=u—=—=—=—=—=—=========——=————————p————————————m—mmmmmmmm——————————————————— Za pučku prosvjetu. Jedan od pučkih nastavnika bavio se tu onomadne u ,,Nar. Listu“, kako bi se imala unapređivati pučka prosvjeta u Dal- maciji. Glavno sredstvo, koje vodi k nao- brazbi to je čitanje i pisanje, jer bez toga dandanas nije moguće pravo govoriti o ikakvoj naobrazbi ni pojedinaca ni. naroda. S toga po razgranjenosti istoga može se pravom suditi o duševnom stepenu društva. A da je Dalmacija u pogled analfabetizma još na veoma primitivnom stepenu, to valja na žalost priznati. U cijeloj Dalmaciji ima 591.597 stanovnika, a od tih nam kaže sta- tistika, da ima jedva 21% što pismenih i polupismenih. Po tome spadamo među zadnje narode, gotovo najzadnje u pogled analfa- betizma Prvi povod ovoj žalosnoj pojavi jest nestašica škola. Većina naših općina u Dal- maciji oskudijeva školama. 1 doista, u kojem kraju od dužeg vremena nalazi se škola, ondje je narod posve drukčiji, duševno raz- vijeniji, nego li je u onim mjestima, gdje za školu ne znadu, tamo je dapeče poludivlji. Dakle škola osim što direktno utječe na obrazivanje stanovitog kruga povjerene joj djece, te od njih čini, u koliko može, ljude razvijenijim i pismenim, ona _ indirektno utječe i na prosvijetljenje duševno cijelog onog kraja Otvaranje škola skopčano je za pokra- jinu sa velikim financijalnim žrtvama, pa će trebati još dugo i dugo vremena, da svi oni krajevi, koji oskudijevaju školama, budu imali svoje škole. Istina vlada je obe- ćala prigodom prošlih izbora velike svote za pučko školstvo, ali što će od toga biti i kako bi se to obećano imalo potrošiti, vidjećemo, ali iskreno ćemo reći, da nas je iskustvo naučilo prema svim tim" obećanjima držati se jako pesimistički Nu dotle, dok dođe to vrijeme, da se naše pučko školstvo pridigne do tog stepena, da svako selo bude imalo svoju školu, što da radimo sovim nebogim narodom, koji za naukom vapi kao sa svag- danjim hljebom? Zar da ga kao i do sada prepustimo sudbini i da ga zaslijepimo na- dom u bolju budućnost, kad će mu škole biti na dohvatu? Ne, odgovara ovdje naš nastavnik, treba da tom patniku otvorimo oči, ma bilo kojim načinom, a najlakši način po njegovu sudu bile bi tako zvane ambulan- tne škole za analfabete. Po Anderlićevoj metodi može se kroz dva mjeseca odrasla čovjeka prilično uputiti u čitanju i pisanju. On onda predlaže, neka se za svaki kotar odredi jednu ili dvije učiteljske snage, koje će po selima dotičnih općina držati te tečajeve. Putne troškove tim učiteljima mo- rale bi namaknuti dotične općine, dočim bi učitelj bio pokrajinski činovnik kao i ostali učitelji. Razumije se samo po sebi, da bi dotični učitelji morali biti dobro upućeni u pomenutoj metodi. Svaki tečaj bi morao trajati najviše 21/9 mjeseca. Što se tiče lo- kala, morao bi dotičnik izabrati jednu sobu u dotičnom selu, ili bi se za to mogla po- brinuti općina malo vremena prije, nego \bi dotičnik došao predavati. To za zimu a ljeti bi se moglo držati predavanje pod otvore- nim nebom. Čim bi se svršilo predavanje (razumije se sa uspjehom) moralo bi se uzaastojati svim silama ustanoviti pučku knjižnicu i to u svakom selu, u kojemu je bio držan tečaj. U slučaju kad ovo ne b, . bilo moguće, onda bi trebalo da ono selo prima nekoliko pučkih listova. Ovo je jako dobar i zgodan predlog, ali u prvom redu nije lako izvediv, a onda veliko je pitanje, da li bi doveo do željena uspjeha. Nije lako izvediv već i stoga, što se ovim opet postavljaju na općine ne mali tereti, i to baš na one najsiromašnije, koje ne mogu da škole ni podižu ni uzdržavaju. : Rekosmo veliko je pitanje, da li bi to do- velo do uspjeha. U nas ovdje u Dubrovniku neki radišni omladinci: bili su se zauzeli, da uče radnike analfabete i to po Anderli- ćevoj metodi. Ali to nije išlo tako lako. Radnik, je li malo postariji, ne može da ima više ljubavi, pa recimo ni sposobnosti, da se ozbiljno prihvati učenja. Dolazili su prvih nekoliko dana, kašnje sve manie, ko- načno ostala je ,škola“ prazna. Tako je žalosno svršila ta ,škola“ u gradu, a tek što bi na selu bilo. Težak koji radi cio bo- žji dan, ne znam, da li bi imao i toliko volje koliko radnik u gradu da se dade na ia- kovo učenje U najpovoljnijim prilikama ostala bi jedino nedjelja i svetačni dan, kad bi se nekoliko vremena težak time. bavio i mogao baviti, a to je prem malo. Cijela godina dana možda bi se hotjela, da se uputi u čitanju i pisanju. Ako se ne bi dalo sa starijima što postići, svakako s mlađima bi bilo lakše. A za sela je glavno, da mla- dost ne ostane bez te vještine, jer ona je, koja bi se mogla i poslužiti njom za svoju naobrazbu, dok je kod starijih, mislimo to isključeno. Naš vrli nastavnik misli da bi ovo pitanje moralo jednako zainteresovati koli naše političare, toliko pokrajinsku školsku upravu. Za prve nadamo se, da će se zbilja za pitanje zauzeti i učiniti što bude u nji- hovoj moći, ali druga? Poznat je slučaj, koji se baš ovdje u Dubrovniku dogodio. Društvo ,Sloboda“ molilo je da školska uprava dopusti za večernje ure jednu sobu u mjesnoj pučkoj školi, gdje bi se držali tečajevi za analfabete, jer nije moglo da drugdje dobavi za to prikladne prostorije. Školska uprava na to se oglušila. To nam daje u velike sumnjati, da će se ona za ovo pitanje zanimati. Ovo nekoliko riječi iz doživljela isku- stva nadodasmo u jedinoj namjeri, da se previše optimistički ne uzmu sve okolnosti, koje su uz ovo pitanje skopčane, jer onda samo, kad ih se pravo uoči, biti će možda moguće i odstraniti ih. Međutim mi od srca preporučamo predlog našeg nastavnika, koji ide za tim, kako bi se poboljšalo žalo- sno i primitivno kulturno stanje velikog dijela našeg naroda u Dalmaciji. Velikih napora i velikog se truda hoće, da se i malko barem narod kulturno podigne, ali nije očajati: pregaocu bog mahove daje. Drugom prilikom kazaćemo, što mi mi- slimo, kako bi se imalo raditi oko pučke prosvjete. R. M. Položaj u Hrvatskoj. Uzdajmo se samo u Beč. — Neki madžarski listovi bili su donijeli, da kralj ne će sankcionirati zakona o željezni- predsankciju, kako se obično čini. Međutim se sada najodlučnije izjavljuje, da će sankcija = do skora uslijediti. Plaća će biti povišena od 1. kolovoza a računat će se od 1. srpnja. Povišica stanbene pristojbe nekoliko će se dana kasnije dati. — ,Hrvatska“ organ hrv. stranke prava bila je pozvala društva, op- ćine, korporacije i druge u Hrvatskoj neka se obrate kralju predstavkama, da ne sank- cijonira zakona. Nego čini se eto, da će te predstavke kasno doći. Beč se prije požurio _da učini svoju, kako: mu se najbolje čini. Disorijentacija. Radikalna srpska stranka u koaliciji je, ali neki njezini listovi pišu kao da nije. Zemunski , Narodni Glasnik“ u članku »Spremanje pred izbore“ navaljuje na Franka i njegove apostole, koji vrlo dobro znadu za koga rade, kad zamjeraju koaliciji, što hoće u Peštu, da tjera opstrukciju, pa veli : jedini put i način za uspjeh u ovoj borbi jest opstrukcija Bjeganje sa mejdana značilo bi, ako se ode u Peštu i ne opstruiše ili ako se pređe u pasivnu resistenciju ili u opšte ni ne ode u Peštu. Nu novosadska ,,Zastava“ također list radikalne stranke, u isto doba iznosi skroz protivno mišljenje o najavljenoj opstrukciji, te veli; Kad uzmemo u račun sadašnjost, onda je opstrukcija najnesretnija obrana. Nema nikakva izgleda na uspjeh. Kad uz- memo u račun budućnost, onda je opstruk- cija najnesretnija politika, jer davi posljednju nadu, osnovnu misao riječke resolucije. ,Za- stava“ dapače protivna je i dvojici zastupnika njezine stranke Krasojeviću i Lisavcu, a osim toga znade često napasti pojedine za- stupnike iz koalicije. Dakle u srpskoj radikalnoj stranci je potpuna disorijentacija. I zaslužio je. — Biskup Drohobecki doživio je ovo posljednje vrijeme samo ono, što izdajica zaslužuje. Iza društvenog boj- kota, demonstracija, prezira, neki dan bio je na izvanrednoj skupštini Narodne Čitao- nice u Križevcima isključen iz društva. Pripreme za izbore. — Rakodec- zay, premda se nahodi u splendind isolation, ne gubi prisutnosti duha. Pripravlja se i on za izbore, jer ne zna ni on časa, kad može od svoga gospara Wekerlea primiti kraljev- ski reskrip za raspust sabora. Ima u objavljenoj pragmatici za dnevni- čare jedna karakteristična ustanova, koja dade slutiti, da je učinjena samo za šika- niranje prigodom izbora. Ta je pragmatika tazočarala dnevničare. U njoj nema govora o namještenju i pobolišici plaće, ali ima zato niz paragrafa, koji nabrajaju dužnosti dnevničara, koje ipak kao za nagradu na- zivlje pisarskim pomoćnicima. Najvažnija je svakako ustanova, po kojoj službu može otkazati i poslodavac i posloprimac u svako doba i bez navoda uzroka. A to je dosta, da se shvati. . Madžarske novine doznaju, da će ban Rakodezay doći u Budimpeštu ovih dana, da vijeća sa Wekerlom i ministrom Josipo- vićem o provedbi novozasnovane hrvatske stranačke organizacije. Kakova to organiza- cija ima biti, mogao bi nam štogod razjasniti Dr. Frank i Iso Kršnjavi. Oni muče, ali zato njihova djela govore. Hoće Frank! — Obično se Franku kod svake Argusijade dogodi protivno od onoga što je htio i želio. Velikim slovima i osobitom nasladom dao je u svome listu objaviti svojim telićima, da je Polonyi onoga dana, kada je u saboru držao veliki govor o riječkoj resoluciji, kada je u saboru javno