God, XVI. U DUBROVNIKU, 29. lipnja 1907. Broj 52. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se — predbrojen i sa došasto polugodište. =a NR TETE ST Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. mrežni Štamparija DeGiulli i dr. IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE mr radnpr=z== POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po === godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma pe primaju se. —- Demisija hrvatske vlade. Pejačević je demisijonirao, novim banom je imenovan Rakodezay. Koa- licija će ustrajat u borbi. To je najnovije u konfliktu iz- među Ugarske i Hrvatske. Tim je kriza došla do vrška, a iza njega slijedi katastrofa — ovoga pnta ufamo še za ugarsku jedinstvenu dr- žavu. Ko dobro pogleda razvitak ovog sukoba, jedno mu upada u oči: Hr- vatsku oporbu ufa .se madžarska vlada slomiti u Hrvatskoj: s drugim riječima to znači da je ova prama njoj u Pešti nemoćna. To je dobra svjedodžba toliko omraženoj nagodbi. Ona daje tako izvrsno oružje Hrvatima u pobijanju madžarskog imperijalizma, da im ga Madžari mogu istrguuti iz ruka je- dino — khuenoštinom. Pitanje je samo, je li khuenovština sada moguća. Madžari živu u teškoj samoobmami, ako misle, da su sada u Hrvatskoj prilike kao nazad 25 godina. Da to bude, trebalo bi barem da u Ugarskoj budu onakove prilike, koje su omogućivale liberalni režim. A naprotiv Ugarška sama stoji pred jednim žauzlanim čvorom, u komu se isprepletoše najraznovrsnije niti, a koje je moguće riješiti jedino op- ćim pravom glasa. Dok je tako u Ugarskoj, ne može se u Hrvatskoj vladati silom. To treba da razumiju gospoda Madžari. Ko-Je ujeru, a ko Je neojem. U parlamentarnoj raspravi, koja se vodi u peštanskom saboru o pravi- ma hrvatskog jezika, palo je sa strane uglednih madžarskih političara tako- vih izjava, po kojima se vidi, da oni ne će da razumiju Hrvata, jer od ljudi poput Wekerlea i Kossutha ne možemo pretpostaviti prosto neznanje. To nas mora tim više začuditi, što po onomu, što se nazad dvije godine dogodilo, imali smo pravo očekivati barem to, da će ti ljudi biti pra- ma nama pravedni. Riječka resolu-*- cija nije istina bila formalno*prihva- Ćena od Madžara, ali ne smijemo za- boraviti da je s madžarske strane palo takovih izjava, i javnih i pri- vatnih, koje ih kako ljude vežu. Ta sam zanos, kojim su je pozdravili, mogao se tumačiti kao prihvat reso- lucije sa njihove strane. Ona naime dosta jasno kaže, što Hrvati traže. Tu se doslovce veli: trajni sporazu- mak naroda hrvatskoga i ugarskoga može se postići najprije tačnim i stro- gim vršenjem prava hrvatskoga naroda, sadržanih u postojećoj hrvatsko-ugarskoj nagodbi, te promjenom odnošaja, što spa- daju u područje posala, koji su danas Hrvatskoj zajednički sa Ugarskom“. Re- solucija dakle ne traži samo pošti- vanje nagodbe, nego i proširenje au- tonomije, pa je najmanje nelealno, a da drugo ne rečemo, hiniti se iznena- đeni stanovištem hrvatskih delegata, kad im je bilo riječkom resolucijom unaprijed javljeno, što hoćemo. Prihvaćajuć pomoć Hrvata, prihvatili su i uslove te pomoći, preuzeli su dužnost da će sanirati povrjede na- godbe. U te povrjede spada i uva- đanje madžarskog jezika na željezni- cama. To nije potreba bilo da im kaže koalicija, kada su i sami mad- žaroni proti tomu prosvjedovali. Pa i sam Košut pokazao je, da za tu povrjedu znade, indirektno samom pragmatikom, kad je u svojoj osnovi zahtijevao od namještenika željeznič- kih u Hrvatskoj poznavanje i hrvat- skog jezika. Jer otkle je on izvodio to pravo, tu koncesiju, kako je zovu, za Hrvate, koje druge narodnosti nemadu? Ako se na željeznice na- godba ne odnosi, tad je bilo isspravno stanovište prvašnjih madžarskih vla- da, koje su namještale u Hrvatskoj same Madžare. Ako pak Hrvatska ima poseban položaj, što joj ga sama pragmatika indirektno priznaje, tad ga ima samo po nagodbi, njezine se dakle ustanove o hrvatskom službe- nom jeziku kod zajedničkih ureda moraju protegnuti i na željeznice, jer ona ne pozna jezičnog kondo- miniuma, kako bi ga pragmatika htjela da uvede. 3 Nema dakle nikakve isprike za ovaj napadaj, | lphdlarske vlade na" kt VILIM IRVATS LAN \ ob JOTEKA hrvatska prava. On je izvršen zna- lice, a to pokazuje i tajnost, kojom je osnova iznesena, pa tad treba pitati, što je do njega dovelo. Po- voda mu u Hrvatskoj ne možeš naći, pa je zato najprirodnije tražiti ga u samoj Ugarskoj. Ugarska koalicija ne može da pokaže narodu nikakva uspjeha prama Beču, pa hoće da se revanšira na drugu stranu. Ona hoće da u ovom parlamentu prodre za- konskim osnovama, koje bi osigurale po njihovu mišljenju madžarsku na- cijonalnu državu; jer vide da mora doći do izborne reforme sa općim pravom glasa, a u takovom parla- mentu zakoni poput onoga o naro- dnosnim školama i ovoga o pragma- tici naprosto su nemogući. Nego dogodilo se nešto, čemu se nijesu nadali. U peštanskom saboru ne sjede ni Tomašići, koji bi: se. za- dovoljili formulama, koje bi u teoriji dale pravo Hrvatima, a u praksi Madžarima, ni Franci, koji bi ispukli deklaraciju o hrvatskim pravima, da bi se sve mačke u Wekerlovu domu. preplašile. Tu sjede ljudi, koji znadu braniti prava svoga naroda i koji će se zadovoljiti samo onda, kad vide, da je službeni jezik na željeznicama u Hrvatskoj samo hrvatski. Iz bor- be razvio se sukob, koji drma teme- ljima ugarske države. Madžari — Košut je to kazao — tješe se istina da resolucijonaši nijesu Hrvatska, ali neka pogledaju bolje, bojimo se da se opet''he prevare. Onaj mir, koji u zemlji vlada, znak je da narod odobrava svojim zastupnicima, i da oni mogu na nj računati. Nigda se nije hrvatski narod pokazao na takovoj visini, kao baš sada, a njega vode ljudi, kojima vanj- ski svijet ne može, a da ne prizna sposobnosti. To su ljudi, kojih je značaj čist kao sunce, od kojih se kleveta odbija padajuć na klevetni- ka. Takovi ljudi mogu doviknuti We- / kerleu, da ga se ne boje, oni mogu kazati Madžarima istinu u lice, neka vide, kud ih vodi njihova šovenska zaslijepljenost. 746