_ God. XVI. U LUBROV NIKU, 15. lipiija 1907. Broj 48. CRVENA MR Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- ia 10 K i 1 poštenekki troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se s predbrojen i za došasto polugodište. —-== Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. VATSKA IZLAZI SVAKE SRIJEDE X V. BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, sahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po ————— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. Nije riješeno. Sastanak zastupnika i odbornika Hrvatske Stranke“ ud prošle ne- djelje u Zadru nije riješio pitanja, koja drmaju strankom. Kriza u stranci još traje, to ni samo priop- ćeno ne taji. Riješenje se samo od- godilo, a ako igdje, to vrijedi ovdje ona latinska: quod differtur, non aufertur. U ovakim slučajevima nabolji je lijek iskrenost. Treba otvoreno otkriti ranu, ako joj hoćeš naći lijeka. Treba se s protivnikom u oči pogledati, ako želiš pobijediti. Hrvatska Stranka“ nastala je fuzijom na temelju jednog programa, koji nije u nijedoom pogledu izrazit. Uzrok je tomu, što se htjelo okupiti u nju ljuderazličita shvaćanja socijalnih pitanja na temelju jednog nacijonal- nog programa, a kako su se fuzijo- -nirali narodnjaci i pravaši, nije čude da ni taj nacijonalni program nije bio tačno određen, tako da su ga mogli prihvatiti i prihvatili zastupnici poput Korlaeta i Perića. Ti su u prvoj pri- godi, kad se došlo do konkretnog rada, od stranke otpali, a kamo sreće, da su imali tolike poštenja ljudi, koji i sada kažu da stranci pripadaju, a cijeli je njihov rad pro- tivan načelima, što stranku vode. Tada bi barem stranka bila kom- paktna u narodnim pitanjima ! Nego o njima je često bilo go- vora u ovom listu. Danas ćemo se osvrnuti samo na socijalna pitanja, za koja poslije iskustva zadnjih izbo- ra može se otvoreno reći, da je samo- obmama i pomisliti, da ih stranka može mimoići. Znamo i mi, da bi za naš narod bilo ubitačno, kad bi socijalno pita- nje prevladalo još prije, nego se kao narod razvijemo, zato i odobravamo svim onim, koji bi htjeli to zaprije- čiti. Ali sama povjest dokazuje, da to nije uvijek moguće, a pogotovo ne onda, kad je pitanje izneseno. Ne može se učiniti, da ne postoji nešto, što postoji, pa zato i u maciji, ako socijalna pitanja već postoje, ignorirati ih žnači | ne razumjeti za- mašaja njihova. "Tim se samo uli- jeva ulje u vatru, koja ima da prož- dere sve, što se ne zna prilagoditi novim prilikama. Ovo jednako vrijedi za demokra- tizam, kao za liberalizam i klerika- lizam. Nijesmo mi stvorili ta pitanja, ona su se sama nametla, a mi ih valja da riješimo, dotično suzbijemo, ako možemo. Držati se po strani znači, a to se baš događa ,hr- vatskoj stranci“. Ona bez socijalnog programa ne može da propadati s -odoli protivnicima, koji dolaze pred narod lozinkama, koje mu ugađaju. Tako stranku pobija u Spljetu Smodlaka ,pukom“, a drugovdje je čisti“ lagamaju ,vjerom“. I jedni i drugi navaljuju žestinom, koja je prirođena ljudima, koji ne grade, nego hoće prije da sruše staro; a u komu je stanju stranka pokazuje najbolje to, što se u nekim kotarima morala poslužiti - istim sredstvima, _ kojim i protivnici. Tako je n. pr. u; Spljetu ,hrvatska stranka“ jedva je- dvice odoljela Smodlaci, bacajuć se na stranu klerikalaca. Sličnim balan- siranjem ona je doista spasila neko- liko kotara, ali je ujedno sama pokazala, da su se čisto nacijonalne stranke preživjale, te da stranački život u Dalmaciji ide u susret veli- kim, neizbježivim promjenama. Ne bilježimo ni ovo nikakvim zado- .voljstvom, nego za to, jernam nije milo obmamivati sami sebe. Kako mi mi- slimo o odnošajima svećenstva prama svjetovnjacima, najbolje pokazuje, što se nijesmo skanjivali raditi za sve- ćenika Biankini. Istina, mi ga nijesmo isticali kao svećenika, ali za to ni- jesmo ga ni pitali, kako ono parok u Mandaljeni, je li on za civilni brak. U njemu smo dakle vidjeli samo narodnog političara, dokazujuć tako, da nama nije do njegovih so- cijalnih nazora, nego samo do poli- tičkog pravca. Tako smo radili mi, a doživjeli smo ipak u Dubrovniku borbu, koja je nosila na sebi sva obilježja klerikalne navale. Doživjeli smo agitaciju iz seminarija, iz sakri- stije, iz kurije, vikalo se proti frama- sunima i bezvjercima, utjecalo na REPUBLI) izrazito. žene, a sve zašto? Da ne izađe |sve- ćenik Biankini, nošen na temelju narodne misli, nego svećenik Liepo- pili, zatočnik vjerskog i narodnog ekskluzivizma. U Dubrovniku jedno doba živjelo je svećenstvo u neprestanom saop- ćaju sa svjetovnjacima. Sastajali bi se u zajedničkim društvima i taj ne- prestani doticaj i izmjena misli dje- lovala je povoljno. I to se htjelo omesti, i po nalogu s višega uteme- ljilo se nekakvo katoličko znanstveno društvo Bošković. Reklo se, da će to društvo služit samo za promicanje katoličke misli i znanja, a da će mu članovi u isto doba moć biti i u drugim društvima. A dogodilo še, da su svećenici istupili iz svih drugih društava, a da se u tom njihovu društvu ne goji znanje, nego učini partita i inače zabavlja, kao i u drugim dvuštvicia. Postiglo se samo .. a a zao že e i - SBVve ] A kiš u NS OVK OAO g , g # i $ * O JANE COME GANE Trebalo bi istaknut ovdje, kako je svećenstvo htjelo imati svoju štam- pariju i svoj list, ali o tomu smo druge pute govorili. Dosta je samo sjetit toga, da se vidi, kako se ustrajno i neprestano ide za tim, da se svećenici organizuju kao nekakva osobita skupina, osobita kasta, koja ima pred očima svoje ideje. A kako je u Dubrovniku, tako je više ili manje i drugovdje, pa je s toga uza- lud nijekati klerikalizam, kad već postoji. Nu jedna struja izazivlje drugu, klerikalizam sjeća ljude, da svećeni- ci nemadu i ne smiju imati monopol javnoga života, ako ne čemo da za- padnemo opet u srednji vijek. Borba između te dvije struje opaža se ne- gdje više, negdje slabije, ali ona je već nastupila, i: hrvatska stranka“ ne smije da je ignorira. Ona bi imala raison d' 6tre samo onda, kad bi znala okupiti uarod pod . zastavu snošljivosti, ali prošli su izbori do- kazali na žalost, da ona te snage nema. Moguće da je i ima, ali da je nije znala upotrijebiti. U tom slu- dho