taj blagoslovjeni rad. Treba zavađati, a_

klerikalizam tome izvrsno služi. Spominje
potanko, iskreno, kako je došlo do današejeg
razdora u Dubrovniku. Učinio je sa svoje
strane ono, što je cijenio, da je od koristi i
ponosa za naš narod. Nije mogao dopustiti,
da se jedan stališ nametne, a da mu mi
budemo vjerne ovčice, te da mu se poko-
favamo samo kad bude htio. Završuje pre-
poručujući sa nekoliko toplih riječi kandi-
daturu časnog Biankinia te nadodaje: stidio bih
se preporučiti neke osobe barem dotle dok su
dužni da se pred javnosti radi svojih djela
opravdaju. Neopisivo oduševljenje među svim
prisutnima vladalo je za cijelog govora gospara
Peia. Njegove su riječi mapunjale svakog
slušatelja nekim neobičnim  raspoloženjeim,
koje se može oćutiti samo, kad jedan Pero
Čingrija govori. Svaka njegova unna reče-
nica izazivala je buru odobravanja.  Pred-
sjednik skupštine predložio je za tim iz-
borni odbor, u koji je ušlo velik broj birača
iz grada i okolice, te je ovaj izborni odbor
jednoglasno prihvaćen. Nakon toga skup-
ština je zaključena, te se odpjevalo ,Lijepa
naša“.

Iza skupštine. — Običnih manifesta-
cija nije moglo da bude radi ružna vre-
mena i kiše, koja je padala. Nazočni otpra-
tili sa mačelnika Dra Pera Čingriju do
njegova stana, gdje su mu ponovno bile
učinjene iskrene ovacije. Sa vrata svoga
stana, zahvalio se on narodu. te pozvao
sve, da se nađu na biralištu dne 16. o.
mi. Budite uviereni, da Vam Pero Čingrija
ne će preporučiti nedostojna čovjeka - za za-
stupnika“ — rekao je, a marod se dao u
nove oduševljene ovacije svome  obljublje-
nom načelniku. Iza toga mnogobrojna masa
naroda mirno se razišla otpjevavši prije
»lijepa Naša“ i ,Oj Slaveni“.

Žandari u civilu. — Dok se u Čita-
onici obdržavala skupština, dotle su ispod
lokala krstarile patulje neslužbenih žandara,
da valjda nadziru miri red. Ti vajni referenti
Prave“, ako imadu imalo poštenja i obraza
imali bi ovoga puta iskreno u onome gad-
nome libelu opisat, ko_je sačinjavao u ne“
djelju ,zloglasnwr kliku“, je li samo one
dvije tri osobe, o kojima vazda trabunjaju,
jer im smetaju najviše, ili oni mnogobrojni
seljaci iz okolice, radnici, trgovci, obrtnici,
it. z. ,gospoda“ iz grada. Neka ih svijeh
potanko spomenu. Ali da, nema o tome ni
govora: da oni to čine, izigrali bi i po-
sljednu kartu, mnogi zavedeni koji se njih
drže baš radi njihovog bulažnjenja o  kliki,
okrenuli bi im leđa. A onda bi ostale same
crne mantilje, Stoga valja i na dalje zaslije-
pljivati, varati. Samo naprijed crne, vajne
duše!

Skupština đeneralaša. — Kad su
obaznali đeneralaši, da mi držimo skupštinu
u nedjelju, lako se bilo i njima odlučiti, da
i oni drže isti dan, ista uru. Prestašili se,
da im ne bi koji lakovjerni k nama uskočio.
Po tomu se očito vidi, kako su stalni za
svoj posjed i kakovo oduševljenje i ideali
uzdrže bezglavu vojsku. Dali se prije tri
dana u agitaciju, matili, obećavali, a skupili,
znate koga? One obične (A... B..... )
uz njih kojega lakovjernog bremenara, koji
je mislio, da ih zovu na ručak, nekoliko c.
k. pisarčića i velik (valja priznati) broj djece,
Bilo je kakovih 30 birača, a 60, koji ne-
maju pravo glasa.

Kako se u đeneralaša raspravlja.
— Ovoga puta jedini njihov ,vođe“, jedini

govornik, jedini političar, jedini deputat
(in spe!) — Liepopili nije se pojavio na
pozornicu. Bio je nešto neraspoložen. Za-
mijenio ga pravnik — Goga. Čudi nas, kako
je ovoga puta ispuhala  ,sočnost“ (??!!)
šior Đura. Da, da, biće ,paklene muke“
krive. Također ne razumijemo, zašto ih nije
malo pomogao u ovolikoj neprilici onaj ba-
runić, što ih običava gdjegod, skladno re-
čeno — za nos povući. Dante, Carducci,
Leopardi, Cavour — slaba je hrana za nji-
hov želudac. Stoga se našao, da ih zgodno
zabavi njihov obljubljeni pripovijedač Oni-
skijević. Pričao im pričicu, kako su jednom
krstili vuka. Vele da je pričicu primijenio
novopečenom kandidatu; Dječica se je za-
bavljala osobito sa sočnim“ govorom  Oni-
skijevića, te su odlučili dati svoj glas za
— kandidata vuka. :

Gaženje zakona od službenih or-
gana. — U doba općeg izbornog tajnog
prava glasovanja neki činovnici hoće da po-
stupaju po starom običaju. Tako je jedan
činovnik na pošti — kojemu za sada ne
ćemo iznašati ime, nagovara poštarske po-
služnike da valja da glasuju za Liepopili.
Mi ne ćemo da nikomu činimo štete, jer
nijesmo spali na što i ,Prava“, ali ga opo-
minjemo da poštuje zakon, jer ćemo se
inače mi poslužiti zakonom.

I Crnica kandidira. — Malo je je-
dan kandidat kamarili. Ona zna, što hoće
reći izaći u borbu u dubrovačkom kotaru
proti jednomu Biankini-u, pa bi da je mo-
guće iznijela na površinu i deset svojih
kandidata, da Biankini-u: smetaju. Za sada
barem, što znamo, nema javno proglašen u
našem kotaru nego jedan kamarilac — a
taj je kanonik Liepopili. Što iz potaje
rade6, ne znamo još sve. Čujemo samo, da
će kandidirati i kanonik Crnica i to isklju-
čivo, da, kako. se on nada, prikupi uza se
glasove Konavljana. Njemu su vele, nekako
Konavljani obavezani sa onim ,dobročin-
stvima“ što im je učinio. Pomalo, Dum
Pepo zlatni, tvoje sunce ne sjaji se baš tako
jako, da ćeš zlatnim svjetlom -zaslijepiti
onaj pošteni narod. Potomci pokojnog Klai-
ća nijesu još zaboravili prava narodnu sta-
zu. Oni znadu, da je tebi i onako slododan
pristup u Beč i kod kamarile, ali se ne na-
daj, da će ti oni dati pouzdanicu, da tamo
u ime njih ideš i sramotiš ih povjerenjem,
koje od njih tražiš. Također ne će pošteni
Konavljani dopustiti, da igraš tajnu igru sa
svojim drugom Liepopiliem na račun nji-
hov. Oni ti poručuju: Crnica i Liepop'li za
nas je isto. Kamarilcima daleko kuća od
nas. Živio naš pravi narodni zastupnik Ju-
raj Biankini!

Izgubio je glavu. — Niko drugi ne-
go Dum Antun Liepopili. U ,Pravoj“ je
najprije bulazvio, da se zast. Juraj Biankini
prodao Budimpešti, vikao je svega i sva-
čega, kao neko, kad vidi, da mu drugi gra-
bi nešto, što mu je svemogući Beč obećao.
U tolikome mahnitanju i glavu je potpuno
izgubio. Sad više nezna ni što piše ni što
govori. U zadnjemu broju svoga lista napi-
sao je između ostaloga — da se je Bianki+
ni prodao i samome Beču. Dakle prodan i Be-
ču i Budimpešti! Ako s ovim bude ovako
nastavio on će napokon rijeti, da se je pro-
dao i Rimu i Petrogradu i Parizu i Londo-
nu pa i Dubrovniku. Kad tako do vrška
ludosti dođe priznaćemo mu ovo zadnje i
rijet ćemo mu, da se je Biankini zbilja pre-
dao Dubrovniku, a Dubrovnik će ga kao

- učine

i u Budimpeštu, za čim Dum Antun toliko
čezne. Ali, lijo, kiselo je!

Sude druge po sebi. — Misle oni
jadni i nevoljni kanonici Dum Jozo i
Dum Ante, koji ,Pravu“ uzdržavaju, da je
svak njihova kova. Predbacuju zastupniku
Biankini-u sve one gadne i nečuvene gri-
jehe, kojih je puna njihova savjest. Kad
smo n. pr. plemenitog viteza Dum Joza
pozvali, da nam reče, otkle mu ono 40.000
kruna što ih je u Blatu obećavao, nije nam
znao ništa oogovoriti. Sada kad je zastu-
pnik Biankini išao u Beč da vodi jednu
deputaciju iz Blata, koja je imala da se zau-
zme za pitanje suda u Blatu — skočio je
junak Dum Jozo, da u ,,Pravoj“ viče na
Biankini-a, da je išao moliti u Beču, da ga
zastupnikom.
no, da mu Biankini ite ugrabi u Beču mi-
lost, pa pomahnitao i viče kroz ,,Pravu“
zajedno sa nesuđenim Dum Antunom. Ne-
bojte se ništa, jednokrvna braćo u svetoj
kamarili, milost vam u Beču niko ne grabi.
Ona ostaje za vas, a našemu je Biankini-u
ne treba. Vama je Beč obećao, da će
vas učiniti deputatima, jer će narediti po-
povima, da za vas glasuju. Ali slaba : vam
nada od toga. Biankinia će izabrati slobo-
dni, svijesni i pošteni narod, a vama eno
Beča, pa mu se preporučujte.

Kaćansky-Liepopili- Kovačević. —
Đeneralaški kandidat Liepopili ne može ni-
kako da se obrani od onoga, što smo mu
u zadnjim brojevima iznijeli o njegovim
svezama sa Kaćanskym i Pjerotićem. Nije
šala za jednoga ,čistoga“ kandidata imati
tako gnusne prste u nekim poslima. Odgo-
voriti ne može na ono, pa u ,Pravoj“_ in-
direktno hoće da uplete u ovu stvar Đura
Kovačevića. Ne samo da upliće nekoga,
koji nema s ovijem apsolutno nikakva po-
sla, a nije ni kadar da ima, jer se ne radi
o kakvoj Đurovoj spekulaciji, nego o važ-
noj političkoj uroti i otkrićima, koje će svi-
jet zadiviti — nego taj pošteni kandidat
Liepopili denuncira i jezuitski hoće da osu-
mnjiči činovnike na poštanskom uredu, da
oni otvaraju tuđa pisma. Tako može sumnji-
čiti i denuncirati samo jedan onako ,,čisti“
i ,pošteni“ čovjek, kao što je Dum Antun
Liepopili, jedan čovjek, koji je jošte dužan

da se radi nekih djela pred javnosti opravda.

Mi opet toga čistoga“ kandidata pozivlje-
mo, da nam iznese već jednom ta obećana
otkrića i da nam javi rezultat svoga dopi-
sivanja i dogovaranja sa Kaćanskim i Pje-
rotićem. Ne treba tu jezuitski uvlačit niko-
ga drugoga, ni Kovačevića ni poštanske
činovnike. Ovdje je samo trojka: Kaćanskiy-
Liepopili-Pjerotić, a niko drugi. Ova tri je-
dan drugoga dostojna junaka neka izađu
otvoreno, a ne treba sakrivat se.

Kandidat Lijepopili denuncira. —
Na našu vijest, da je kandidat đeneralaša 'u
dopisivanju sa Kaćanskim, uz ljio se Lie-
popili i počeo ispitivati, kako smo mogli to
obaznati. Sjetio se, da su kad je predavao
neko pismo za Kaćanskoga bili nazočni
dvojica, sjeto se i ko je bio jedan, pa ga
zaustavio i pitao za ime drugoga.

Po tomu se vidi, da je Liepopili jako
dobro znao kako je vijest mogla doći do
nas, a mi ćemo mu priopćiti, da to nije prvi
put, što su nam istu stvar javili, A ipak ta
poštena duša hoće u svojem listu, da baci
krivnju na poštarske činovnike, kriveći ih

Pobojao se sigur- ,