Kandidatura Perić. — ,Slobo-
:da“ javlja u dopisu iz Imotskoga
da je kanditat ,hrv. str.“ ,To je i
čisto i bistro kazao Dr. Ivčević oda-
slaniku izbornog odbora ,hrv. str.“
u Omišu, koji je išao u Zadar s ma-
ročitom misijom, da isposluje protu-
kandidata Periću“.
Ovlašteni smo od gosp. Dr. Pera
Čingrije, predsjednika hrv. str. izja-
viti, da Perić nije kandidat hrv. str.
To dr. Ivčević nije mogao kazati,
pa zato on ni ne vjeruje, da je kazao.
Vladina akcija i zapostavljanje naših inferea
Primamo ovu obavijest: ,Regbi, da
se ove godine ne će početi lučke radnje u
Gružu, a to jer se u Beču sastavlja jedno
akcijsko društvo, koje će poduzeti izvršenje
radnji, koje vlada misli u Dalmaciji spro-
vesti, tako da će naš narod u ovom podu-
zeću biti zapostavljen“
Ova lakonična vijest iznenadila nas je.
Dakle radnje, koje će se činiti u Dalmaciji
za njezino unapređenje zakupiti će fudi lju-
di, izvađati će tudi kapital! Baratanje ka-
pitala, imali bi po tome da izrabe tuđinci,
a da se Dalmacija zapostavi. To ne može-
mo nikako vjerovati. Bila bi prevelika iro-
nija. Pod firmom njezinih interesa zaposta-
vljati u ovako važnoj stvari Dalmaciju, a
dati prigode tuđincima da te interese izra-
be, čini nam se jako čudno, neka uopće
sumnjamo u ozbiljnost vladine akcije i u
korist, koju se Dalmaciji od te akcije svag-
dano naviješta.
Mi uopće ne možemo da nađemo oprav-
danja, zašto bi se baš imalo ustrajati ika-
kvo akcionarsko društvo za radnje, koje će
vlada u Dalmaciji preduzeti. To bi bilo je-
dino od štete samoj zemlji, bez obzira koji
ljudi sastavljali to društvo. Na taj način sve
radnje bile bi usredotočene na jednome
mjestu i u jednim rukama, te bi bilo mo-
guće, da se eventualno pritisne niži radni
narod, koji bi razne posle obavljao. Mi mo-
ramo pretpostaviti da bi barem taj narod
morao biti isključivo naš, domaći — pa ko
god imao radnju u zakupu, a ne smijemo
ni časak pomisliti, da bi taj narod mogao
biti zapostavljen: Dakle svakako radilo bi
se o koži domaćeg pučanstva, i tim mu
bila nanešena opasnost, da bude izvržen
milosti i nemilosti društva, koje je mono-
poliziralo sve te radnje, « korist Dalmacije
— a na štetu njezinu.
Držimo. dakle, da svako akcijonarsko
društvo bilo bi možda vladi od komoditeta
i reklame, ali zemlji bi moglo donijeti štete.
Stoga naše je mišljenje, da bi vlada glede
zakupa radnja, koje najavljuje imala postu-
pati onako, kako se dosad postupalo. Imala
bi naime preko svojih organa raspisati draž-
be za zakup dotičnih radnja, a kod ponuda
obazirat se samo na domaće ljude i društva.
Tako je isključena mogućnost, da bi jedno
društvo monopoliziralo sve radnje i da bi
domaći radni elemenat bio ikako ugrožen
“eventualnim pritiskom ili zapostavljanjem.
Ali ako ipak vlada ostane kod svoje
narisli i želje, da se ustroji akcijonarsko
društvo, te ne bude odustala od te svoje
reklame i komoditeta na štetu samih inte-
resa Dalmacije, za koje hoće da se toliko
brine — onda bi se stvar imala posve druk-
čije urediti. 'To društvo akcijonarsko ne bi
onda smjelo ni moglo biti podnipošto tuđin-
sko, nego domaće. Glavna os, oko koje se
vrte sve te radnje za Dalmačiju — to je
njezino ekonomsko unapređenje. Kakovo bi
pak unapređenje za Dalmaciju bilo, kad bi
tuđi kapital u Dalmaciji radio i igrao glav-
nu ulogu, ne treba kazati.
izborna Kronika.
Pišu nam iz Korčule. — Jutros je
došao Don Jure Biankini, kojega je svak
željno očekivao. Istog je dana primio ođa-
slanstvo općine Orebić, koie je došlo da mti
iskaže povjerenje u ime svih svojih birača
(jer na Orebiću nema nijednog birača koji
će glasovati za Liepopili). U večer istog
dana imali smo skupštinu u općinskoj dvo-
rani, gdje ie naš obljubljeni kandidat, Don
Jure razvio programni govor, iza kako je
je bio prestavljen biračima od našeg načel-
nika Arneri. Načelnik nam spomen? njegove
zasluge, te izjavi da je Biankini došao samo
na želju birača jer da njemu nije potrebito
da sebe preporuča, već da su ga preporu-
čile njegove zasluge osobito za otok Kor-
čulu. Nakon programnog govora u kojem je
protumačio narodu riječku resoluciju, bio je
jednodušno pozdravljen i aklamiran, dapače
neki koji nijesu do tada shvaćali potpuno
što je riječka resolucija, dođoše te mu sti-
snuvši desnicu zahvališe. Iza toga gosp.
Ivo Lupis na ime radnika birača preporuči
gosp. kandidatu, da se zauzme, da se na
Korčuli uredi uzorni škar, i u opće za rad-
ničke potrebe, što je on i obećao. Na sa-
stanku je bila jednoglasno primljena resola-
cija kojom bi glasovano Biankiniju povje-
renje uz izjavu, da će birači grada za nj
glasovati. Pri odlasku iz dvorane, bio je
Biankini oduševljeno pozdravljen te dopra-
ćen do stana, gdje su mu bile priređene
srdačne ovacije.
Na sastanak bilo je došlo i jedno 50—6
pristaša Liepopilia (ne znadu ni oni za što
su njegovi pristaše), koji se nijesu usudili
(ili se možda sramili) podignuti ruku, kad
je načelnik pročitao resoluciju, — premda
je prije upozorio da tko nije za re-
soluciju neka podigne ruku. Istoga dana
kandidat Biankini pohodi Pupnat, gdje je
bio pozdravljen od skupljenog naroda, i
primljen zaključak, da će svi za njega gla-
sovati. U večer kada se jo povratio iz Pup-
nata, na izričitu želju birača svirala mu je
u počast općinska glazba. Evo kako misli
Korčula, koja je kako i svakog puta osvjet-
lala sebi obraz, izrazivši povjerenje svom
zaslužnom kandidatu Don Juri. |
Korčulanin.
Iz Žrnova. — Na 21. o. mj. držali
smo amo jedan izborni sastanak glede kan-
didata za carevinsko vijeće, Glede osobe
smo već na čistu, jer smo svi ko jedan za
našeg poznatog i zaslužnog borca Don Juru
Biankini, koji sa je uvijek istakao svojim
neumornim radom za dobro našeg mjesta.
U tu svrhu je iste večeri bio došao k nama
naš obljubljeni načelnik Arneri. U prijatelj-
skom dogovoru kojemu su sudjelovale sve
odličnije osobe mjesta, bio je sastavljen
mjesni odbor, koji već uspješno djeluje.
U nas su neki smntiifvci s dvora počeli iz
daleka nešto no o kandidaturi Liepo-
pilijevoj. Neka uwin kažu, koje ga zasluge
rese. Jer mi ne znamo doli onih, što on
kao vođa tamošnje sramotne družine, a osim
toga i svećenik, piše onake osvade u svom
libelu ,Pravoj“, do kojih amo u nas nitko
ništa ne drži, dapače s prezirom odbija.
Željno čekamo dan izbora da se vidi kako
naše mjesto misli, i da iskažemo povjerenje
Biankiniju za njegov dugogodišnji rad za
dobro domovine. Stupimo dakle braćo svi
bez iznimke na izbore, da pokažemo smut-
ljivcima, da smo svijesni svoje zadaće, gla-
sujmo svi za našeg Don Juru. Živio naš
kandidat Don Jure Biankini. Izbornik.
Skupština mjesne / organizacije
Hrvatske Stranke u Dubrovniku, koja
se na poziv odbora obdržavala a nedjelju
28 o mj. u mjesnoj Hrvatskoj Čitaonici us-
pjela je preko svakog očekivanja. Ovoga
puta smo se osvjedočili, da sva demagoška
agitacija i reklama koju protivnici čine, ne-
moćna je prema narodnoj svijesti i pa-
triotskom oduševljenju dubrovačkog puka.
Na sami jednostavni poziv odbora mjesne
organizacije Hrv. Stranke, neka je bilo
ružno i nezgodno vrijeme, na određeni sat
stanu se puniti za slične skupštine nedostat-
ne prostorije mjesne Hrv. Čitaonice. U
brzo se velika dvorana i pokrajne sobe kao
šipak nabiju pristašama Hrv. Stranke, sve
ljudima, biračima. Može se slobodno reći da
je tu bio najglavniji cvijet svega onoga,
što pošteno, hrvatski osjeća. Do 300 izbor-
nika sastadoše se tako, da se dogovore i
urede za izbore. Velik broj birača najviđe-
nijih ljadi iz Župe, Gruža i td.
Skupštinu je otvorio predsjednik mjes-
nog odbora, te u kratko razložio svrhu da-
našnje skupštine i predočio naše današnja
prilike u Dubrovniku.
Iza njega govorio je gosp. Dr. Melko
Čingrija. Rastumačio je u svome govoru
plodove i svrhu današnje nove narodne po-
litike, spomenuo glavni i prvi ideal, kojega
se ima novom politikom oživotvoriti — uje-
dinjenje trojedine kraljevine. Pobio sve
neosnovane napadaje protivnika, te dokazao
besmislicu njihove krilate riječi: ,Ni za
Beč ni za Na svrsi se osvrnuo
na kandidate u našem izbornom kotaru:
Biankini, Liepopili. Liepopili nam je plod naj-
crnjeg, najreakcijonarnijeg klerikalizma, a
Biankini zastupnik i zagovaratelj nove sretne
narodne politike, od tri decenija borac za
narodna prava, proslavljeni i iskusni parla-
mentarac. Njegove vatrene i razborite riječi
bile su više puta popraćene klicanjem i
pljeskanjem. Predložio je na svrsi nacrt
proglasa, što bi ga stranka imala izdat na
birače. Nacrt je jednoglasno prihvaćen.
Treći uzeo je riječ sam gospar Pero -
Čingrija. Burno pozdravljen veli da nije
imao na umu danas govoriti, ali ipak u
ovoj zgodi učinio bi krivo, da ne progovori
Mladenačkim zanosom upušta se starac od
blizu 70 godišta sve dalje i dalje, da govori.
Iskreno, što no riječ, sa srcem na dlanu
tumači, kako je došlo do riječke rezolucije.
Ne ljubav, ne srce, nego nužda, potreba i
panfet prisilili sa prve narodne ljude, da
poduzmu taj korak, korak neliaran, nepopu-
laran. Hrvati s jedne i druge strane Vele-
bita teškim srcem vraćaju se kući ne
znajući, kako će to narod shvati. Ali na-
rod je odgovorio kako treba, a taj korak
je donio blagodati: Khuenovština je uništena,
za Dalmaciju su se barem na oko pečeli
ozbiljne misliti. Razlaže korist i potrebu
sluge. Sinovi istoga naroda našli se zajedno
da rade za dobrobit i korist svoju. Duš-
maninu to smeta, nastoji svakako osujetiti
Peštu“.