U DUBROVNIKU, 3. srpanj 1907.

 

 

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- IZLAZI SVAKE SRIJEDE

semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
=== Ša predbrojen i za došasto polugodište. = =

uzmamm————————————
— —————————>

 

Zar baš Lloyd?

G. Rikard Riedl, tajnik donjo-
austrijske trgovačke komore, poslije
prvog članka, na koji smo se već
osvrnuli, napisao je drugi za ,Neue
Freie Presse“ osobitim obzirom na
pregovore za uređenje parobrodarske
službe u Dalmaciji. On je protivan
parobrodima, koji će Dalmacijom ju-
riti sa 24 milje na uru. Dosta je da
. parobrodi imadu brzinu od 16 milja,
i neka plove 4 putu nedjelno. To
odgovara potrebama, a veća brzina
bila bi pogibeljna za putovanje, jer
se ne ide otvorenim morem, nego
između otoka. Treba naprotiv po-
svetiti osobitu pažnju trgovačkim
polubrzim linejama iz Trsta do Ko-
tora. Za njih su dovoljni parobrodi
s brzinom od 11 do 12 milja.

Dalmatinski parobrodari odma u
početku to su isticali, ali zaludu.
Ljudi, koji misle, da je i u praksi
moguće ono, što je lijepo vidjeti va
papiru, počeli su da dangube izmi-
šljajući i premišljajući projekte, ko-
jim se pomorac morao da nasmije.
Te su  maštanije uzimale bečke
novine kao ozbiljne projekte, a
prijedlozi Dalmatinaca izojledali su
im natražnjački. Sada pak doživlju-
jemo to zadovoljstvo, da sa i u Beču
počeli razabirati, kako plovidba treba
da se prilagodi naut'čkim i promet-
nim mogućnostima. To nam svjedoči
i ovaj. članak g. Riedla. O njemu
možemo slobodno kazali, da je
jedino pametno, što smo o predmetu
pročitali u bečkim novinama. Samo
nam je žao da se je g. piše baš
onda, kad je iz pretpostavaka tre-
balo doći do zaključka, pustio za-
vesti od pogrijesenih političkih reflek-
sija, pa i on pristao uz one, koji
misle, da dalmatinsku službu treba
predati Lloydu.

Obrazlaže to ovako: Dalmacija
pripada Austriji provizorno, poslije
1917 mi ne znamo što će bili;
moglo bi se dati, da dalmatinsko
društvo, koje Austrija bude subven-
cijonirati, postane inostranim. Da se
to ne dogodi, Austrija treba da pot:
pomaže samo društvo, koje će biti i

iša : naki

 

ostati austrijsko, a to je Lloyd. Nje-
mu treba sačuvati glavne trgovačke
i brze linije. & dalmatinskim društvi-
ma neka ostanu samo one linije,
koje sada imadu i lateralni promet;
njih može dijava pomagati postan-
skim svbiencijama i predujmovima
za izmjenu starog i nevaljalog ma-
terijala.

Kad bi ovi razlozi vrijedili, čemu
je g. Ried! napadao ausi' isku vpravu
u Dalmaciji, zbog toga, #:> je po-
krajinu zapustila, kad su tu zija-

štenost op. avdavaliina mio'+' arstvima

provizornim položajem Du'macije ?
Čewu oni milijuni, koje obećavaju
da će dati Dalinaciji, kad se ne zna,
što će biti poslije g. 1917? Kud bismo
pak bili slučajno austrofili, zar ne
bismo tad imali pravo vs >ti na g.
Riedla, kao čovjeka, koji s ovakim
argomentacijama  pokopava suku
pomisao, da bi se jednom Da'!vo ja

mogli pomi: s Au: tijom i dini nje
prov 20:no stanje postivi ieđai vni.
Si čajno nijes.no, pa nem smo

zbog česa, da se s'dimo na gospodina
tajnika trgovačko-obrtničko komore
u Beču. Nama je dosta pokazati, kako
je ovo njegovo stanoviste ne samo
za Dalmaciju pogibeljno, već i za
same austrijske trgovačke interese.
Političke obzire oslavimo dakle na
stranu, u tomu se ne ćemo nikad
složiti, a govorio kako trgovci i
pomorci, iliti bolje nastavimo ondje,
gdje g. Riedl nije mogao da ide da-
lje, jer ga je politika zavela na sl". v-
putice. 2

Kad je već g. Riedl: tačno u ia-
novio, kakvi su parobrodi zgodni “a
dalm. obalu i na što treba osobi
paziti, ako se hoće da parobrodarska
služba odgovara svojoj svrsi, čudimo
se, da nije sebe pitao: a ima li tih
uvjela Lloyd? U tom pogledu je i
najgore — dalmatinsko parobrodar-
sko društvo na boljem škoku od
Lloyda. Barem ta ,stara gvožđušina“
bila je nabavljena za Dalmaciju, a
osim dva broda nijedan Lloydov pa-
robrod nije za Dalmaciju. Osim toga
tim ,starim gožđušinama“ upravljaju
ljudi, koji Dalmaciju poznadu, a u
Lloydovoj upravi od prvog do zadnjeg

Ear zaš e ODER + = ža inat ini sina tita a

Broj 53.

 
      

I SUBOTE ui =
POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. ža izjave, priopćena, zahvale
plaća se 40 para po retku, &
a —= gi dbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — == —

za oglase 30 para. Oglasi, koji še više puta štampaju, po po

sjede birokrati i bankivi, od kojih
su neki bili imenovani i u najnovije
doba članovima upravnog vijeća, &
da mora nijesu ni vidjeli.

Lloyd dakle postao bi sposoban,
da preuzme  dalmatiusku  služ)u,
kakvu nam u Beču namijen (0), sanio
kad bi gotovo sasvim izmijenio svoj
park, a i tada ne bi mogao uspijevali
za to, jer je urećen, kako ne smiju
biti uređeia divsiva, koja heće da
alma ii. Nje-
mu se događ«, što i trgoica u ve-
liko, kad hoće da konkurira s tr
govcem u malo.

im se isplati pai

Kad je tako sa la. promislimo, sto
će bit do i) godina, t. j.
1917. Svo troijbi, koje
spome ni-100,
kad !
ana sje.
se je 0
kio šo. je i io.
mac ii roći p
kama? Cemu dakie sada bi
za buduće, kad znaš, da u slu ajd,
kad bi se nagoviješlanja ispunila, to
a preokret, da Lioyd
3e od

g ine

One mu

ne u u
1:4 će već djelovale, pa
oz to oD tpIrRV A aalo do
sta lj se i poniiclić, de če
g u sebi bolesmo počaeće

Lale

iagoditi novim prli-

do a slajba u

nuki se

bi doušjelo 'a'
ne može ispuniti ono, čem
njega no

Drukčije bi bilo, ked bi se već
sada nastolalo, osoviti da!matinske
pasobro lave ua svoje noge Tad bi
rnešo, što bi i za a ba-
y postajanja i što bi

e st-oi!o

doća imalo pra;

u snio slu iju Beča došio dobio.
Pao edaiaoo samo, šio hi bil» kad
bi na primjec ani ksiju doc ckao bez

jednog takovog društva. Uloyd i even-
tvalno kšje drugo vu: rijsko društvo,
koje bi u tom slučaju preozelo dal-
mali sku slažbu, bilo bi kao inoze-
mno društvo doskora sasvim istisnuto.
To se pako dalmatinskom društvu
ne bi moglo dogoditi, niti bi igda
Dalmacija dopustila da se dogodi. Beč
bi dakle uvijek imao pri ruci jedno
društvo, koje u zemlji ima zaleđa i
koje bi:u vlastitom interesu nastojalo
da u uzdrži sveze s Trstom, jer kako
je Dalmacija sada protivna, da bude
sasvim ovisna od Trsta, tako ne bi
mogla dopustiti ni sličnu odvisnost.
od Rijeke.

&0