ED
zi Izborni odbori srpske i hrvat.
3 stranke bili su  sazvali u
Iedjelju u jutro jednu izbornu
skupštinu birača u Bondinom ka-
zalištu. Toga dana bili su došli u
grad zastupnici birača iz Cavtata i
Konavala, Zatona, Šipana, Rijeke,
Slanoga, da prisustvuju izbornoj skup-
štini, pa se je na skupštini, uz gra-
đane birače Srbe i Hrvate našla li-
jepa kita najviđenijih birača iz bliže
i dalje okolice. Uz građanina svake
ruke našao se pitomi Primorac, uz
poštenu župsku crvenkapu svijesni
Konavljanin, da se zajednički dogo-
vore i da jedan drugome zada čvrstu
i poštenu riječ, da će svaki nasto-
jati da očuva poštenje, narodni ka-
rakter i dobri glas, koji ovaj staro-
drevni grad uživa.

Potrebito je bilo da se tako za-
vjere svijesni i pošteni birači dubro-
vačkog sreza u današnje doba, kada
su sve moguće crne vrane i druge
grabežljive tičurine -navalile na nj,
da mu otmu sve, što je njemu, sveto,
da ovo kamenje od davnina posvećeno
skladnošću i poštenjem; izblate kalom
najbezsramnijih laži, najodurnijih kle-
veta, najpodlijih denuncija. Baš kada
je ta zlosretna četa ljudi neljudi
upela sve svoje sile, latila se naj-
ogavnijih sredstava, da do svoga
gadnog cilja dođe, dobro je došla
ova zavjera poštenih i svijesnih bi-
rača da se ustane na obranu narod-
nih svetinja. Oni su jedan drugome
zadali čvrstu vjeru, da će Dubrovnik
i njegova okolica zajednički poraditi,
kako bi ovaj grad ostao i nadalje
vjeran svojim idealima: slozi i čežnji
za sjedinjenjem naroda. Stoga će svi
kao jedan složno stupiti na biralište
da glasuju za čeličnog hrvatskog
borca Jurja Biankini, koji će biti
tumač i predstavnik tih naših ideala,
a ujedno i savjestan i marljiv zago-
varatelj naših materijalnih interesa.
Tako se Dubrovnik i okolica zavjerio,
a sutrašnji četvrtak je dan borbe
svjetlosti s tminom, istine sa laži.

Narode .....
Ti sudi
I osudi.

*

U nedjelju oko 10 sati prispio je paro-
brod ,Gruž“ sa biračima, Slanoga, Orašca,
Šipana, Zatona i t. d. U gradskoj luci do.
čekalo je birače ogromno mnoštvo građan-
stva sa načelnikom gosp. Perom Čingrijom,
koji ih pozdravi, te ih otpratilo do Bondina
kazališta. Malo kašnje pomolio se je paro-
brod iz Cavtata sa biračima Konavljanima

  

jelika izborna skupština u kazalištu,

i Cavtaćanima. Veliko mnoštvo naroda, koje
se zgrnulo u luku, pozdravljalo je birače
i dopratilo ih do kazališta.

Međutim vrijeme skupštine je nadošlo,
te se kazalište napunilo kao šipak biračima
iz okolice i građanima Srbima i Hrvatima.
Na okupu je oko 800 birača, a bilo bi ih i
više, da ima prostora u kazalištu, koji je
vas do najzadnjeg kutića zapremljen.

Jedan od sazivača skupštine, gosp. Ma-
tej Šarić otvara skupštinu i predlaže istoj
za predsjednika gosp. Dr. Melka Čingriju,
a za pedpredsjednika gosp. Dr. Balda Gradi,
koji odmah i zauzimlju svoja mjesta.

Dr. Melko Čingrija zahvaljuje se na
povjerenoj časti i imenuje 12 redatelja
skupštine. Tumači za tim, kako današnji
sistem izbornog čina, kojemu je podloga na
općem izbornom pravu, zahtijeva  dogo-
vora. Tim više je to potreba u Dubrovniku,
da se na ovaj način utjera u laž protivnike,
kojima su jedino sredstvo sramotna laž, kle-
veta i podla denuncija. 'Tu šaku ljudi sa
crnim imenom mi poznamo navlastito u
Dubrovniku, ali da naši ljudi iz okolice,
koje oni na svaki način gledaju zavarati,
uvide u pravoj svjetlosti tu laž, da upo-
znadu ljude, koji samo s njom računaju, to će
najbolje služiti današnji naš sastanak, kojega
su sazvala: složna braća Srbi i Hrvati. Mi ne
zaziremo od borbe, ali poštene, lealne borbe;
zaziremo pak od načina borbe, kako iu
naši protivnici danas vode, zaziremo od
onih sredstava, koja oni upotrebljavaju da
dođu do svoje svrhe — o kojoj nije po-
treba govoriti — da sami sebe, dosad ne-
poznati i neopaženi vrh vode iznesu.

Rekao je češki zastupnik Masaryk, da
bi idealno bilo, kad bi bile samo dvije
stranke: stranka poštenih i nepoštenih. Regbi
da se u Dubrovniku ćo sada stvara. Ali je
žalosno, da na čelu druge stranke stoje dva
čovjeka i svojim imenom, a još više svojim
činom, šire klevetu, podržavaju laž, zaštićuju
denunciju (burno odobravanje). A ta su dvo-
jica kanonici Crnica i Liepopili. Oni su po
tuđem nalogu učinili, da se ovaj građanski
rat i dalje tjera. Odakle smo morali doži-
vjeti sijanje ljubavi i bratske sloge, odatle-
eto bačena je među nas zublja mržnje, raz
dora, a zašto? Jasno je, da je to po -nalogu
onoga, kojemu sve to dobro dolazi, bez
čega bi on propao, bio uništen.

Ali slobodna volja birača dubrovačko-
korčulanskog sreza znati će jamačno od sebe
odbiti ova dva čovjeka, koji im se sa svim
nepoštenim i nemoralnim sredstvima hoće
da nametnu. Oni su sa svojim drugovima
klika nepoštena i nedostojna, a ne mi.
Nijesmo klika, jer ovaj mnogobrojni narod
koji se sa zapadnijeh i istočnijeh mjesta
kotara sastao na dogovor sa cvijetom gra-
đanstva, sa složnim biračima Srbima i. Hr-
vatima grada Dubrovnika, ne može da bude
klika. Ovo je puk svijesni i pošteni, koji
će njihovoj kliki grob iskopati. Ovaj puk
ne će dopustiti da se u ime njegovo na-
stavljaju sva ona nepoštena djela, nego će
reći nametnicima: Daleko vam kuća, a on
svijestan podati će svoj glas "povjerenja o-
nome. čovjeku, koji će braniti čast i pošte-

 

nje ovoga kotara, . podati će svoj glas:
Jurju Biankiniu! (burno oduševljenje i kli-
canje među biračima).

Predsjednik podjeljuje na to riječ gosp.
D.ru Miloradu Medini. Govornik spominje
značaj i vrijednost ovih izbora za naše pri-
like, u kojima će u prvom redu narod su-
diti o novom narodnom smjeru u politici.
Spominje riječku resoluciju, nju je i kandi-
dat Biankini sa ovog mjesta razložio: ako
je uvijek ističemo, činimo to, jer ne radimo
mi iza kulisa, kako rade naši protivnici, nego
javno pred narod izlazimo sa našom politi-
kom, ne zaslijepljujemo ga frazama i lijepim
riječima, nego mu otvoreno kažemo: ovo je
što nas boli, ovo je što ćemo raditi e da
bolest iskorijenimo, te čemu se od svoga
rada nadamo.

Nije riječka resolucija veleizdajnička,
kako se to hoće da reče u jednom letku,
što se baš danas dijeli. Ona hoće Hrvatsku
jaku i samostalnu, a takova Hrvatska će biti
od koristi cijeloj državi. Dobro Hrvatske je
dobro također i vladalačkog doma. Riječka
resolucija traži uređenje ustavnih odnošaja
u Hrvatskoj, da se tako utre put sjedinjenju,
za koje se borimo od 40 godina natrag.

Znali su oni narodni prvaci, koji su
stvarali 1iječku resoluciju, da će. maići na
veliku borbu sa strane reakcije. Ali su vje-
rovali u narod, vjerovali su u njegov bistar
um i pošteno srce, znali su njegove želje
i nade. Pučka politik» stvorila je riječku
resoluciju. Ali protivnici videći da mi našom
politikom hoćemo da stvorimo jaku i neod-
visnu Hrvatsku, hoće da stvore novu pučku
politiku. Proti pak našem nastojanju, da
stvorimo Hrvatsku oni, da zaslijepe, bacili
su riječ da hoće Veliku Hrvatsku bez ičije
pomoći — sami.

Tako njihove riječi, a osvrnimo se malo
na njihova djela. Mjesto da izađu pred na-
rod i kažu mu, kako će/stvoriti Veliku Hr-
vatska, oni mu ucjepljuju neke nade, koje
se ne mogu izvršiti. 'To je sramota! Kad
bismo mi znali, da je doba da se stvori
Velika = Hrvatska, prvi bismo rekli .
imate pravo evo i nas s vama da se borimo.
Ali ta Vel. Hrvatska ne može se ostvariti
međusobnom mržnjom naroda, već složnim
sporazumom između Srba i Hrvata. Oni osim
toga lažu, ocrnjuju prve narodne ljude, a
to sve prostom laži i klevetom. Boje se ja-
vnosti i njezina suda, a samo gledaju kako
će nedoličnim sredstvima omesti rad drugo-
ga. Pitaju svaki dan za 56.000 K narodnog
novca, a znadu, da je to u Spljetu, na banci
Vele nam da smo se prodali Madžarima.
Nema sveta čuvstva, što ga ne upotrijebe
proti nama. Dobro im je došla: vjera, bog,
oltar itd.

Da skratim : mi se borimo u ime istine,
oni u ime laži. Mi dolazimo javno pred na-
rod, oni šapću i ogovaraju nas. Sve što su
učinili u ovo godište i po, to je laž, kleveta *
i potvora, a što smo mi učinili, to marod
zna, to mu mi kažemo. Mi preda nj izlazi-
mo jer mu vjerujemo.

Ovi izbori, prvi iza riječke resolucije,
nemadu da riješe pitanje, hoće li Biankini
otići u Beč ili ne, nego nešto veće, a to je