poštenje. Idemo vanje). . i Ustaje na to konavoski birač privijenac trgovac gosp. Miho Miljas, te veli da će konavoskom iskrenošću reći nekoliko riječi, ne učenih, ali-iskrenih i istinitih. -Povodom- laži, koje su naši protivnici raširili o pohodu kandidata Biankini u Konavle, istinito opi- suje cijeli dogođaj, te konstatira da su ono najpodlije i najsramotnije laži, sve što se u onim letcima pričale. Niti je bilo zviždanja niti bročina niti rožina, a još manje jaja i patata, jer svega toga u Konavlima ne smije biti. Prirodnim humorom je začinjen njegov govor; a iskrena riječ i odlučni glas mnogo puta sili cijelu skupština da mu burno pljeska i odobrava. A kad veli: ,Ko je ono o rožinam pisao, dabogda mu svijetlile ćaći za dušv“ nastaje veselost i ogromno odo- bravanje mase. Završuje, da naših pristaša i poštenih svijesnih Konavljana ima više, nego li se cijeni, a da bi ih i danas mnogo više bilo došlo, da se imalo vremena za svakoga obznaniti o skupštini, te bi i , Petka“ bila malena da dovede svu silu svijesnog konavoskog naroda, koji bi bio pohrlio na skupštinu. Silnome klicanju i odobravanju nigda kraja, kad je završio svoj govor: Ko- navljanin se još nije iznarodio, on izrode prezire, pa ćete se uvjeriti, da je i u Ko- navlima pobjeda naša. , Živio naš kandidat i budući zastupnik Juraj Biankini! Kad se sleglo odobravanje Miljasu pred- sjednik podjeljuje riječ slanjskom načelniku gosp. Luju Miliću, koji iskreno i zanosno govori o novoj narodnoj politici, o riječkoj resoluciji i njezinim uspjesima. Lakim pai- rodnim govorom, koji je gdjekad začinjen svježim humorom govori o protivnicima i njihovom radu, njihovom hrvatstvu. Osobi- tim zanosom i uvjerenjem govori o jednom od najdragocjenijih plodova riječke resolu- cije: o zadarskom zaključku, o slozi Srba i Hrvata. Napominje blagodati sloge, pa se onda pita: zašto nam je sad hoće da raz- metnu ? Zar zato da stvorimo Veliku Hr- vatsku u zajedničkoj borbi, koju smo dva- deset godina već iskušavali? Lijepo bismo ju na taj način stvorili. Pa ko nam obećaje tu Veliku Hrvatsku? Obećavaju nam je oni iz Beča preko raznijeh Liepopilia i Crnic4. Jako čudno! Oni koji su nam kroz 100. go- dišta samo toljage davali, koji na nijedan način nijesu dopuštali niti sad dopuštaju, da učinimo za sebe malu Hrvatsku, na je- danput obećavaju nam Veliku Hrvatsku. Do sad su nas gazili i prezirali, a sad su nas počeli šećerom i medom nuditi. 'Io je va- ravo, to je neiskreno, licumjerski. Ako su nam htjeli bilo kakva dobra učiniti, imali su vremena (burno odobravanje). Jer hoćemo malu Hsvatsku, a Veliku držimo utopijom, govore nam da nijesmo Hrvati. ,Spominješ li se kad si ono Hrvat bio“? — pitao me jedan .... Može li'se tu razložiti? Ja sam Hrvat bio uvijek, jesam i biti ću (pljeskanje). Lijepa je Velika Hrvatska, i ja sam za nju, ali je nama prije potrebna mala. Ko je vidio da se kuća počimlje graditi sa krova prije nego se i temelj iskopao? Stvorimo prije malu Hrvatsku, pa će velika i sama po sebi morati da bude stvorena! Pitam vas ja svih, kako će' nam velika doći, kad nam je i mala u ropstvu. U ljubavi i zajedničkoj slozi ci- jelog našeg naroda spas nam jedino iz ovoga ropstva. «(burno odobravanje i neprekidno pljeskanie). da. vidimo (burno odobra- vljen uzima riječ načelnik dubrovački gosp. Pero Čingrija*). Milo mu je da može u ovoj zgodi, pred ovolikim brojem birača kotara dubrovačkoga, prozboriti kojugod o onome. što se u zadnje doba kod nas događa. Milo mu je, jer na taj način moći će narod, da razluči istinu od laži. Laž su protivnici po- primili kao glavno i jedino sredstvo, da op- sjene prostotu, pa mu je dužnost, da u kratko sve, što mu se čini potrebno, razloži. Razmahala se u nas izborna borba. U ovom izbornom srezu imamo tri kandidata. Svaki je izdao svoj program, pa ću ja danas upotrebiti zgodu, da po programima rasu- dimo ljude. Kandidat, koga ističe naša hr- vatska stranka svakome je poznat. Juraj Biankini je u parlamentarnom životu mo- narhije osoba, pred kojora .svak mora da kapu skine. On je između dalmatinskih za- stupnika bio onaj, koji je ime hrvatsko pro- dičio, koji je činio da Dalmacija dođe do onog neobičnog glasa, koji danas imade. Mnogo i mnogo puta Beč je slušao njegove gromovite govore, a i u Pešti njegov glas odlučan i ponosan čuo se je više puta, a navlastito u posljednjoj delegaciji. Protivničke stranke nijesu bile tako sretne kao mi u izboru ljudi, koje nam za kandidate ističu. Kolika bila opreznost, koju mi propisuje okolnost, da tih ljudi ovdje nema, ipak moram reći da su ti ljudi i ne- poznati. Barem javnost ne zna, i ako su dosta stari, da bi se oni u kakovoj borbi bili istakli i štogod osobita. učinili. Dapače smijem reći, da oni ni ne mogu nositi ime po- iitičara (glasovi: 'Tako je!). . Možda su se gdjegod istakli, ali to nije bilo javno, nego u nekom tajnom radu. Mislim, da mi to ne će upisati u grijeh što rekoh,“ kad, je istinito. Kao što su se preko Velebita našli slo- žni ljudi stare propale narodne stranke sa čistima (Glas: Frank i Kršnjavi), tako se i u nas našao skopčan stari Crnica sa čistim Liepopiliem. Našli su se zajedno da slomiju ono nešto što se riječkom resolucijom postiglo A što se postiglo vi znate, pa ne ću da vašu ustrpljivost stavljam na kušnju. Crnica 1 Liepopili dakle isto su, a o tome je svak uvjeren. Crnica govori u svom proglasu, da je riječka resolucija bankrotirala. Da, kad je bankrotirala, kome se ima zahvaliti i pri- pisati, da_je u Hrvatskoj sinula zraka Slo- bode? Zar riječka resolucija i zadarski za- ključak nijesu učinili, da smo se mi Srbi i Hrvati složili. To nam njegov proglas ne spominje, jer ih to boli .... (burni i dugo- trajni pljesak). Crnica spominje nešto i zast. Zagorca, jednoga od sastavljača riječke resolucije, prišiva mu nešto, što on nije ni rekao. Re- kao je Zagorac, da se nije riječkom resolu- cijom još postiglo sve, što bi se moralo, pa se potužio na sporost ; ali cijenim, da moj pre- časni drug ima u tome krivo. Postiglo se dosta, a ustrajemo li na njoj čvrsto posti- gnućemo više, postignućemo sve. Čisti pak govore u svome proglasu bi- račima, da je.riječka resolucija zločin naj- noviji, a ja bih rekao da ona jest zbilja zločin, ali počinjen samo za njih i za nji- Na žalost ovaj značajni gosp. načelnika Čin- grije prisiljeni smo donijeti veoma osakaćen i ne- potpun. Nešto radi toga što nije stenografiran, pa razne tačke nijesu u originalnoj svezi misli, koja je osobita kod gosp. načelnika, tako da samo onaj, koji sluša može valjano da prati govor i u njemu uživa, a nešto radi toga, što smo radi ograničenosti prostora morali i mnoge tačke jako nerado ispustiti. hove. nadahnitelje. 'Počinjen za to, jer j* naš dušmanin do sada živio samo od neslo- ge naše, a mi smo mu se najednom preko leđa dogovorili, složili i dobacili mu kao gladnu psu kost riječke resolucije (burni pljesak). Stoga je on sada upro sve svoje sile, da nas zavadi Sve što se. sada zgađa nije za drugo nego da nas potisne na bratoubilačku borbu. Treba da se osujeti riječka resolucija. Tu nema kud kamo, svak vidi, da imamo i kod nas veliki exporat materijala bečke klike. Nastoji nas se da- pače i veleizdajnicima prikazati, ali se va- raju. Tu je pisani zakon, kraljeva zavjerni- ca, na kojoj se naš rad za ujedinjenje te- melji. Ima još nešto. Prilike ustavne u Hr- vatskoj su se na mnogo bolje promijenile, a to se ima da zahvali riječkoj resoluciji. Ali kad bismo imali suditi po onome što se danas u nas u Dalmaciji događa, ne bi- smo imali biti zahvalni riječkoj resoluciji. Khuenovština kao da se počela u nju uvri- ježivati. Još naši neprijatelji nemaju srča- nosti, da nam to kažu, ali tajne niti koje se sve više šire, o tome nas uvjeravaju. [- mamo raznih agenata među nama, koji sa svakojakim lažima nastoje osujetiti naš pa- trijotski rad, obećavaju narodu nekakve mi- losti, svakome se podlo klanjaju, a narod ne pitaju javno za ništa, nego mu se gle- daju nametnut kao pijavice (burno odobra- vanje). To su puzavci, koje vi poznate, pa vam imena i ne spominjem. Govornik uzimlje za tim onaj poznati pamflet ,Viva la morte“! i osvrće se na nj sa nekoliko oštrih riječi. Napisao ga je čeo- vjek, koji je triputa vjerom prevjerio, a ; sada je Turčin, slaži Austriji za platu, a na sramotu Dubrovnika taj je pamflet na- šao utočišta u mjesnoj popovskoj štampariji. Tu se, veli govornik, Pero Čingrija upore- đuje sa jednim Oberdankom, kad mu se ni- šta drugo nije moglo da zamjeri. Nego, nastavlja načelnik. između mno- gih laži što se sada pred izbore prosiplju, ima ih i što se mene osobno tiču. Ima da- na, mjeseca, da se proračunano prosiplju glasovi o nekom odnošaju između mene sa nekim čovjekom, koji je negda i ministar bio, ali s kojim ja nikad govorio nijesam. Ja sam se malo bolje popitao i doznao sam, da su moji protivnici zamijenili u ovoj ci- jeloj stvari moje ime sa imenom jednoga : od njihovih kandidata. Nije Pero Čingrija koji se dopisuje sa Chlumetzkijem, nego gla- vom Crnica. Chlumetzky šalje Crnici recepte kako će stvoriti Veliku Hrvatsku. Tako rade naše protivnici, to je njiho- va politika nemoralna i protunarodna. Našu politika narod zna, a na kojem programu predlažemo svoga kandidata to se čitalo u proglasu. Da dalje ne dulji sa nekoliko — vrućih i iskrenih riječi preporučuje svima biračima, da se kao jedan nađemo svi slo- žni u četvrtak kod izbora i da glasnjemo za kandidata hrvatske stranke Jurja Bian- kini. (Gromorno i dugotrajno pljeskanje i klicanje : Živio! Živio!) Predsjednik zatim dava riječ biraču Sr- binu gosp. Petru Brkiću. Govorniku kao Srbinu težak je ovo momenat da govori jer nema što da nadoda više iza kako je četa prvašnjih govornika svaku temu iscrpila. Težak je momenat i za to, jer bi morao da govori o sredstvima i načinu berbe proti- vnika sloge i o laži, kleveti i denunciji, koju oni rabe u borbi za tiranima. Sijedi starosta