God. XVI. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- semstvo 10 K i ty troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra še =z====== predbrojen i za došasto polugodište. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. sumsRznjvstetoaniiniio Štamparija DeGiulli i dr. === U DUBROVNIKU, 25. svibnja 1907. CRVENA HRV IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE Broj 42. POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 piira. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se =——= === Odreka Dr. Pera Čingrije na predsiedništvu ,,Hrvatske Stranke“, G. Dr. Pero Čingrija razaslao je članovima upravnog odbora i saborskog kluba ,Hrvatske Stranke“ ovo pismo : Dubrovnik, #24. Maja 1907. Časni Gospodine! e Događaji, koji su se tekom minulih izbora pojavili; dijelom bez mojeg sudjelovanja i proti mojoj volji, a većinom i bez mojeg znanja, ne dopuštaju mi, da dalje ostanem na glavi ,Hrvatske Stranke“ te tako primim na se moralnu odgovornost za iste. Za trajanja izbora zatajio sam sam sebe, držeć da opći interes to zahtijeva i da ne smijem dopustiti, da prije neg budu dovršeni, pojavi se kriza u predsjedništvu, te tako zavlada još veći kaos. * Sad je sve svršefio. Spone, koje su me sputavale, prekinute su, pak se predsjedništva stranke i onog saborskog kluba odričem, žuđeć iz srca, To kažem, jer je iskustvo dokazalo, da kako je sada osnovana, nije moguće da se stranka preustroji i tako spasi od teške bolesti, što je muči. uzdržati ne samo nikakve discipline, nego ni one najelementarnije doslje- dnosti u radu, bez koje stranke, od dana na dan upadajuć u sve to veće nerazboritosti, treba da propadnu. Ovim svaka moja dalja djelatnost u ravnanju ,Hrvatske Stranke“ prestaje. To mi je do časti, da Vam javim na Vašu obavijest i za dalje Vaše vladanje. Primite, časni gospodine, i u ovoj, za me teškoj prigodi, izraz mog osobitog uvaženja. Vama odani Pero _Čingrija. Ugarska | Hrvati. Sve vijesti, koje dolaze iz Zagre- ba, govore, da ne će bit tako lako ukloniti sukob između Hrvatske i Ugarske u pogledu jezika na željez- nicama. Dok se s hrvatske strane izjavlja, kako je prirodno, da nema Hrvata, koji bi mogao u tom što popustiti, s madžarske strane palo je izjava, koje ili su jako neoprezne, a to nije moguće dozvoliti kod poli- tičara poput Košuta, ili pokazuju nerazumijevanja položaja Hrvatske, ili su prosti plod madžarskog šovenstva, koji Hrvatsku ne će da pozna. Neugodno je ovo konstatovati, ali treba. Mi smo više puta upozorili na o « RrAbLGA či to, da ne smijemo računati na ljubav Madžara, jer ljubav ne uređuje odno- šaje naroda, nego .interesi, pa smo predviđali i borbe. Ali da istinu ka- žemo, ovaj čast činio nam se jako nepodesan za Madžare, da staru igru iznova započnu. Nijesmo se na- dali, da će se sva dobra volja, koju su Hrvati iskazivali, razbiti o ,sic volo, sic iubeo“ jednoga Stzerenyia, koji reklo bi se da se prilijepio kao pijavica uz Košuta i druge vođe madžarskoga naroda. U ovome času mnogi će pitati : što je od ,riječke resolucije“ ? Postoji li ona još, ili je prestala biti? * Ako se uzmu same riječi riječke resolucije, tada dakako o njoj treba pa4O AKA, k tei 6% 4 2 3 ' - nes že kazati, da su je zadnji dogođaji ba- rem uzdrmali. Ona naime veže spre- mnost Hrvata,da pomognu protiv Beču, na neke uvjete, a glavan je, da Mad- žari poštuju prava hrvatska. Nema li toga sa strane Madžara, tad mne će zanago biti resolucijonaši oni, ko će im pomoći izvesti imperalističke osnove. Malo je drukčije gleda li se duh same resolucije. Taj duh ujedinio je sve hrvatske i srpske uprav opor- bene stranke u jednu četu. Taj duh oborio je Khuena. Taj duh doveo je na vladu narodne ljude. Taj duh dao je napokon tim ljudima odlučnosti, da se opru svakoj pretensiji Madža- ra, koja nije u skladu sa pravima i interesima Hrvatske. A to sve za to, jer ije to duh neodvisnosti hrvatske od svakog tuđinskog utjecaja. Ovo je biće resolucije, u ovomu se resolucijonaške stranke razlikuju od tako zvane državopravne oporbe, a ta razlika izbija na javu i u ovom ozbiljnom času. Dok se narodna o0- porba sprema za svaki slučaj na odlučnu borbu s Madžarima, crpeći snagu iz same sebe, iz misli vodilje, »čisti“ propovjednici Velike Hrvat- ske ne znadu se ni u ovom času uzdići nad svoje tjesnogrudo staja- lište. Oni gledaju samo kako će a- profitirati od ,resolucijonaške nepri- like“, i kakogod dokazati, da su reso- lucijonaši varali narod. A sadanje zgode dokazuju baš protivno. Da nije bilo resolucije, n4 vladi hrvatskoj ne bi sada bili ni Nikolić ni Badaj pi Roje, kojih pa- triotizam najbolje svjedoče bjeso- mučni napadaji madžarske imperi- jalističke štampe. A da Hrvatska u / ovom času nije onoliko jaka, kotiko bi mogla biti, kriva je tomu naru- čena opstrukcija ,čistih“, uslijed koje je izgubio hrvatski sabor toliko dra- gocjena vremena. Eto ko će biti onaj, te će se naj- odlučnije u potrebi oprijeti Madža- rima? Za Franka je došlo opet doba lojalne opozicije, na obrani Hrvatske stoje pak ljudi, kojima se u hiljadu versija predbacivalo, da su se Madža- rima prodali. I