu će se božje
on je framasun,
on je bezvjernik itd. itd.
Misle li ti ljudi na tešku odgovor-
prokletstvo oboriti;
nost, koju za ovako sramotno postu-
panje preuzimlju ? Ne, za takova raz-
mišljanja oni uopće nemadu vreme-
na. Sve vrijeme, kojim mogu i ne
mogu raspolagati ispunja im nasto-
janje, da udovolje višem nalogu, koji
glasi: ,'Tresić ne smije biti zastu-
pnik“. To je ona crna nit, koja veže
sve ove žalosne dogođaje. Nije s Tre-
sićevom kandidaturom u pogibli vje-
ra, već je u pogibli milost vlade, a
tu treba propovjiednicima
»Velike Hrvatske“ spasiti po što, po
to. Bez nje oni ne mogu da živu.
Što je njima stalo za vjeru i za na-
rod,
čistim “
njima je samo do svoje prepo-
štovane osobe.
O ovomu se radi, a ovaj javni
nemoral treba da zapriječe svi libe-
ralno misleći ljudi. Oni treba da za-
borave, što ih dijeli, a slože se oko
Tresića kao predstavnika
da kako su se
sada stvari razvile, poraz Dr. Tre-
sića, ne bi bio samo poraz ,hrvatske
stranke“, već pobjeda najernje reak-
cije. Od svećenika, koji su tako za-
boravili temeljne nauke one vjere,
koju bi trebalo da propovijedaju, da-
vajuć tako narodu primjer najodur-
nijeg fanatizma, možemo se nadati
samo zlu, pa na njih ne treba imati
obzira, kad (ga sami nemadu.
1 Maistrović im pobjegao. —
I dr. Majstrović ima grijeha na duši
kao političar, ali kao čovjeku ne
može se ništa zamjeriti. Za to nam
je čudno bilo, kako je zalutao u
»čiste“. Nego sad im je i on pobje-
gao. Ko dakle ostaje ?
Ovaj bijeg morao bi - osvijestiti
mnoge, da je pameti, ali ako je nje
malo i u drugim strankama, kod
»čistih“ je po gotovo nema. Imadu
je za to oni, koji ludovima vrtu, i
koji ih pod firmom hrvatskom tjeraju
u bečki tor. Kad dođu tamo, i kad
se vrata na toru zatvore, tad će
obilazit oko ograde i zablenuto pi-
tat: ,kako smo ovamo došli?“
osobe Dr.
svoga. Jer je očito,
190