God. XVI. & srpnja 1907 . Broj 54. gomstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra še Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. = predbrojen i za došasto polugodište. z ————————————=>=——===— Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za inio- IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE nnn———————— nn === POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, sahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po — —— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. =====umh_ tom još = = ======— Najveći uspijeh. Nema sumnje, konflikt između Hr- vata i Madžara uzeo je takove obli- ke, da što god se dogodilo, novo.ure- đenje odnošaja između Hrvatske i Ugarske ne će počivati više na onim temeljima, na kojim počiva sada. To priznaju i Madžari, kad njihov Banffy kaže, da Ugarska od g. 1867 nije prolazila kroz veću krizu od današnje i kad jedan od neodvišnjač- kih vođa Barabas u času iskrenosti označuje položaj Madžara strašno lo- šim, a to izjavljuju i Hrvati, kad naglašuju, da poslije iskustva zadnjih dana Hrvati moraju zahtijevati re- viziju nagodbe, jer kakva je sada, ona ne jamči Hrvatima njihova prava. Oni dakle traže proširenje prava Hr- vatske, a Banffy vidi spas Ugarske u posvemašnjem potčinjenju Hrvat- ske: neka ban«se bude hrvatski do- stojanstvenik nego madžarski či- novnik. Ovako 'se konflikt prikazuje sada, a taj su mu značaj dali Madžari, i u tomu je najveća njihova pogrješka. Dok se radilo samo o pitanju jezika, koliko god madžarsko shvatanje bilo prosto cjepidlačenje, radilo se samo o novoj povrjedi jednoga ili više pa- ragrafa nagodbe. Ali kad se mad- žarska vlada zbog ovog konflikta usudila zahtijevati i izvojštiti demi- siju hrvatske vlade, uzdrmana je na- godba u svojoj cijelosti. 'To se naj- bolje odsijeva u riječima bana Peja- čevića, da ne razumije zašto je mo- rao demisijonirati on zbog toga, što zajednički ministar ne može prodri- jeti jednom svojom osnovom u za- jedničkom saboru. Ironija je jasna, a šiba ne samo ovaj slučaj, već i cijelu nagodbu, koja daje zlomisle- nim madžarskim političarima sredstvo, da šefa autonomne Hrvatske od- strane, ako u isključivo svom djelo- krugu ne vrši pokorno naredbe mad- žarskog ministra. | Da je to proti duhu nagodbe, ne treba ni spominjati. To se ne slaže ni sa zakonom o odgovornosti bana i odjelnih predstojnika. Na temelju zakona od 10. siječnja 1874. može sabor bana odnosno njegova na- mjesnika pozvati na odgovor, doti- čno optužiti ga za svaki njegov čin ili propust, kojim bude hotimice po- vrijeđen koji temeljni državni zakon - .. a tako i za svaki njegov čin ili propust, kojim bude državoprav- noj samostalnosti kraljevine Hrvat- ske i Slavonije hotimice nanesen te- žak uštrb ili teška pogibelj“. Taj zakon dakle sili bana, da brani prava Hrvatske i da ne propusti ni- šta što bi bilo na uštrb njezine au- tonomije. Doživjeli smo naprotiv, da je ban morao odstupiti, jer je to radio, i da je na njegovo mjesto do- šao Rakodezay, a zašto? Da silom stvori madžarskoj vladi većinu, koja će mučati na povrjede nagodbe. Ali gospoda Madžari nijesu pro- mislili, što će biti, ako mu to ne uspije. Jer i sila i mito ima svojih granica, pa bi se jako lako moglo dogoditi, da tjerajuć vuka istjeraju, lisicu. To nijesu smjeli zaboraviti, jer u eksperimentima Tisze i Fejer- varyja imali su sami primjer, kako raspust sabora nije uvijek najbolje sredstvo, da se riješe pitanja koja narodom potresaju. Kad bi dakle koalicija iznijela i u novim izborima pobjedu, što tada? Zar oružjem osvo- jiti Hrvatsku? Malo ima monarhija bataljuna, da to učini! Hrvatska je dakle pala u krizu, iz koje niko ne zna za sada izlaza, ali hrvatska kriza ujedno je kriza Ugarske, kriza cijele monarhije. Ri- ječka resolucija slavi svoj najveći uspijeh! Hrvatsko je pitanje iznese- no na tapet! pismo iz Beč. (Skupština proti novom banu.) U subetu dne 29. juna t. g. bila je im- pozantna skupština sveukupnog hrvatskog i srpskog đaštva u pogledu najnovijih de- gođaja, koji se odigraše u našoj domovini. Bilo je prisutno preko 200 đaka, onda i nekoliko drugin Hrvata iz Beča. Skupštini je prisustvovao također i narodni poslanik Don Ivo Prodan. Skupština je započela poslije 8 sati, a otvorio ju je sazivač kolega Miljenko 'Strmić. Iza kako je: pičždravio prisutne, a , osobito narodnog poslanika Don Iva Pro- dana, držao je krasan govor, u kojem je razložio, koja nas je zadaća sakupila ma skupštinu. Prikazao je misiju novog tirana bana Fučka — Rakodezay-a. On je došao da kao emisar ugarske vlade provađa ideju jedinstvene madžarske države. Na koncu svog lijepog govora spomenuo je da ne va. lja smetnuti s spameti, da je ugarski kralj Franjo Josip I. prigodom svoga krunisanja 1867. darovao invalidima 'od 1848. 100 tisuća dukata, dakle onijem, koji su se proti istom kralju i njegovoj kući borili. Nakon što je svršio svoj govor predložio je, da se izabere predsjednik skupštine, koji će se brinuti, da debata bude teći redovitim putem. Na to je skupština aklamacijom i burnim apla- uzom izabrala istog sazivača skupštine g. Miljenka Strmića za predsjednika. Predsjednik je na to dao riječ g. An- driji Ćurlinu kao referentu. Gospodin je ČGurlin u svom poduljem referatu razložio, koja je misao vodila sazivače ove skupštine, da je sazovu, kazao je da su sudbonosni dogođaji, u koje je naša domovina -apala i odviše ozbiljni, a da omladina propusti svoju dužnost. Sada treba da se svi nađemo na biljezi, čitav narod i cjelokupna omladina. Svak treba, da izvrši“ svoj dio teške zadaće, a omladina treba da bude prva, koja će svoj dio časno i na korist naroda da izvrši. Onda je potanje razložio, u čemu sastoji misija “novog tirana Rakodezay-a. Kazao je: Ban Rakodezav poslan je u Hrvatsku, da nasiljem, tiranijom i korupcijom uništi i ono malo preostalih prava kraljevine Hrvatske; došao je sa čistom namjerom, da provodi ideju jedinstvene madžarske države u Hrvatskoj, i da starodnevnu kraljevinu Hrvatsku pre- tvori u prostu madžarsku provinciju sa 8 županija. Nakon toga prikazao je govornik maš odnošaj s Madžarima ilustrujući ga sa neko- liko historičkih data; nadalje je prikazao razvitak pošljednjeg sukoba, sve dok je došlo do potpunog preloma, kada je hr- vatska vlada bila protjerana za to, jer nije htjela da provađa ideju jedinstvene mad- žarske države. Prikazao je važnost momenta i ozbiljnost situacije, te je zaključio s apelom'na skup- štinare, da se svi nađemo na okupu, te da kao omladina apeliramo na oceve naše, da sve razmirice puste na stranu, te se nađu na okupu u ovim sudbonosnim da- nima, te zajedničkim silama neka porade, da se ban tiran zbaci još prije sa banske časti, nego što se_je usudio da misiju započne. Kada je govornik još spomenuo patriot- sko držanje bivšeg bana grofa Pejačeviča: i hrvatske vlade, skupštinom je zaorio gro- morni: Živio Pejačević. Sa strane odbora bilo je prekazano više predloga, na što se je razvila odulja debata, koja je katkada 2