E želje, da i svakom pojedinom mjestu bude na korist kao što je i čitavom našem na- roda. — U 10 prispjesmo u Čilipe. Nije nas iznenadilo, kad nas kod crkve dočeka mali skup djece i mladića poklikom : , Živio Dum Antun Liepopili“ i , Dolje resolucija“, ta bila su među seljacima četiri učitelja, pa se htjedoše ovim da zahvale dičnome Biaukiniju, što je stari borac dum Jure više puta grmio sa govornice, da se povisi plata siromašnom učitelju. Eto u Župi je vi- dio jedan slučaj, a smo četiri — kako mu se u politici zahvalnošću vraća. Ono fana- tizovano društvo: vikalo je proti resoluciji, a nije je ni razumjelo, galamilo je — a komu? To su samo znali njihove vođe. No ipak ni jedan se glas nije usudio, da klikne što proti Biankiniju Eto i protivnici njegovi . moraju 'stati_pred njim nekim poštovanjem, pa se ne usuđuju da javno proti njemu rade i ako su pod vodom veliki junaci. Međutim opkoliše Biankinija pristaše stranke, koji su pohrlili da ga čuju, a narod iz cije- lih Konavala prekri svu onu veliku poljanu pred crkvom, davajuć očita znaka negodo- vanja prama ljudima, koji mješte da odga- jaju djecu u duhu snošljivosti i poštovanja prama zaslužnim ljudima, povlače nedoraslu mladež u vrtlog političke strasti. Sada uđe Biankini sa pratnjom u kuću Franića, da razloži program. Budući da je prostor u kući bio premalen, -a mnoštvo preveliko, Biankini bijaše prisiljen da govo- ri s vrata, da tako čuju i oni na dvoru pai proti- vnici. Govor je njegov bio ozbiljan i kratak. Ni glas fanatika, ni vika bezobzirnog dječaka nije ga prekinula . . . Poslije njega se oglasi posjednik Dragović čisti“. On je naglasio da je Biankini govorio kao ,pravi Hrvat“. Ali je ipak na svrsi govora pozvao sumi- šljenike da se udalje samo zato, jer je Bian- kini pristaša riječke - resolucije i prijatelj sloge Srba i Hrvata. Kad je. na to cn sa svojima ostavio dvorann, skupština se nastavi. Najprvi je govorio Dr. Melko Čin- grija. On je reagirao na riječi Dragovića, a to su bile obične klevete , Hrvatske Krune“ i ,Prave Crvene Hrvatske“. Pošto je prika- zao sve uspjehe riječke resolucije završio je uz burno odobravanje pozivljuć narod, da bude svoj na svomu. Zatim je Dr. Pero, Čingrija osvrnuo se na agitaciju' čistih, a * kojoj prednjače, kako je vidio, neki pučki učitelji, i osudio drsko nedostojno varanje naroda. U ime nazočnih govorio je posjednik , Miljas, ističuć potrebe Konavala, a u prvom redu presušenje polja i gradnju vodovoda uz gornju stranu do Cavtata, po prilici kuda je vodio i stari rimski vodovod,. komu -se otrašci još i sada vide, te koji bi za Konavle bio od isto tolike vrijednosti kao i uređenje polja. Biankini je obećao, da će se kao i dosad zauzimati za potrebe Konavala. Na posljetku je skupšvina jednoglasno prihvatila proglas, kojim se birači pozivlju, da glasuju za Biankini. Medutim se na poljani pred crkvom razvila druga pučka skupština osobite vrsti. Pred klupko čistih, gdje su dakako bili i učitelji, došli naši ljudi, pa se razvila poučna politička rasprava, koju je narod pomnjivo pratio. Kažemo poučno i zato, jer se za propovjednika ,čistoće“ obistinila ona latin- ska: ,si charta cadit ....* Oni su ponavljali latino ,Prave Crvene Hrvatske“ i , Hrvatske Krune“, a preko njega njihova šijenca ne dopire, jer se nikad nijesu ni pobrinuli da pročitaju i čuju protivničke razloge. Ako im m m———————————————r——r——umm_——————— je do istine, trebalo bi, da se manu te me- tode. Pošto su skupštine svršile, ljudi se ra- zišli da ručaju, a u 4 sata krenulo se put Cavtata, kako je već prije bilo ustanovljeno. Pri odlasku nije pas ni jedan poklik, ni jedan zviždak, a kamoli bročine i rogovi kako to oni oko ,Prave“ u onom lažnom i besramnom proglasu objelodaniše, ne da pohvale Konavljane, ne da nas sramate, ne- go da omrče lice konavosko pred ostalim svijetom, da sramate Konavljane pred osta- lim Hrvatima. Ta sami su protivnici — a stariji i pametniji ljudi osuđivali ono po- stupanje pri dolasku, a svi zajedno nasto- jali da odlazak prođe mirno i pošteno, kako se dolikuje. Onaj lažni proglas neka bude zavedenim najbolji dokaz, s kakvim se lju- dima oni drže. Neka vide, kako se kona- vosko ime kalja, samo da ljudi oko ,, Prave“ i Liepopila postignu svoje cijeve, koji nije- su nipošto zajednički ni Konavlima ni Hr- vatskoj. U Cavtatu — dočekaše Biankinia sjaj- no. Krasna dobrodošlica izrečena od ugle- dnog donačelnika Vragolova zadivila je sve prisutne. Naš kandidat je odgovorio, zahva- ljujuć se, a na to zaori gromoviti Živio“! Zatim se uputi sva povorka dalje prema društvu ,Zora$. Svako pet ;:koraka vidjeli su se na zidovima plakati , Živio Biankini“. U ,Zori“ se kratko vrijeme zadržasmo. Biankini je razgledao poznatu sliku Bu- kovčevu. Pozdravi zatim sve prisutne ože- tim, ali sočnim govorom i udalji se praćen od svojih prijatelja i od mnoštva, koje nije moglo da stane u male prostorije društva. U društvu ,Cavtatsko i Konavosko brat- stvo“ — pozdravi zast. Biankinia g. Bra- tić. Taknu se prvašnjih jada; preporuči že- lje cavtatske_ i konavoske, a g. Biankini nato odgovori da se je griješilo prvo: ,In- tra et extra muros“ izrazi radost, da je to sada prestalo, a da je i to plod riječke resolucije“, te obeća da će rado nastojati i zauzimati se za sve želje Cavtaćana i Ko- navljana, ako ga oni obdare svojim povje- renjem. Dr. Melko Čingrija osvrnuo se na uzroke prvašnjoj međusobnoj, bratoubilačkoj borbi, uzradova se, što se je tim uzrocima našao lijek, te preporučuje, da se odlučno borimo proti domaćem smutljivcu, koji bi htio da tu borbu opet zametne; ali se na- da da mu to uspjeti ne će. — Svi prisutni na to uz klicanje Biankiniu, Čingriji, slozi itd. otpjevaše nekoliko rodoljubnih pjesama. Iza kratkog odmora, pozva nas treći zvižduk »Cavtata“. Na odlasku oduševljenim pokli- cima nigda kraja. $S inora se viče: , Živio Cavtat“ — skraja je odgovor ,Živio Du- brevnik“, ,Živio zast. Biankini“. Napokon se izgubiše s vida mila lica naših Cavtaćana.. Put do Dubrovnika nije mogao, da bude ugodniji. More — ko ulje, a mi — se za bavljasmo ugodnim razgovorom, koji je za- činjalo veselo pjevanje . . . Ovako je bilo u Konavlima. Pod zlokobnim utjecajem iz grada, htjeli su tamošnji učitelji Memed, Skurić, Bendiš i Kastrapeli, da učine nešto ali im se pokušaj razbio o prirođe- nu pitomost, naših Konavala. Njihov je čin takav, da kad bi bio uspio bio bi osramotio Konavle, ali sra- mota je pala na njih. Nego mi baš ne ćemo kriviti ni njih. To su ljudi, koji ne znadu što čine, a to su pokazali već tim, što su se sigurno neznalice ogriješili o para- grafe, koji kazne svako ometanje ja- vne. skupštine sa zatvorom od jed- nog do šest mjeseca dana. Ali drugi put neka uče i kad se hoće uplitati - u posle, koji nijesu njihovi, neka ba- rem ne žale potrošiti 20 novčića i kupe izborni pravilnik, da znadu, što čine. A što da rečemo o onim infamnim letcinra, koji su se jučer širili po gradu! Mi smo cijenili po- trebnim, da reagiramo i izdali smo izvanredno izdanje lista, jer nam se činilo, da širenje lažnih izvješćaja može djelovati na one, kojima naše prilike : nijesu poznate. Ali kad je na to stranka od rožina i bročina odgovorila novim letkom, još sramo- tnijim i još bestidnijim od prvoga, cijenili smo, da bismo uvrijedili sebe i drugoga, kad bismo dalje odgova- rali, već smo pokupili gdje smo mo- gli, i poslali letke u Konavle, neka nam tamo prijatelji i protivnici vide kakovoj bruci izlažu učitelji čestito konavosko ime. Na izbornoj skupštini birača ,hr- vatske stranke“ držanoj u Čilipima dne 5. maja prihvaćen je jednoglasno ovaj proglas: Braćo Konavljani Birači! Pimiče se dan 16 o. mj., kad ste po- zvani da birate poslanika na carevinsko vi- jeće. Ovaj izborni kotar bio je dosad dično i odvažno zastuvan od Jurja Biankini čovjeka, koji se već od trideset godina bori za narodna prava, čije dično ime odjekuje širom naše hrvatske domovine i daleko preko nje, a poznato jako dobro i svakome Konavljaninu, jer je više puta k nama dolazio, da se propita za potrebe naroda i da srcem na ustima kaže svojim čestitim konavoskim biračima sve što je i kako je za narodno dobro radio. Ko bi mogao nabrojiti njegove zasluge za narod u opće, a za Konavle napose? Njemu svak mora da iskaže priznanje: i svećenik i svjetovnjak i činovnik i siromah i dobrostanac, i erkva i škola, i sirota i udovica, "jer ko god se je za koju mu drago pravednu stvar k njemu, kao zastupniku, obratio ili mu svoje tužbe saopćio, svakoga je najprijaznije primio i svakomu učinio ono dobro, što je samo mogao. . Najviše pak ima ostati zahvalan naš težački narod, jer, braćo Konavljani, nijesu oni koji se sada proti njemu nameću, nego je Juraj Biankini bio onaj koji je svojim odlučnim zauzimanjem i svojim besjedama u Beču, u Zadru i u Budimpešti, otkrio svu veliku nevolju našega seljmka; on je bio onaj, te je najviše doprinio da se je počeo stresat pepeo sa stare pepeljuge Dal- macije; on je bio onaj koji je za dosta go- dina neprestano grmio u Beču proti vin- skoj klauzoli, dok nije napokon bilo doki- nuto uvažanje talijanskog vina, i tim naš seljak našao koristi od svoga krvavog truda.