U DUBROVNIKU, 3. srpanj 1907. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- IZLAZI SVAKE SRIJEDE semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se === Ša predbrojen i za došasto polugodište. = = uzmamm———————————— — —————————> Zar baš Lloyd? G. Rikard Riedl, tajnik donjo- austrijske trgovačke komore, poslije prvog članka, na koji smo se već osvrnuli, napisao je drugi za ,Neue Freie Presse“ osobitim obzirom na pregovore za uređenje parobrodarske službe u Dalmaciji. On je protivan parobrodima, koji će Dalmacijom ju- riti sa 24 milje na uru. Dosta je da . parobrodi imadu brzinu od 16 milja, i neka plove 4 putu nedjelno. To odgovara potrebama, a veća brzina bila bi pogibeljna za putovanje, jer se ne ide otvorenim morem, nego između otoka. Treba naprotiv po- svetiti osobitu pažnju trgovačkim polubrzim linejama iz Trsta do Ko- tora. Za njih su dovoljni parobrodi s brzinom od 11 do 12 milja. Dalmatinski parobrodari odma u početku to su isticali, ali zaludu. Ljudi, koji misle, da je i u praksi moguće ono, što je lijepo vidjeti va papiru, počeli su da dangube izmi- šljajući i premišljajući projekte, ko- jim se pomorac morao da nasmije. Te su maštanije uzimale bečke novine kao ozbiljne projekte, a prijedlozi Dalmatinaca izojledali su im natražnjački. Sada pak doživlju- jemo to zadovoljstvo, da sa i u Beču počeli razabirati, kako plovidba treba da se prilagodi naut'čkim i promet- nim mogućnostima. To nam svjedoči i ovaj. članak g. Riedla. O njemu možemo slobodno kazali, da je jedino pametno, što smo o predmetu pročitali u bečkim novinama. Samo nam je žao da se je g. piše baš onda, kad je iz pretpostavaka tre- balo doći do zaključka, pustio za- vesti od pogrijesenih političkih reflek- sija, pa i on pristao uz one, koji misle, da dalmatinsku službu treba predati Lloydu. Obrazlaže to ovako: Dalmacija pripada Austriji provizorno, poslije 1917 mi ne znamo što će bili; moglo bi se dati, da dalmatinsko društvo, koje Austrija bude subven- cijonirati, postane inostranim. Da se to ne dogodi, Austrija treba da pot: pomaže samo društvo, koje će biti i iša : naki ostati austrijsko, a to je Lloyd. Nje- mu treba sačuvati glavne trgovačke i brze linije. & dalmatinskim društvi- ma neka ostanu samo one linije, koje sada imadu i lateralni promet; njih može dijava pomagati postan- skim svbiencijama i predujmovima za izmjenu starog i nevaljalog ma- terijala. Kad bi ovi razlozi vrijedili, čemu je g. Ried! napadao ausi' isku vpravu u Dalmaciji, zbog toga, #:> je po- krajinu zapustila, kad su tu zija- štenost op. avdavaliina mio'+' arstvima provizornim položajem Du'macije ? Čewu oni milijuni, koje obećavaju da će dati Dalinaciji, kad se ne zna, što će biti poslije g. 1917? Kud bismo pak bili slučajno austrofili, zar ne bismo tad imali pravo vs >ti na g. Riedla, kao čovjeka, koji s ovakim argomentacijama pokopava suku pomisao, da bi se jednom Da'!vo ja mogli pomi: s Au: tijom i dini nje prov 20:no stanje postivi ieđai vni. Si čajno nijes.no, pa nem smo zbog česa, da se s'dimo na gospodina tajnika trgovačko-obrtničko komore u Beču. Nama je dosta pokazati, kako je ovo njegovo stanoviste ne samo za Dalmaciju pogibeljno, već i za same austrijske trgovačke interese. Političke obzire oslavimo dakle na stranu, u tomu se ne ćemo nikad složiti, a govorio kako trgovci i pomorci, iliti bolje nastavimo ondje, gdje g. Riedl nije mogao da ide da- lje, jer ga je politika zavela na sl". v- putice. 2 Kad je već g. Riedl: tačno u ia- novio, kakvi su parobrodi zgodni “a dalm. obalu i na što treba osobi paziti, ako se hoće da parobrodarska služba odgovara svojoj svrsi, čudimo se, da nije sebe pitao: a ima li tih uvjela Lloyd? U tom pogledu je i najgore — dalmatinsko parobrodar- sko društvo na boljem škoku od Lloyda. Barem ta ,stara gvožđušina“ bila je nabavljena za Dalmaciju, a osim dva broda nijedan Lloydov pa- robrod nije za Dalmaciju. Osim toga tim ,starim gožđušinama“ upravljaju ljudi, koji Dalmaciju poznadu, a u Lloydovoj upravi od prvog do zadnjeg Ear zaš e ODER + = ža inat ini sina tita a Broj 53. I SUBOTE ui = POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. ža izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, & a —= gi dbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — == — za oglase 30 para. Oglasi, koji še više puta štampaju, po po sjede birokrati i bankivi, od kojih su neki bili imenovani i u najnovije doba članovima upravnog vijeća, & da mora nijesu ni vidjeli. Lloyd dakle postao bi sposoban, da preuzme dalmatiusku služ)u, kakvu nam u Beču namijen (0), sanio kad bi gotovo sasvim izmijenio svoj park, a i tada ne bi mogao uspijevali za to, jer je urećen, kako ne smiju biti uređeia divsiva, koja heće da alma ii. Nje- mu se događ«, što i trgoica u ve- liko, kad hoće da konkurira s tr govcem u malo. im se isplati pai Kad je tako sa la. promislimo, sto će bit do i) godina, t. j. 1917. Svo troijbi, koje spome ni-100, kad ! ana sje. se je 0 kio šo. je i io. mac ii roći p kama? Cemu dakie sada bi za buduće, kad znaš, da u slu ajd, kad bi se nagoviješlanja ispunila, to a preokret, da Lioyd 3e od g ine One mu ne u u 1:4 će već djelovale, pa oz to oD tpIrRV A aalo do sta lj se i poniiclić, de če g u sebi bolesmo počaeće Lale iagoditi novim prli- do a slajba u nuki se bi doušjelo 'a' ne može ispuniti ono, čem njega no Drukčije bi bilo, ked bi se već sada nastolalo, osoviti da!matinske pasobro lave ua svoje noge Tad bi rnešo, što bi i za a ba- y postajanja i što bi e st-oi!o doća imalo pra; u snio slu iju Beča došio dobio. Pao edaiaoo samo, šio hi bil» kad bi na primjec ani ksiju doc ckao bez jednog takovog društva. Uloyd i even- tvalno kšje drugo vu: rijsko društvo, koje bi u tom slučaju preozelo dal- mali sku slažbu, bilo bi kao inoze- mno društvo doskora sasvim istisnuto. To se pako dalmatinskom društvu ne bi moglo dogoditi, niti bi igda Dalmacija dopustila da se dogodi. Beč bi dakle uvijek imao pri ruci jedno društvo, koje u zemlji ima zaleđa i koje bi:u vlastitom interesu nastojalo da u uzdrži sveze s Trstom, jer kako je Dalmacija sada protivna, da bude sasvim ovisna od Trsta, tako ne bi mogla dopustiti ni sličnu odvisnost. od Rijeke. &0