tE ———————m—mm—m——————m—————— m—m—————————————————= Braćo Konavljani! Proti takom čovjeku, proti čovjeku koji je sve svoje snage na- rodu posvetio, koji nama Konavljanima nije ništa na žao učinio, podigli su se sada njeki ljudi, koji za svoje svrhe, kad ne mogu drugo, služe se lažima i izmišljoti- mama ne bi li uzdrmali u Vama staro Vaše povjerenje prama njemu. Ti ljudi kazuju Vam da se je Biankini prodao Madžarima, što nije istina, nego je istina da je prodao dušu onaj, koji to kaže, upisuju mu u gri- jeh što se je on pokazao prijatelj narodne sloge, jer bi oni htjeli da se mi Hrvati sa Srbima koljemo do sudnjeg dana, a zabora- vili su ono što je upisano u Vangjelja, da napokon ima biti jedno stado i jedan pasti- jer: zaboravili su onu istinitu riječ: ,brat je mio, koje vjere bio, kada bratski čini i postupa:“ pa i treću onu našu narodnu: »ko neće brata za brata, taj će tuđina za gospodara“. * Ne vjerujte tijem ljudima, braćo Kona- vljani ! Glasujte složno svikolici za Jurja Bi- ankina, čijem ćete pokazat da znate cijeniti za- sluge čovjeka koji se tako junački bori za domovinu, koji našim narodnim neprijate- ljima u brk siječe, koji ne moljaka niti se ulagiva mogućnicima, nego koji traži u ime zakona pisanijeh i prirodnijeh, u ime na- rodne časti i, ponosa, da se našemu narodu. poda ono što mu pripada, a najviše da se Dalmacija što prije združi s materom ze- mljom Hrvatskom. U to ime: Živio Juraj Biankini! Izborna skupština u Postrani. — Pišu nam iz Žrnova, 6. maja: Jučer poslije podne držana izborna skupština u Postrani od Žrnova. Jednoglasno zaključili velikim oduševljenjem glasovati za Dn. Jurja Bian- kini. Živili svijesni birači! Živio Don Ju- raj Biankini! Izborni proglas Srba. — » Dubrovnika“ donosi ovaj proglas: Zadnji Srbi birači! Prama dogovoru između srpske i hr- vatske stranke treba da pri nastajnom iz- boru poslanika za carevinsko vijeće u ovome srezu glasujemo za predloženika hrvatske stranke. Milo nam je da Vas možemo pozvati da svoj glas podate za gosp. JURJA BIANKINI Velimo: milo nam je, jer ste imali pri- like da čujete njegov programni govor. < Čuli ste, kako se bistro, otvoreno i iskreno izjavlja za politički pravac kome je udaren temelj riječkom i zadarskom resolu- cijom ; Čuli ste, kojim zanosom zbori o slozi i zajedničkom radu Srba i Hrvata s ove i one strane Velebita ; Čuli ste, kako je naglasio devizu : ,brat je mio koje vjere bio“. Srbi birači Glasujte svi za gosp. Jurja Biankini, e da oiača i još bolje se razvije lju- bav i sloga između jednokrvne braće Srba i Hrvata, pa da svi, okupljeni u bratskom kolu i potpuno ravnopravni, iskreno pora- dimo na koristi i boljitku zajedničkog nam naroda, a ujedinjeni suzbijamo dušmane prave narodne mhisli i politike. Dubrovnik, 20. aprila 1907. Srpski izborni odbor? Drašković Đorđe — Đivanovič M. Niko — Di. pl. Gradi Baldo — Dr. Knežević Stijepo Sarić Matej. Jedno đeneralaško izborno pismo. : — Pred nama je pismo potpisano od Đura Kovačevića, Antuna Miletića don Mira Ta. ljeraua. Radi se o sakupljanju potpisa na po- znati proglas u ,,Pravoj Crvenoj Hrvatskoj“. Tu se doslovce kaže: ,Molimo Vas, da nas čim prije uoblastite i Vaše časno ime na nj naknadno potpisati, te nam pribaviti potpis još kojeg uglednijeg birača i nama ih dostaviti. Na Vama će tamo biti da se opoštenimo, jer opstanak naše stranke ovisi o uspjehu izbora“. Ovakovih pisama rasturilo se na stotine, a maknadnih potpisa nema ni dvaestak. Pišu nam iz Šipana. — Ovamo su došli dva člana dubrovačke đeneralaške lože: Goga i Marčinko u pohode ,patriotu“ Pa- lunko. Hoće u agitaciju u slanjsku općinu, a ne sjećaju se, da imadu posla i na Šipanu Nije Šipan đeneralaški ne! O tomu će se tamošnja loža uvjeriti na?16. o. mj. Neka se ustrpe. Do kojeg kukavičluka smo došli! Iza posjete dubrovačkih čeneralaši našim bez- glavcima, desio se ovaj slučaj koji je vrije- dan da se zabilježi. U prisustvu nekoliko debrih rodoljuba zapodio se. razgovor, te se je došlo govorom na naše slavne mučenike Zrinskog i Frankopana, kojim su običavali naši Starčevićanci uz sudjelovanje svih koji se Hrvati ćute, svake godine na 30. travnja dati na uspomenu jedno opjelo, a pri tom govoru jedan od tih zavedenih duša izrazio se u ovomu smislu: da je pravo i dobro stal» što su ih kao izdajice smakli; kad su se u društvu s Madžarima rotili proti Beču. Eto; ovo je plod glasovitog izleta i infamnog đeneralaškog zavađanja -prostog puka. Šipanjanin. Krivotvoren potpis. — Niže križem potpisani izjavljujem, da nijesam stavio moj potpis na izjava, koju je nudio na potpisi- vanje pravoik Marko Palunko pri nekakvom sastanku u svrhu izbora, držanom u druš- tva ,Starčević“, koja je izjava izašla tiska- na u ,Pravoj Crvenoj Hrvatskoj“ sa mojim potpisom križem. Nadalje izjavljujem, da nijesam niti prisustvovao pomenutom sas- tanku, a još manje koga ovlastio, da moje ime potpiše na ikakvu izjavu, pa s toga dr- žim ovo za krivotvorenje i lupeštinu mog potpisa. Luka Šipanjska, 5. maja 1907. Križ i Antuna Šiševića B. Smrdelj, svjedok na križ Vlaho Jakšić, svjedok. Čisti kandidat d. Antun Llepopill. Kandidat đeneralaša Amtun kan. Lie- popili upravio nam je preko svog ,čistog“ organa ,Prave Crvene Hrvatske“ poslanicu, gdje nas pozivlje, da što konkretna iznesemo, pa da će nam odgovoriti, ,Drukčije neka slobodno kleveće, koliko joj drago“. Zaboravio je, da on nama ne duguje odgovora, već da ga duguje cijelom građan- stvu. Mješte da se skriva za doskočice i igra nevješta čovjeka u stvarima, o kojim cijeli grad buči, on je imao dokazati, da su svi ti glasovi ,,kleveta“, jer nije ih dosta tim imenom krstiti. Imao je za to vremena cijelu godinu dana, a i prilike još prije nego je ,Novi List“ te optužbe onako općenito formulirao, te tako i nas prisilio da tražimo razjašnjenja. Antanu kan. Liepopiliju možda će se o shvaćanju. Po našem mišljenju, a to mi- šljenje prevlađuje u cijelom izobraženom svijetu, ima glasova, preko kojih onaj, o kom se šire, ne smije preći, a dužnost je javne “štampe, kad već jednom izađu na javu, da se barem njima pozabavi i traži razjašnjenja u interesu javnog morala, i ako bi radije preko toga prešla. To je slučaj i ovdje! ,Prava Crvena Hrvatska“, organ dum Antuna Liepopila, razbacivala se od svoga početka poštenjem i neporočnosti; ona je redom sve naše po- litičare krstila lupežima i prodavicima, dok nije tako prisilila ,Novi List“, da se, uvjereni smo prot# svojoj volji, jer nikomu nije drago iznašati neke stvari, pozabavi i poštovanim nadahniteljima ,Prave Crvene Hrvatske“, Crnicom i Liopopilijem. Ovomu je spomenuo ,slavna djela, dubrovačkom biskupu dobro poznata, zbog kojih bi morao sjediti na okajanje u kojem samostanu“. Da se mi služimo sredstvima ,,Prave Crvene Hrvatske“, nek promisle oni, što bi od njega bilo. Ali nama je samo do istine, mi pitamo samo, što je u stvari, a to pitamo, jer je to naša dužnost. Lijepopili bi želio, da iznesemo ,štogod konkretna“. I u tomu bismo mu možda išli na ruku, kad ne bismo znali da to ,štogod konkretna“ on već ima i da je samo do njegove volje, da u ovu aferu unese potre- bita svjetla. Gdje je n. pr. onaj zapisnik, o komu se govori, da je bio sačinjen pred biskupom, i po komu bi se očitovala nevi- nost Liepopilijeva. Zašto se taj zapisnik ne iznese ? To je cijenimo najjednostavnije sred- stvo, da ,klevete“ zamukne, a čudom se čudimo, da ga nije već Liepopili upotrebio. Gradska Kronika. Našim prijateljima. — Dani izbora se približuju, a naši protivnici napinju sve svoje slabe i bolesne živce, da, se na koji način iskoprcaju iz borbe, u koju su ludo i besvijesno srnuli. Rabe najgadnija i najodurnija sredstva, da za svoga neznanog kan- didata skupe koji glas. Sa svijeh strana stižu nam vijesti, kako đene- ralaši od nerazumnijih i nepismenih ljudi izmataju glasovnicu, pa je po svojoj volji napune usprkos izričitom zahtjevu lakovjernog birača, da on glasuje za Biankini i za nikog dru- gog. Time đeneralaši krše zakon na najprostiji i najbezsramniji način, a posljedica kao da se ne boje. Mi naše pristaše i prijatelje upo- zorajemo, da paze na ovakovo lu- peško postupanje, te čim obaznadu ili vide kojigod ovakovi slučaj da odmah poduzmu one mjere, kojć su određene za potpunu slobodu izbora te da se zakon vrši i ne oskvrnjuje pa bilo i sa strane c. k. đeneralaša i fur- timaša. Ako oni u svojoj bolesnoj glavi cijene, da mogu i zakon kršiti, pokažimo im, da to ne mogu i ne smiju, pa bio njihov kandidat najveći miljenac kamarile. > Upozorujemo birače, da osobito paze ovo potonje činit čudno, sli to zavisi samo, na legitimacije i glasovnice, koje im se ovih dot