God. XVI. U DUBROVNIKU, I. svibnja 1907. Broj 35. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu | unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- kad mu pretplata 1 mine, smatra se mama === predbrojen i za došasto polugodište. - zomstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. Izborne: slike. Odgovori, dum Antune! — »Novi List“ u br. 23. tek. br. 98. pi- sao je: ,Dum Antun Liepopili prosla- vio se slavnim djelima, dubrovačkom biskupu vrlo dobro poznatim, radi kojih bi morao sjedati u kom mana- stiru na okajanje, mješte da kandi- dira za zastupnika“. Taj broj ,Novoga Lista“ stigao je u Dubrovnik u srijedu, a u su- botu je izašla ,Prava Crvena Hr- vatska“, dubrovački organ stranke, koja kandiduje za zastupnika dum Antuna Liepopili. U njoj tomu ni spomena. Tri dana vremena imali su dakle da odgovore,a dum A. Liepopili muči. Cijeni li dum Antun Liepopili, da može biti zastupnikom jedan, kojega je javni organ prekorio zbog djela, »radi kojih bi morao sjedati u kom samostanu na okajanje“, a odgovorio ? Hoće li ,čista stranka prava“ u Dalmaciji, koja je ovu kandidaturu usvojila iu svom glavnom organu pro- nema o on ne glasila, prisiliti dum Antuna Liepo- pili, da odgovori ? Lažite, lažite. -— Prava“ je počastila kandidata Hrvatske stranke Jurja Biankini lažima i osvadama na pregrste. Čovjeku, koji ima za sobom 26 godina javnog rada, a komu je sama ,Prava Crvena Hr- vatska“ broj prije izdala svjedodžbu poštenja, pripisujuć mu u grijeh je- dino to, što se je — kako se dubro- vački kaptol fino izrazuje — pustio osedlati resolucijonaškim samarom, takovu čovjeku obrane_ne treba. Te potvore padaju na lice onih, koji ih izušćuju i zadahnjuju, pa bili oni koliko [hoćeš visoko, pokrivali koji mu drago čin. Nego čemo upozorit na nešto. Kad se pročulo, da hrvatska stranka u ovom kotaru kandiduje Biankinia, na svoje smo uši slušali, kako je to »nekim svećenicima, koji se sada ističu u agitaciji proti Biankiniju milo“. I to nije bilo raspoloženje pr- vih dana, ono je potrajalo sve dotle, dok nije došao od nekle befel. Taj pri- A sada nešto o Liepopili! čovjek bio je do jučer ,iskreni“ jatelj Biankinija. On ga je , vodio po kotaru, a svaki put, bi Biankini došao u Dubrovnik, tio mu se dum Antun među nogama. Kad bi bilo govora o _Biankiniju, tad ga je Liepopili zvao ,dična per- janica“, ,pravaška korenika“. Govo- rimo samo ono, Dubrovniku svako dijete zna. jednom kad pu- što u Sad najednom taj čovjek, za ko- ga dum Antun nije mogao slatkih i pohvalnih riječi, da ga slavi, komu je ,Prava“ mj. pri- znavala velikih zasluga — postao je eto lupež, bečki plaćenik, ulizica mi- nistara, i na njega se tovari sve ono, što [ to pišu smoći do 23. o. se tovarilo na nas. svećenici proti svećeniku. Zašto ? moguć. U Odgovor je samo jedan njihovim očima Biankini je postao grješnik zbog toga, što kandidira kao političar, a ne kao svećenik, što on ima pred narodom toliko zasluga, da njegovu kandida- turu predlažu ljudi, na koje je po- povska kamarila bacila anatemu. To je dostatan uzrok, da im i Biankini postane ,bezbožnik“, a po klerikal- noj moralci na bezbožnike je slo- bodno napadati i lagati; kad ih se kleveće, čini se ,bogu ugodno“ djelo. Nego mi shvaćamo moral druga- čije. Za nas je zahtjev morala govo- riti istinu, to je dapače u nekim slu- čajevima dužnost svakoga poštenog čovjeka. ,Bude li ta istina oštrija, nego hi protivnička kleveta, ne će bit dum Antune, naša krivina“, Mahnitanje. — Kad čitamo neke epizode izborne borbe u kotaru Brač-Vis-Hvar, čini nam se, kao da junaci njihovi nijesu svećenici, |već mahnici, koji su utekli iz kakvog ma- nikomija, pa koje treba vezati, da ne čine nerazumna kvara. Što god bolesna mašta jednog fanatika može izmisliti, sve ti mahnici upotreblja- vaju proti kandidatu ,hrvatske stran- ke“ Dr. Tresiću. On im je hudoba, koju treba s otoka odagnati izlažući za tri dana u crkvi svetotajstvo ; glasujuć za njegova protivnika gla- NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA BAUCČNA BIBLIOTEKA, DUĆGOVI NK IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvali plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, pe po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. == Jezusovo“; suje se za SrCe gdje Tresić stane nogom, tu će se božje on je framasun, on je bezvjernik itd. itd. Misle li ti ljudi na tešku odgovor- prokletstvo oboriti; nost, koju za ovako sramotno postu- panje preuzimlju ? Ne, za takova raz- mišljanja oni uopće nemadu vreme- na. Sve vrijeme, kojim mogu i ne mogu raspolagati ispunja im nasto- janje, da udovolje višem nalogu, koji glasi: ,'Tresić ne smije biti zastu- pnik“. To je ona crna nit, koja veže sve ove žalosne dogođaje. Nije s Tre- sićevom kandidaturom u pogibli vje- ra, već je u pogibli milost vlade, a tu treba propovjiednicima »Velike Hrvatske“ spasiti po što, po to. Bez nje oni ne mogu da živu. Što je njima stalo za vjeru i za na- rod, čistim “ njima je samo do svoje prepo- štovane osobe. O ovomu se radi, a ovaj javni nemoral treba da zapriječe svi libe- ralno misleći ljudi. Oni treba da za- borave, što ih dijeli, a slože se oko Tresića kao predstavnika da kako su se sada stvari razvile, poraz Dr. Tre- sića, ne bi bio samo poraz ,hrvatske stranke“, već pobjeda najernje reak- cije. Od svećenika, koji su tako za- boravili temeljne nauke one vjere, koju bi trebalo da propovijedaju, da- vajuć tako narodu primjer najodur- nijeg fanatizma, možemo se nadati samo zlu, pa na njih ne treba imati obzira, kad (ga sami nemadu. 1 Maistrović im pobjegao. — I dr. Majstrović ima grijeha na duši kao političar, ali kao čovjeku ne može se ništa zamjeriti. Za to nam je čudno bilo, kako je zalutao u »čiste“. Nego sad im je i on pobje- gao. Ko dakle ostaje ? Ovaj bijeg morao bi - osvijestiti mnoge, da je pameti, ali ako je nje malo i u drugim strankama, kod »čistih“ je po gotovo nema. Imadu je za to oni, koji ludovima vrtu, i koji ih pod firmom hrvatskom tjeraju u bečki tor. Kad dođu tamo, i kad se vrata na toru zatvore, tad će obilazit oko ograde i zablenuto pi- tat: ,kako smo ovamo došli?“ osobe Dr. svoga. Jer je očito, 190