OV m m o A M ENJE INI LINE SNI NIVEN PRALI ARNNNST NR RENNES PENN um LEE RANA RER znala da zauzne i burne scene, a što je naravno, kad se promisli, da je tu bilo stranaka sa čisto oprečnim mislima i ide* jama, n. pr. Srbi radikali i Frankovci. Napokon se je skupština ogromnom ve- ćinom gotovo jednoglasno složila u slijedećoj resoluciji, koja je još iste večeri poslana telegrafično predsjedniku koalicije Dr. Bog- danu Medakoviću : ,Hrvatska i srpska omladina bez razli- ke političkog mišljenja na svome zboru od 29. VI. 1907. oduševljenjem pozdravlja de- legaciju kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dal- macije na zajedničkom saboru u Budimpe- šti te joj izrazuje svoje priznanje i zahval- nost na dojakošnjem radu u sadanjoj borbi za naša narodna prava. Omladina je uvje- rena, da će delegacija ustrajati jednakom energijom u započetoj borbi i izvojevati opravdana prava. Dok joj to izrazuje, apelira na nju i na sve naše opozicionalne stranke, da u ovim sudbonosnim danima zajednički porade, da se ban tiran čim prije ukloni s banske časti, koje nije dostojan“. Prije nego završim svoje izvješće o ovoj skupštini treba da spomenem još jednu ka- rakterističnu epizodu, a to je govor Don Iva Prodana, narodnog poslanika. Njegov je govor karakterističan u toli- ko, u koliko je svršio sa jednom vrlo ka- rakterističnom izjavom. On je naime ovako svršio: ,Ja sam uvjeren, kada se razbistre pojmovi, da će falange Starčevićanaca i Srba biti prve koje će se skupa boriti za prava naroda“. Zbilja karakteristično od je- dnog vođe starčevićanske stranke, ako je ovo bilo dobro promišljeno, a ne samo izre- čeno, da se doživi efekat u jednoj dđačkoj skupštini. Za njegova govora dogodila se i jedna nemila upadica, a to je kad je spomenuo, da on u svom političkom djelovanju nije nikada napisao ni izrekao nijedne uvrjedlji- ve riječi po srpski narod, na to su dvojica Srba zagalamila i stala vikati, da on nije dostojan da govori o Srbima. Naravno da je predsjednik skupštine na to u ime čitave skupštine dao ukor dotičnim radi njihova nedoličnog postupanja. Don [Ivo Prodan, kada je otišao sa skupštine doživio je silan aplauz sa strane čitave skupštine koli od Hrvata, toli od Srba. Valjda se nije ni on nadao, da će biti onako i od Srba aplaudiran. — —lin. lHrvatsko-madžarski prelom. Zagreb, 3. jula 1907. Opći pregled. — Otstupom hrvat- ske vlade kriza hrvatsko-madžarska ne samo što nije udarila putem riješenja, nego se je dapače kao nikad zaoštrila. Jezični spor pre- tvorio se je u kabinetski, dapače po svoj prilici i u državni. Jer sve i kad bi se po- vukle osnove zakona o željezničarskoj pra- gmatici, ne bi tim prestala borba naših de- legata: čast hrvatskog naroda traži pad ene vlade, koja je izazvala otstup naše. Tim ni- jesmo svršili: zastupnici hrvatske stranke prava izjavljuju — a oni sačinjavaju ve- činu delegata — da više ne priznavaju nagodbu kao privremeni oslon svom radu. I naprednjaci objavljuju preko usta svog za- stupnika Lorkovića, na narodnoj skupštini držanoj u Zagrebu, da ,kad Madžari nalaze u nagodbi izražena misao njihove jedinstvene države, tad u Hrvatskoj nema ni jednoga čovjeka koji bi branio nagodbu“. Što znači, kad sve stranke u zemlji — ne mislimo na madžarone — dođu do uvjerenja, da se na- godbom ne dadu ni najskromnija prava na- roda braniti, osjetiće najteže oni, koji su svojim neshvatljivim ponašanjem izazvali u hrvatskom narodu takovo shvaćanje o ne- moći nagodbe. A mi takovo shvaćanje ne možeme okrstiti nego državnom krizom. Mi ne dvojimo ni o tome, da je mad- žarska vlada izazvavši Hrvate proti sebi, neoprezno zahvatila za karakiri svoje pre- vlasti u Ugarskoj. Mi ćemo kušat to pro- tumačit. Pred godinu dana pozvaše nas Madžari, da im pomognemo u borbi proti Beču, a danas, kad još ni trunak ne po- stigoše od svojih narodnih težnja, izazvaše nas proti sebe, a tim nas potisnuše i u in- direktnu pomoć Beču. Tako Madžari danas imadu proti sebi, t. j. svojoj prevlasti Beč, socijaliste, narodnosti i Hrvate. Mi u tom razmjeru 1:4 nazrijevamo — ako se već dva stara vraga ne nagode na teret ostalih — suton vlasti madžarskih kalpaka, te pre- porod Ugarske — isti proces imadosmo u Austriji — narodonosnom pobjedom. Ovaj naslućeni preporod Ugarske, ono je, te nam daje najviše nade u pobjedu naše borbe za meterinsku riječ i hrvatsku državnu neodvisnost; ono je, te je moglo naše delegate onako odvažno potisnuti u borbu ; ono je konačno, te nam svjedoči, da khuenov režim, sve i kad bi se povratio u Hrvatsku, ne bi bio duga vijeka, a nadodat nam je, da smo u eri socijalizacije društve-, nih i državnih temelja, pa njoj se zaista niko ne otme nit odoli, a najmanje će We- kerle i njegova armatura. "Ta je era preu- strojila austrijski parlamenat, ona će i upot- punit nedostatnu jakost našeg naroda u borbi protiv Madžara. Banov otstup. — Premda se je općenito držalo, da hrvatska vlada, poslije Wekerlove audiencije kod Njegova Veličan- stva, mora pasti, ipak se je vijest o banovu otstupu neugodno dojmila. To je razumljivo pri padu vlade, koja je zaista zaslužila pri- djevak ,narodna“. O tom otstupu bilo je kojekakvih komenata, pa nam je naglasit, da je ban izjavio Wekerleu — kad ga je ovaj po zadnji put kušao prisiliti, da skrši borbu koalicije — da on odobrava tu borbu, premda nije suglasan s taktikom. U sklopu riječi odobrava i suglasan našla je vlada častan svoj uzmak. To je dosta za one, koji hoće da razume. Dolazak zastupnika, ovacije, demonstracije. — U subotu u 9/2 pr. podne prispješe iz Pešte zastupnici Šurmin, Lorković, Zagorac i Purić, da pred svojim izbornicima polože račun o svom radu u Pešti. Hiljade naroda ih je pričekalo s ur- nebesnim klicanjem. To mnoštvo otpratilo je zast. Šurmina, kao izaslanika I. zagrebač- kog izbornog kotara, do stana mu, gdje se je on toplo zahvalio i zamolio narod, da se uzdrži u svom dosadašnjem miru. Sat zatim sveučilišni djaci prirediše de- monstraciju ponovi Brzo za- boraviše na valjda misleći da 5.4 polikikoc aliti , abzug Fuček“ i razbijanjem E E. rodna pitanja. To isto sredatvo dan prije Starčevićanci. Ali kod drugčije. Frank zna s dikalizma; a u istinu, 6 bi tim dao madžar skom komesaru Rakodczayu povoda, da za- brani skupštine u ime mira. Tim bi se hr- vatsko-srpskoj koaliciji diglo jako oružje za izbornu kortešaciju. A kome bi se tim po- moglo ? Rakodeczay ima zadaću skršiti otpore koalicije, a ne uspije li, raspustiti sabor, raspisati nove izbore, te uskrisiti madžaronstu većinu. U tom je odgovor na gornje pitanje, a inače vjerujmo, djeco, u Frankov radika- lizam. Velika narodna skupština. — U nedjelu na 11 pr. p. započela velika na- rodna skupština pred Narodnim Kazalištem. Predsjednik Mašić daje riječ zast. Šurminu. Šurmin prikazuje rad delegata. Veli, mi smo do sada bili golubovi, a od sada mo- ramo postati lavovi u obrani svog prava, kad već ni sankcionirani zakon Madžari ne poštuju. Hrvatu mora biti svukud otvoren put s hrvatskim jezikom i u najnižu službu željezničara i na ministarsku stolicu. Hrvati već kao ljudi, a ne kao i Hrvati ne bi smjeli dozvoliti, da se gazi naše pravo. Ako po- pustimo u željeznici, doći će i vrijeme kad će se za sve zajedničke urede tražiti mad- žarski ježik. Pita narod, odobrava li rad de- legata, te hoće li i nadalje poduprijeti nji- hovu borbu. Silno odobravanje. Govorniku predaju kitu cvijeća. Winterhalter (starčevićanac) kaže, da Madžari ruše sve što je na putu njihovoj jedinstvenoj madžarskoj državi. Deak je stvorio nagodbu da podvali Hrvatsku, a sad ti isti Madžari ruše nagodbu, jer im se čini, da im nije po ćudi. Starčevićanci će nasto- jati, da se program 94. ostvari, te će se bo- riti proti svim nagodbenim strankama. Star- čevićanci su htjeli pred godinu dana držati skupštinu proti resoluciji, ali su im resolu- cijonaši zapriječili, a sada narod ustaje na poziv hrvatsko-srpske koalicije, da resolaciji reče ,vječna ti pamjat“ (silni prigovori i buka — čuje se ,a tko bi bio branio u Pešti naše pravo, valjda Madžaroni“, ,ne bismo išli u Peštu“ — smijeh — ,a tako, tim bi ste htjeli komesara“, ,narod nek trpi s vašeg radikalizma“ ...) Winterhalter na- stavlja. Preporuča konačno slogu svih, jer ćemo se jedino tako moći riješiti madžarskog trabanta, kojega su nam poslali, da prove- demo jedinstvo madžarske države, kao što su se Madžari riješili Fejervarya. Lorković (Čisti mu ne dadu govorit. Po- sredovanjem Gašparovića umiruju se). Pala je vlada — veli — s posmjehom, a ne sa žalošću, da uzmognu kao građani nastaviti borbu. Rakodezay je došao ovamo s povre- dom parlamentarnih principa, da sruši one, koji se bore u Pešti proti megalomaniji. Misli, da se ne će naći u Hrvatskoj ni Hr- vat ni Srbin, koji bi pružio raku pomoćnicu u ubojstva narodnog prava. Ovo je borba slična otoj 68 godine, i tad je nikla pjesma, koja kaže ,prošteno je svima, svima, samo nije izdajici.“ U nami samima i imenu našem moramo tražit svoju pazi Vodimo borbu