MON PEDRO RI OČI 0. RESIRSKNIIEIIIAIAASRANNISNIS ASSR DE _ ae toa začini ŽE aluziji dilo otad CAL: Mami zalice RO LRDPE RESA NA 1. ke Vebanićev govor. — Ne prejudicirajući pravu što ga Hrvati po nagodbi imadu, đa u zajedničkom saboru mogu govoriti hfvat- ski, govornik žali što ne pozna madžarski, da kući u tome jeziku razloži ovako važno pitanje. Tumači onda ustanovu temeljnog zakona, po kojoj Hrvatska ima pravo u svim pa i zajedničkim uredima, na službeni jezik hrvatski. Primjerima iz parlamentarne povi- jesti glede odnošaja između, Ugarske i Hrvatske, a nada sve glede jezika na dugo dokazuje, kako su se Hrvati za to svoje pravo uvijek borili i nikad ga se odrekli nijesu,.a kako su istodobno i Madžari uvi- jek u načelu to pravo priznavali, premda sa u praksi sve više to pravo kršili i zakon vrijeđali uvađajući protuzakonito madžarski jezik u Hrvatsku, navlastito u željeznicama Polemizira za tim sa stanovištem ugarske vlade, da su željeznice privatno poduzeće države. Naglasuje kako je to samo igračka, kojom se Madžari zabavljaju. Tvrdnja da željeznice nijesu državni uredi aliquando valet aliguando non valet, prema tome kako im ide u prilog — dokazuje samom predlo- ženom osnovom o pragmatici. Naviješta, da se je Hrvatska uvijek protivila i da će se protiviti uvedenju madžarskog jezika bilo u kojemu smislu, te veli: budite uvjereni, da nećete u hrvatskoj nikada naći nijedne slo- bodnom voljom naroda izabrane stranke, koja bi glede jezika popustila za dlaku od prava svoje domovine, jer sve stranke bez razlike stoje nepomično na stanovištu, da je jezik duša političke i narodne individual- nosti Hrvatske, da je on jamstvo njezina opstanka.“ Svoj govor zaključuje ovom značajnom porukom : Mi ćemo se gospodo u borbi za jezik držati nepomično uvjerenja, da je zakon na našoj strani; zakon će nam biti najjači štit, a od zakona niti hoćemo, niti smijemo po- pustiti; i za to gg, jer se predloženom osno- vom vrijeđa temeljni zakon, na kojem po- čiva naš i vaš ustav, jer držimo da ovaj zajednički sabor ustanovom, kakova se glede jezika nalazi u predloženoj osnovi, taj naš temeljni zakon ne samo u bitnosti vrijeđa, nego da će on ovakovom odredbom preko- račiti svoju kompetenctju, jer nije vlastan mijenjati državopravni , ugovor sklopljen između dvije ravnopravne kraljevine ; zato gospodo mi ovdje odlučno u ime kraljevina Hrvatske i Slavonije dižemo naš glas proti ovoj zakonskoj osnovi, te za danas unapred najodriješitije prosvjedujemo proti svakomu zaključku, kojim bi se nawijela povrijeda nagodbenom zakonu, a napose onoj njegovoj ustanovi, po kojoj je na teritoriju kraljevine Hrvatske i Slavonije kod svih zajedničkih organa bez razlike službeni jezik jedino i isključivo hrvatski. Mi takav zaključak ne možemo i ne ćemo smatrati ikada pravno obvezatnim za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, te si pridr- žajemo za taj slučaj pravo glede našega daljnjega postupka stvoriti posebne zaključke. Nova ,koncesija“. — Kada se osnova željezničarske pragmatike raspravljala u ple- numu 1aadžarske koalicije predložio je mi- nistar Josipović kod $ 5 točke b) ovaj nadoda- tak (amendement): ,Na području Hrvatske i Slavonije tražiti će se od namještenika i poznavanje hrvatskog jezika“. Velikodušni Madžari prihvatili su taj ispravak i odmah se u svojoj velikodušnosti izrazili, da je to jedino kao koncesija Hrvatima. Da se vidi koliko je ta koncesija |es- mislena i ne odgovara zakonitom stanovištu Hrvata, te ni najmanje ne zadovoljava, dosta je citirati $. 4., točka a:) ,U službu željeznica prima se samo osoba, koja je ugarski državljanin te znade madžarski. Kao ,koncesija“ nadodaje se kod slije- dećeg 8. 5 točka b:) ,Stalnim namještenikom može postati onaj koji pored općenitih uvjeta (S 4) iskaže: na području Hrvatske i Slavonije ,da je vješt hrvatskom jeziku.“ Usporedivši sve ovo jasno je, da Madžari ovim nijesu ama baš ni za dlaku popustili, pa će doći do borbe onakove, kakovu su hrvatski zastupnici i prije maviještali za očuvanje zakona. * . Još jedna drzovitost ministra Josipovića. -—— Iz Pešte dobijamo slijedeća vijest: Nje- govo Veličanstvo blagoizvolilo je svojim pre- višnjim riješenjem od 29. travnja 1907. po hrv. saboru prihvaćenoj osnovi zakona o nazivlja općina i prebivališta u Hrvatskoj i Slavoniji previšnju sankciju podijeliti i mi- nistru za Hrvatsku maložiti da taj zakon radi proglašenja hrvatskom banu dostavi. Premda je od tada već 6 tjedana mi- nulo, ministar za Hrvatsku nije udovoljio ovom previšnjem nalogu, pa će ga radi te zloporabe uredovne vlasti i zatajivanja pre- višnjeg reskripta hrv. delegati pozvati u za- jedničkom saboru na odgovornost. Dakle dragi naš ministar drži već pre- ko mjesec dana sankcijonirani zakon. Jasno je, da je to ministar Josipović učinio u sporazumu s ministrom presjednikom Wekr- leom, koji je kako sam Vam u jednom od prošlih pisama javio — nudio hrv. delega- tima hrvatsko nazivlje gradova i - postaja kao koncesiju, a kad tamo ta tobože konce- sija ležala je kao sankćioniran zakon u 'la- dici zlatnog ministra za(!) Hrvatsku. Josipović povlači konsegvencije. — Ja- vljaju da je ministar Josipović rekao: ako hrvatski delegati ne budu primili njegova prijedloga u osnovi, da će povaći konse- gvencije. U to se ne vjeruje, jer svak zna, da se on osjeća dobro kod svojih jasala. Madžarske zastave u Hrvatskoj. — ,P. Lloyd“, naš stari prijatelj, baš je izabrao zgodan čas — ako mu upali — da i ovo pitanje na tapet dovede, pa u jučerašnjem jutarnjem broju piše ovako: ,Hrv. zem. vladi obratila se je na ug. vladu molbom, neka zajednički uredi u Hrvatskoj ne bi više izvješivali madžarske zastave, jer inače zemalj. vlada ne bi mogla jamčiti da ne bi došlo do nemira“. Ovako piše pametni list u svom jutar- njem broju, da onda može u večernjem li- stu najoštrije napasti hrv. vladu, te zaklju- čiti ovako: ,Madžar. zastava znak je madž. državne moći, pa ne samo da se smije nego se mora (!) vijati na svim držav. uredima u Hrvatskoj madžarska zastava“. »P. Lloyd“ sam postavlja pitanja i sam odgovara, U tomu je sličan onom _ kartaš- kom prevejancu. koji se sam sobom karta dok mu koji bogac ne nasjedne. Pisanje ,P. Lloyda“ nazivlju današnje službene ,,Narodne Novine“ lažnom i ten- dencioznom izmišljotinom. Političke vijesti. Izbori u Galiciji. Izbori u Galiciji su napokon dovršeni. Rezultat je ovaj: 13 konservativaca, od kojih jedan dvaput izabran (14 dakle), 9 demokrata, 4 demokrata naprednjaka, 12 nacijonalnih demokrata, 13 poljačkog *cen- truma, 2 neizvjesna (svega dakle 53 člana poljačkog kluba); dalje: 16 poljačke pučke stranke, 16 Mladih Rusina, 1 ukrajinske stranke, 5 Starih Rusina, 3 Rusina radikala, od kojih jedan dvaput izabran, 4 Poljaka socijalna demokrata, 2 Rusina socijalna de- mok ata, 1 neovisni socijalist, 3 sionista, 1 neovisni izraelićanin. "Tako su dovršeni iz- bori za carevinsko vijeće u svim zemljama u Austriji. Za jugoslavenski klub. Sve se stranke nastoje što bolje grupi- rati za novi parlamenat. Osobito nastoje na- cijonalne stranke, koje u novo carev. vijeće dolaze mnogo slabije nego su bile prije. Nje- mačke stranke bi u njemački savez, češke u češki klub, klerikalci u svoj centrum, a soci- jaliste imadu također svoj blok. Poljaci imadu svoj jaki klub. Sa više strana potakla se želja, da se i svi južni Slaveni udruže u jedan klub, koji bi brojio 37 članova: 23 Slovenaca, 12 Hrvata i 2 Srba. Slovenska pučka stranka već, je zaključila stupiti u pregovore sa juž- nim Slavenima za osnovanje zajedničkog kluba. Ali to ne će ići tako lako. Tu su baš Slovenci, koji su najjači, a podijeljeni u dvije stranke: klerikalnu i liberalnu, koje se ne samo međusobno politički nego i druš- tveno bojkotiraju. Radi toga bit će jako mučno naći način, kako da se ove dvije stranke nađu u zajedničkom klubu. U tu svrhu bio je predsjednik slovenske pučke stranke nekidan u Zadru, te se sa- stao sa zastupnicima Ivčevićem, Biankiniem i Prodanom, da o tome razgovara. Ivčević i Biankini izrazili su se za to, da se stvori jugoslavenski klub, a tu ideju zagovara i tršćanski zast. Rybaš, koji je izabran na nacijonalnom programu. Ne zna se još samo, što misle 4 liberaina slov. zastnpnika i 2 Srba. Po svemu regbi, da će do njih stati hoće li doći do takova kluba, jer su u načelu ostale stranke pristale. Što će biti vidjeti će se dva tri dana pred otvor parlamenta, kad se naši zastup- nici nađu na okupu u Beču. Otvor parlamenta. Javljaju da je definitivno odlučeno, da carevinsko vijeće bude sazvano na 17. ov. mj. Na 18. bit će u Hofburgu prijestoni govor. Austrijski ministri su već raspra- vljah o prijestonom govoru, ali je upalo u oči, da nije prisustvovao nijedan politički njemački ministar: ni Derschata, ni Prade, m Marchet. Ruska duma. Opet joj naviještaju blizu smrt. Prekur- tarisala je kritično vrijeme od 80 dana, koje je živjela prva duma, ali se čini da i ovoj nema duga vijeka. Od važnijeh pitanja, ko- jima se duma do sada bavila, jest i riješenje agrarnog problema. Raspravljalo se o njemu dugo, ali se ništa nije postiglo. 'To je nag- nalo ministra predsjednika Stolipina da je neki dan izjavio, da se agrarno pitanje u dami može rješavati, ali dah nema nade da će se riješiti. Pred dumu su do sada o tome iznešena tri projekta : projekt radničke strake za nasilnu eksproprijaciju cjelokupne zemlje, koju bi država provela otkupivši zemljište, da ga onda besplatno podijeli siromašnom seljaštva ; revolucijonarci socijalisti predlažu