God. XVI.
U DUBROVNIKU, 14. kolovoza 1907.
m mm——————————————————
RVATSKA
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik
ŠA
Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr.
imoiiznamemx > mmm rm m
Religija. Profesur Murko je znan-
stveno dokazao, amii bez tega bijasmo
uvjereni, da smo mi Srbi i Hrvati isto-
vjetan narod, koji se je u historiji
razvijao pod uplivom dvaju kultura,
a i religije. Otale zapravo ona pri-
vidna razlika među nama, koja stvara
dvije različite težnje, kod onih čla-
nova našeg naroda, kod kojih savre-
mena evropejska kultura nije mogla,
da istisne iz žila baštinjeni i ego-
istični vizantinizam, dotično rimlati-
nizam, da nas kao narod uzdigne
nad vjerskom nesnošljivosti ičima ili
Carigrada.
Eto tako će i u našem političkom
životu neshvaćena religija zaigrati
kolo cijepanja. A i začudno je, da
baš i onda, kad smo najviše odu-
ševljeni za sloga, čuju se glasovi o :
pogubnoj politici Rima, a i o nekul-
turnu konservativizmu narodnih cr-
kava. Sve je to spominjati pogibeljno
a i suvišno u vijeku, koji je uzeo
sebi za načelo ,slobodu savjesti“.
Pa i neosnovano je takovo predba-
civanje. Jer Rim i ako nam je za-
pad narodni na sto muka natjerao,
a ono ga je obilno u kulturi oplo-
dio; istok nam zastalim u kulturi
narodne crkve učiniše, al mu za .to
slobodu spasiše, a i očuvaše ga od
onog vjersko-političkog turcizma, koji
u Bosni, ma i ako smiješan, al ono
za to ne manje poguban po narodnu,
nam je stvar.
Mržnju i nesnošljivost, u jednu
riječ vjerski boj voditi znači služiti
klerikalizmu s jedne i s druge strane.
A taj crv naroda radikalno je isko-
rijenuti, a ne ga još toviti. |
* *
*
Politika. U tri države živemo mi,
narod hrvatskog. i srpskog imena.
Isti jezik, isti običaji nas vežu; &
do nas je, da nas bude vezati i ista
budućnost, ko isto nas pritišću jed-
nake nevolje i pogibli.
Što će biti ne znamo, ali je fa-
kat, da do danas ne znadijasmo
shvatiti sebe kao jedan narod. Vo-
dili smo politiku kramara, pa i sve-
,
jednako je vodimo, te postigosmo,
i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
== - = predbrojen i za došasto polugodište. g m =
nn
nam zemljom zavladaju tuđi interesi.
Pa i sebičnjaci smo veliki,
sve i svoje i tuđe, a zaboravismo da
se samo uz velike žrtve narodni ci-
ljevi postižu. Pa glete! Cavour žr-
tvova Francuzima rođenu zemlju naj-
većeg borca za jedinstvo Italije: Ga-
ribaldi-a.
A mi? Obmamljujemo' narod ve-
likom Hrvatskom i Srbijom, dok za-
pravo i mala Srbija tek kukavno
životari s dana na dan, a razdvojena
Hrvatska mora se čak boriti i za
materinsku riječ. Madžari i Nijemci
nas ozgara, a sa strane Talijani pri-
tisnuše; pa pustimo, da nam koja
godina još u klanju prođe, te da vi-
dimo čudo, kako se po Bosni razgla-
goljala švabčarija — ne toliko do-
seljena koliko urođena — sve u
slavu zamrlih težnja Beograda i Za-
greba.
A ipak nam je to zlo i bruku
spriječiti. Spriječit ćemo samo onda,
kad budemo tako temeljito uvjerili
sebe o narodnoj istovjetnosti, e nam
bude posve ravnodušno rekli sebi da
smo Srbi ili rekli, da smo Hrvati.
A rad naš mora polaziti s mišljenja,
da sve što radimo za Hrvatsku, da
to radimo i za Srbiju; kao što god
radimo sa Srbiju radimo i za Hr-
vatsku. Poradi Bosne ne idimo niko-
me na lijepak, ona ne smije biti ka-
men smutnje. Bosna je zemlja, koja
je potrebita Hrvatskoj koliko i Sr-
biji. Ni jedna ni druga ne mogu ni
živjeti ni napredovati bez Bosne.
Dosta je baciti pogled na zemljovid,
pa da se o tome uvjerimo. A samo
ti bolesnim moždanima onih, koji se
nikad ne potruđiše zamisliti nad ze-
mljovidom — prva dužnost sva-
kog političara — mogu se rađati
misli o srpstvu ili hrvatstvu Bosne,
kao što i o njenoj diobi. Bosna mora
prvo biti naša, a ne Bečko-Peštan-
ska, da po tom — rad svog polo-
žaja — postane ona kopča, te će
vječno sjediniti narod hrvatskog i
srpskog imena.
To je naša borba, naš cilj. Kad
se budemo svi znali oduševiti za nju,
nestati će onih sitnih razmirica, koje
nas potkopavaju. Ne čemo se u istom
PUBLIKA HRVATI A
NAUČNA BIOLOTEKA, pUBAUVAIK
IZLAZI SVAKE SRIJEDE
mm————————————————— ————————
mmm
I SUBOTE
POJEDINI BROJ 10 PARA.
Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
plaća se 40 para po retku, a sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
=== godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. zm
gradu gledati kao tuđini; ne ćemo
htjeli bi jedni pred drugima imati tajna: ne
ćemo se jedni drugima približati kao
ljudi, koje samo privremeni zajed-
nički interesi jedne na druge navode.
Jedan smo narod, borimo se, da po-
stanemo u svemu i po svemu jedin-
stven. K.
Pismo 1z Zagreba.
11. augusta.
Nar. zastupnik — napadač. —
Nekoliko dana zanimala se naša javnost
jednom aferom, koju je izazvao svojim
hajdučkim napadajem na urednika ,, Pokreta“;
Wildera Elegović, koji na sramotu nosi
naziv narodnog zastupnika. Taj pod imenom
vitez tužnoga lica“ poznati junak navalio
je iznenada u jednoj zrgrebačkoj kavani na
Wildera šakama, štapom, boxerom, a naj-
kašnje i revolver je izvadio. Je li povod
napadaju političke naravi ili je to, kako
Elegović govori, njegova privatna stvar,
gdje se radi o časti obiteljskoj jednog nje-
govog druga, nije potreba ispitivati. Divljački
napadaj je tu i s njim se računa. Svak se
potpuno slaže u mišljenju, da je Flegović
svojim djelom nanio nečuvenu sramotu sebi
kao zastupniku, te jamačno drugdje te bi
časti nakon ovoga za kratko bio riješen.
Kod Hrvata nije mu se valjda toga bojati.
On je i otprije poznat sa svoga uličarskog
ponašanja, navlastito u saboru, gdje je i
sam stenograf zabilježio riječi, koje bi
mogao izgovoriti samo jedan kočijaš. Sađa
se pak kao hajdučki napadač evo baš pro-
slavio.
Kandidat na đakovačku bis
kupsku stolicu. Od smrti velikog Vla-
dike puno se govorilo o popunjenju đako-
vačke biskupske stolice. Jedna brzojavka
iz Beča ovih dana iznenađuje nas, da bi
biskapom đakovačkim imao biti imenovan
novisadski župnik Dr. Pavao Amon, za-
grižen košutovac i šovinistički 'Madžar, a
zna vrlo dobro hrvatski. O Amonu se zna
da je uman i inteligentan svećenik, ali
ipak u Hrvatskoj se ne će naći ko bi odo-
brio takovo imenovanje, kao što se ni -za
Rakodezava nije niko našao. 'To imenovanje
značilo bi opet uvredu za Hrvate, kojima
Madžari na najviša mjesta narivavaju koga
in se samo prohtije.
Opet jedan Rakodezayov plan.
— Rakodezay ustrpljivo kombinira i.sasta-
vlja razne planove, a ni nogom nije na tlo
stao. Još visi u zraku i on i sva akcija,
koju je Wekerle namjenio ovome malome
državniku“ u Hrvatskoj. ,Agramer Tag-
blat“ doznaje od svoga pouzdanika neke
podatke o naumu Rakodczayevu. Veli se tu
da Rakodezay istupa odlučno, jer je nejasam
%