taj blagoslovjeni rad. Treba zavađati, a_ klerikalizam tome izvrsno služi. Spominje potanko, iskreno, kako je došlo do današejeg razdora u Dubrovniku. Učinio je sa svoje strane ono, što je cijenio, da je od koristi i ponosa za naš narod. Nije mogao dopustiti, da se jedan stališ nametne, a da mu mi budemo vjerne ovčice, te da mu se poko- favamo samo kad bude htio. Završuje pre- poručujući sa nekoliko toplih riječi kandi- daturu časnog Biankinia te nadodaje: stidio bih se preporučiti neke osobe barem dotle dok su dužni da se pred javnosti radi svojih djela opravdaju. Neopisivo oduševljenje među svim prisutnima vladalo je za cijelog govora gospara Peia. Njegove su riječi mapunjale svakog slušatelja nekim neobičnim raspoloženjeim, koje se može oćutiti samo, kad jedan Pero Čingrija govori. Svaka njegova unna reče- nica izazivala je buru odobravanja. Pred- sjednik skupštine predložio je za tim iz- borni odbor, u koji je ušlo velik broj birača iz grada i okolice, te je ovaj izborni odbor jednoglasno prihvaćen. Nakon toga skup- ština je zaključena, te se odpjevalo ,Lijepa naša“. Iza skupštine. — Običnih manifesta- cija nije moglo da bude radi ružna vre- mena i kiše, koja je padala. Nazočni otpra- tili sa mačelnika Dra Pera Čingriju do njegova stana, gdje su mu ponovno bile učinjene iskrene ovacije. Sa vrata svoga stana, zahvalio se on narodu. te pozvao sve, da se nađu na biralištu dne 16. o. mi. Budite uviereni, da Vam Pero Čingrija ne će preporučiti nedostojna čovjeka - za za- stupnika“ — rekao je, a marod se dao u nove oduševljene ovacije svome obljublje- nom načelniku. Iza toga mnogobrojna masa naroda mirno se razišla otpjevavši prije »lijepa Naša“ i ,Oj Slaveni“. Žandari u civilu. — Dok se u Čita- onici obdržavala skupština, dotle su ispod lokala krstarile patulje neslužbenih žandara, da valjda nadziru miri red. Ti vajni referenti Prave“, ako imadu imalo poštenja i obraza imali bi ovoga puta iskreno u onome gad- nome libelu opisat, ko_je sačinjavao u ne“ djelju ,zloglasnwr kliku“, je li samo one dvije tri osobe, o kojima vazda trabunjaju, jer im smetaju najviše, ili oni mnogobrojni seljaci iz okolice, radnici, trgovci, obrtnici, it. z. ,gospoda“ iz grada. Neka ih svijeh potanko spomenu. Ali da, nema o tome ni govora: da oni to čine, izigrali bi i po- sljednu kartu, mnogi zavedeni koji se njih drže baš radi njihovog bulažnjenja o kliki, okrenuli bi im leđa. A onda bi ostale same crne mantilje, Stoga valja i na dalje zaslije- pljivati, varati. Samo naprijed crne, vajne duše! Skupština đeneralaša. — Kad su obaznali đeneralaši, da mi držimo skupštinu u nedjelju, lako se bilo i njima odlučiti, da i oni drže isti dan, ista uru. Prestašili se, da im ne bi koji lakovjerni k nama uskočio. Po tomu se očito vidi, kako su stalni za svoj posjed i kakovo oduševljenje i ideali uzdrže bezglavu vojsku. Dali se prije tri dana u agitaciju, matili, obećavali, a skupili, znate koga? One obične (A... B..... ) uz njih kojega lakovjernog bremenara, koji je mislio, da ih zovu na ručak, nekoliko c. k. pisarčića i velik (valja priznati) broj djece, Bilo je kakovih 30 birača, a 60, koji ne- maju pravo glasa. Kako se u đeneralaša raspravlja. — Ovoga puta jedini njihov ,vođe“, jedini govornik, jedini političar, jedini deputat (in spe!) — Liepopili nije se pojavio na pozornicu. Bio je nešto neraspoložen. Za- mijenio ga pravnik — Goga. Čudi nas, kako je ovoga puta ispuhala ,sočnost“ (??!!) šior Đura. Da, da, biće ,paklene muke“ krive. Također ne razumijemo, zašto ih nije malo pomogao u ovolikoj neprilici onaj ba- runić, što ih običava gdjegod, skladno re- čeno — za nos povući. Dante, Carducci, Leopardi, Cavour — slaba je hrana za nji- hov želudac. Stoga se našao, da ih zgodno zabavi njihov obljubljeni pripovijedač Oni- skijević. Pričao im pričicu, kako su jednom krstili vuka. Vele da je pričicu primijenio novopečenom kandidatu; Dječica se je za- bavljala osobito sa sočnim“ govorom Oni- skijevića, te su odlučili dati svoj glas za — kandidata vuka. : Gaženje zakona od službenih or- gana. — U doba općeg izbornog tajnog prava glasovanja neki činovnici hoće da po- stupaju po starom običaju. Tako je jedan činovnik na pošti — kojemu za sada ne ćemo iznašati ime, nagovara poštarske po- služnike da valja da glasuju za Liepopili. Mi ne ćemo da nikomu činimo štete, jer nijesmo spali na što i ,Prava“, ali ga opo- minjemo da poštuje zakon, jer ćemo se inače mi poslužiti zakonom. I Crnica kandidira. — Malo je je- dan kandidat kamarili. Ona zna, što hoće reći izaći u borbu u dubrovačkom kotaru proti jednomu Biankini-u, pa bi da je mo- guće iznijela na površinu i deset svojih kandidata, da Biankini-u: smetaju. Za sada barem, što znamo, nema javno proglašen u našem kotaru nego jedan kamarilac — a taj je kanonik Liepopili. Što iz potaje rade6, ne znamo još sve. Čujemo samo, da će kandidirati i kanonik Crnica i to isklju- čivo, da, kako. se on nada, prikupi uza se glasove Konavljana. Njemu su vele, nekako Konavljani obavezani sa onim ,dobročin- stvima“ što im je učinio. Pomalo, Dum Pepo zlatni, tvoje sunce ne sjaji se baš tako jako, da ćeš zlatnim svjetlom -zaslijepiti onaj pošteni narod. Potomci pokojnog Klai- ća nijesu još zaboravili prava narodnu sta- zu. Oni znadu, da je tebi i onako slododan pristup u Beč i kod kamarile, ali se ne na- daj, da će ti oni dati pouzdanicu, da tamo u ime njih ideš i sramotiš ih povjerenjem, koje od njih tražiš. Također ne će pošteni Konavljani dopustiti, da igraš tajnu igru sa svojim drugom Liepopiliem na račun nji- hov. Oni ti poručuju: Crnica i Liepop'li za nas je isto. Kamarilcima daleko kuća od nas. Živio naš pravi narodni zastupnik Ju- raj Biankini! Izgubio je glavu. — Niko drugi ne- go Dum Antun Liepopili. U ,Pravoj“ je najprije bulazvio, da se zast. Juraj Biankini prodao Budimpešti, vikao je svega i sva- čega, kao neko, kad vidi, da mu drugi gra- bi nešto, što mu je svemogući Beč obećao. U tolikome mahnitanju i glavu je potpuno izgubio. Sad više nezna ni što piše ni što govori. U zadnjemu broju svoga lista napi- sao je između ostaloga — da se je Bianki+ ni prodao i samome Beču. Dakle prodan i Be- ču i Budimpešti! Ako s ovim bude ovako nastavio on će napokon rijeti, da se je pro- dao i Rimu i Petrogradu i Parizu i Londo- nu pa i Dubrovniku. Kad tako do vrška ludosti dođe priznaćemo mu ovo zadnje i rijet ćemo mu, da se je Biankini zbilja pre- dao Dubrovniku, a Dubrovnik će ga kao - učine i u Budimpeštu, za čim Dum Antun toliko čezne. Ali, lijo, kiselo je! Sude druge po sebi. — Misle oni jadni i nevoljni kanonici Dum Jozo i Dum Ante, koji ,Pravu“ uzdržavaju, da je svak njihova kova. Predbacuju zastupniku Biankini-u sve one gadne i nečuvene gri- jehe, kojih je puna njihova savjest. Kad smo n. pr. plemenitog viteza Dum Joza pozvali, da nam reče, otkle mu ono 40.000 kruna što ih je u Blatu obećavao, nije nam znao ništa oogovoriti. Sada kad je zastu- pnik Biankini išao u Beč da vodi jednu deputaciju iz Blata, koja je imala da se zau- zme za pitanje suda u Blatu — skočio je junak Dum Jozo, da u ,,Pravoj“ viče na Biankini-a, da je išao moliti u Beču, da ga zastupnikom. no, da mu Biankini ite ugrabi u Beču mi- lost, pa pomahnitao i viče kroz ,,Pravu“ zajedno sa nesuđenim Dum Antunom. Ne- bojte se ništa, jednokrvna braćo u svetoj kamarili, milost vam u Beču niko ne grabi. Ona ostaje za vas, a našemu je Biankini-u ne treba. Vama je Beč obećao, da će vas učiniti deputatima, jer će narediti po- povima, da za vas glasuju. Ali slaba : vam nada od toga. Biankinia će izabrati slobo- dni, svijesni i pošteni narod, a vama eno Beča, pa mu se preporučujte. Kaćansky-Liepopili- Kovačević. — Đeneralaški kandidat Liepopili ne može ni- kako da se obrani od onoga, što smo mu u zadnjim brojevima iznijeli o njegovim svezama sa Kaćanskym i Pjerotićem. Nije šala za jednoga ,čistoga“ kandidata imati tako gnusne prste u nekim poslima. Odgo- voriti ne može na ono, pa u ,Pravoj“_ in- direktno hoće da uplete u ovu stvar Đura Kovačevića. Ne samo da upliće nekoga, koji nema s ovijem apsolutno nikakva po- sla, a nije ni kadar da ima, jer se ne radi o kakvoj Đurovoj spekulaciji, nego o važ- noj političkoj uroti i otkrićima, koje će svi- jet zadiviti — nego taj pošteni kandidat Liepopili denuncira i jezuitski hoće da osu- mnjiči činovnike na poštanskom uredu, da oni otvaraju tuđa pisma. Tako može sumnji- čiti i denuncirati samo jedan onako ,,čisti“ i ,pošteni“ čovjek, kao što je Dum Antun Liepopili, jedan čovjek, koji je jošte dužan da se radi nekih djela pred javnosti opravda. Mi opet toga čistoga“ kandidata pozivlje- mo, da nam iznese već jednom ta obećana otkrića i da nam javi rezultat svoga dopi- sivanja i dogovaranja sa Kaćanskim i Pje- rotićem. Ne treba tu jezuitski uvlačit niko- ga drugoga, ni Kovačevića ni poštanske činovnike. Ovdje je samo trojka: Kaćanskiy- Liepopili-Pjerotić, a niko drugi. Ova tri je- dan drugoga dostojna junaka neka izađu otvoreno, a ne treba sakrivat se. Kandidat Lijepopili denuncira. — Na našu vijest, da je kandidat đeneralaša 'u dopisivanju sa Kaćanskim, uz ljio se Lie- popili i počeo ispitivati, kako smo mogli to obaznati. Sjetio se, da su kad je predavao neko pismo za Kaćanskoga bili nazočni dvojica, sjeto se i ko je bio jedan, pa ga zaustavio i pitao za ime drugoga. Po tomu se vidi, da je Liepopili jako dobro znao kako je vijest mogla doći do nas, a mi ćemo mu priopćiti, da to nije prvi put, što su nam istu stvar javili, A ipak ta poštena duša hoće u svojem listu, da baci krivnju na poštarske činovnike, kriveći ih Pobojao se sigur- ,