predlaže također eksproprijaciju, ali sa pra-
vednom naknadom za oduzeto zemljište.
Vladi su svi projekti previše revolucijonarni
i odatle izjava Stolipinova, da duma nije
sposobna riješiti agrarno pitanje. Uslijed
toga prijeti ozbiljno kriza i u samomu mi-
nistarstvu, jer tri ministra nijesa zadeveljni
sa izjavom Stolipina, a ministar poljodjelstva
knez Vasilčikov misli, da se Stolipiu nije
smio onako izraziti, nego da se on kao mi-
nistar poljodjelstva imao izjaviti o agrarnom
pitanju. Kako će se Gvoga puta riješiti sud-
bina dume ne može se za stalno reći. Po
nekim vijestima regbi da je car sklon, da
duma kakva je danas, i nadalje opstoji.

 

0 reprocitetu hru. sveuiNištu

(Na dušu dalm. zastupnicima).
Beč, 2. lipnja 1907.

Nema sumnje, da među teške rane na-
šega naroda spada i problem hrv. đaštva.
Pored sve svoje važnosti taj se je problem,
priznajmo, malo pretresao u našem novin-
stvu, a još manje u našem društvu. A ipak
nema ni najzabitnijeg sela, koje ne bi imalo
barem jednog svog đaka na sveučilištu.

Zbilja čudnovato, da svi ti ljudi, koji
troše toliko novca za uzdržavanje svoje
djece, vrlo su se malo bavili riješenjem toga
pitanja, koje ipak duboko zasijeca u kućnu
ekonomiju.

O uzrocima svega toga nije ni vrijeme
ni mjesto, da se govori, ali je doba, da se
tandem aliquando iznese na tapet ovo naše
vitalno pitanje. Bez spora ovaj problem tek
će se onda potpuno riješiti, kad ne bude
ono rastrkano po raznim sveučilištima. S toga
razloga treba prvo riješiti ono nesretno pi-
tanje reciprociteta. To je .conditio sine qua non.

Premda ima svoje sveučilište, ne može
da se njime okoristi dalmatinski i_ istarski
đak, već je usiljen, da u smradnim i čađa-
vim njemačkim gradovima, skapava od glada,
drhće od zime, jer

— ,Tuđa zemlja ima svoje
,Pa ne pozna jade tvoje
»Tuđa ljubav ljubi svoga. —

U takvom stanju hrv. đak nema koga
na ovom svijetu, kome bi se obratio, doli
svojih novoizabranih zastupnika. Oni su mu
i otac i majka. Eto do malo hoće da zasjeda
novi parlamenat. Dok drugi narodi vide u
svojim novim izaslanicima pregaoce oko po-
boljšanja svog ekonomskog stanja, punim
pravom pouzdaje se i hrv. đak u svoje
predstavništvo, očekujuć od njega, da iznese
pred kompetentni forum ovo njegovo vitalno
pitanje.

Gutta cavat lapidem“. Nije dosta jed-
nom progovoriti po primjeru naših bivših
 Bečana“. Stvar valja dublje shvatiti, za
nju se zanijeti i zauzeti. Malo više agilnosti
i riješit će se pitanje koje duboko zasjeca
u naš ekonomski i nacijonalni napredak.

Da završimo. U zastupnike naše polažu
se mnoge nade, hoće li se barem ova ispu-
niti? Videant consules ! Akademičar.

Dalmatinskim trgovcima.

Ovih zadnjih izbora u Trstu najbolje se
“dokazalo koliku žilavost, okretnost i narodni
osjećaj su uporabili naši Dalmatinci, a navla-
stito trgovački stališ, bez razlike toli Hrvati
"koli Srbi. Na stotine glasova su znali saku-
piti za bratske slovenske kandidate. 'To je

 

 

pak svršetkom izbora tršćanska ., Edinost“
najljepše opisala i Dalmatincima se zahvalila !

Na stotine naših ljudi bi se moglo u
Trstu nastaniti, namjestiti se kod trgovačkih
kuća i tvornica, kada bi naši dalmatinski

trgovci više rodoljublja pokazali u pitanju

jezika. Više puta su razne novine pretresale
ovo toli važno pitanje, ali uvijek je ostalo
kako je i bilo!

Zašto naši dalmatinski trgovci u dopi-
sivanju se ne posluže isključivo našim jezikom?

Zašto svoje naručbine ne pričuvaju je-
dino za one kuće i tvornice gdje su namje-
stiti naši ljudi kao putnici? Oni ne znadu
koju štetu tom svojom nemarnošću i apatijom
nanose našoj slovenskoj braći u Trstu, a
koju korist bi nanijeli našoj dalmatinskoj
mladosti, kad bi jedino. se dopisivali hrvat-
skim jezikom sa trgovačkim kućama u Trstu,
i kad bi tražili od trgovačkih putnika po-
znavanje hrvatskog jezika! Tada dotične
trg. kuće u Trstu bile bi usilovane primati
u službu jedino naše Dalmatince, jer ovi
bi imali prednost zbog poznavanja i tali-
janskog jezika da se mogu sa svojim gaz.
dama sporazumijeti.

I danas imade naših Dalmatinaca lijepi
broj uloženo u Trstu, kod raznih i najglav-
nijih trgovačkih kuća, ali moglo bi ih biti
uloženo 50% više, kad bi se naši dalmatin-
ski trgovci, dopisivali jedino na našem jeziku
i kad bi davali prednost u njihovim naruč-
bama, samo našim putnicima! Slavenska
pako stvar u Trstu, bi sve to jača posto-
jala, kad bi ti naši ljudi bili u Trstu nasta-
njeni, mjesto današnjih najviših naših dušma-
na, koji kad dođu u Dalmaciju, izrugavaju se
mjestima, običajima i Hrvatskoj našoj na-
roduosti, a to su baš ena gospoda wiaggia-
tori della camorra triestina (naravno većinom
čifutarija).

Neka se naši dalmatinski trgovci ugle-
daju u našu braću u Srbiji, Crnojgori, Bosni
i Hercegovini, koji se isključivo svojim na-
rodnim jezikom služe u dopisivanju, a posala
ne prave nikako sa trg. putnicima, koji naš
jezik ne govore. Želimo da unapred naši dal-
matinski trgovci malko više pažnje i rodo-
ljubja pokažu glede našeg hrvatskog jezika i
naših dalmatinskih trgovačkih putnika.

Sve ovo što napisasmo glede Trsta,

neka to isto bude vrijediti i glede Rieke,

jer i ma Rieci vladaju jednake okolnosti kao
i u Trstu.
Dao bog i sreća, da ovaj naš zahtijev
urodi dobrim plodom. - .
Dalmatinci nastanjeni u Trstu i ma Rieci,

fvesokolski slet u Pragu.

Dani hrvatskog svesekolskog sleta još
su u punoj snazi u srcu svakog sokola koji
je imao sreću da se zaleti do naše prijesto-
nice, da se upozna sa drugom našom braćom
i da vidi što može Slavenska ideja. Mladi
Sokolovi nijesu niti sanjali da će se naći u
krilu toliko tisuća svoje braće, nijesu shva-
ćali da je toliko jaka i raširena ideja Sokol-
stva. 1 ove godine možemo se smatrati
sretnim jer nam i braća Česi pripravljaju
V. svesokolski slet u Pragu, da ukažu ne-
prijateljima triumf i napredak Sokolstva
u kojem se zrcali snaga i veličina ideje.
Nije potrebno da tumačim što je Prag
za nas Slavene jer svak znade da je gnijezdo
i tvrđava Sokolstva. Narod češki okružen
odasvad gordim Teutonom, dan za danom
gubio je svoje narodne svetinje, a mjesto

 

 

milog materinskog jezika, stao mu se silom
nametati tuđi jezik. I češki prvaci proma-
traju rad osobito Talijana oko oslobođenja i
ujedinjenja, upoznaše da su tome najviše
doprinijeli čvrsti redovi narodne vojske.
Skupiše se u redove te obukoše poput ga-
ribaldinaca crvenu košulju, a da im bude
uvijek pred očima cilj prozvaše se Sokolom.
Ovi sletovi nek ne misle neki da su samo
zabavni izleti već su ovo naše skupne ma-
nevre, da ogledamo našu snagu da vidimo
koju ideju zastupaju stari vojnici Sokolstva.
Promislite braćo, koje će veselje obuzeti
srce svakog Sokola kad se na 28. linnja
nađe u zagrljalju .sa svojom braćom u broju
od 20.000 osim Talijana, Francusa, i t. d.

Svečanost će trajat tri dana 28, 29, 30
lipnja te onai koji namjerava poći, za puto-
vanje i svečanost izgubit će jedno osam
dana.

Trošak oko ovog sleta iznosit će 300.000
kr. Sve su pripreme svršene. Spavati će se
u školama koje je ustupio grad Prag. Vjež-
balište kojim u;ravlja brat inžirir L. Čižek
opsiže 103.750 me (po prilici 5-6 Gruških
polja) na kojem će moći vježbati 8.000 vjež-
bača a slati 40.000 gledalaca. Povorka koja ;
će poći u poklon magistratu bit će od 20.000
braće te će morat bezuvjetno svi prisutni
Sokolovi sudjelovat.

Do sada je već najavljeno 2.500 soko-
lašica koje će vježbati sa čunjevima uz
pratnju glazbe. Francuzi će doći u broju od
nekoliko stotina-a iz sjeverne Amerike do
150 čeških Sokolova.

Kako vidimo ovaj će slet biti velika
slavenska olimpijada, pa zato pohrlimo' svi
u Zlatni Prag. Pohrlimo da se od. braće
Čeba naučimo što je Sokel, i Slavenska
ideja, pak da te ideje presadimo u naš So-
kol, koji će jedino svoju svrhu postići idući
putem, koji mu kaže Slavenska ideja.
Zdravo! Sokolaš.

 

DUBROVNIK, 8. lipnja 1907.

Korčula, 3. juna 1907. — Javljajući
brzojavno ,Prava Crv. Hrv.“ » Krupi“ iz-
borni poraz svojih perjanica u Korčuli is-
taknula je kao njegov uzrok: nasilje i za-
strašivanje. Ove se tirade češće ponavljaju,
a mi im se slatko smijemo. 30 prama 735
grdan je razmjer, a da čovjek zdrava razu-
ma promisli i povjeruje a nasilje i drugo,
tim više, što protivnici n& iznesoše niti jed-
nog makar labavog dokaza da potkrijepe
svoje tvrdnje. .

Pa dok smo se slatko smijali i smijemo
se ovakim tiradama, opet nam je ,Prava“
preko njenog ,poštenjaka“ pružila jednu
novu, da se ovaj put zadivimo i njezinoj
ozbiljnosti. ,Poštenjak“ a la ,Prava“ ovaj
nam put priča ništa manje nego o jednoj
velikoj i gadnoj osveti pristaša i ne pristaša
Hrv. stranke“ a na štetu čistoga i preči-
stoga vođe, a inače velikog čovjeka učitelja
N. M.(— Ovaj uvaženi čovjek, svojim veli-
kim uplivom mogao je Hrv. stranci oteti vrlo '
veliki broj glasova, a držet preveć niskim,
da se On, veliki čovjek, snizi do jednostav-
nog korteša, prepustio hrv. stranci slobodno
polje; a hrv. stranka, mješte da mu se
iskaže zahvalna, eto se 'rotila da mu zla
čini. Zaista gadna nezaivalnost — op. čit.)

Ta grozna osveta po ,poštenjaku“ bila
ništa manje neg u tome, što . korčulansko
mjesno škol. vijeće nije predložilo velikog
N. M. za učitelja pri pučkoj školi, već jed-

186