kerle bi htio opet komad otkinuti, ali bi na
to sam Kršnjavi mogao pristati. (Čisti po-
ME: tiska, buka, batinam prijete Ra-

diću. —) Hoće da nastavi, ali mu ne dadu.

Zastupnik Purić (mirno saslušan od
cijele skupštine). Hrvatska je priznavala za-
jednicu s Ugarskom, madžarskog državnog
jedinstva nije bilo, nema ni ne će nikad biti,
ono prestaje na Dravi. Madžari uzakonjenjem
madžarskog službenog jezika u Hrvatskoj krše
nagodbu, a hrvatski narod nema baš nikakva
pravo da jednom poderanu nagodbu ide kr-
pati. Vodimo parlamentarnu borbu najprije.
U ovom času treba da se svi složimo bez
razlike stranaka, da za čas zaboravimo stra-
načke programe i razmirice. Živila slobodna
i ujedinjena. Hrvatska !

Predsjednik Mašić zaključuje skupštinu,
zahvaljuje se narodu, te čita zahvalnicu de-
legatima na njihovom držanju. Uz čitanje
stiglih brzojava i pjevanje narodne himne
narod se razilazi.

Poslije skupštine starčevićanci se saku-
piše pred Sokolom, gdje im Fattori prepo-
ruči mirno držanje. K.

Činovnička vlada. Komesar
Rakodezay nakon što nije mogao da nađe
ljude koji bi preuzeli mjesta odjelnih pred-
stojnika, našao je činovnike, koji će voditi
vladine poslove. Odjelni predstojnici ne će
za sada biti imenovani. Unutarnju upravu
voditi će banski savjetnik Nikodem Jakšić,
bogoštovje i nastavu savjetnik Miloust Smo-
dić, a pravosuđe savjetnik Franjo Soretić,
kao nastariji resortni činovnici.

'To je provizorna vlada madžarskog ko-
mesara, kao što je i njegov komesarijat —
provizoran. :

Ostavke velikih župana.
Zagrebački veliki župan Petar Dragan pl.
Turković predao je svoju demisiju. Kao de-

legat otišao je u Peštu, da s pridruži borbi --

ostalih drugova za materinsku riječ. a
njega, kako javljaju, predali su još pet
likih župana svoje ostavke : Kiepach, Geor-
gijević, Radivojević, Hidegheti i Mihalovich
a veli se, da će to isto učiniti i ostala dvo-
jica : Jurković i Kraljević.

Opstrukcija u peštanskom sa-
boru.— U prošli petak prešlo se na l.
stavku pragmatičke osnove u specijalnoj
debati. O njoj se raspravljalo taj dan, pa
cijeli ponedjenik i utornik — hvala govor-
ljivim Hrvatima. Jedva je u tri sjednice
prihvaćena prva stavka, a ako ovako na-
stave kad će biti zadnja? Po svoj prilici
tek iza kako gospodin Wekerle i s njim ,ve-
liko ministrarstvo“ nađu shodnim ili predlože-

“na pragmatičku osnovu ,časno“ ustegnati ili
se ,izmoreni“ povući. Istina i jedno i drugo
teško će ići, ali konačno, ako je vjerovati,
da će se viteški Madžari prema hrvatskim
borcima viteški ponijeti u palamentu, onda
drugoga izlaza ne može se naći.

Burni prizori u saboru. — U
utornik je peštanski sabor bio opet  pozo-
rištem obične igre madžarskih  hberalaca.

Hrvatskim govornicima bez ikakva uzroka

oduzimao je predsjednik slobodu govora,
netom su izrekli po nekoliko riječi. Dapače
zanimivo je, e da se shvati pravo ma koji
način se to događa, da je predsjednik u
prevelikoj žurbi, a buka je trajala, oduzeo
del. Babiću riječ, prije nego je i |woslovio.
Kad je del. Magdića predsjednik pozvao na
red radi toga jer je rekao : ovaj je postupak
nečuven, Magdić mu se skladno zahvali:
Hvala lijepa“, a predsjednik ga i radi toga

pozivlje na red, na što Magdić.opet: ,hva-
la!“ a predsjednik mu se prijeti imunitetnim
odborom. Pak da nijesu napredni i liberalni
postali gospoda Madžari!

U užasnoj buci, koja je vladala gotovo
za cijele sjednice u saboru, čulo se svako-
jakih. Neki madž. rastupnik za onog prizora
između predsjednika i del. Magdića izustio
je riječ: svinja! Vjerojatno je bilo da se
odnosila na Magdića. Tada svi hrvatski de-
legati kao pomamni skočiše sa svojih mjesta,
podigoše: užasnu buku i traže od predsjed-
nika, da onoga, koji je to izrekao pozove na
red.. Ta buka trajala je nekoliko časaka, dok
je predsjednik obustavio sjednicu. Kad je
sjednica nastavljena predsjednik podijeljuje
ukor zast. Fernbacheru (,čisti“ madžarski
židov — patrijota!) i tim se Hrvate zado-
voljilo. Nakon toga Hrvati su zatražili tajnu
sjednicu, što je odmah i učinjeno. Tu pred-
sjednik nije dao govoriti hrvatski, jer da u
tajnoj sjednici nema tumača, pa su se hrv.
delegati poslužili madžarskim jezikom.

Toga dana u utornik još se uvijek ra-
spravljalo o naslovu, a na svrsi je poime-
nično glasovanje odgođeno za srijedu, a sta-
vio se na dnevni red &. 1. osnove pragma-
tičke.

K ošutov skok — uzmak, na-
silje. — U današnjoj sjednici peštanskog
sabora, hako brzoiav izvješćuje, ministar
Košut učinio je nečuven. skok, koji će se
možda njemu samome osvetiti. Povukao je
naime sve paragrafe pragmatike osim pr-
voga kojemu je dodao iz $. 5. tačke a) b)
(jezične kvalifikacije) te predložio saboru, da
to prihvati a da ovlasti vladu neka ostale
ustanove pragmatike naredbenim putem pro-
vede. 'To je očiti uzmak pred hrvatskom
opstrukcijom, nasilan i nečastan, tim više,
što je sam Košut izjavio, da sa pragmati-
kom stoji i pada. Sabor je Košutov predlog
prihvatio. Na to je govorilo više hrvatskih
delegata i protestiralo proti ovome skoku
Košutovu. Del. Zagorac rekao je, da ova-
kovo izvlačenje iz neugodnog položaja znači
poraz madžarske vlade. Madžari se varaju,
ako misle čitavu stvar riješiti ovim putem,
jer će naići na otpor čitavog hrvatskog na-
roda. Madžarski sabor rekao je svoju, ali
sad će imati riječ hrvatski sabor, koji ovaj
zakon ne će nikada proglasiti u Hrvatskoj.

Demonstracije se nastavlja.
ju. — Sinoć je bila na sveučilištu velika
đačka skupština. Vladala je zamjerna jedno-
dušnost i zaključeno je 1. da_ razmirice iz-
među Starčevićanaca, Srba i maprednjaka
prestaju do onoga doba, dok ne bade po-
trebna bila jednodušnost čitave Hrvatske u
obranu materinje riječi. 2. da se izda pro-
glas na sve trgovce u Hrvatskoj i Slavoniji
i da se pozove na bojkotiranje svega što
imade madžarski biljeg. Iza skupštine cjelo-
kupno đaštvo u dvoredovima demonstriralo
je gradom i pied stanom komesara Rakod-
ezava. Demonstracija zauzela je velike di-
mensije, a đaštvu se pridružila i ogromna
masa svijeta. Policija je bila preslaba. De-
monstriralo se i pred stanom nadbiskupa
Posilovića, jer je učinio posjet Rakodczayu
a na dvoru razbili su velike prozore. Sve
do kasno u noći Zagreb je biujio od de-
imonstracija. Na madžarskom kasinu i na
zgradi prometne uprave svi prozori su raz-
bijeni. Više osoba je zatvoreno. Vojska je
konsignirana, a došla je u Zagreb i jedna
eskadrana husara. Po svemu se vidi, da se
spravlja oštra reakcija, da odoli narodnom

mumtinzstnaitvanamanana mmen <a

gnjevu. Drže, da će Rakodezay biti imeno-
van komesarom, a i onako nema vlade: ni
odjelnih predstojnika, ni velikih župana.
Nastaje ozbiljno vrijeme, a ko zna koliko
će nam koristiti ove demonstracije, ali za-
nago više škoditi. Delegati ne odobravaju
demonstracije i preporučuju mir, ali ko je
kadar masu u stanovitom času obuzdati.

Izjava Wekerlea. — Na interpe-
laciju zast. Tuškana odgovorio je u današnjoj
sjednici ministar predsjednik Wekerle, da
Rakodezay nije komesar nago redovito
imenovani ban. Opetovao je svoje klevete,
da politika Hrvata ide preko državne gra-
nice i nastoji to dokazati na temelju pro-
grama hrvatske stranke prava. Da i kad bi
saparatističke hrvatske težnje za posebnom dr-
žavom došle do izvedenja, u zadnjem času ne
bi Ugarska smjela dozvoliti, da se stavlja na
igru načelo državnog jedinstva. Spomenuo
je težnju za pripojenje Istre, Međumurja i
Dalmacije. Za Dalmaciju je rekao, da premda
se spojenje osniva na ugarskom zakonu, kad
je došlo do političkog foruma, nijesu Hrvati
smatrali to spojenje aktuelnim. Na Bosnu
Ugarska da ima pravo na temelju prava
krune, a ne na temelju odnošaja s Hrvat-
skom. Kad bi se spojenje Bosne sa Hrvat-
skom polučilo, da bi to bila posljedica na-
stojanja ugarske države za njezino jedinstvo.
Posizanje Hrvata van granice mora se za-
priječiti.

Važna interpelacija u car. vi
jeću. — U srijedu su u carev. vijeću zast.
Ivčević i Perić predali interpelaciju o hr-
vatskom pitanju na ministra predsjednika
Becka, o kojoj smo prošli put javili. Inter-
pelaciju je potpisalo 150 zastupnika, a to
joj dava veliku važnost u ovo doba, kad bi
ponašanje Madžara moglo izazvati kakav
zaključak carev. vijeća, koji im ne bi prijao.

 

fveza Dubrovnik-$ton-Metković.

Ston, 2. srpnja 1907.

Ovo zadnjijeh dana čitao sam u
uglednom listu ,Crv. Hrvatska“ ras-
pravu o parobrodarskoj svezi izme-
đu Dubrovnika, * Stona, poluotoka
Pelješkog i Neretve, što mi dade
ponosa da se usuđim i usuđujem se
uporaviti Vam ovaj dopis.

Kako jo poznato,tijekom okupacije
Bosne-Hercegovine bi uvedena i napo-
stavljena redovita parobrodarska sve-
za 4 puta na nadjelju između Gru-
ža - Kalamote - Trsteno - Lopud - Slano-
Šipan - Ston Veliki, te Metković - Opu-

n-Trpanj-Crkvice-Drače - Ston Mali,
odlaskom u jutro iz Gruža i iz Met-
kovića, a prispjevali bi u Ston Veliki
i u Ston Mali okolo ura 11' u jutro
i nakon 2 ure ostajanja i prekrcanja
putnika s jednoga parobroda na drugi,
krenuli bi i povratili se isti dan je-
dan u Gruž a drugi na Methone,
krećuć iste uzgredne luke.

Bit će već kakva %—4 godišta
ova parobrodska sveza bi ukinuta bez
ikakvog: temeljita razloga, a  uzdr-
žana jedina prava pruga Gruž...
Ston, što nipošto ne odgovara potrebi.